PIŠE: SVETOZAR PUDARIĆ PRATI AUTORA
Još je jedna propuštena prilika za povratak ZAVNOBiH-u.
Kažu da, ako želiš napraviti pravi iskorak u bilo čemu čime se u životu baviš, moraš istupiti iz rutine, osloboditi se navika, iskoračiti iz poznatog ograničenog prostora i pokušati sve prvo osmotriti iz potpuno nove perspektive. Kad se okreneš oko sebe, u tom novom okruženju, sa pogledom na netom napuštenu jednoličnost, vidjećeš da postoje i druge opcije, drugačiji putevi da dođeš do cilja, putevi koje, onako zarobljen u žabokrečinu svakodnevnice, ranije nisi ni vidio da postoje. Ne moraš, pri tome, da mijenjaš pravila, da razbijaš zakone macolom i pogaziš etičke norme. Moraš samo da ih se pridržavaš tako da krajnji ishod bude i pravilniji, zakonit i potpuno moralan.
Kako ovo sve povezati sa politikom, kad nema čovjeka koji u igri asocijacija neće na pomen riječi političar prvo pomisliti: lopov, korumpiran, lažov, prevarant... Možda ne ovim redom, ali to ne mijenja opšti doživljaj politike i političara, koji imaju ljudi kojima se ona bavi. Bavi na poprilično surov i nehuman način - ne vodeći računa o njihovim stvarnim potrebama. Ipak, može se uspostaviti veza politike i političara i sa zakonitošću i ispravnošću i moralnošću. Ona se počinje stvarati time da se promijeni ponašanje, da se djeluje onako kako se i govori, a možda, i nekako drugačije govori. Više ono: uradili smo. Manje, ili nikako: uradićemo. Do tada treba da prođe puno vode ispod svih mostova bosanskohercegovačkih i nekoliko vreća soli da se pojede zajedno.
Nakon ovih izbora vrijeme nekima teče prebrzo, drugima presporo, i nikako da se usklade. Svi su u FBiH pobjednici i niko ne priznaje da je gubitnik. Tako se u ovom bosanskom kara-kazanu kuhaju razne čorbe i čorbuljci. Sleže se prašina podignuta onim prvim gromoglasnim izjavama i jenjavaju odjeci krupnih riječi. Pripremaju se kampanje za dalje nasrtanje na one koji budu vlast. Uspostavljeni su okviri u kojim su grupisane postizborno prestrojene (interesne?, programske?, ideološke?) političke grupacije. Sada na sceni, kad je u pitanju moguća vlast u Federaciji, imamo mnogo jasniju sliku nego prije mjesec: SDA, HDZ i HDZ ‘90, “građanski blok” ljevlje od centra (SDP, DF, NS) i blok desnog centra (SBB, PDA, NB, NiP i A SDA). Samo Abdićevi Laburisti, ko trinaesto prase, lutaju sami po političkoj sceni. Ovakav raspored na jednoj strani ostavlja “prirodne partnere” iz dosadašnje vlasti (HDZ i SDA) nasuprot svima ostalima, odnosno, ako se pažljivo čita, dvojcu “Građani + Narodnjaci”.
Sad bi trebalo početi graditi vlast. Kako to naši propisi nalažu (od Ustava do Poslovnika o radu Parlamenta), prvo se formira zakonodavno tijelo za koje su na banderama i visili oni što ih je narod izbrao - Parlament FBiH, i to njegov Predstavnički dom. Počelo je juče poprilično burno. Međutim, ono što je bitno i iz čega se može iščitati vjerovatni konačni ishod borbe na brvnu - građansko/narodnjački jarac čvrsto stoji na brvnu i priječi nastavak “prirodnog partnerstva”. Sve i jedna od 52 ruke su se digle i izglasale dnevni red konstituirajuće sjednice kakav SDA i HDZ nisu željeli. Kakvog su pokušali spriječiti. Sve i jedan od 52 poslanika su ostali nakon što su HDZ i SDA napustili sjednicu.
Onaj ko gubi kreće sa opstrukcijama, kako bi odgodio ono što neumitno dolazi, ako sjednica istog dana završi. Rezonuju da, ako se prekine, možda bi neko i preletio, pokolebao se. Računaju možda da dignu dovoljno jaku buku, pa i ovaj dom, u koji su birani predstavnici stranaka, odjednom postane mjesto predstavljanja naroda. U izvitoperenoj svijesti gubitnika i to je slamka za koju se mogu pokušati uhvatiti. Možda im neko i povjeruje? Sigurno ima voljnih među predstavnicima zemalja “međunarodne zajednice”. Sigurno da ima, jer oni vole diktatore i jednostavne šeme u ovakvim banana zemljama u koje i nas ubrajaju. Oni vole da imaju korumpiranu glavu koju drže tamo gdje baš boli kad se stisne i koja ima snagu da izvrši ono što se od nje traži naredbom koja se sluša od vrha do dna. Imperijalizam je u načinu razmišljanja i djelovanja “velikih” utisnut duboko, viševjekovnom tradicijom nekadašnjih kolonijalnih carstava ili iskustvom novovjekih svjetskih policajaca. Demokratija u kojoj svako ima riječ i sve mora teći po propisanim zakučastim procedurama i nije za zemlje kao što je naša. Belgija je ok, ali BiH - nipošto.
