Javni iftari kao lijep povod okupljanja

[emric]

Javni iftari, koji se organizuju širom svijeta, su veoma lijep povod za druženja. Pogotovo u vremenima kad se ljudi sve manje sastaju i razgovaraju. Ali, eto i tome se protive oni kojima i dlaka smeta po staroj narodnoj poslovici. Mislim da oni kojima to može smetati treba da preispitaju vlastito ponašanje i pogled na stvari - jer to je večera, pobogu. Ako ti ne smetaju sva druga okupljanja, koja svako slobodno organizuje, onda nalaziti problem u zajedničkom objedovanju može značiti jedino da ti je mozak malo uhvatila hrđa islamofobije ili nekih kompleksa. Probaj se rađe pridružiti, male su mogućnosti da će ti biti loše, pokupi malo pozitivne energije. Ako može u Italiji, Americi, Francuskoj, Danskoj, Rusiji... zašto ne i bilo gdje? Hvala svima koji omogućuju ovakva okupljanja.

[emric]

Prvi video, u naslovu "...iftar party..."

Pa ja, to upravo to znači: A party is a gathering of people who have been invited by a host for the purposes of socializing, conversation, recreation, or as part of a festival or other commemoration of a special occasion.

Ima, međutim, ljudi koji se boje druženja i socijalizacije, konverzacije, rekreacije, pa vide u iftarima nadnaravne pojave.

[Bloo]

Idemo iz početka.

[Diwan]

Ova teme bi imala više smisla da je otvorena početkom ramazana, a ne na kraju, mada mislim da ne zaslužuje posebnu temu i da se bolje uklapa u već postojeću o ramazanu.

[Bloo]

Ova teme bi imala više smisla da je otvorena početkom ramazana, a ne na kraju, mada mislim da ne zaslužuje posebnu temu i da se bolje uklapa u već postojeću o ramazanu.

[MarlboroGold]

Problem, barem kod nas, je što su mnogi javni iftari zapravo predizborne šuplje i da su prvenstveno zbog toga organizovani, kako bi se održavalo biračko tijelo.

[hadzinicasa]

ne podrzavam. ok mi je da recimo Proporod u svojim prostorijama organizuje zajednicki iftar za svoje clanove.... i dec abaut it.
ovo sad u zadnjih nekoliko godina, ove godine cini mi se ekstremno ne samo u Sarajevu, mi je neprirodno, tudje, nije nekako u nasoj tradiciji i duhu, a baska sto se siluje jedan tako lijep obicaj zajednickih iftara u krugu porodice i prijatelja, sto se s njim trguje i podkusuruje, a od cega najmanje vide oni kojima bi mozda bilo najpotrebnije.

[arzuhal]

Ima tu više nekih aspekata, slojeva, etc. i pro i contra...

To da će organizaciju nekih javnih iftara u BiH organizirati politička partija kako bi, možda, nešto ušićarila od toga u vidu glasova i sličnog, pa to je naše uobičajeno primjenjeno politikanstvo i zloupotreba vjere i vjerskih osjećaja. Kada bismo mi živjeli neku idealnu državu, mišljenu idejama antičkih mislilaca, te kada bismo pojam politike razumijevali u nekom njegovom suštinskom i prvotnom značenju kao brigu o društvu i državi i radu na njihovom oplemenjivanju i snaženju, onda bismo itekako pozdravili ukoliko bi država organizirala javne iftare za svoje muslimanske (ne isključujući i nemuslimanske goste, dakako) članove (društva i države), a jednako tako i slična okupljanja za pripadnike drugih vjerskih tradicija ili nekih grupacija koje se okupljaju oko neke ideološke matrice ili nekih vrijednosti koje uopće nisu vjerske. I ne bi uopće bilo bitno koja je politička opcija na vlasti i slično, niko ne bi mogao prisvajati brigu za određenu grupu građana, određene vrijednsoti, itd.
Ali mi ne živimo tu idealnu primjenu politike kao znanja i vještine nego njen degenerativni oblik - politikantstvo, pa tako i politikantske partije i stranke tu ne rade na snaženju društva i države nego zarad same sebe, zarad moći i vlasti. A to je zato što mi živimo u predpolitičkom dobu, mi kao društvo nismo uopće politički sazreli, svi.

