Ivo Andrić

Kulturna dešavanja, predstave, izložbe, festivali, obrazovanje i budućnost mladih...
FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Ivo Andrić

Post by FortunaBela » 03/11/2005 21:59

Šta reći o njemu, što njegova djela ne govore...

Kad počnemo da se pitamo šta ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna šta će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo da poslužimo njegovim nama nepoznatim ciljevima.

Poslije toga mi još „živimo“ neko vrijeme, ali samo po inerciji, krećući se sopstvenim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom saobraćaju.

Dešava se, naročito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osjećanje vremena, kao što čovjeku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, sopstvenom težinom. Tada se gubi najprije sjećanje, pa svijest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odliva se snaga od nas.

U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živjeti ni onoliko koliko čovjek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u opštem, bezimenom postojanju.

Znakovi pored puta


User avatar
horns&drums
Posts: 15722
Joined: 16/03/2004 16:24
Location: Quaff a cup to the dead already and hooray for the next to die

Post by horns&drums » 03/11/2005 22:05

On je apostol, Mesa je Bog. No Ivo je rekao nesto sto je tako tako paralelno za sve nas. Rekao je da u Bosni vrijedi imati samo dva kofera ako ti je residence tu. I itekako je bio u pravu, itekako....


Fortie :kiss:

The_Fluid
Posts: 5591
Joined: 02/08/2002 00:00
Location: Earth
Been thanked: 3 times

Post by The_Fluid » 03/11/2005 23:53

KAD JEDNO ODREDJENO STANJE POCNE DA VAS MUCI...

Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci, da postaje neizdrzljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se.
To vazi za sve: za rad, za nerad, za porocne navike kojih se stidite a kojima robujete, za zivot cula, za muku duha.


Ivo Andric, Znakovi pored puta
========================



GUBITI JE STRAŠNO..

gubiti je strasno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi zalost i suze, i dok god mozemo na preostalom mjeriti velicinu izgubljenog tesko nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osjetimo lakocu za koju nemamo imena,
jer to je lakoca prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez tezine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve sto izgubih, preobrazeno i uljepsano - u sjecanju. I jos: ja imam veliku slobodu onog koji nista nema i mir onog koji je prezalio i konacno se rastao.


Ivo Andric, Ex Ponto
========================



DAN JE...

Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena.


Ivo Andric, Jelena, zena koje nema
========================



KUD SAM SVE LUTAO?

Kud sam ja sve lutao?
Kud su padale moje teznje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijesio u zivotu!
Kako da vam kazem kad to i rodjeno moje sjecanje zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah.
Na borbe svijeta ja sam gledao kao sto se s vedra visa gleda na magle koje se nadvijaju po dolinama.
Bio sam nijemi, oholi gost zivota.


Ivo Andric, Ex Ponto
========================



,,Vrlo cesto se desava da ljudi zive duze nego sto treba,
nego sto vrjedi,duze nego zivot ima cilja i smisla.
Prema tome,beskorisno je i apsurdno raditi na ,,produzenju,,
zivota , uvjek i po svaku cjenu. Mladost treba produziti,
mladost ili bar snagu zrelih godina.,,

Ivo Andric ... Znakovi pored puta...
========================

The_Fluid
Posts: 5591
Joined: 02/08/2002 00:00
Location: Earth
Been thanked: 3 times

Post by The_Fluid » 04/11/2005 00:12

LICA

Zvjezdanog neba i ljudskog lica nikad se covjek nece moci nagledati. Gledas i gledas, i sve je vidjeno a neznano, poznato a novo. Lice, to je cvijet na toj biljci koja se zove covjek. Cvijet koji se krece, mijenja izraz od smijeha, zanosa, ili zamisljenosti do beslovjesne tuposti ili do nepomicnosti mrtve prirode.

Od kako znam za sebe, covjekovo lice je za mene najjace osvjetljeni i najprivlacniji djelic koji me okruzuje. Pamtim predjele i gradove, i mogu da ih izazovem u sjecanju kad hocu i zadrzim pred sobom koliko hocu, ali ljudska lica, koja sam gledao na javi i u snu, javljaju se sama od sebe i ostaju pod mojim pogledom mucno dugo ili bolno kratko, zive pored mene ili nestaju cutljivo i trajno, da ih vise nikakav napor sjecanja izazvati ne moze. Biva da naidje jedno jedino i lebdi preda mnom dugo i zaklanja cio vidljiv svijet, a biva da navale stotine, hiljade lica, kao bujica, koja prijeti da poplavi i odnese moj svijet. I dok gradove i predjele gledam kroz svoj dozivljaj
i kao dio sebe, moj razgovor i obracun sa ljudskim licima nema
kraja. U njima su za mene ucrtani svi putevi svijeta, sve pomisli i sva djela, sve zelje i potrebe ljudske, sve mogucnosti covjekove, sve sto ga drzi, i sve sto ga truje i ubija; sve ono o cemu covjek masta, a sto rijetko biva ili nikad nece biti, dobija u njima, najposlje, svoj oblik, ime i glas.

