Šta reći. Islamofobija kao strah od religije je promašen pojam. Zašto bi nekoga bilo strah bilo koje religije ? U osnovi, religije propagiraju dobro i ljubav.
Ljude na Zapadu je, a govorim o manjini, u stvari strah islamizma, radikalnog islamizma i islamizacije jer su društva zapadnog svijeta davno odbacila shvatanja po kojem su vjerska i svjetovna vlast jedna cjelina. Na taj način, pokrenuta je ogromna društvena energija koju su ova društva iskoristila za vlastiti tehnički, ekonomski i svaki drugi napredak.
Iz tog razloga, ksenofobija kao strah prema drugom i drugačijem je možda primjereniji termin od islamofobije. Ksenofobija prema muslimanima se pojačava sa uticajem islamizma, radikalnog islamizma i njegovih manifestacija poput terorizma ili rata kakvog smo imali prilike pratiti u Siriji i Iraku.
Naravno da će te strahove koristiti populisti u političkim kampanjama na Zapadu. U državama koje su kroz istoriju imale prilike da se odupru islamizmu i u državama sa većim neintegrisanim rastućim muslimanskim zajednicama politički populizam koristi strah - ksenofobiju domicilnog stanovništva. Taj strah nema samo jednu dimenziju prema religiji. To je ujedno strah za radno mjesto, životni standard, egzistenciju po pravilima koja su mu prihvatljiva.
Postavljač teme je, ako se dobro sjećam, negdje u Skandinaviji i pripada zajednici koja se dobro integrisala u novo društvo pa ne vjerujem da na vlastitoj koži osjeća posljedice ovih pojmova iz naslova. Pravna i uređena država može se izboriti sa takvim stvarima pa pojedinačne nevolje i nisu toliko bitne za normalan život i rad kakav ima domicilno stanovništvo.
U državama koje vuku istorijske posljedice preplitanja političkih i religioznih uticaja poput naše BiH, gdje su muslimani većina, populisti nemuslimani koriste strah i resentiment svoga stada (ponovna pojava nekog, najčešće bolnog osjećaja). To rade iz praktičnog razloga, opstanka na vlasti i mogućnosti neviđene pljačke svog stada.
Isto važi i za populiste muslimane koji su okruženi sa tri "formalno sekularne" države sa kršćanskom/hrišćanskom većinom i cca 50% nemuslimana u vlastitoj državi.
E sad, šta je od svega ovoga opravdano a šta ne, drugo je pitanje. Ja lično, straha nemam. Opreza, možda.
I to jednakog prema svima.
Jedini ljek za ovakve komplikacije je uređena pravna država sa dužim rokom trajanja od nekih prethodnih.