S druge strane, pola vijeka komunizma koji nije bio blagonaklon za preveliku ili ikakvu javnu manifestaciju vjere (ovdje se samo bavim nekim činjenicama, ne pokušajem kritike tog doba, ideologije i sl) ili bilo čega vezanog za vjeru, propedeutika je današnjem zgražavanju nad javnim iftarima kao nečemu "što kod nas nikad nije bilo" i "nečemu stranom, što nije u našoj tradiciji".
Kada se kaže "da nije bilo ovako, bilo bi tako" je nešto što islam odbacuje, tu vrstu nagađanja, a svakako bi bilo preslobodno reći, znajući neka naša historijska iskustva i politike: da nije bilo komunističke vlasti koja je stvar tako i tako tretirala, možda bi danas javni i zajednički iftari bili dio naše tradicije, možda uopće ne bi niko postavljao pitanja o tome, bilo bi općeprihvaćeno, možda nešto čemu bi se radovali svi građani, bez obzira na vjeru i naciju, i u čemu bi svi zajedno učestvovali.
U tom nagađanju neko može reći, s pravom, i: da, a možda muslimana nikako i ne bi bilo, možda bi bili asimilirani, nestali, itd. Sve je to ok kada se nagađa, a pogotovo ako za to postoje razlozi da se tako nagađa.

Ovi javni iftari se sada organiziraju jer je lijepo vrijeme, neće ih biti po parkovima još malo, neće se baš svake godine to gledati, itd.

Evo, samo sam se dvije stvari dotakao po pitanju javnih iftara, a moglo bi se nadugo, po raznim pitanjima i aspektima. No ono što je bitno u svemu, pa i ovoj pojavi javnih iftara, je to da se stvari mijenjaju, uvijek i u svakoj sredini, u svakom vremenu: neki prijašnji običaji, koji mogu biti i lijepi i manje lijepi, nestaju, a dolaze neki drugi. Drukčiji način života, brzina, razdvojenosti porodica i još mnogo toga utiču na nas na sve načine pa i te kako i gdje provodimo ramazan, kako i s kim dočekujemo bajram, da li više ima onih adeta koji su bili prije 100 godina ili dolaze drukčiji, itd.

[Connaisseur Karlin]

Ima tu više nekih aspekata, slojeva, etc. i pro i contra...

To da će organizaciju nekih javnih iftara u BiH organizirati politička partija kako bi, možda, nešto ušićarila od toga u vidu glasova i sličnog, pa to je naše uobičajeno primjenjeno politikanstvo i zloupotreba vjere i vjerskih osjećaja. Kada bismo mi živjeli neku idealnu državu, mišljenu idejama antičkih mislilaca, te kada bismo pojam politike razumijevali u nekom njegovom suštinskom i prvotnom značenju kao brigu o društvu i državi i radu na njihovom oplemenjivanju i snaženju, onda bismo itekako pozdravili ukoliko bi država organizirala javne iftare za svoje muslimanske (ne isključujući i nemuslimanske goste, dakako) članove (društva i države), a jednako tako i slična okupljanja za pripadnike drugih vjerskih tradicija ili nekih grupacija koje se okupljaju oko neke ideološke matrice ili nekih vrijednosti koje uopće nisu vjerske. I ne bi uopće bilo bitno koja je politička opcija na vlasti i slično, niko ne bi mogao prisvajati brigu za određenu grupu građana, određene vrijednsoti, itd.
Ali mi ne živimo tu idealnu primjenu politike kao znanja i vještine nego njen degenerativni oblik - politikantstvo, pa tako i politikantske partije i stranke tu ne rade na snaženju društva i države nego zarad same sebe, zarad moći i vlasti. A to je zato što mi živimo u predpolitičkom dobu, mi kao društvo nismo uopće politički sazreli, svi.