Pojedinacno ili u povorkama, ljudska lica se javljaju preda
mnom. Neka iskrsavaju nema, sama od sebe ili meni nepoznatim povodom, a neka se javljaju, kao na ugovoren znak, na rijec ili recenicu koja ih prati.


Ivo Andric
========================



Ljudi koji nose danju skriven teret na duši ne mogu usnuti, nego izazivaju sudbinu i okreću vreo jastuk da nađu hladna mjesta nesrećnoj glavi. Zvijezde bivaju crvene kao krvave suze Isusove nad sudbinom čovjekovom.
I ko živi za ljepotu duha taj zalud pokušava da mislima smiri tijelo; ognjen vjetar dolazi na mahove kao kucanje silnog zemljina srca i polaže mi ruku na tjeme. Zemlja traži svoje.
I ko nosi tajnu ranu grijeha na duši, tome je zapali ognjem i nanese otrovne klice, pa bol raste svakom minutom, a kajanje ugasne kao zaboravljeno kandilo.
Vjetar, saveznik ognja, nesreće i zločina, otvara širom vrata na vrtovima, provaljuje kroz dimnjake i raspiruje iskru na zapretanim ognjištima, budi one koji su usnuli u suzama.
Kad pogledam n a t r a g , čini mi se da mi preostaje još samo umrijeti.
Kako su brzo ugasli zanosi! Ocvale sreće! Pali planovi!
Sve je prošlo kao brza noćna vožnja na mjesečini. Sve na pola samo viđeno i sve u brzo zaboravljeno. Toliko toga je bilo da je samo spomen na jedan jedini dan težak i otrovan kao olovo.
Noćas sjedim nad sjećanjima. Divim se podloj igri udesa i žalim se po malo.
Kad pogledam n a p r i j e d , čini mi se kao da sam tek od juče na svijetu.
U šta sam proživio ove godine? Je li moguće da se projuri kroz dobar dio života, a ne ostvari glavnih zadatakâ ljudskih? Cio život sa svojim neispunjenim zahtjevima i iskrenutim istinama koje se ljuto osvećuju, stoji preda mnom kao tužitelj. Dobar dio snage je rasut po bespućima, ali život neumoljivo čeka: pa valja početi. U ime božje, valja početi!
Ruke mi često preko dana staju nad poslom i velik dio noći bdijem samo da mogu duže misliti o Tebi.
Prije ptica se budim, prije zore dižem (a kroz sve snove prolaziš Ti); u osvit sam naslonjen na prozor kao da Te čekam.
Ljepotu cijelog svijeta kriju u sebi moje misli. Neostvariv san je postao sadržaj mog života. I tako život prolazi, ali u času smrti ja mogu pokazati na svoju čežnju kao na jedino veliko, istinito i lijepo u svom životu.
Ima nešto, što i one koji su duševno najjači, sili da bar jednom dušu svoju polože u tuđe ruke i zaigraju va banque.

Ivo Andrić
========================

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 04/11/2005 11:58

Bore ulivaju svakom povjerenje, daju draz i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo celu mislioca, ali te iste bore na celu lijepe zene koja pocinje da stari izgledaju kao zli pecati i oziljci poraza, nesto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onoga ko ih gleda ista ona osjecanja sa kojima ih ta zena nosi.


Ivo Andric

Harrys
Posts: 7352
Joined: 28/04/2004 10:35

Post by Harrys » 05/11/2005 13:23

Ivo Andric,
Pismo iz 1920

"Dragi stari prijatelju,
..........
Kod vas asketi ne izvlace ljubav iz svoje askeze,nego mrznju na sladostrasnike;trezvenjaci mrze one koji ne piju,a u pijanicama se javlja ubilacka mrznja na cijeli svijet.Oni koji vjeruju i vole-smrtno mrze one koji ne vjeruju ili one koji drugacije vjeruju i drugo vole.I na zalast,cesto se glavni dio njihove vjere i njihove ljubavi trosi u toj mrznji.Oni koji tlace i aksploatisu ekonomski slabije,unose u to jos i mrznju,koja tu eksploataciju cini stostruko tezom i ruznijom,a oni koji te nepravde podnose,mastaju o pravdi i odmazdi,ali kao o nekoj osvetnickoj eksploziji koja bi,kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli,morala da bude takva i tolika da bi raznijela i tlacenog zajedno sa mrskim tlaciteljem.Vi ste u vecini,navikli da svu snagu mrznje ostavljate za ono sto vam je blizu.Vase su voljene svetinje redovno i za trista rijeka i planina,a predmeti vase odvratnosti i mrznje tu su pored vas,u istoj varosi,cesto sa druge strane vaseg avlijskog zida.Tako vasa ljubav ne trazi mnogo djela,a vasa mrznja prelazi vrlo lako na djelo.
I svoju rodjenu zemlju vi volite,zarko volite,ali na tri-cetiri razna nacina koji se medju sobom isklucuju smrtno mrze i cesto sudaraju.
.............................."

