Irina Lovrić

[detroit-mercy]

dobre fonasi...mozda i glasam

Holy cow sad mi zao sto se ne registrovah za izbore. Moj bi glas sigurno imala .

[rajvosa1]

dobre fonasi...mozda i glasam

stvarno lijepa, nema govora

[Donnie Smith]

Jedno se vrijeme lizala i slizala s Abdulahom Sidranom, i on sa njom. Podrška, javna, tajna, ma samo tako. Kad, pukla tikva. On je sad zove prodavačicom ljubavi (kažu mnogi da na tako nešto i liči),
Oboje su onako, super. Ona objavi sličicu sebe s Titinom bistom, on joj napiše pjesmu

NEVINOST BEZ ZAŠTITE

malčice smo lagale
dok smo bile male
kad neko nas pita
volimo li tita

sad lažemo naveliko
na fejsbuku pred publikom

hoće da nas skinu
sa službene liste
pa se zato slikamo
kraj titove biste

Ona zaišće još para i podrške i lajkova na FB, on opet pjesmu

ZAŠTITA BEZ NEVINOSTI

nije lako, velika je muka
kad naučiš živjet od fejsbuka

javno kukat, tajno tražit pare
od naroda činiti magare

sada se toj priči
približio kraj

smisli neki pošten poso
i budi nam: naj, naj, naj !

Apsolutno mu nisam fan, ali je lik cijepa žestoko. Sve mi nekako insekt kazuje da je u pravu, da nas je cijelo vrijeme o svemu varala, lagala i magaradima pravila

[KB9]

ako cemo bit iskreni pjesme su blago receno jad i cemer

[apsidejzi]

Jedan od kandidata za kojeg ću glasati na izborima je Irina Lovrić. Dva puta sam imao priliku da slušam njenu priču, a zatim i na FB-u da je imam u prijateljima i zaista sam fasciniran koliko ta osoba ima hrabrosti. Moje oopredjeljenje nije stranka ispred koje se kandidovala ali je ona svakako osoba koju ću označiti na listiću rado.
Rođena je u Sarajevu, unuka od poznatog fudbalera Franca Lovrića.
Postala je poznata kao osoba koja je prijavila svog nadređenog za korupciju, kriminal, krađu iako isti i dan danas obavlja posao, ona nikad nije odustala od svoje borbe. Boreći se sa cijelim sistemom izgubila je mnogo toga i prva je osoba koju sam vidio u ovoj državi da nema dlake na jeziku ni na TV-u ni ovako kada razgovara sa vama.
"Nerado sam dio ovoga predizbornog cirkusa i iz nužde sam se kandidovala , jer ne mogu više sama protiv sistema.
Priznajem , jači je. Volje bih da sam imala dovoljno novčanih sredstava izaći na izbore kao samostalni kandidat, ali na žalost nisam." Ovo mi se posebno svidjelo!
Dakle, shvatila je da ne moze kao obina osoba da se bori dalje (iako je jako puno napravila) te želi uz našu pommoć doći na poziciju gdje ce ih moći kontrolisati.
Da ne bih dužio o Irini, najjednostavnije je ukucati na google njeno ime i samo ćete vidjeti kroz šta je sve prošla ova osoba samo jer je izbjeglice htjela da zaštiti od milionskih krađa. Za ovakve osobe mi nije žao dati glas jer znam da ih korumpirana vlast neće pojesti. Član je ANTIKORUPCIJSKE LIGE BALKANA, te je, koliko sam vidio prva osoba u BiH koja je zasticeni prijavitelj korupcije ili tako nešto.