S druge strane, pola vijeka komunizma koji nije bio blagonaklon za preveliku ili ikakvu javnu manifestaciju vjere (ovdje se samo bavim nekim činjenicama, ne pokušajem kritike tog doba, ideologije i sl) ili bilo čega vezanog za vjeru, propedeutika je današnjem zgražavanju nad javnim iftarima kao nečemu "što kod nas nikad nije bilo" i "nečemu stranom, što nije u našoj tradiciji".
Kada se kaže "da nije bilo ovako, bilo bi tako" je nešto što islam odbacuje, tu vrstu nagađanja, a svakako bi bilo preslobodno reći, znajući neka naša historijska iskustva i politike: da nije bilo komunističke vlasti koja je stvar tako i tako tretirala, možda bi danas javni i zajednički iftari bili dio naše tradicije, možda uopće ne bi niko postavljao pitanja o tome, bilo bi općeprihvaćeno, možda nešto čemu bi se radovali svi građani, bez obzira na vjeru i naciju, i u čemu bi svi zajedno učestvovali.
U tom nagađanju neko može reći, s pravom, i: da, a možda muslimana nikako i ne bi bilo, možda bi bili asimilirani, nestali, itd. Sve je to ok kada se nagađa, a pogotovo ako za to postoje razlozi da se tako nagađa.

Ovi javni iftari se sada organiziraju jer je lijepo vrijeme, neće ih biti po parkovima još malo, neće se baš svake godine to gledati, itd.

Evo, samo sam se dvije stvari dotakao po pitanju javnih iftara, a moglo bi se nadugo, po raznim pitanjima i aspektima. No ono što je bitno u svemu, pa i ovoj pojavi javnih iftara, je to da se stvari mijenjaju, uvijek i u svakoj sredini, u svakom vremenu: neki prijašnji običaji, koji mogu biti i lijepi i manje lijepi, nestaju, a dolaze neki drugi. Drukčiji način života, brzina, razdvojenosti porodica i još mnogo toga utiču na nas na sve načine pa i te kako i gdje provodimo ramazan, kako i s kim dočekujemo bajram, da li više ima onih adeta koji su bili prije 100 godina ili dolaze drukčiji, itd.

[Nurudin]

problem je kod nas što ljudi ne mogu da razdvoje , pa ni približno da primjete tu granicu između svjetovnog i vjerskog.
tako većina vjernika smatra da je neko "dobro djelo" u vjeri, istovremeno i dobro djelo u nekom javnom prostoru.
pa tako se ibrete kad ostave auta parkirana po ulici , jer pobugu oni klanjaju teraviju, ne shvatajući da ta njihova
molitva nema nikakvog efekta ni koristi za neko javno dobro.

https://novi.ba/clanak/200888/top-read-week

stoji to da je došlo do popularizacije religije (ja bih dodao i još do vulgarizacije, do kvantiteta umjesto kvaliteta), nakon perioda
restrikcija iste u socijalizmu ali je isto tako došlo do grubog narušavanja tog balansa , koji bi trebao postojati , pogotovo u sredinama
kakvo je Sarajevo. Ove manje sredine su gotovo ideološki zabetonirane, a iz takvog jednumlja ništa dobro ne može izaći.

[Connaisseur Karlin]

Da li postoji dogadjaj u BiH koji nekome ne smeta? Sve vam smeta

[hadzinicasa]

Ima tu više nekih aspekata, slojeva, etc. i pro i contra...

To da će organizaciju nekih javnih iftara u BiH organizirati politička partija kako bi, možda, nešto ušićarila od toga u vidu glasova i sličnog, pa to je naše uobičajeno primjenjeno politikanstvo i zloupotreba vjere i vjerskih osjećaja. Kada bismo mi živjeli neku idealnu državu, mišljenu idejama antičkih mislilaca, te kada bismo pojam politike razumijevali u nekom njegovom suštinskom i prvotnom značenju kao brigu o društvu i državi i radu na njihovom oplemenjivanju i snaženju, onda bismo itekako pozdravili ukoliko bi država organizirala javne iftare za svoje muslimanske (ne isključujući i nemuslimanske goste, dakako) članove (društva i države), a jednako tako i slična okupljanja za pripadnike drugih vjerskih tradicija ili nekih grupacija koje se okupljaju oko neke ideološke matrice ili nekih vrijednosti koje uopće nisu vjerske. I ne bi uopće bilo bitno koja je politička opcija na vlasti i slično, niko ne bi mogao prisvajati brigu za određenu grupu građana, određene vrijednsoti, itd.
Ali mi ne živimo tu idealnu primjenu politike kao znanja i vještine nego njen degenerativni oblik - politikantstvo, pa tako i politikantske partije i stranke tu ne rade na snaženju društva i države nego zarad same sebe, zarad moći i vlasti. A to je zato što mi živimo u predpolitičkom dobu, mi kao društvo nismo uopće politički sazreli, svi.