Harrys
Posts: 7352
Joined: 28/04/2004 10:35

Post by Harrys » 06/11/2005 14:15

Ivo Andric

Pismo iz 1920

"Dragi stari prijatelju,
.................................
Da predjem odmah na stvar.Bosna je divna zemlja,zanimljiva,nimalo obicna zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima.I kao sto se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga,tako i bosanski covjekkrije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrijednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama rjedje nalazi.Ali vidis,ima nesto sto bi ljudi iz Bosne ,bar ljudi tvoje vrste,morali da uvide,da ne gube nikad iz vida:Bosna je zemlja mrznje i straha.Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mrznje,njen prirodan odjek,i da govorimo o mrznji.Da,o mrznji.I ti se instiktivno trzas i bunis kad cujes tu rijec(to sam vidjeo one noci na stanici),kao sto se svaki od vas opire da to cuje,shvati i uvidi.A stvar je bas u tome sto bi totrebalo uociti,utvrditi,analizirati.I nesreca je u tome sto to niko nece i ne umije da ucini.Jer,fatalna karakteristika te mrznje i jeste u tome sto bosanski covjek nije svjestan mrznje koja zivi u njemu,sto zazire od njenog analiziranja,i-mrzi svakog ko pokusa da to ucini.Pa ipak cinjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima vise ljudi koji su spremni da u nastupima nesvjesne mrznje,raznim povodima i pod raznim izgovorima,ubijaju ili budu ubijeni nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo vecim slovenskim ili neslovenskim zemljama.

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 11/11/2005 12:16

Čini mi se da u diplomatskoj službi svih zemalja ima, više nego i ujednoj drugoj, „promašenih ljudi“, ljudi koji su pogrešili vrata pa sada niko ne može da ih izvede a oni ne umeju da nađu izlaz i da se vrate. U drugim strukama takav „zalutao“ čovek ostaje neprimećen, peva u horu, ne pomaže ali i ne kvari, pa se njegov glas i njegov sluh i ne mogu proceniti. U diplomatskoj službi prilike prisile većinu ljudi da moraju pre ili posle da istupe samostalno i da pokažu kakvi su i šta umeju.
Nisam pročitao mnogo od onog što je pisano o diplomatskom pozivu, ali sve što sam pročitao izgledalo mi je površno i nedovoljno. Ja bih bio u velikoj neprilici kad bih morao da dam određenu definiciju i bitne karakteristike toga poziva. Samo na negativan način mogao bih da kažem nešto o njemu. I samo na osnovu iskustva.
Ne samo da diplomatija „nije za svakog“ nego se može slobodno reći da je mali broj ljudi koji zaista imaju dara i zvanja za taj posao. Naravno, mnogo je teže reći kakvi bi trebalo da budu ti ljudi. No, pokušajmo.
To su ljudi dobre ali jednostavne pameti, ljudi uprošćene i ograničene osetljivosti i hladna srca, ali ne i lišeni srca i bez svake osetljivosti; sposobni za pretvaranje, ali nezatvoreni i tajanstveni, još manje podli, snažni, ali ne grubi; brzi i odlučni, ali ne preki i brzopleti; stvarni, trezveni, ali ne i suvi i dosadni. Oni treba da znaju dosta, ali na tom što znaju ne smeju da se vide tragovi učenja i pedanterije, a svojim znanjem treba da prijatno iznenade pa možda i zadive onog sa kim govore, ali da ga nikad ne zbune, ne uvrede i ne postide njime. Isto tako je i sa njihovom hrabrošću; treba da imaju, i da je sigurna i dobra, ali da je ispoljavaju samo u krajnjem slučaju i da je nose kao što se nosi oružje za koji svi znaju da ga imate, ali ga ne pokazujete. Moraju da imaju i mašte, ali samo u određenoj količini, koliko da čovek vidi svaku stvar sa svih strana i sa svima njenim mogućnostima i neposrednim posledicama; sve što je više od toga opasno je po njih i štetno po službu koju vrše.
Ko da utvrdi i pobroji šta sve moraju da imaju oni koji hoće da se posvete toj službi? Treba biti mnogostruk i jednostavan. Ne biti ličan, ali biti prirodno ponosan, čak i gord ponekad: ne prezirati sitnice (nipošto, i ni u čemu!) ali umeti se zadržati negde na granicama sitničavosti i pedanterije; biti svestan u svemu, ali bez preterane revnosti ceniti trenutak i uvek se koristiti njime, ali umeti ostaviti vremenu da vrši svoje dejstvo; imati mnoga i raznovrsna interesovanja za ljude, predmete, umetnosti, igre, i razonode, ali se ne prepustiti strasti ni prisnosti u kojoj čovek zaboravlja potpuno sebe; biti malo čovek, ali ne biti nikad nečovek; biti spreman na sve i sposoban za sve, ali ne biti bezdušnik ni čudovište. To u stvari znači: živeti stalno na dva plana, na ličnom, čovečanskom i na službenom, neljudskom, ali nikad ničim ne pokazati i nikom ne odavati na kom se planu u tom trenutku nalazite, ili još bolje: ni sam ne biti potpuno svestan toga, što je najsigurniji način da se nećete odati.
Ukratko, treba biti čovek naročite vrste a nimalo ne ličiti na to, nego uvek i u svemu imati izgled običnog, prosečnog čoveka. Stotinu sposobnosti treba imati, ali strogo i na sto načina doziranih. Uopšte bi se za tu vrstu ljudi moglo kazati da je njihova sposobnost više u dobrom i pravilnom srazmeru između raznih osobina nego u vrednosti tih samih. Otprilike tako da svaka pojedina od njihovih osobina bude osrednja a celina koju one čine da bude originalana i iznad osrednjosti.
I još mnogo toga ima što bi u toj službi trebalo imati i - ne imati. Sve što je o njoj rečeno i što bi se još moglo reći može biti manje ili više tačno, ali pogrešno bi bilo misliti da je to dovoljno i [da] se ona da kratko i prosto, za svagda i za sve i svakoga definisati. Ali jedno je sigurno: ko nema barem neke glavne od pobrojanih osobina ni barem u osnovi svoga temperamenta, karaktera i vaspitanja i ko nije sposoban da ih u toku rada razvije i praktički primeni - za toga je bolje da nikad ne ulazi u takvu službu

