SenQ wrote:Kao prvo sto smo se udaljili od Kur'ana i suneta nasega Poslanika.
A kad ovo kazem udaljili mislim na ono udaljavanje od rijeci i dijela kao cijeline.
Prvo rijeci koje izgovaramo da smo muslimani, da imamo muslimanska imena i sl. stvari su dobra stvar ali ako nemamo to sve u praksi zivotnoj onda nismo nista uspijeli i zaostajemo. Jer danas mozemo vidjeti muslimana koji klanja a ovamo su mu dijela drugacija od rijeci to jest duhovno je prihvatio a sve ono fizicko je odbacio.A covjek je stvoren od zemlje pa je onda udahnut Allahov ruh u covjeka, ono sto hocu da kazem jeste da ako klanjamo to ne znaci da ne moramo da se trudimo da radimo i da zaradimo svoj hljeb i da se razvijamo i da ucimo i da se poboljsavamo i razvijamo u svakome smislu.
Jer prva rijec koju je Allah dž.š. spustio svome Miljeniku jeste UČI (U ime Gospodara ).
A ne kao danasnja vecina svijeta, mislim na muslimansku stranu svijeta, klanja i nada se da ce mu pasti sve sa neba a da on se nista potrudi.Jer se sve lose tumaci, zna se se sta je namaz i za sta je on.
Samo sto je svakome mrsko da procita ista a kamoli da nesto izucava i da ne spava dok ne sazna kako da nesto otkrije. Duboko smo zabludjeni i dosta lijeni.
Jer i sam Muhammed a.s. je rekao da je vrijednost jednoga naucnika veca od 1000 poboznjaka. A mi se svi pravimo da slijedimo sunet Poslanika s.a.v.s. a ustvari prihvatamo samo ono sto nama odgovara i nasim strastima i niskim zeljama.
Da nas Allah uputi da ne budemo na ovaj nacin zabludjeni i da istinski proucavamo i sljedimo sunet Muhammeda s.a.v.s.
Husein Đozo objašnjava islamsku dekadencu kao napuštanje institucije idžtihada, povlačenje iz materijalnog svijeta i zatvaranje u tekije i nadajući se, upravo, Božijoj intervenciji. Uz to se zaboravlja da ni sam Muhammed s.a.v.s., nije sjedio i čekao da mu Allah sredi Kurejšije, oslobodi Mekku i konvertira cijelu Arabiju. Cijeli period poslanstva našeg Poslanika a.s. je bio period intenzivnog džihada na svim poljima, od vojnog protiv nasilnika i zločinaca, do društvenog i duhovnog protiv svih vrsta nazadnog razmišljanja, pojava i zatrulog morala u tadašnjoj Arabiji. Samo zahvaljujući takvom djelovanju su prvi muslimani, kao nekih 2% svjetske populacije, stvorili Imperiju koja je pokrivala tri kontinenta i proizvela renesansu. Danas muslimani kao nekih 20-25% svjetske populacije su niko i ništa, raspravljaju o dužini džamijskih ćilima a zanemaruju istraživanja ovog svijeta i svih njegovih pojava.
Čovjek je postavljen da bude namjesnik na Zemlji. Mnogobošci su bili robovi Zemlje i njenih pojava, bojali su se svega i uzdavali u duhove, idole i sujevjerje da ih zaštite od zlih prirodnih pojava. Islam se obračunao sa time i postavio društvo na zdrave temelje, da čovjek svojom moći razuma i žrtvovanja ovlada Zemljom i njenim pojavama kako bi ispunio svoj emanet.
Čovjek ne smije postati životinja koja će svoj razum upotrijebiti da ovlada velikom moći kojom će onda, kako Kuran kaže, činiti nered na Zemlji. Ali čovjek ne može postati ni melek i ne može se zatvorili u zikr i namaz misleći da će sve to riješiti sve njegove probleme.
Sjetimo se samo rata, koliko je samo žrtvovano u toj borbi za slobodu i pravdu? Na toj borbi na Allahovu putu bili smo produktivniji u korištenju svega što nam je bilo na raspolaganju da suzbijemo zlo i nered na Zemlji i sebi stvorimo zdravu društvo u kojem ćemo moći biti slobodni. A nakon toga smo i mi u Bosni se vratili u biće biće mentalitet i sjedenje dok se Azrail ne pojavi.
Allah neće promjeniti jedan narod dok on sam sebe ne promjeni kaže Uzvišeni u Kuranu.
Poslanik a.s. u jednom hadisu, gdje mu je doveden čovjek koji se samo posvetio molitvi i asketizmu, je upitao ko tog čovjeka hrani. Na to mu je odgovoreno da to čini njegov brat. Poslanik a.s. tada reće da je njegov brat bolji od njega.
