Pokušao sam završiti raspravu u smislu – ti sebi, ja sebi, jer iziskuje kilometarske postove, ali evo odgovorit ču ti još sad zbog pogrešne interpretacije i, očito je, pogrešnog shvatanja onoga što sam rekao.
statix wrote:Ti imas ideju o Bogu, sto ne znaci da je ona istinita.
Ovo nije moja ideja nego filozofsko razmišljanje i dokaz logike – razumske, do koje su došli jako inteligentni i pametni ljudi (uopće nije važno da li vjernik ili filozof). Do nje ne možeš doći ako ne kreneš od sebe (pitanjem: otkud ja dolazim, kako sam nastao, što je osnova svih pitanja) i svijeta oko tebe koji savršeno precizno funkcioniše. Zaključak do kojeg se dođe je suština razuma i osnova da li ćeš vjerovati svome razumu ili sumnjati u nedogled, po principu da ostaviš mogućnost za beskrajan lanac uzroka i posljedica, što je razumski nemoguće. U ovom domenu razuma nema alternative i nerazumno je očekivati da će se nekad, otkriti nešto što pobija ovaj zaključak. Onaj ko izabere da sumnja na ovom pitanju, sumnjat će u sve ostalo – sve će mu biti podložno sumnji. I ovdje apsolutno nema mjesta emocijama.
Rijetko čovjek dođe do ovog zaključka samostalno. Većina ljudi vjeruje na osnovu drugih dokaza kojima se osvjedoči da je Bog istina. Ovakvih dokaza je more. A oni koji sumnjaju u ovaj prvi dokaz, sumnjaju i u sve ostale.
Sumnjati da, ali vidjeti besmisao ne nuzno. Imas mnogo religioznih ljudi koji su psihicki obolili i koji ne mogu da se uklope u svijet u kojem zive.
Trebao bi i ti znati da si nepovjerljiv. Nije valjda da te nikad u zivotu tvoja osjecanja i intuicija nisu prevarili? Puno je gore smatrati se sveznajucim na osnovu svoje intuicije i razmisljanja, jer tada covjek postaje budala.
Nisam ovdje govorio o psihičkom zdravlju, nego o neodlučosti u izboru i povjerenju u sebe i druge, zato što mu je sumnja u osnovi razuma. Besmisao je u smislu da neće moći prodrijeti u suštinu stvari. I nisam govorio o sebi, nego općenito. I ovdje nema mjesta emocijama, jer se radi o razumskom promišljanju.
"Zašto bih ja volio tuđu djecu ako nema Boga" Koji je smisao moga dobrocinstva?
Ovdje ovim "mene" sam htio da ukažem na sve ljude i da je nemoguć nastanak morala evolucijskim putem, ali nećemo ovdje o tome. Prikladnije je temi evolucija.
Kazes ako tebi nije jasno kako Bog moze biti oduvijek, ne pobija zakljucak da je nuzno njegovo postojanje, ali isto mozes primjeniti i na kosmos.
Svoditi ovdje "mene" samo na mene
je nekorektno, jer je stvar opća i ja ukazujem na nemoć svoga razuma koja je isto tako prisutna kod svih ljudi. Ovakav načina pisanja mi se čini bolji u približavanju drugome onoga što hoću da kažem.
Ja lično ne vjerujem da može postojati neki moral, ako čovjek ne vjeruje u Boga. Postojat će ogtraničenja kojih će se taj neko pridržavati, ali će u ekstremnim uslovima posve zaboraviti na njih. Doduše, i dosta i onih koji vjeruju bi postupili isto, osim jakih u svojoj vjeri.
Ne može se primijeniti na kosmos vječnost, zato što je to suprotno razumu. A i nauka kaže da:
Početna temperatura, ili taj neki singularitet, koja je dovela do velikog praska je morala doći ni iz čega, jer nije bilo materije
Naučnici su izračunali do 57 milijarditog dijela sekunde nakon velikog praska, dalje ne mogu. Ne mogu doći do pokretača eksplozije.
U ovoj suštini se dijametralno razlikujemo u mišljenju.
Ono sto ne mogu da prihvatam jeste da uzimas njega kao jedini autoritet tvoga morala.
Ne znam šta ovdje misliš pod njega. Ako hoćeš da ukažeš na Boga, glupo je odgovarati.
Ko kaze da i poslanici nisu bez bozijeg ukazanja spoznali Boga. Ko ima dokaz da im se Bog zaista ukazao i prenijeo poruku. Ko ima dokaz da to nije samo plod njihove maste, tadasnjeg znanja i interakcije sa drugim narodima i njihovim religijama, narocito ako se uzme u obzir tadasnji protok i drugih civilizacija na tom podrucju, uglavnom zbog trgovine.
Ako neko nikada u životu nije lagao, glupo je govoriti da je lagao o Bogu.