S druge strane, pola vijeka komunizma koji nije bio blagonaklon za preveliku ili ikakvu javnu manifestaciju vjere (ovdje se samo bavim nekim činjenicama, ne pokušajem kritike tog doba, ideologije i sl) ili bilo čega vezanog za vjeru, propedeutika je današnjem zgražavanju nad javnim iftarima kao nečemu "što kod nas nikad nije bilo" i "nečemu stranom, što nije u našoj tradiciji".
Kada se kaže "da nije bilo ovako, bilo bi tako" je nešto što islam odbacuje, tu vrstu nagađanja, a svakako bi bilo preslobodno reći, znajući neka naša historijska iskustva i politike: da nije bilo komunističke vlasti koja je stvar tako i tako tretirala, možda bi danas javni i zajednički iftari bili dio naše tradicije, možda uopće ne bi niko postavljao pitanja o tome, bilo bi općeprihvaćeno, možda nešto čemu bi se radovali svi građani, bez obzira na vjeru i naciju, i u čemu bi svi zajedno učestvovali.
U tom nagađanju neko može reći, s pravom, i: da, a možda muslimana nikako i ne bi bilo, možda bi bili asimilirani, nestali, itd. Sve je to ok kada se nagađa, a pogotovo ako za to postoje razlozi da se tako nagađa.

Ovi javni iftari se sada organiziraju jer je lijepo vrijeme, neće ih biti po parkovima još malo, neće se baš svake godine to gledati, itd.

Evo, samo sam se dvije stvari dotakao po pitanju javnih iftara, a moglo bi se nadugo, po raznim pitanjima i aspektima. No ono što je bitno u svemu, pa i ovoj pojavi javnih iftara, je to da se stvari mijenjaju, uvijek i u svakoj sredini, u svakom vremenu: neki prijašnji običaji, koji mogu biti i lijepi i manje lijepi, nestaju, a dolaze neki drugi. Drukčiji način života, brzina, razdvojenosti porodica i još mnogo toga utiču na nas na sve načine pa i te kako i gdje provodimo ramazan, kako i s kim dočekujemo bajram, da li više ima onih adeta koji su bili prije 100 godina ili dolaze drukčiji, itd.

ja bih se sa dosta stvari ovdje slozila, ali mi zaparalo malo ovo "pola vijeka komunizma......" kao uvoda u zgrazavanje nad javnim iftarima... imali smo mi i Austre ovdje i druge raznorazne, ali jok, komunizam je.

meni licno, svako paradiranje vjerom ili seksualnom orjentacijom ili pripadnoscu odredjenoj ljudskoj ili bioloskoj skupini.... smeta. tako naucena, tako gledala oko sebe, moglo bi se reci da mom senzibilitetu smeta sve sto je agresivno, samo-promotivno, napadno.... pa i masovno... tako i ovi zajednicki iftari finansirani od... da ne nabrajam sad.

ne znam u kojoj bi mjeri zajednicki iftari mogli i trebali biti dio nase tradicije i opceprihvaceni u šbb-kbb scenariju Koje isto tako da iskrena budem ne volEm, obzirom da u Tom slucaju vjerovatno ne bi bilo ni rata, pa bi i demografija danasnje BiH bila drugacija... a da bi tradicija iftara kao vremena i mjesta okupljanja i zblizavanja porodice nestala - sigurna sam da ne bi jer eto ni pod tim represivnim komunizmom, nestala nije.

svjesna sam da svako vrijeme nosi svoje, samo nisam sigurna da mi se svidja u kojem smjeru ovo tu kod nas ide i sta donosi.