A međutim upravo ta služba ima svoje spoljne, sjajne strane kojima privlači i vara ljude. Stoga u njoj ima više nego i u jednoj drugoj službi ljudi koji su pogrešili vrata, pa sada niko ne može da ih izvede napolje, a oni sami ne umeju da neđu izlaz i da se vrate. To je velika nevolja i za službu i za njih lično. Pogreška u izboru zvanja plaća se u svim službama, ali nigde tako skupo i teško kao u diplomatiji. U drugim strukama kakav zalutao čovek može da se izgubi u množini i ostane neprimećen, da peva u horu u kom ne pomaže ali i ne kvari, pa se njegov glas i njegov sluh i ne mogu proceniti. U diplomatskoj službi prilike prisile čoveka da mora pre ili posle da istupi samostalno i da pokaže kakav je i šta ume. Ko taj ispit ne položi postaje i smešna i žalosna figura u službi za koju nije a koje više ne može da se oslobodi, olupina koja još dugo i dalje plovi. To truje život i podriva dušu i stvara nesrećnike naročite vrste. Od njih ta neobična i neobično teška struka koja i u najpovoljnijem slučaju troši i deformiše čoveka, stvara nastrane ljude, mizantrope i kandidate za samoubice.
Tako izgleda stvar prikazana u shemi, ali razume se da je ta shema pomalo veštačka i da ni ovde nema mnogo čestih i izrazitih tipova uspelih i neuspelih diplomata, a ima čitava skala onih koji se kreću između te dve krajnosti. Poluuspelih, za četvrtinu uspelih. Takvih koji su posle prvih neuspeha imali snage ili veštine ili sreće da ne potonu i da nađu svoje mesto. I obrnuto, takvih koji su imali sjajan početak ali nisu uspeli da se održe i sada žive od svoje ranije slave i u senci nekog skromnog mesta čekaju srećnu priliku koja se ne javlja.
I sve to vrvi i kreće se u neprestanoj utakmici i trci za uspehom i priznanjem, u strahu od profesionalne nedaće, zavisiti iz zla slučaja koji vreba. Jer u toj službi koja izgleda uniformisana i ukroćena kao nijedna druga nema ničeg stalnog ni izvesnog nego čovek ide kao kroz maglu u kojoj svetlost koja povremeno prosijava više zbunjuje i vara oči nego što pokazuje put i omogućuje čoveku da se snađe.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 11/11/2005 22:36

Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva........ a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.