Plod nečije mašte ne mogu slijediti generacije i generacije ljudi, dobrovoljno. ljudi koji ih slijede, pisana historija(najstariji pisani dokument koji je pronađen sadrži imena Nuha, Ibrahima, i Adema a.s.), živa historija koja se veže za Muhammeda, Isaa i Musaa a.s. De mi ponudi odgovor, koja je njihova lična korist u tome što su radili, ako nisu poslani od Boga, a ne samo sumnju u istinitost onoga što govore? Pitao sam ovo više puta. I kako je moguće da u njihovim Knjigama, konkretno Kur'anu budu sadržane naučne činjenice iz našeg vremena, historijski fakti otkriveni u skorije vrijeme, matematički fenomeni ... Ja neću ovdje navoditi ni jedan ajet, jer neki oponenti kada pobijaju ovakve tvrdnje, ako nemaju nikakav "logični" argument, kažu:
"A ko je to preveo? Volio bih da vidim original."
Kao i sama konstrukcija te Knjige, koja nepobitno dokazuje da je istina ono što govori.
Ti nedaš reči da srce ima bilo kakvu vezu sa pameću, jer nije naučno dokazivo. Ljubav je na čudan način povezana sa srcem, a psihologija nema pristupa u ovom domenu. Ja vjerujem da je i ubjeđenje povezano sa srcem, na sličan način. Kada čovjek se prepusti vjeri na osnovu dokaza, tada vjera uđe u njegovo srce i on bude ubijeđen u nešto. I nema te sile koja ga može odvratiti od tog ubjeđenja.
murat arslan wrote:Ako je Muhammed a.s. cijelu jednu naciju promijenio iz korijena, dovoljno mi je da mu vjerujem.
To su cinili i mnogi drugi, samo sto se nisu predstavljali kao proroci pa ti mozda nisu interesantni jer tvoj svjetonazor nema koristi od toga
Ne znam otkud ti ovo.
Niko, nikada nije učinio ovakvu stvar – da od ljudi kojima nije bilo strano zakopavanje ženske djece u zemlju, zbog stida, i koji su činili najgnusnija djela, napravi najbolje, koji će biti dostojni nošenja jedne sasvim nove kulture i civilizacije. I ne radi se o malom broju ljudi, nego o cijelom narodu – naciji. I kako je moguće da njega ljudi sad vole? Nakon 1400 godina.
Vjeruj, sta da ti kazem, a mozes i gledati jednim logickim stavom na sve to, kao nesto sto je proizaslo iz potrebe za objektom odanosti i orijentacije u datim uslovima zivota i vremena.
Nisam pod ovim mislio ni na kave hodže, nego na naučnike tipa Gazalija, za čije se mišljenje veže veliki broj filozofa nakon njega.
Mnogi nevjernici zele presudu, ali ne znaci da ce je biti. Ono sto je za sve nas bitno jeste da li smo ravnodusni ili ne, a kakve ce ko simbole koristiti je od manjeg znacaja.
Ja tebe nigdje nisam nazvao nevjernikom. Ovdje sam rekao slijediš sebe, što je ukaz na mišljenje. Uvijek kada govorim nastojim da se to odnosi općenito, kao i u ovome ispod.
Nije ravnodušnost u tome da se ja brinem za sve ljude, a ne mislim na sebe.
Nije ravnodušnost ako čovjek misli na sebe u smislu njegove vječnosti, a druge prepusti njima. Može nekoga upozoriti na važnost ovoga ako je u mogućnosti, ali u suštini svako je prepušten sam sebi, po ovom pitanju. Jako je važno dobro promisliti o upozorenju na vječnu patnju, koja se odnosi na ljude. Još ako postoji bezbroj dokaza koji upućuju da je to zaista moguće - nema ništa važnije. Samo na osnovu sumnji u božiju pravednost, oponirati i protiviti se Bogu je jako opasno. Jer, možda je čovjek, zaista, nemoćan da spozna kako i zašto Bog bilo šta radi i koji je Njegov krajnji cilj. Ustvari, sam ukaz na vječnost, koju, uzgred, svako osjeća u sebi i želi je, dovoljno je da shvati da će se konačna pravda i podmirivanje prava ostvariti upravo u toj vječnosti. Sve što se ovdje dešava je kao sat ili sekunda tog vremena.
Ako postoji samo jedan dokaz koji upućuje da postoji Bog, i ako postoji samo jedan dokaz da su poslanici poslani od Njega, nerazumno je sumnjati i protiviti se i pripisivati Bogu nepravednost. Jer On nije nepravedan. Samim time što je upozorio na vječnost On je Milostiv. Upozorenje na vječnu patnju je za one koji ne povjeruju dokazima, za one koji se ohole i protive, za one koji ne razmišljaju. Ne može se razmišljati o božijem Biću, ali može o Njegovim djelima i stvaranju.
Miješati vjeru i politiku u po ovom pitanju, u smislu da neko brani svoje političko opredjeljenje i nastojeći da samo zbog toga dokaže da je vjera izmišljena bajkica, od strane ljudi da se njome plaše drugi ljudi ili kontrolišu njihove ambicije, a nikada prije toga nije ozbiljno promislio o onome što vjera naučava, je isto tako glupo i bespotrebno. Ovo pogotovo ako misli da je Bog zaista istina, ali želi da Mu oponira.
Opet ponavljam: čovjek koji jednom poželi Boga, iz ljubavi prema Njemu, sigurno neće ostati uskraćen.
... 