https://www.youtube.com/watch?v=FbvCHF8 ... ture=share



Već se godinama borite protiv korupcije, kriminala i diskriminacije pa i u samom vrhu vlasti u BiH, šta vas je motivisalo?
Od 2005. godine radim u državnoj službi BiH, tačnije u Fondu za povratak BiH , instituciji pri Vijeću ministara koja je bavi stambenim zbrinjavanjem povratnika tj. izbjeglih i raseljenih lica u BiH.
Već 2007. godine primjetila sam određene nepravilnosti u postupanju rukovodioca ove institucije Mlađena Božovića. Kada sam mu se odlučila suprostaviti zbog toga sam bila kažnjena tako što sam morala čistiti službene prostorije institucije gdje sam radila kao tehnički sekretar tj. viši referent specijalista , za koje radno mjesto je bilo potrebno i znanje engleskog jezika. Iako sam u toku svoga školovanja bila uvijek jedan od najboljih učenika a donedavno su medicinski vještaci u više navrata konstatovali i moju nadprosječnu inteligenciju, izdržala sam ovu kaznu od punih 10 mjeseci i nakon toga odlučila da se više nikome ne desi ono što je meni i da pokažem ovim kriminalcima koji rade u institucijama naše države ( čast izuzecima) da ima nas koji će im pokazati zube i koji neće biti njihovi poltroni i saučesnici. Ima nas koji ih se ne boje!
Meni ustvari motiv nije trebao, sve ovo mi je bilo u krvi. To je genetski kod.
Kažete izdržali ste „svoju kaznu za neposlušnost“ šta je poslije bilo?
Kada mi je već bilo i jako naporno ostajati nakon svog redovnog radnog vremena još par sati i čistiti odlučila sam da to ne ide tako, ušla u kancelariju direktora i rekla : „ E sada je stvarno dosta“!
Ubrzo nakon toga uredio je da se u redovan radni dan samo ja pojavim na poslu. Ostalima je nezakonito dao slobodan dan. On se pojavio oko podne i tada me strasno verbalno napao. Nakon toga završavam u bolnici na teškoj operaciji.
Po povratku sa bolovanja skida me sa moga radnog mjesta i šalje za prazan radni stol u potpunu profesionalnu izolaciju. Nikome nije bilo dozvoljeno samnom da komunicira. Kolege su to uglavnom radile veoma diskretno i na pauzama , van službenih prostorija institucije. I tada se već govorilo da je direktor Fonda za povratak nastavio činiti nezakonitosti , sada još i veće razmjere. Odlučila sam da se moram vratiti na svoje radno mjesto i nekako se ponovo „dokopati“ službene dokumentacije sa kojom sam inače radila. Dugo sam se borila, punih 20 mjeseci, ali sam nakon intervencije Ministarstva pravde BiH ponovo počela raditi jedan dio svoga posla. Tada sam se i uvjerila da je Mlađen Božović zaista činio i ozbiljne prestupe od
kojih su neka bila i ozbilna krivična djela. Kupovao je skupocjenu luksuznu robu sebi i svojim prijateljima, skupocjene mobilne telefone, tasne, garderobu, parfeme, alkoholna pića osl., donosio fiktivne račune, nezakonito sam sebi uplatio skolovanje u Srbiji u iznosu od 2.000 eura, faktički poklonio svom rođenom bratu motokultivator od cc 7.000 KM iako ovaj nije ispunjavao ni osnovne uslove za jednu ovakvu donaciju za raseljena lica, ozbiljno kršio zakone o javnim nabavkama, nezakonito upošljavao u instituciju BiH kojom je rukovodio, vršio druge nezakonite isplate svojim saučesnicima itd.
Istragu koju sam sama provodila bila je kao u filmovima jer sam stalno bila praćena i “držana na oku“. Za te aktivnosti naročito je bio zadužen vozač Mlađena Božovića kojega je ovaj zaposlio u Fond za povratak BiH iako nije ni imao potrebnu stručnu spremu, a to je osnovni uvjet. Onda kada sam bila sigurna da će ostali državni službenici ipak ćutati o tome , jedni da bi imali i oni od toga koristi, drugi opet da sačuvaju svoju sigurnost i radno mjesto , tada sam to odlučila uraditi sama. Otisla sam u Agenciju za istrage i zaštitu ( SIPA) , ispričala im i pokazala šta imam te im rekla da mnogo toga još ima u arhivi Fonda za povratak BiH ali da ukoliko ne budu djelovali ad hok može doći do sakrivanja dokumetacije i ispravljanja dokaza , a što direktor Fonda sa svojim saučesnicima redovito radi. SIPA je to ispoštovala i bukvalno su upali u ovu instituciju u vrijeme godišnjih odmora 2009. godine. U SIPI su već tada bili šokirani da sam spremna sve potpisati i dalje učestvovati u svim istragama koje su slijedile. Bilo im je čudno da takva žena uopšte postoji u državnoj službi BiH gdje su uglavnom ćutali ako vide neko koruptivno ili čak kriminalno djelo, jer su se bojali šta nakon toga slijedi a zna se šta onda u paketu ide.
Slijedila je obimna istraga , kakva je vaša uloga bila. Jeste li se plašili?
Da, bila sam šokirana kada sam vidjela šta je sve izuzela SIPA, neke dokumente sam vidjela po prvi put. Postupajući inspektor, jedan od glavnih, mi je tada objasnio da je slučaj veoma obiman , da će biti ne jedna već više istraga i najvjerovatnije 3 različita predmeta u Tužilaštvu BiH, koje je bilo nadležno.
Bez okljevanja sam pristala iako sam istoga trenutka bila svjesna da se istraga sada širi sa institucije u kojoj sam radila i na Ministarstvo za izbjeglice i ljudska prava BiH te Komisiju za izbjegla i raseljena lica. To su bile tri institucije koje su u kordninaciji radile na realizaciji projekata povratka izbjeglica u BiH. Morate biti svjesni važnosti svega ovoga, pa to je trebala biti realizacija Aneksa VII Dejtonskog sporazuma a ustvari je bilo nešto posve drugo. Najbolje to pokazuje film gsp. Zijada Nuhanovića „ Ničiji ljudi“ , čovjeka koji je bio prisutan na svakoj sjednici pomenute Komisije kao posmatrač.
I tada su mi već rekli da se sumnja na višemilionsku pronevjeru sredstava namjenjenih jednoj od naugroženijih kategorija našega društva, da će istraga biti teška i da mi može donijeti mnogo problema jer se ovdje radilo o funcionerima iz stanaka koje su bile na vlasti. Ipak odlučila sam ići do kraja.
SIPA je koncem decembra 2009. i juna 2010. godine predala svoje izvještaje o postojanju osnovane sumnje za počinjenje više krivičnih djela iz Krivičnog zakona BiH , čak je i po službenoj dužnosti podnijela krivične prijave protiv desetina lica. Predmeti su predati u rad Posebnom odjelu za organizirani kriminal i Opštem odjelu Tužilaštva BiH.
Šta je Tužilaštvo do sada uradilo, da li su podignute optužnice?