Znakovi pored puta

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 13/11/2005 11:19

Kod unutarnjih borba koje čovek vodi sa samim sobom i sa nepoznatim silama u sebi, važi više nego igde pravilo: ne predaj se nikad! — Ni predaje, ni ustupanja! A pre svega, što kažu u Bosni: ne veži tugu za srce!

Biti uvređen nepravdom ljudi manje je nego biti u bedi, a biti u bedi manje je nego biti bolestan, biti bolestan još nije: umreti. Ali i kad je čovek uvređen nepravdom, teško bolestan, pa i na samrti, ne treba, tek tada ne treba da ,,da pusti rđi na se''. Tada treba napregnuti sve sile i ne priznati tugu i malodušnost. Izdržati trenutak, a već idućeg časa čovek je ili na putu da prezdravi ili mrtav. A smrt je najveći i najsigurniji osvetnik.

ZNAKOVI PORED PUTA

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 13/11/2005 11:26

Čim neko nešto voli i za nešto se veže — misao neku, predmet ili živo ljudsko biće — on daje nešto od sebe i spreman je da daje i gubi još više, bez mere i računa, sa istom onom nagonskom bezobzirnošću i stihijskom žestinom sa kojom se ljudi bacaju na sticanje i grabež. I to je do sada jedini poznati način kako jedan čovek može da daje drugim ljudima ili stvarima oko sebe i ono što ne mora i onda kad ne mora. Tako to što se zove ljubav stvara jedno nepregledno i nerazumljivo knjigovodstvo međusobnih davanja i primanja, sa potpuno antipodnom, astronomskom računicom u kojoj je sve nejasno, ali čiji je krajnji zbir kratak, jasan i razumljiv.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 15/11/2005 20:46

Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i velikim poljima nesanice. Ali tu se i sve rješava i briše, konačno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka ponornica ili sagori bez traga i spomena.

Jelena, zena koje nema

E. Jaganjac
Posts: 359
Joined: 02/07/2005 19:47
Contact:

Post by E. Jaganjac » 15/11/2005 20:56

E. Jaganjac
pridrzavaj se teme, flood na ovom forumu nije dozvoljen.
Moderator

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 15/11/2005 21:50

[quote="E. Jaganjac"][/quote]

Ma da, u pravu si, Andric je kriv za sve. On je sve zakuhao.
Jesi li ovaj tekst nasao u SAFF-u? Ne bi me cudilo da citas iskljucivo SAFF i Ljiljan.
Ili mozda ttreba spalit sve knjige hrvatskih i srpskih pisaca, pa onda konsekventno i ruskih, da ne govorim o engleskim, francuskim, njemackim piscima jer moze bit da i oni "pozivaju na rat i klanje Turaka".
Najbolje je da se dekretom zabrani citanje uopce, najbolje je da nas prosvecuju usmenim predanjima, umovi iz prvih, casnih safova...


Ignorisite provokacije i posaljite PP moderatoru podforuma.
Pozdrav. Moderator

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 15/11/2005 22:04

Dobra to godina bješe: hiljadu osamsto devedeset i druga - za razliku od one sto godina kasnije. Te su se 1892. godine, naime, na razdaljini od nekoliko stotina kilometara, rodila dvojica Južnih Slavena što će ovaj kraj Evrope u narednom stoljeću ponajviše proslaviti: jedan se zvao Josip Broz, a drugi Ivo Andrić.

Što se tiče rođenja prvog - poznato bijaše da se rodio u maju, sedmog dana ovog mjeseca, makar se njegov rođendan slavio osamnaest dana kasnije. Što se tiče drugog i njegovog rođenja - poznato je da je rođen u Travniku, i to u ulici Zenjak, makar se često u biografijama kao mikrolokalitet rođenja navodi i travničko predgrađe Dolac.

Rođenje i zavrzlame Nema valjda pisca oko čijeg se rođenja isplelo više zavrzlama - a sve to bez ikakvog razloga. Nacionalističke barabe romorile su zavidno o Andriću kao o fratarskom kopiletu, a pijandure svih fela kunu se i danas, kad za staničnim šankovima, petljajući jezikom, započnu priču o Andriću, da ga je njegova majka Katarina Kata Andrić (rođena Pejić) rodila u vagonu voza što je saobraćao na liniji Lašva - Travnik, kunu se u to s takvom uvjerenošću kao da su, u najmanju ruku, prisustvovali porođaju, a možda i babice bili. Na stranu sad činjenica o potpunoj sumanutosti ovakvih argumenata (Zašto bi bilo loše da se neko rodio u vozu? Pa Isus se rodio u štali!), no historija je neumoljiva: pruga Lašva - Travnik puštena je u promet 1893. godine, dakle nakon piščevog rođenja. Taj se imaginarni voz, znači, mogao voziti samo po pruzi ludila onih koji su ga izmislili.

