Meni je prvo pomalo čudno da Ivo Andrić nije odbio diplomatsku službu u Berlinu u to doba kada je Berlin bio jedna vrsta "Al-Raka-e" pod okupacijom ISIL-a. Da stvar bude gora on je svojim prisustvom u Berlinu samo dao legitimitet i legalitet nacistima kao i svojim prisustvom kod potpisivanja Trojnog pakta. Njegova služba završava 1941. godine napadom Njemačke na Jugoslaviju.
Dr Bogdan Krizman o ovome kaže...
Prema određenim izvorima Andrić se nudio i NDH -u kao diplomata ali je navodno kasnije odustao od toga."Poslije Stojadinovićeva pada Andrić odlazi u Berlin za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra gdje ostaje sve do napada Njemačke na Jugoslaviju. Mislite li, druže Čolakoviću, da bi mu Njemci udijelili agreman da nije bio za njih kao Stojadinovićev čovjek u ministarstvu persona grata? Dobro poznam arhive nacističkog ministarstva vanjskih poslova iz tog razdoblja i nigdje nisam našao zabilješku da bi se njemačka strana ikada tužila na Andrića.
Još problematičniji stav po meni je stav i o Albaniji i muslimanima gdje podržava iseljavanje u Tursku.
Aleksandar Stipčević, povjesničar knjige i informacijske kulture je o ovome rekao...Tekst ove službene beleške prvi put je objavljen u "Časopisu za suvremenu povijest", 1977, IX, br. 2 (24), str. 77-89. Hrvatski istoričar Bogdan Krizman je bio urednik ovog izdanja i dokument je, zajedno sa Krizmanovim komentarima štampan pod naslovom "Elaborat dra Ive Andrića o Albaniji iz 1939. godine".
Svoje drugo objavljivanje Andrićeva beleška je imala 1988. godine, u "Sveskama", Zadužbina Ive Andrića br. 5. koje je tada uređivao pesnik Slobodan Zubanović.
U zaključku ovog dokumenta koji se bavi hronologijom istorijskih prilika i odnosa, i ima 20.734 slovna znaka, Andrić piše:
"Uzimanje Skadra moglo bi u tom slučaju biti od velike moralne i ekonomske važnosti. To bi nam omogućilo izvođenje velikih hidrotehničkih radova i dobijanje plodnog zemljišta za ishranu Crne Gore. Severna Arbanija u okviru Jugoslavije dopustila bi stvaranje novih saobraćajnih veza severne i južne Srbije sa Jadranom", pisao je Andrić. "Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu, koja bi se, u novoj situaciji, lakše asimilovala. Mi bismo eventualno dobili još 200.000 do 300.000 Arbanasa, ali su oni većinom katolici čiji odnos sa Arbanasima muslimanima nikad nije bio dobar. Pitanje iseljavanja Arbanasa muslimana u Tursku takođe bi se izvelo pod novim okolnostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da se to sprečava."
Ocijenio je Andrićev elaborat o Albaniji iz 1939. godine riječima: ono što je Andrić predlagao savršeno se uklapalo u rasističke teorije koje su u to vrijeme bile u modi u nekim zemljama Europe, posebice u Hitlerovoj Njemačkoj, čiji je poklonik, inače, Andrić bio.[17] Ta ocjena ne osvjetljava ponajljepšim svjetlom Andrićev politički profil.[18][19]
Još sramnije i rekao bih otvoreni fašizam se vidi i u njegovom odgovoru Niki Miroševiću o njegovoj pjesmi "Kairski bazar" gdje Andrić veli...
Ukratko to bi bilo to pa da vidimo komentare samo molim vas bez vrijeđanja i omalovažavanja. Želja mi je da povedemo argumentovanu diskusiju, potvrdimo navode kao istorijske falsifikate ili ih potvrdimo kao tačne.''Hvala na poslatim knjigama. Naročito me veseli Tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Lepo je da se sećaš starog druga i kolege... Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.
Ivo Andrić''
Hvala!