Prvi postupajući tužilac je „pobjegao“ odmah na bolovanje, a tužilac Saša Sarajlić kada je dobio predmet toliko se trudio da odustanem od svega da mi je čak i pozive slao putem policije na moje radno mjesto , gdje su mi pred očima onoga koga sam prijavila uručivali poziv. To je bila čista zamjena teza. Saslušavao me više puta, pozivao na moj mobilni, pisao nebulozna pisma da ja njemu prijatim isl. Bilo je to klasično zastrašivanje sada i od strane istitucije koja bi trebala ovakvim kao ja pružiti odmah zaštitu. Kada je donesena naredba o provođenju istage bio je obavezan u roku od 6 mjeseci donijeti odluku o podizanju optužnice ili ne. Ipak on to nije učinio ni u naredne 3 godine, jer je trebalo zataškavati i odugovlačiti slučaj. Nakok mojih niza intervencija i urgencija, te zahtjeva za njegovo izuzeće predmet mu uzimaju i dodjeljuju u rad tužiocu gsp. Miloradu Barašinu, bivšem glavnom tužiocu koji je suspendovan nakon disciplinskog postupka. O drugom predmetu, a koji se tiče Komisije za izbjegla i raseljena lica te sumnje na višemilionsko nenamjesnko trošenje novca namjenjenog povratku, Tužilaštvo BiH ne davati nikakve informacije. Već godinama ništa konkretno nisu uradili, kriju informacije o tome, a one slučajeve koji su u interesu politike procesiraju u rekordnom roku. Sjetite se samo Predsjednika F BiH gsp. Budimira . Ma strašno!
Pa je li vas iko zaštitio? Jesu li vam dali policijsku zaštitu, da li vas je neka stranka zaštitila ili vam na bilo koji način pomogla?
Ma ne, nije niko. Izgleda da je u redovima svih stranaka na vlasti bio najmanje po jedan Božović. On je očito u ovom slučaju samo poslužio kao marioneta. Često se putem medija obraćao „većim ribama“, svojim izjavama tipa: „ Skinite mi ovo breme ja ga nosim“ ili „ Ja sam se i sam nudio SIPI da me sasluša , rado ću surađivati“. Očito je šta je ovo značilo. Dakle moralo ga se štititi od procesuiranja da bi se ustvari prikrili veliki igrači. Jer kako je rečeno u filmu „ Ničiji ljudi“ nije ovo samo kriminal ogromnih razmjera ovo je bilo i etičko čišćenje. Pa pomilsite samo da je o baš o ovom slučaju napisana čak i tajna depeša Vašingtonu. E vidite , gsp. Mario Nenadić, pomoćnik Ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH bio je zaštićen kao dojavljivač Američkog ambasadora i sve što sam ja radila javno on je radio tajno iako je državni službenik i na takvoj poziciji na kojoj je puno zaštićeniji od mene. Tajna depeša o ovom slučaju objavljena neposredno nakon toga kao svjedočanstvo da nisam bila jedina koja je znala za ovaj kriminal ali da sam svakako bila jedina koja ga je prijavila i direktno svoj život izložila opasnosti. Dok su se drugi krili u svojim mišijim rupama ili pomagali Božoviću i drugima u onome što rade ja sam trpila svaki oblik revanšizma zbog prijave korupcije i kriminala u samom vrhu državne vlasti i to traje od 2009. godine do dana današnjeg sada i sve jačim intenzitetom. Dakle koplja se i dalje lome samo po mojim leđima, ja stradam, uništavaju me polako i sigurno a svi osumnjičeni i dalje mirno rade svoje poslove onako „po starom“.
Činjenica je da ustvari svi štite Božovića a ja koja sam osnovano prijavila jedan od najvećih slučajeva korupcije i kriminala nisam dobila ni podršku ni zaštitu policije ni tužilaštva. Božović je i dan danas direktor Fonda za povratak BiH. Vijeće ministara BiH umjesto da postupi po članu 58. Zakona o državnoj službi onoga trenutka kada je donesena naredba o provođenju istrage, a istim je propisano da se državni službenik čim se ona donese odmah preventivno suspenduje , oni ga da apsurd bude veći umjesto suspenzije „nagrađuju“ produženjem mandata za još 5 godina.
Kada Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH dana 19.04.2012. godine zatraži od Vijeća ministara BiH da Božovića odmah suspenduje i ovo Vijeće ministara BiH zanemaruje te i ovaj put Božovića štiti.
S obzirom da sve što radim i svaki moj zahtjev Vijeće ministara BiH od početka ignoriše , ditektno štiti Božovića od suspenzije smatram izvšni organ vlasti u BiH direktno odgovornim za sve ono što su radili i nesmetano rade osumnjičeni u ovim slučajevima ali i za sve ono što i dan danas ja preživljavam zbog toga.
Ja nemam ustvari nikakvu zaštitu jer i status koji sam dobila tek aprila ove godine, a radi se o statusu zaštićenog prijavitelja korupcije u institucijama BiH koji mi je dodijelila Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije sukladno Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, a nakon opsežne analize moga cjelokupnog slučaja, mi je donijelo samo nove probleme, napade i prijetnje.
Božović me je odmah po dobijanju statusa ponovo napao i to u vidno alkoholiziranom stanju te sam taj napad i prijavila policiji. Ni tada nisam dobila nikakvu zaštitu iako je ovoga puta to bilo direktno ugrožavanje sigurnosti. Od toga dana direktor Fonda za povratak piše Agenciji za prevenciju korupcije zahtjevajući od njih postupanje samnom u vezi te da mi oduzmu status zaštićenog prijavitelja korupcije. Napisao je gotovo 10-tak podnesaka s tim u vezi i to ispred institucije kojom rukovodi, dakle Fonda za povratak. Čak se ponovo obratio i Vijeću ministara BiH tražeći akciju protiv mene.
Nadležne policijske institucije , iako sam više pruta prijavila uznemiravanje , vrijeđanje i prijetnje, pa i po život , nisu mi pružile nikakvu zaštitu ali zato jesu Višnji Marilović u slučaju Skenderija. Valjda je to bilo preče od milionske zloupotrebe novca namjenjenog povratnicima i izbjeglicama. A možda sam ja bila i jača od te Višnje pa sam mogla sama da se branim od visokopozicioniranih funkcionera različitih stranaka na vlasti. Da, u ovom slučaju su učestvovali mnogi i iz više političkih partija no o tome više u narednom periodu
Slučajevi pred Sudom BiH i Tužilaštvom BiH evo traju punih 5 godina, uskoro ulazimo u šestu, i znate šta najteža borba mi je ustvari bila sa korumpiranim tužiocima i sudijama i o tome ćemo snimiti film kada se okončaju postupci pred Sudom i Tužilaštvom BiH jer posjedujem mnogo materijala koje treba da vidi javnost u BiH ali i Evropa.
Direktor Fonda ima i svoga baju a baja ima jaku političku partiju i pozadinu. Božović čak u sudu BiH ima i veoma bliskog rođaka, sudiju Suda BiH .