A sve oko Andrićevog rođenja je ustvari sasvim jasno. U Matici rođenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku stoji da je Ivo Andrić rođen u ulici Zenjak. Ovaj podatak u svojoj studiji Rani Andrić navodi i Miroslav Karaulac, jedan od najboljih poznavalaca nobelovčevog života i djela. Uostalom, evo šta Andriću piše franjevac Rastko Drljić dvadeset trećeg maja 1961. godine: "Kad god idem u Travnik, svratim u Zenjak br. 13 - danas tu stanuje stari Pero Zec. Tvoja rodna kuća - koju sam pronašao, a drugi o tome 'šlabikali'." Upravo je tu kuću od Pere Zeca kupila Općina Travnik i tu izgradila Memorijalni muzej. Ne bi, dakle, trebalo biti mjesta sumnji o tačnom mjestu Andrićevog rođenja, mada i danas ima ljudi koji u Andrićevim biografijama navode netačne podatke.

Uostalom, ona Andrićeva čuvena rečenica citirana u Borbi 1972. godine, rečenica za koju Karaulac kaže da govori i premnogo i premalo: "Čovek negde mora da se rodi", više je vezana za metafizičku cioranovsku nevolju zvanu biti rođen (trouble with being born) negoli za bilo kakvu fizičku činjenicu.

Pominjanje Doca u nekim Andrićevim biografijama kao da naslućuje kakve će se sve nepotrebne kontroverze ispreplesti oko Andrića, kako će se i na njegovom primjeru obistiniti vlastite riječi: "Biti pisac znači postaviti između sebe i ostalih ljudi brdašce od štampane hartije i čitavu planinu od netačnosti i nesporazuma."

Bosna i kočevi Pišući predgovor Miloszevoj Zemlji Ulro, Sadijk citira Valeryevu rečenicu koja veli da bismo se trebali izvinjavati kad se usudimo govoriti o slikarstvu te dodaje da taj mudri zaključak treba primjenjivati na svaku veliku umjetnost. Borges opet kaže kako i samo korištenje nekih riječi može biti opasno. Tako, recimo, ako spomenemo kontroverznu recepciju Andrićevog djela u suvremenoj Bosni, to može se može shvatiti i kao uvažavanje onih budalastih tvrdnji o Andriću kao nekom tobože odgovornom za stvaranje mračne slike Bosne, kao nekom ko mrzi muslimane, ko unižava Aliju Đerzeleza da bi unizio Bošnjake… Svaki pokušaj polemiziranja s takvim tvrdnjama u samom je začetku bespotreban; što rekao Karahasan - to je tip tvrdnje koja je ispod razine na kojoj počinje mišljenje. Tu je polemika nemoguća: to bi sličilo pokušaju da čovjeku slijepom od rođenja opišete boje.

Isto tako, govoriti o Andrićevom djelu čovjeka dovodi u situaciju sličnu onoj koju pominje Sadijk u kontekstu Milosza. Iskoristimo, međutim, ovu godišnjicu da jednu uz drugu izložimo dvije slike iz Andrićevog djela: jedna je fantastično poznata, druga mnogo manje. Ona poznata je, naravno, scena nabijanja na kolac seljaka Radisava s početka Na Drini ćuprije. O, koliko je samo mastila proliveno i žuči potrošeno u raznovrsnom komentiranju ove literarne scene! Kakvi su samo zaključci izvlačeni o Andriću samom, kakva se pompa podigla. Ta je scena gotovo pa uzdignuta u simbol cjelokupne Andrićeve literature. Poznat je onaj prijeratni primjer iz Voxa, ona neukusna (najblaže rečeno) karikatura na kojoj je Andrić nabijen na nalivpero. No kolac na koji je nabijen Radisav nije jedini kolac u Andrićevim sabranim djelima.

U jednoj od najljepših priča Andrićevih, u pripovijeci U musafirhani, kolac se također pojavljuje na samom početku. U ovoj se priči čitateljima po prvi put predstavlja jedan od najnezaboravnijih Andrićevih likova: fra Marko Krneta. Andrić najprije kaže kako je fra Marko bio sestrić biskupa fra Marijana Bogdanovića, a onda navodi biskupovo mišljenje o svom sestriću: "Nit utjera račvast kolac u zemlju, ni tvog fra-Marka u sveti red." Ova metafora račvastog koca više govori o Andrićevom odnosu prema Bosni nego ona poznatija priča o kocu. Andrićev fra-Marko je račvast kolac, kao što je i sama Bosna račvast kolac: po mnogima, najneobičnija zemlja Evrope, zemlja u kojoj se - po Andrićevim riječima - u bilo kojem momentu može bilo šta dogoditi. Borges istu osobinu pripisuje Pragu i Londonu.