[hadzinicasa]

problem je kod nas što ljudi ne mogu da razdvoje , pa ni približno da primjete tu granicu između svjetovnog i vjerskog.
tako većina vjernika smatra da je neko "dobro djelo" u vjeri, istovremeno i dobro djelo u nekom javnom prostoru.
pa tako se ibrete kad ostave auta parkirana po ulici , jer pobugu oni klanjaju teraviju, ne shvatajući da ta njihova
molitva nema nikakvog efekta ni koristi za neko javno dobro.

https://novi.ba/clanak/200888/top-read-week

stoji to da je došlo do popularizacije religije (ja bih dodao i još do vulgarizacije, do kvantiteta umjesto kvaliteta), nakon perioda
restrikcija iste u socijalizmu ali je isto tako došlo do grubog narušavanja tog balansa , koji bi trebao postojati , pogotovo u sredinama
kakvo je Sarajevo. Ove manje sredine su gotovo ideološki zabetonirane, a iz takvog jednumlja ništa dobro ne može izaći.

slazem se. Ali je to u sferi one da moje pravo prestaje tamo gdje pocinje ugrozavati pravo drugog.

[Bloo]

Treba omasoviti sva okupljanja po bilo kakvom.osnovu, a koja ukljucuju hranu za sve.

[Nurudin]

problem je kod nas što ljudi ne mogu da razdvoje , pa ni približno da primjete tu granicu između svjetovnog i vjerskog.
tako većina vjernika smatra da je neko "dobro djelo" u vjeri, istovremeno i dobro djelo u nekom javnom prostoru.
pa tako se ibrete kad ostave auta parkirana po ulici , jer pobugu oni klanjaju teraviju, ne shvatajući da ta njihova
molitva nema nikakvog efekta ni koristi za neko javno dobro.

https://novi.ba/clanak/200888/top-read-week

stoji to da je došlo do popularizacije religije (ja bih dodao i još do vulgarizacije, do kvantiteta umjesto kvaliteta), nakon perioda
restrikcija iste u socijalizmu ali je isto tako došlo do grubog narušavanja tog balansa , koji bi trebao postojati , pogotovo u sredinama
kakvo je Sarajevo. Ove manje sredine su gotovo ideološki zabetonirane, a iz takvog jednumlja ništa dobro ne može izaći.

ja bih se s ovim boldiranim do u Slovo slozila.

ja sam išao na Bajrame sa dedom rahmetli, kad je bilo 20 ljudi na Bajram namazu. doduše kao dijete, pa mi se čistoća tog
iskustva može pripisati kao subjektivna, ali tad su ti ljudi zaista dolazili na Bajram iz uvjerenja i radi sebe, ne radi svijeta.
nije im trebalo nikakvo grandiozno paradiranje javnim površinama, a na bajramski ručak je išla cijela ta mala odabrana ekipa.
Danas, u toj nekoj masi , ja se osjećam kao među stadom , koje bi da se sutra nešto promijeni atmosfera i postane društveno
neprihvatljivo biti tu, se osulo za čas , i ostalo bi opet onih nekih 20 duša koje se sad više ni ne vide od te mase, a kamo li da
se poštuju kao primjer. Ne, samo je knavtitet važan , iz više razloga, da sad ne idem u to.

[arzuhal]

meni licno, svako paradiranje vjerom ili seksualnom orjentacijom ili pripadnoscu odredjenoj ljudskoj ili bioloskoj skupini.... smeta. tako naucena, tako gledala oko sebe, moglo bi se reci da mom senzibilitetu smeta sve sto je agresivno, samo-promotivno, napadno.... pa i masovno... tako i ovi zajednicki iftari finansirani od... da ne nabrajam sad.

Zato sam i rekao da se može govoriti s toliko aspekata, o toliko slojeva, sa toliko strana prići jednoj te istoj stvari. Tvoje nesviđanje organiziranja javnih iftara i nesviđanje nekog drugog se mogu formalno poklopiti i prividno složiti, ali suštinski iz sasvim različitih pobuda. Kao i obrnuto.
Ti bi - po svom unutarnjem, intimnom, duhovnom pletivu i senzibilitetu - možda bila protiv organizacije iftara na javnim površinama i prije 50 ili 100 godina, zato što ti tako, kao vjernica i postač, jednostavno osjećaš i smatraš. Nevezano za period komunizma.
Drugi neko, ko bi se formalno složio s tobom, bio bi protiv tih iftara iz sasvim drukčijih razloga.