Koliko je sve ovo ostavilo traga na vaš život , vaše zdravlje?
Uh, strašno. Godinama sam trpila sve oblike zlostavljanja, maltretiranja, uvreda, poniženja, prijetnji onih koje sam prijavila i na radnom mjestu i izvan njega. Porodica mi je živjela u strahu a majka posljednjih 5 godina svoga života provela plačući i strahujući za moj život. Gledala me je kako godinama krvarim, završavam u bolnici, borim se za svoj život, noćima plačem, primam razne prijeteće poruke i ucjene.
Na kraju više nije mogla izdžati. Umrla je u januaru pršle godine u 63. godini života. Ostala sam potpuno sama, bez ijednog rođaka u BiH ,sama u svojoj misiji i borbi baš kao i na početku kada mi niko nije želio dati podršku u namjerama da se suprostavim kriminalu i korupciju. Bila sam čak 5 puta u bolnici, dva puta u teškom stanju opasnom po život. Ipak danas se nešto promijenilo, danas me ljudi zaustavljaju na ulicama i grle, zahvaljuju mi se. Nakon što je sve ovo završilo u medijima dobila sam podršku „malih ljudi“, onu najvažniju. Vidjeli su u meni svjetlo na kraju tunela i ja sada zbog njih mirnije spavam. Zahvaljujući mom narodu ipak ja još uvijek imam svoju porodicu u BiH. To mi je dalo novu snagu, nova krila. Osjećam se bolje, sigurnije.
Niste samo radili na ovom slučaju, na kojim ste još radili?
Pa bilo ih je dosta , manjih i većih. Reći ću samo da sam dala svoj doprinos i procesuiranju direktora MAK-a, vratila par otpuštenih radnika na posao, radila monitoringe sudskih postupaka članovima Udruženja za borbu protiv korupcije kriminala i diskriminacije u institucijama i javnim ustanovama u BiH“ ali i drugih. Radim jako mnogo sa ljudima koji se nađu u istoj ili sličnoj situaciju i za to ne uzimam nikakav novac niti radim i pišem projekte da bi me neko finasirao. Ne treba mi novac za moju misiju kao što to treba Bojanu Bajiću i drugima. Sve se može kad se hoće a ja to radim drugačije od ostalih. Drugi su uglavnom za to plaćeni. Imam puno o tome za reći i pokazati ali čekam pravo vrijeme. Vjerujem da će se mnogi i iz nevladinog sektora uhvatiti za glave nakon toga.