Bibliotečki fond Andrić je upisao Bosnu na literarnu mapu svijeta. Mnoge sam aprilske ovogodišnje sate proveo u knjižari koju sve svjetske relevantne literarne revije proglašavaju neprikosnoveno najboljom na svijetu - Harvard Bookstore na Harvard Squareu u Cambridgeu. Kad sam krenuo pregledati police na odjeljku za svjetsku književnost - srce mi je stalo još brže kucati. Na samom početku police stajala su djela Andrićeva. U najstrožijoj selekciji world literature - Ivo Andrić. A metafizički abecedni red isturio ga je na prvo mjesto. Ne treba ni reći da je na tim policama Andrić jedini bosanski pisac, a uz Kiša i jedini južnoslavenski. U nekoj idealnoj biblioteci koja bi bila ostvarenje borgesovske vizije osobne biblioteke, među stotinu najznačajnijih književnih djela svih vremena, Bosna bi imala šanse da se kvalificira jedino preko Andrića.

No, treba ovdje još nešto kazati. Nije Andrić Bosni pomogao samo u platonskom literarnom svijetu, u svijetu simboličkih toposa literature, u svjetlu činjenice da sve što u bosanskoj literaturi vrijedi, potiče manje ili više od Andrića. Njegov doprinos ima i jednu mnogo konkretniju stranu. Svi valjda znamo koliki se novac dodijeli svakom dobitniku Nobelove nagrade - posljednjih godina cifre se kreću u iznosima od oko milion dolara. Šta Andrić čini sa svojim novcem? Sedamnaestog maja 1962. godine Andrić piše pismo Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine: "Želim da obavestim Savet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade (…) Moja je želja da se ova sredstva upotrebe za unapređivanje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine." Nepune tri godine kasnije, tačnije četrnaestog aprila 1965. godine, Upravni odbor Republičkog fonda za unapređenje bibliotekarstva u Sarajevu saopćio je da je Andrić poklonio i drugu polovinu novčanog iznosa Nobelove nagrade za unapređivanje bosanskohercegovačkih biblioteka.

Treba imati u vidu da u vrijeme dodjele Nobelove nagrade te u narednim godinama Andrić živi uglavnom na relaciji Beograd - Herceg-Novi. Njegovo fizičko prebivalište nije, dakle, u Bosni, no on ipak novac poklanja upravo za bosansku kulturu. On koji je tako krasno pisao o zadužbinama, zadužio je i svakoga ko je u svijet knjige i književnosti ulazio šećući među policama neke od biblioteka u bosanskim gradovima.

Jedna od najljepših priča Danila Kiša (objavljena, inače, tek posthumno) zove se Dug i posvećena je Andriću. U njoj Andrić u predsmrtnom času vraća simbolički svoje ovozemaljske dugove. "Čovjek je dužan svom zavičaju" - veli Andrić kroz usta velikog vezira Jusufa. Ako je iko ikad vratio taj dug zavičaju, onda je to upravo Andrić. No zavičaj Andrićev njemu je ostao dužan, njemu - Ivi Andriću, našem piscu i nobelovcu, čovjeku koji je kao niko drugi, i prije i poslije njega, razumio i volio Bosnu, čovjeku koji je rekao: "Sve je moje iz Bosne."


Muharem Bazdulj, knjizevnik

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 15/11/2005 22:04

[quote="E. Jaganjac"][/quote]

Šta je ba, bježi sa ove teme.... :x
Maloumniče jedan, nenormalni, pronađi sebi u životu neki drugi smisao, nešto lijepo, sem sijanja mržnje....Joj jesam sita ovih hajvana.......... :x :x :x
Bježi sa književnosti...... :x

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 15/11/2005 22:22

Iz kojeg je safa ispao ovaj Jaganjac....Svasta se po ovim forumima povlaci...

Jaganjac, a sada specijalno za tebe jedan citat ( ako ne shvacas, mogu ga ja interpretirati za tebe). Ako te zaboli glava od razmisljanja, nemoj, odustani..cuvaj zdravlje.

Kao fizičku nelagodnost negdje u sebi - crnu prugu koja s vremena na vrijeme, za sekundu - dvije presječe grudi na dvoje i zaboli silno - dječak je ponio sjećanje na to mjesto.

U jednom od takvih trenutaka, on je došao na misao da bi se oslobodio od nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se bjeda i svaka nezgoda kupe i talože bez prestanka, time što bi premostio strme obale i zlu vodu među njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut i tako zauvjek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom, mjesto svoga porjekla sa mjestima svoga života.
(Na Drini ćuprija)

simster
Posts: 73
Joined: 23/10/2005 00:55

Post by simster » 15/11/2005 22:26

horns&drums wrote:On je apostol, Mesa je Bog. No Ivo je rekao nesto sto je tako tako paralelno za sve nas. Rekao je da u Bosni vrijedi imati samo dva kofera ako ti je residence tu. I itekako je bio u pravu, itekako....