[arzuhal]

Treba omasoviti sva okupljanja po bilo kakvom.osnovu, a koja ukljucuju hranu za sve.

[hadzinicasa]

meni licno, svako paradiranje vjerom ili seksualnom orjentacijom ili pripadnoscu odredjenoj ljudskoj ili bioloskoj skupini.... smeta. tako naucena, tako gledala oko sebe, moglo bi se reci da mom senzibilitetu smeta sve sto je agresivno, samo-promotivno, napadno.... pa i masovno... tako i ovi zajednicki iftari finansirani od... da ne nabrajam sad.

Zato sam i rekao da se može govoriti s toliko aspekata, o toliko slojeva, sa toliko strana prići jednoj te istoj stvari. Tvoje nesviđanje organiziranja javnih iftara i nesviđanje nekog drugog se mogu formalno poklopiti i prividno složiti, ali suštinski iz sasvim različitih pobuda. Kao i obrnuto.
Ti bi - po svom unutarnjem, intimnom, duhovnom pletivu i senzibilitetu - možda bila protiv organizacije iftara na javnim površinama i prije 50 ili 100 godina, zato što ti tako, kao vjernica i postač, jednostavno osjećaš i smatraš. Nevezano za period komunizma.
Drugi neko, ko bi se formalno složio s tobom, bio bi protiv tih iftara iz sasvim drukčijih razloga.

pa ja nekako mislim da je u tome bit "razgovaranja" o ovakvim temama ili bilo kojim drugim - da iznesemo svoje misljenje i obrazlozimo ga, mozda imamo jednake stavove iz sasvim razlicitih pobuda, ne moze skoditi saslusati sta neko drugi misli. a period komunizma mi ne prisivaj, ti si ga potegao - po meni, bespotrebno.

da ja ovakva kakva sam - smatram da nema potrebe za javnom manifestacijom intimnog i sasvim privatnog i licnog vjerovanja. nekako mi se usudicu se reci, ta sva pompa i marketing islama ili politicke partije ili pojedinca ili "obicaja" (iftar) cini potpuno suprotnom duhu ramazana, gdje se covjek okrece sebi i posvecuje pronalasku poveznice sa onim u to vjeruje, okrece se bliskima, porodici, prijateljima, utapa se u skromnosti i poniznosti, vidi kako je malen, osjeti kako je sretan s onim sto ima, vjezba duh, pri tome ne razmecuci se nicim od pobrojanog.

[Connaisseur Karlin]

Treba omasoviti sva okupljanja po bilo kakvom.osnovu, a koja ukljucuju hranu za sve.

Bloo eh to , a treba biti ukljucena i bajrmaska sofra

[Bloo]

meni licno, svako paradiranje vjerom ili seksualnom orjentacijom ili pripadnoscu odredjenoj ljudskoj ili bioloskoj skupini.... smeta. tako naucena, tako gledala oko sebe, moglo bi se reci da mom senzibilitetu smeta sve sto je agresivno, samo-promotivno, napadno.... pa i masovno... tako i ovi zajednicki iftari finansirani od... da ne nabrajam sad.

Zato sam i rekao da se može govoriti s toliko aspekata, o toliko slojeva, sa toliko strana prići jednoj te istoj stvari. Tvoje nesviđanje organiziranja javnih iftara i nesviđanje nekog drugog se mogu formalno poklopiti i prividno složiti, ali suštinski iz sasvim različitih pobuda. Kao i obrnuto.
Ti bi - po svom unutarnjem, intimnom, duhovnom pletivu i senzibilitetu - možda bila protiv organizacije iftara na javnim površinama i prije 50 ili 100 godina, zato što ti tako, kao vjernica i postač, jednostavno osjećaš i smatraš. Nevezano za period komunizma.
Drugi neko, ko bi se formalno složio s tobom, bio bi protiv tih iftara iz sasvim drukčijih razloga.