Da li ste ikada dobili neko priznanje ili nagradu što ste zaštitili novac ugroženih kategorija od zloupotrebe?
U drugim državama ja bih bila nacionalni heroj ili bih bar imala nekakvu zaštitu.
Međutim ovdje u Apsurdistanu ja sam ta koja zbog toga što sam u dobroj vjeri prijavila korupciju i kriminal ispašta. Direktor Fonda za povratak BiH je trebao biti odmah suspendovan , naročito kada je njegovu hitnu suspenziju zatražio najveći organ zakonodavne vlasti. Međutim njega su zaštitili i od suspenzije a izgleda i od procesuiranja jer slučajevi pred pravosudnim institucijama traju godinama i stalno se odugovlače.
Pitajte gsp. Vjekoslava Bevandu i njegovog donedavnog savjetnika gsp. Slavka Marina , predsjednika Komisije za izbjegla i raseljena lica baš u sporno vrijeme ili gsp. Nikolu Špirića Zamjenika Predsjedavajućeg Bevande inače , kako Božović to voli reći „ njegovog zaštitnika“ , sadašnjeg ministra za finasije i trezor i čovjeka kojemu je Božović čak i pisao zahtjev da ga zaštiti od moga djelovanja, ZAŠTO. Oni znaju pravi odgovor ali nisam sigurna da će vam ga dati.
E zamilsite samo tražiti intervenciju Vijeća ministara BiH protiv mene , ovako male?!
Obraćala sam se ja nadležnim institucijama i tražila da spriječe i dalje nesmetano činjenje krivičnih djela Božovića , međutim Vijeće ministara BiH, kao jedini nadležni organ u ovom slučaju, je ignorisalo svaki moj podnesak , kao da ne postojim, kao da pričam gluposti kao da nemam nikakva prava. Sram ih bilo, neka se stide. Jednom će odgovarati, možda ne meni ali ovom narodu i borcima, izbjeglicama i sada ovim unesrećenim poplavama , jer svi smo mi isti, svi smo mi jedno a za njih izgleda samo broj i ništa više. Naša muka im je način da oni sebe i svoje porodice osiguraju. Ali to je prokleto, zar ne?!
Da zaboravila sam reći da sam kandidovana za jednu od najvećih evropskih nagrada za borbu protiv korupcije, da sam počasni član Antikorupcijke lige Balkan koja okuplja pojedince, organizacije i udruženja iz Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije, Crne gore, Makedonije itd., da sam imenovana predsjednicom „ Udruženja za borbu protiv korupcije , kriminala i diskriminacije u institucijama i javnim ustanovama u BiH“, da sam prva dobila zvanični status zaštićenog prijavitelja korupcije u državi, da sam prva žena koja je korupciju i kriminal prijavila u državnoj službi BiH, to potpisala svojim imenom i prezimenom i o tome javno progovorila, da sam pomogla mnogima , da za to ne primam nikakvu naknadu i da mogu svima čistoga obraza pogledati u lice a oni u mom prisistvu ne smiju više ništa, da su o meni snimani i filmovi. Eto to je već neliki uspjeh a ja sam ustvari na početku. I to što me Vijeće ministara ignoriše i to što sudski i tužilački postupci toliko dugo traju samo u mom slučaju pokazuju koliko sam ja važnu stvar uradila za ovaj narod, za svoju zemlju. Ne treba meni njihovo priznanje za to, oni neka se stide. Ja sam dobila priznanje svoga naroda i kada sam bila na terenu u toku poplave, bolesna i bez dovoljno sredstava za život pomagala unesrećenim ljudima a gdje su tada bili oni?! Naravno u svojim foteljama.
A podrsku, jeste li imali bar nečiju podršku?
Pa uglavnom svojih prijatelja, novinara, Transparency International i Vaših prava . Posebno ću da izdvojim gsp . Zijada Nuhanovića autora filma „ Ničiji ljudi“ to je sjajan čovjek i veliki drug, moju Arijanu Saračević Helać „ljudinu“ i velikog profesionalca u svemu što radi, zatim mojoj Naimi Macanović i Kimeti Muftić iz Organizacije porodica šehida i poginulih boraca te predivnoj Enisi Ibrahimović pomoćnik načelnika za boračko invalidsku zaštitu Opštine Novo Sarajevo. Teško mi je bilo sve sama , predugo ova moja borba traje, previše komplikacija sa zdravljem , dugotrajno i skupo liječenje. Na radnom mjestu mi dan danas ne dozvoljavaju da na miru zaradim bar jednu svoju platu tako da često nisam u situaciji ni režije da platim. Ali imam svoje prijatelje koji mi pomažu i ne daju da mi bude „ prazan ftižider“ a danas , danas imam i čitavu jednu armiju naroda koji mi daje bezuvjetnu podršku. Hvala im na tome, puno mi to znači i zbog njih idem
dalje i do kraja.
Da li mislite da će prikupljeni novac sa donatorske konferencije održane u julu tekuće godine u Briselu završiti u rukama ugroženih poplavama ili?
Ponesena iskustvom kako se nenamjenski trošio novac namijenjen izbjeglim i raseljenim licima angažovala sam se i oko toga. Naime u toku organizacije ove konferencije , a organizaciju je radila Premijerka Slovenije, Evropska komisija i Francuska, ja sam prikupljeni materijal i dokaze koje sam imala poslala i njima. Takođe sam na moguću zloupotrebu skrenula pažnju i svim nadležnim i zainteresovanim instancama i domaćim i međunarodnim. To je stvorilo jednu novu atmosferu i doprinjelo da ovaj put našim političarima novac nije dat direktno u ruke te su stoga pooštrene mjere nadzora i monitoringa raspodjele ovih sredstava. Kada sam još dočekala da im je, neposredno nakon toga, Japanski ambasadog gsp. Yamazaki onako „pljunuo u lice“ bila sam i više nego zadovoljna. Gsp Yamazaki postao je naša omiljena ličnost.
Šta znači to dalje, jeste li se politički angažovali?
Ma ja ovakva nikome u politiku nisam dobro dosla, niko u svojim redovima izgleda ne voli nekoga ko bi i sam sebe prijavio za korupciju i kriminal. Obradovala sam se formiranju Demokratske fronte jer sam se nadala da će biti drugačija. Međutim prvobitno dobra ideja vremenom se pretvarala u nešto drugo. Mene nisu prepoznali kao bitnu kariku u borbi protiv korupcije a neki su me čak doživljavali kao ozbiljnu konkurenciju. Bila sam zbunjena i tužna jer sam vjerovala u gsp. Željka Komšića. Ipak tim koji ga okružuje me je zaista iznenadio. Povukla sam se i posmatrala šta se dešava. Poslije nekih poteza, tajnih sastanaka, neočekivane inertnosti u toku porotesta itd. napustila sam ovu opciju. Neposredno nakon toga Demokratsku frontu napušta i prof. Damir Marjanović, čovjek koji bi u svakoj normalnoj državi zasigurno predstavljao njenu svijetlu budućnost. Nadam se samo da nije politiku napustio zauvijek, jer takvi ljudi su rijetkost i vrijednost.
Za mene je politika i politički angažman nužno zlo. To je samo način da se lakše borim protiv korupcije i kriminala i nastavim svoju misiju sa malo bolje i sigurnije pozicije , sa pozicije sa koje će to imati još većeg efekta . Sa ove pozicije su mi stalno ugrožen život i zdravlje. Potpuno sam nezaštićena i pored toga što mi je dodjeljen taj status navodno zaštićenog prijavitelja korupcije.
Mnoge su mi stranke nudile sve i svašta ali pod uslovom da me mijenjaju ili „preoblikuju moju borbu“. Samo je jedan čovjek, iako nije bio nadležan u mom slučaju, već odavno pratio ono što ja radim. Često mi je i pomagao svojim savjetima a onda je došao i sa svojim prijedlogom. Kada je napravljena koalicija „Zajedno za promjene“ koju čine 6 stranaka, sadašnji Predsjednik Federacije BiH i predsjednik Stranke pravde i povjerenja , ponudio mi je kandidaturu ispred ove koalicije. Jedini moj uvjet je bio da me pusti da nastavim da radim ono što sam do sada i da me niko po tom pitanju ne „ oblikuje“ na svoj način.
I da još sam ga pitala da li bi me spriječio da i protiv njega podnesem krivičnu prijavu ako za to budem imala razlog , na to je rekao: „ Imaš moju riječ da si slobodna da činiš sve ono što si i do sada“. On je čovjek vojnik, general i gospodin. Potpisao mi je nemiješanje u moju misiju i moje atikorupcijsko i antikriminalno djelovanje. Za mene je to bilo dovoljno da se njihovoj ideji pridružim i sada sam druga na listi za Parlament Federacije BiH tj. prva žena ispred koalicije „ Zajedno za promjene“ .
Nadam se da će me moj narod podržati i da onda idemo zajedno u akciju da iskorjenimo ove društveno negativne pojave jednom zauvijek, korumpirane političare pošaljemo gdje im je i mjesto, iza rešetaka,
a nacionalizam i fašizam u prošlost. Živim za dan kada će ovaj narod biti sit, zbrinut, slobodan i jedinstven. Mislim da mnogi sanjaju ovaj moj san. Doslo je vrijeme da ga pretvorimo u javnost a ja sam, nadam se, dokazala da sam fatalno alergična na nacionalizam, fašizam, korupciju, kriminal i diskrimnaciju. Pa ako me ovaj moj narod ovakvu ne treba prestaću sa svojim djelovanjem i posvetiti se nečemu drugom , vjerovatno u drugoj državi , tako gdje svi perspektivni , dobri , ugledni i mladi ljudi bježe iz ove zemlje. Uvijek imam tu opciju.
Ponosni ste , da li ste takvom oduvijek bili?
Ja sam unuka velikog fudbalera, lafčine i ljudine FRANCE LOVRIĆA i kumče HASETA FERHATOVIĆA, otac mi je poginuo za ovaj grad za BiH u 46. godini života. Pa zar to nije dovoljan razlog za ponos i da ne radim ono što radim. Da ponosna sam, ponosna na „malog“ bosanskog čovjeka i njegovu snagu da sve ovo istrpi što mu se na teret stavlja. Svaki put zaplačem čitajući pisma koja mi ovaj napaćeni narod piše nazivajući me svojom heroinom, Jovankom Orleankom isl. Svaki poljubac i zagrljaj na ulici me opet vine u visine, ozdravi i da mi novu snagu da idem dalje. Ne mogu samo da shvatim dokle će ovaj narod da sve ovo trpi, dokle treba ove pustiti da nas sve ponižavaju, pljačkaju i zavađaju. Dokle?
Da li vjerujete da će pravda pobijediti na kraju.
Ma ja sam već pobjednik, znaju to i oni. Ako treba pokazaćemo im to na svoj način, slikovito.
Ipak ne gubim vjeru i vjerujem u pravdu i poštenog čovjeka. Mislim da takvih ljudi još uvijek ima u našim pravosudnim institucijama i da će oni spriječiti bruku i rušenje povjerenja nas građana u istitucije BiH.
Jer ako u ovom slučaju ne prepoznaju ono što je prepoznao narod, mediji, Međunarodna zajednica, SAD ( tajna depesa- Kako su stranke trošile novac namjenjen izbjeglicama na svoje kampanje) e onda će imati ozbiljan problem, imaćemo ga svi mi. Opet na ulicama, vjerovatno. Ako me sada konačno ozbiljno ne shvate biti ću prinuđena i ja stupiti u štajk. Mislim da ovom napaćenom narodu još samo to fali.
14. Imate li neku poruku za kraj?
NARODE DOSLO JE VRIJEME DA IM POKAZEMO DA MI NISMO OVCE VEC DA SU ONI ČOBANI. IZAĐIMO SVI NA IZBORE U OKTOBRU I KAZNIMO IH ZA 20 GODINA PONIŽENJA I ROPSTVA!
I da, ne prijavljujte nekog visokopozicioniranog funcionera za kriminal i korupciju, bar ne dok policija, sud i tužilaštvo ne počnu raditi svoj posao a Vijeće ministara BiH i drugi državni organi provoditi zakone ove države, jer nećete moći preživjeti ono što sam ja, vjerujte mi na riječ.