Fortie :kiss:


mesa, koji se inace izjasnjavao kao srbin, je rekao za ivu andrica, koji se takodje izjasnjavao kao srbin, da je bolji pisac od njega in no uncertain terms.

ivo je znao da je bosna crna rupa u kojoj vlada vjerska mrznja - jos jedan od velikana koji je procitao grozotu religije kao sto robinho dribla odbrambene igrace.

E. Jaganjac
Posts: 359
Joined: 02/07/2005 19:47
Contact:

Post by E. Jaganjac » 16/11/2005 01:10

Korina85 wrote:
E. Jaganjac wrote:


Ma da, u pravu si, Andric je kriv za sve. On je sve zakuhao.
Jesi li ovaj tekst nasao u SAFF-u? Ne bi me cudilo da citas iskljucivo SAFF i Ljiljan.
Ili mozda ttreba spalit sve knjige hrvatskih i srpskih pisaca, pa onda konsekventno i ruskih, da ne govorim o engleskim, francuskim, njemackim piscima jer moze bit da i oni "pozivaju na rat i klanje Turaka".
Najbolje je da se dekretom zabrani citanje uopce, najbolje je da nas prosvecuju usmenim predanjima, umovi iz prvih, casnih safova...


Ignorisite provokacije i posaljite PP moderatoru podforuma.
Pozdrav. Moderator


E.J
tema je o djelu i liku Ive Andrica, a ne o stradalnicima posljednjeg rata u BiH, otvorite novu temu koja ce se baviti poredjenjem izmedju I.A. i stradalih u ovom ratu.
Moderator

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 16/11/2005 18:58

Andrićeva posljednja pejsma

............Ni bogova, ni molitava!
Pa ipak biva ponekad da čujem
nešto kao molitven šapat u sebi.
To se moja stara i vječno živa želja
javlja odnekud iz dubina
i tihim glasom traži malo mjesta
u nekom od beskrajnih vrtova rajskih,
gdje bih, najposlje, našao ono
što sam oduvijek uzalud tražio ovdje:
širinu i prostranstvo, otvoren vidik,
malo slobodna daha.

Korina85
Posts: 92
Joined: 09/10/2005 21:33

Post by Korina85 » 16/11/2005 22:03

Sve više, sve bliže

Vidik se tanji, biva svetliji
I, od svetlosti, sve više - neproziran.
Sve brže i bliže dolazi trenutak
Kad neće više ni biti vidika,
Jer neće biti ni očiju
Koje ga gledaju.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 22/11/2005 01:16

Lanjska pjesma

Mirisu silno bijeli cvjetovi
i pada sitna kisa proljetna
ja kisnem sam.

O nitko ne zna kako je
tesko hoditi sam i bolestan,
bez ikog svoga
u zlatno proljece.

U srcu mome nema ljubavi
u srcu mom su tavni spomeni
davni i mucni.

Silno mirisu bijeli cvjetovi.
Kisnem. Bez mira, bez ljubavi
Sam i zalostan.

FortunaBela
Posts: 6390
Joined: 02/01/2005 11:01
Location: SWE

Post by FortunaBela » 28/11/2005 12:24

Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva........ a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.

Znakovi pored puta

goust
Posts: 195
Joined: 29/10/2005 11:40

Post by goust » 28/11/2005 18:11

Kad ga vec svi toliko volimo, evo jedne od najlepsih knjiga Andricevih


http://www.megaupload.com/?d=V5KO7L7M

"Prokleta avlija"

zico
Posts: 285
Joined: 18/03/2005 11:41

Post by zico » 28/11/2005 19:22

mesa, koji se inace izjasnjavao kao srbin, je rekao za ivu andrica, koji se takodje izjasnjavao kao srbin, da je bolji pisac od njega in no uncertain terms


Nitko na ovoj temi nije pisao o liku nego isključivo o djelu,no ti se nađe
onako usput,kao nije bitno ali eto da mi to navedemo tko su i što su oni bili...
Ne znam za Mešu,ali mislim da je Andrić nakon zagrebačke faze,a možda već i tada postao isključivo Jugoslaven i da se nikada nije izjašnjavao Srbinom.Eto i ja onako usput.
Ne znam što ga nagnalo da promijeni nacionalnu pripadnost ,ali što bilo da bilo treba to poštivati..
Nedavno sam čitao da je kao veleposlanik(ambasador) Kraljevine Jugoslavije u Berlinu bio supotpisnik Trojnog pakta..Da li netko zna nešto o ovome ,jer ne bih htio eventualno širiti ovu vijest ako nije istina...

Post Reply