pa ja nekako mislim da je u tome bit "razgovaranja" o ovakvim temama ili bilo kojim drugim - da iznesemo svoje misljenje i obrazlozimo ga, mozda imamo jednake stavove iz sasvim razlicitih pobuda, ne moze skoditi saslusati sta neko drugi misli. a period komunizma mi ne prisivaj, ti si ga potegao - po meni, bespotrebno.

da ja ovakva kakva sam - smatram da nema potrebe za javnom manifestacijom intimnog i sasvim privatnog i licnog vjerovanja. nekako mi se usudicu se reci, ta sva pompa i marketing islama ili politicke partije ili pojedinca ili "obicaja" (iftar) cini potpuno suprotnom duhu ramazana, gdje se covjek okrece sebi i posvecuje pronalasku poveznice sa onim u to vjeruje, okrece se bliskima, porodici, prijateljima, utapa se u skromnosti i poniznosti, vidi kako je malen, osjeti kako je sretan s onim sto ima, vjezba duh, pri tome ne razmecuci se nicim od pobrojanog.

Ovdje apsolutno podržavam hadzinicu, mada ne znam koliko je mjerodavno moje mišljenje.
Iftari kojima prisustvujem su uvijek u krugu porodice (tuđe), te je atmosfera intimna i prisna i imam osjećaj da prisustvujem nečem ljepšem nego običnom druženju i objedovanju.

[Truba]

nikad nisam bio na inftaru
a nemam ni želju
naime volim jesti sam jer rokćem i pravim zvukove... još slabo dišem kroz nos pa brzo gutam jer imam osjećaj da se davim
uglavnom nimalo lijep prizor


međutim svima je jasno da u BiH nešto ne štima

baš smo čudni ljudi kojima sve smeta

[Nurudin]

@Blo u stvari hoćeš da kažeš da se , posredno, preko hadžinice, apsolutno slažeš samnom...ali ti ipak treba posrednik,
to direktno iskustvo bi bilo prejako za tebe

[Connaisseur Karlin]

pa ja nekako mislim da je u tome bit "razgovaranja" o ovakvim temama ili bilo kojim drugim - da iznesemo svoje misljenje i obrazlozimo ga, mozda imamo jednake stavove iz sasvim razlicitih pobuda, ne moze skoditi saslusati sta neko drugi misli. a period komunizma mi ne prisivaj, ti si ga potegao - po meni, bespotrebno.

da ja ovakva kakva sam - smatram da nema potrebe za javnom manifestacijom intimnog i sasvim privatnog i licnog vjerovanja. nekako mi se usudicu se reci, ta sva pompa i marketing islama ili politicke partije ili pojedinca ili "obicaja" (iftar) cini potpuno suprotnom duhu ramazana, gdje se covjek okrece sebi i posvecuje pronalasku poveznice sa onim u to vjeruje, okrece se bliskima, porodici, prijateljima, utapa se u skromnosti i poniznosti, vidi kako je malen, osjeti kako je sretan s onim sto ima, vjezba duh, pri tome ne razmecuci se nicim od pobrojanog.

Ovdje apsolutno podržavam hadzinicu, mada ne znam koliko je mjerodavno moje mišljenje.
Iftari kojima prisustvujem su uvijek u krugu porodice (tuđe), te je atmosfera intimna i prisna i imam osjećaj da prisustvujem nečem ljepšem nego običnom druženju i objedovanju.

Bloo, to je najvise povezano sa nasim navikama, ali imas iftare u sklopu kucnih okpuljnja, ili u sklopu prostorija IZ , ponakad katolici povozu muslimmane i naprave im iftar, a ponekda se iftari primjene u drugim javnim lokacijama , za mjeseca dana moze se sve kombinirati

[Bloo]

@Blo u stvari hoćeš da kažeš da se , posredno, preko hadžinice, apsolutno slažeš samnom...ali ti ipak treba posrednik,
to direktno iskustvo bi bilo prejako za tebe

La petite mort iskustvo

[hadzinicasa]

@Blo u stvari hoćeš da kažeš da se , posredno, preko hadžinice, apsolutno slažeš samnom...ali ti ipak treba posrednik,
to direktno iskustvo bi bilo prejako za tebe

La petite mort iskustvo

bludnice.