Bez uvrede al



Nek cura napravi video blog inace ce malo ljudi citati ovako dug tekst

[Donnie Smith]

ako cemo bit iskreni pjesme su blago receno jad i cemer

On je naglasio da su to dječije pjesmice

[mousstapha]

Kako nisam ranije upratio ovu aferu.

RASKRINKAO SAM PREVARANTICU IRINU LOVRIĆ



“Znate, ja prvo pocijepam košulju, onda ulazim u direktorovu kancelariju i odmah počinjem da vrištim. On mora ustati da me ‘smiri’, ja padam u nesvijest, nose me u hitnu pomoć, uzimam nalaz, poslije uslikam ruke i sutra podnosim tužbu: NAPAD NA RADNOM MJESTU!”


Neposredan povod za ovaj razgovor treće je izdanje njegove knjige Oranje mora, koju je nedavno objavila Izdavačka kuća “Buybook”. Abdulah Sidran, unatoč tome što pripada generaciji koja nije odrastala uz računare i socijalne mreže, danas je vrlo aktivan korisnik Facebooka, koji mu je, veli, pomogao da otkrije čaroliju sažimanja teksta i u njoj ostvari nekoliko istinskih lirskih briljancija.

Za Stav govori o svom književnom i društvenom angažmanu i odnosima sa svojim sadašnjim i bivšim prijateljima i saputnicima Irini Lovrić, Mili Stojiću, Ivanu Lovrenoviću, Željku Ivankoviću, Emiru Kusturici, Adilu Kulenoviću, Esadu Durakoviću, Aliji Isakoviću, Mustafi Imamoviću… i podsjeća “one koji ne znaju da je Sarajevo u svojih petsto godina historije jedanaest puta bilo sravnjivano sa zemljom i da se svaki put iz pepela podizalo i nastajalo je kao neko novo, a uvijek isto i jedinstveno – šeher Sarajevo”.

STAV: Oni koji prate Vaš i profil na Facebooku Irine Lovrić, koja je na Facebooku o sebi izgradila imidž beskompromisnog borca protiv korupcije, svjedoče već neko vrijeme o Vašem sukobu s njom, uz upotrebu teških riječi. Bili ste neko vrijeme u bliskim prijateljskim vezama, i sami ste podržavali, cijenili i propagirali njezin rad. Šta se, zapravo, dogodilo pa je slogan “Svi smo mi Irina” – ispisan na majici koju ste svojevremeno nosili na jednom skupu simboličke podrške njenoj borbi – danas zamijenjen riječima “Car je gol”, kako nedavno rekoste u jednoj radioemisiji? Kako je Irina Lovrić uspjela omađijati i obmanuti Abdulaha Sidrana?

SIDRAN: Ja se ne sramim svojih prolaznih zabluda i pogrešnih uvjerenja. Nosio sam na sebi majicu “Svi smo mi Irina” i sudjelovao na jednom skupu podrške njenoj borbi vjerujući da je to istinita, autentična, iskrena borba jednog moralnog građanina za običnu ljudsku pravdu, solidarnost i poštenje. Čak sam u toj genijalnoj prevarantici vidio i mogući simbol borbe cijeloga našeg naroda. Nisam bio sam ni jedini koji je podlegao njenim vještinama obmanjivanja. Njeno prijevarno ponašanje i postupanje najprije su počele, čisto ženskim instinktima, prepoznavati i razobličavati neke od njenih najbližih drugarica i saradnica. Moje prve sumnje pojavile su se PREPOZNAVANJEM neobičnosti u njenom JEZIKU i žargonu koji upotrebljava.

Prepoznao sam IDIOMATIKU koju koriste “psi rata”, “škorpioni” i slični. Do toga nije došla čitanjem. A tada nisam znao za njene kontakte, uporišta i veze u kriminalnom i paraobavještajnom podzemlju šireg područja grada i regije. Išlo je to svojim tempom – saznanja o skrivenim žiro-računima, na više banaka i na više imena, na ime izmišljenih potreba i akcija, moja nemoć da shvatim kako se može biti u radnom odnosu osam godina, a dvije trećine od toga provesti na bolovanju! – i sve tako, jedno po jedno, dok me na kraju nije dovelo do gomile saznanja od kojih se čovjeku SMRZAVAJU KOSTI. Ta moja saznanja ­– zbog svoje grozote – ne mogu biti izgovorena ni napisana na Facebooku ili u novinama, ali se mogu i moraju kazati u sudnici, na ročištima koja nazivaju zatvorenim. Zato uporno prozivam dotičnu hohštaplerku i prevaranticu da me tuži, i stalno – evo i sada – ponavljam da je ona KRIMINALAC. Što ona, naravno, ne smije učiniti, jer bi se istoga trena našla na optuženičkoj klupi. Imam preko dvije stotine isprintanih stranica korespondencije s dotičnom personom i neki bi brzopleti pisac, uz malo stilsko-jezičkih intervencija, to odmah objavio kao veoma zanimljiv epistolarni roman.

Meni nije do romana i literature. Prošao sam pakao sotonističkog nasilja što ga je nada mnom i nad mojom porodicom vršila ta osoba. Ona o problematičnom stanju svoga psihičkoga zdravlja ima i vjerodostojne medicinske papire, o čemu sam ja, u ona doba, mislio da je to neki njen način preventive od nečije eventualne odmazde – sve dok ozbiljnost te medicinske dijagnoze nisam osjetio bukvalno na svojoj koži. O porodičnim patnjama i stresovima govorit ću u sudnici. Do tada će valjda policijski organi završiti svoj posao istrage u vezi s provalom i pljačkom moga stana. S obzirom na socijalni milje iz kojeg je ona potekla i u kojemu i danas traži i nalazi podršku za svoje prevarantsko djelovanje – bilo je neophodno istražiti i tu varijantu. Meni su nadležne službe dodijelile policijsku zaštitu, i ja sada smatram da je najvažnije stanovništvu Bosne i Hercegovine i regije pokazati da se u osobi tog navodnog “zaštićenog prijavitelja korupcije” krije opasan prevarant i beskrupulozan kriminalac širokog spektra djelovanja.

To podrazumijeva prevare, prijetnje i ucjene, tajna snimanja partnera u delikatnim pozicijama, nezakonite rabote kojima se uništavaju porodice, rasturaju brakovi i upropaštavaju pojedinačni ljudski životi. Zato mi, za sada, zbilja nije važan literarni aspekt ove društvene sramote. Lako ćemo za romane, valja spašavati ljude! Prevarant Torabi je ljudima opljačkao novac. U ovome primjeru, uz pljačku novca, ide i neminovno razaranje porodica i uništavanju ljudskih života. Nije moguće razumjeti indiferenciju s kojom se rukovodioci APIKA (Agencija za borbu protiv korupcije…) odnose prema ovom vrištućem problemu, dopuštajući da jedna “kemijska tehničarka”, pod sumnjivim okolnostima zaposlena u jednom državnom uredu, zloupotrebljava i uništava smisao Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije. Takvo sprdanje s državnim zakonima i institucijama u ovoj zemlji posljednjih nekoliko decenija – nije zabilježeno.

STAV: “Saznanja od kojih se smrzavaju kosti” zvuči intrigantno, a Vi, ipak, ne želite ništa konkretnije kazati nego očekujete tužbu i raspravu u sudnici. Postoji li nešto što možete reći, a što će opravdati vaše kvalifikacije?

