http://cyber-mahala.com/index.php?optio ... &Itemid=27
Ja nigdje ne vidim nikakav dokazIz nista ne moze nista postati.
Sva tri filozofa iz Mileta su vjerovali u jednu i samo jednu pra-tvar iz cega je po njihovom misljenju sve nastalo. Ali, kako se je ta tvar mogla promijeniti i postati nesto sasvim drugo!? Taj problem mozemo nazvati problemom promjene.
Otprilike prije 500 godina p.n.e. u Grckoj koloniji Elea na jugu Italije su zivjeli filozofi koji su se zanimali za takva pitanja. Najpoznatiji od tih "Eleata" je bio Parmenides (otpr. 540 - 480 p.n.e.).
Parmenides je vjerovao da sve sto postoji oduvijek postoji. To misljenje je kod starih Grka bilo rasprostranjeno. Njima je bilo sasvim normalna pomisao da je sve sto postoji oduvijek i postojalo! Iz nista ne moze nista postati, smatrao je Parmenides. I nista sto oduvijek postoji, ne moze postati nista.
Njegova razmisljanja su isla i dalje. Smatrao je da ni jedna stvarna promjena nije moguca. Nista ne moze postati nesto drugo, nego sto vec jeste.
Parmenides je naravno znao da se promjene u prirodi stalno desavaju. Svojim culima je vidio i registrirao te promjene. Ali sa razumom to nije mogao shvatiti i objasniti. Stoga je odlucio da se kada treba donijeti neku odluku oslanja na svoj razum, a ne na svoja cula.
Svi poznajemo recenicu: "Tek kad vidim svojim ocima, onda cu u to vjerovati." Ali Parmenides ni tada nije vjerovao. Smatrao je da nam nasa cula pokazuju pogresnu sliku Svijeta, sliku koja nije u skladu sa razumom, smatrajuci svojim zadatkom da sve forme zavaravanja cula razotkrije.
To jako vjerovanje u ljudski razum nazivamo racionalizam. Racionalista je covjek, koji veliko povjerenje ima u ljudski razum kao izvor naseg znanja o Svijetu.