Većina koja nije HDZ/SDA, ona koji hoće da dokaže da je moguća nova politika, da se može formirati vlast koja je poštena, odgovorna i zasnovana na zakonu, ne smije stati. Ona ne smije ni u svojim prvim koracima biti ista kao ova dosadašnja za koju vlada opšte mišljenje da je korumpirana, sama sebi dovoljna i na ratnoj nozi sa zakonitošću. Nova većina istovremeno mora pokazati da je odlučna da povede ovaj dio Bosne i Hercegovine putem kojim će se FBiH, a time i BiH, oslobađati izmaštanih, nepostojećih, dejtonskih okova i, primjenjujući Ustav i zakone, kretati ka evropskoj BiH. Ja bih, najradije, da se vratimo onoj ZAVNOBiH-ovskoj.
Evo kako bi mogli početi dokazivati da dio ove zemlje koji se par decenija unatrag naziva Federacijom BiH, jeste entitet u kome svako vrijedi jednako i u kome se zakon poštuje pa čak i onda kad se time ruše navike i istjeruju svemogući “duhovi”. Moraju to uraditi da bi mogli reći da ide drugo i drugačije vrijeme za sve njene stanovnike, bez obzira na njihovu vjersku, političku, nacionalnu, navijačku, etničku, socijalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Ako ostanu zarobljeni u kolotečini koju su napravila zaprežna kola koja su vukli volovi “nacionalnih” stranaka, zaglavit će u istom blatu iz kojeg treba izaći. Nego, čini mi se da ipak nema ni vizije ni hrabrosti da se počne drugačije. Prijedlog koji slijedi matricu 2 Bošnjaka + 2 Hrvata na četiri najviše funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, i to preslikom dosadašnjeg rasporeda ne ohrabruje. Nameće zaključak da sve ostaje isto, samo se imena mijenjaju.
Umjesto prijedloga Bošnjaka za predsjedavajućeg Predstavničkog doma, kako je to bilo od Daytona do danas, treba izaći sa prijedlogom nekog drugog. Po ovoj mojoj glavi najbolji bi bio neko ko se ne izjašnjava kao pripadnik niti jednog od tri tzv. konstitutivna naroda. Samo tu nastaje problem identifikacije, one javne, ne lične. Pitanje lične identifikacije ostaje na nivou opsenica, ali javnost bi sve tzv. Ostale preusmjerila u Bošnjake. Zato umjesto Bošnjaka za predsjedavajućeg ovog parlamentarnog doma treba predložiti Hrvata. Time bi se otvorio prostor da na čelo Doma naroda bude izabran Srbin, a onda je manje bitno koje će nacije biti premijer i predsjednik Federacije. Ovakvim izborom političari i stranke bi pokazale da su predane poštivanju Ustava čak i tamo gdje to dira u njihove parcijalne interese, a pokazale bi i da nisu jednonacionalne stranke po postupcima. Da nisu svima pripadajuće samo na riječima, ukrašene fikusima.
U vrijeme kad sam, kao potpredsjednik te iste Federacije, tražio rješenje koje bi prisililo one koji odlučuju o raspodjeli šest ključnih funkcija u ovom entitetu, na način na koji to njen ustav propisuje, jedan uvaženi umirovljeni profesor ustavnog prava i dugogodišnji sudija Ustavnog suda, otpisa mi u svom mišljenju: “Poštivanje Ustava, u ovom slučaju, ne zavisi od zakona već od političke volje. Ako stranke koje formiraju većinu odluče da poštuju Ustav, a ne običaje, ovo se i ne postavlja kao problem - jednostavno se rješava izborom i imenovanjem.”
Ovaj jučerašnji izbor predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH je pobjeda koncepta kojim su se vodili oni koji su potpisali ozakonjenu diskriminaciju i segregaciju i njihovih nasljednika nad onima koji se bore za uključujuće jedinstveno bosanskohercegovačko društvo sa svim njegovim različitostima. Nažalost, ovo nije Rodos i hrabri na riječima nisu skočili, sad, kad su to mogli.