SIDRAN: Pazite, kroz desetak mjeseci naše saradnje mi smo postali toliko bliski da je ona u mojoj kući, u mome domu, bila kao u svojoj kući i svome domu. Mene je zvala “tajo”, moju suprugu “majo”, a mi nju “šćero”. Mi u svojoj naivnosti nismo mogli znati šta je od onog što nam predočava istina, a šta laž. Vjerovali smo – i ja sam objavljivao tekstove s takvim naslovima! – da je njen život ugrožen od onih s kojima je u sukobu, bojali se svakoga dana hoće li živa leći, živa ustati. A onda u nekoj malo opuštenijoj atmosferi rekne: “Znate, ja prvo pocijepam košulju, onda ulazim u direktorovu kancelariju i odmah počinjem da vrištim. On mora ustati da me ‘smiri’, ja padam u nesvijest, nose me u hitnu pomoć, uzimam nalaz, poslije uslikam ruke i sutra podnosim tužbu: NAPAD NA RADNOM MJESTU!”

U drugoj prilici saznam da je fotografiju o njenom navodnom sudjelovanju u pomoći ljudima na poplavljenim područjima, čime se naročito voli hvaliti, napravila kod svoje rodice, jedne babe u selu Mrazevac kod Pala. Obukla babinu kecelju, nazula babine čizme, pokrila glavu babinom maramom i stala pred babinu štalu, fotografirala se, pa rekla: “Evo, baba, i ja sam pomagala poplavljenim područjima!” Tu je sliku na svome Facebook profilu objavila desetinu puta. Čujem da je ovih dana pobrisala /poskidala sve kompromitirajuće stvari, naročito onu seriju erotskih fotografija koje su imale za cilj da primame posebnu vrstu publike. Neka vašim čitaocima budu dovoljni ovi primjeri, a ostalo neka stoji za sudnice.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Stava koji je u prodaji od četvrtka, drugog februara.

VIJEĆE ZA ŠTAMPU ODBILO ŽALBU IRINE LOVRIĆ POVODOM INTERVJUA ABDULAHA SIDRANA U STAVU

DRUŠTVO Redakcija STAVA 11.04.2017.
Facebook57
Sporni tekst predstavlja intervju sa piscem Abdulahom Sidranom u kojem je on iznosio svoje tvrdnje o Žalbenici. Povodom navedenog teksta Žalbenica se obraćala uredništvu magazina „Stav“ i Vijeću za štampu u BiH, pa je tako navedeni magazin u dva navrata, 16. i 23.02.2017.g. objavio reagiranja Žalbenice, u skladu sa samoregulacijom medija. Time je Žalbenici omogućeno da dâ odgovor na sve navode Abdulaha Sidrana iz spornog teksta. Žalbena komisija time zaključuje slučaj i ne nalazi kršenje odredbi Kodeksa za štampu i online medije BiH.


Broj: 77-02/17 Datum: 10.03.2017.



ODLUKA

Žalbene komisije Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini

po žalbi gđe Irine Lovrić na tekst objavljen na portalu stav.ba 02.02.2017.g.

pod naslovom „Raskrinkao sam prevaranticu Irinu Lovrić“



ŽALBA NIJE PRIHVAĆENA

Samoregulacijom medija objavljena su reagiranja i ispravke druge strane, u skladu sa Članom 5 i Članom 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH – Tačnost i fer izvještavanje i Mogućnost odgovora

Tekst predstavlja intervju sa piscem Abdulahom Sidranom u kojem je on iznosio svoje osobne tvrdnje o Žalbenici. Povodom navedenog teksta Žalbenica se reagiranjem obraćala uredništvu magazina „Stav“ i Vijeću za štampu u BiH.

Magazin „Stav“ je u dva navrata, 16.2.2017. i 23.02.2017.g. objavio reagiranja Žalbenice.

Time je Žalbenici omogućeno da dâ odgovor i protuargumente na sve navode Abdulaha Sidrana iz spornoga teksta.

Žalbena komisija utvrđuje da je uredništvo magazina „Stav“ profesionalno reagiralo u skladu sa samoregulacijom medija i Članovima 5 i 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH – Tačnost i fer izvještavanje i „Mogućnost odgovora“.

Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH nije prihvatila žalbu gđe Irine Lovrić na tekst objavljen na portalu stav.ba 02.02.2017.g. pod naslovom „Raskrinkao sam prevaranticu Irinu Lovrić“. U tekstu je, između ostalog, objavljeno:

„STAV: Oni koji prate Vaš i profil na Facebooku Irine Lovrić, koja je na Facebooku o sebi izgradila imidž beskompromisnog borca protiv korupcije, svjedoče već neko vrijeme o Vašem sukobu s njom, uz upotrebu teških riječi. Bili ste neko vrijeme u bliskim prijateljskim vezama, i sami ste podržavali, cijenili i propagirali njezin rad. Šta se, zapravo, dogodilo pa je slogan ‘Svi smo mi Irina’ – ispisan na majici koju ste svojevremeno nosili na jednom skupu simboličke podrške njenoj borbi – danas zamijenjen riječima ‘Car je gol’, kako nedavno rekoste u jednoj radioemisiji? Kako je Irina Lovrić uspjela omađijati i obmanuti Abdulaha Sidrana?

SIDRAN: Ja se ne sramim svojih prolaznih zabluda i pogrešnih uvjerenja. Nosio sam na sebi majicu ‘Svi smo mi Irina’ i sudjelovao na jednom skupu podrške njenoj borbi vjerujući da je to istinita, autentična, iskrena borba jednog moralnog građanina za običnu ljudsku pravdu, solidarnost i poštenje. Čak sam u toj genijalnoj prevarantici vidio i mogući simbol borbe cijeloga našeg naroda. Nisam bio sam ni jedini koji je podlegao njenim vještinama obmanjivanja. Njeno prijevarno ponašanje i postupanje najprije su počele, čisto ženskim instinktima, prepoznavati i razobličavati neke od njenih najbližih drugarica i saradnica. Moje prve sumnje pojavile su se PREPOZNAVANJEM neobičnosti u njenom JEZIKU i žargonu koji upotrebljava. Prepoznao sam IDIOMATIKU koju koriste ‘psi rata’, ‘škorpioni’ i slični. Do toga nije došla čitanjem. A tada nisam znao za njene kontakte, uporišta i veze u kriminalnom i paraobavještajnom podzemlju šireg područja grada i regije. Išlo je to svojim tempom – saznanja o skrivenim žiro-računima, na više banaka i na više imena, na ime izmišljenih potreba i akcija, moja nemoć da shvatim kako se može biti u radnom odnosu osam godina, a dvije trećine od toga provesti na bolovanju! – i sve tako, jedno po jedno, dok me na kraju nije dovelo do gomile saznanja od kojih se čovjeku SMRZAVAJU KOSTI. Ta moja saznanja ­– zbog svoje grozote – ne mogu biti izgovorena ni napisana na Facebooku ili u novinama, ali se mogu i moraju kazati u sudnici, na ročištima koja nazivaju zatvorenim. Zato uporno prozivam dotičnu hohštaplerku i prevaranticu da me tuži, i stalno – evo i sada – ponavljam da je ona KRIMINALAC. Što ona, naravno, ne smije učiniti, jer bi se istoga trena našla na optuženičkoj klupi. Imam preko dvije stotine isprintanih stranica korespondencije s dotičnom personom i neki bi brzopleti pisac, uz malo stilsko-jezičkih intervencija, to odmah objavio kao veoma zanimljiv epistolarni roman. Meni nije do romana i literature. Prošao sam pakao sotonističkog nasilja što ga je nada mnom i nad mojom porodicom vršila ta osoba. Ona o problematičnom stanju svoga psihičkoga zdravlja ima i vjerodostojne medicinske papire, o čemu sam ja, u ona doba, mislio da je to neki njen način preventive od nečije eventualne odmazde – sve dok ozbiljnost te medicinske dijagnoze nisam osjetio bukvalno na svojoj koži. O porodičnim patnjama i stresovima govorit ću u sudnici. Do tada će valjda policijski organi završiti svoj posao istrage u vezi s provalom i pljačkom moga stana. S obzirom na socijalni milje iz kojeg je ona potekla i u kojemu i danas traži i nalazi podršku za svoje prevarantsko djelovanje – bilo je neophodno istražiti i tu varijantu. Meni su nadležne službe dodijelile policijsku zaštitu, i ja sada smatram da je najvažnije stanovništvu Bosne i Hercegovine i regije pokazati da se u osobi tog navodnog ‘zaštićenog prijavitelja korupcije’ krije opasan prevarant i beskrupulozan kriminalac širokog spektra djelovanja. To podrazumijeva prevare, prijetnje i ucjene, tajna snimanja partnera u delikatnim pozicijama, nezakonite rabote kojima se uništavaju porodice, rasturaju brakovi i upropaštavaju pojedinačni ljudski životi. Zato mi, za sada, zbilja nije važan literarni aspekt ove društvene sramote. Lako ćemo za romane, valja spašavati ljude! Prevarant Torabi je ljudima opljačkao novac. U ovome primjeru, uz pljačku novca, ide i neminovno razaranje porodica i uništavanju ljudskih života. Nije moguće razumjeti indiferenciju s kojom se rukovodioci APIKA (Agencija za borbu protiv korupcije…) odnose prema ovom vrištućem problemu, dopuštajući da jedna ‘kemijska tehničarka’, pod sumnjivim okolnostima zaposlena u jednom državnom uredu, zloupotrebljava i uništava smisao Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije. Takvo sprdanje s državnim zakonima i institucijama u ovoj zemlji posljednjih nekoliko decenija – nije zabilježeno“.

Povodom ovog teksta, Vijeću za štampu u BiH i gl. i odg. uredniku magazina „Stav“ obratila se gđa Irina Lovrić, naznačivši: „Dana 02.02. 2017. godine u jubilarnom broju meni nepoznatog magazina STAV objavljen je intervju gsp. Abdulaha Sidrana. Predhodno je ovaj intervju najavljen na zvaničnoj web stranici ovoga medija te Facebook stranici, i to na način da je objavljen samo dio intervjua koji se odnosi na mene nazvan „RASKRINKAO SAM PREVARANTICU IRINU LOVRIĆ“ . Ovaj naslov korišten je i u magazinu STAV u kojem je objavljen cjelokupan intervju sa gsp. Sidran Abdulahom koji je dostupan javnosti i putem javnih prodajnih mjesta dana 02.02.2017. godine i nosi identičan naslov. Za naslov su korištena boldirana i velika slova, a sve sa ciljem da mi se nanese što je moguće veća šteta“.

Dalje se navodi i sljedeće: „Kako je u spornom tekstu tj intervjuu ovaj magazin zajedno sa gsp. Sidran Abdulahom obrađivao moje lične podatke ( podaci o radnom stažu, mojoj stručnoj spremi, bolovanju, dijagnozi…) na izrazito tendenciozan način grubo je povrijeđeno moje pravo na privatnost zaštićeno Zakonom o zaštiti ličnih podataka, Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, i to sve sa zlonamjernim ciljem da se ja predstavim kao problematična osoba sklona ucjenama, prevarama i kriminalu te psihički bolesnik što je nedopustivo, a naročito iz razloga što javnosti NIJE PONUĐEN NITI JEDAN JEDINI MATERIJALNI DOKAZ U VEZI SA ONIM ŠTO JE NAPISANO O MENI U MAGAZINU STAV I OBJAVLJENO JAVNOSTI. Naime, JEDINA ISTINA JE da se ovdje isključivo radi o ličnoj osveti Abdulaha Sidrana meni samo iz razloga mojih aktivnosti na slučaju pronevjere preko 200.000 KM u ambasadi Bosne i Hercegovine u Holandiji, u čijem centru te afere je bila njegova kćerka Miranda Sidran Kamišalić koja je i izvršila nezakonite isplate. Slučaj je pod neobjektivnim i za mene neprihvatljivim okolnostima okončan a niko nije snosio odgovornost za revizijom utvrđene nepravilnosti. Kao istaknuti i dugogodišnji prijavitelj korupcije moja obaveza je bila i ponovo aktivirati ovaj slučaj te nadoknaditi novac građana koji je nezakonito potrošen za nečije lične potrebe“.

Žalba gđe Lovrić objavljena je u magazinu „Stav“ 16.02.2017.g., sa nadnaslovom „Pismo Irine Lovrić Vijeću za štampu zbog intervjua objavljenog u ‘Stavu'“, naslovom „Radi se o ličnoj osveti Abdulaha Sidrana“ i podnaslovom „Redakcija Stava nikada nije dobila demanti što ga je Irina Lovrić najavila odmah nakon objavljivanja intervjua s Abdulahom Sidranom, a u kojem je kritički govorio i o gospođi Lovrić, iako joj je prostor za odgovor bio ponuđen.

Umjesto demantija, na našu e-mail adresu poslala je pismo upućeno Vijeću za štampu, koje objavljujemo bez lektorskih i korektorskih intervencija; sva isticanja riječi u tekstu načinila je autorica“.

Žalbenica u obraćanju Vijeću za štampu u BiH od 22.02.2017.g., između ostalog, navodi: „…ovdje će se morati tretirati i činjenica da je na najgrublji mogući način medij Stav i njegovo uredništo povrijedilo i moje osnovno ljudsko pravo, pravo na privatnost, te nezakonito obrađivalo moje lične podatke i to na neistinit način. Da stvar bude gorom obrađivani su moji lični podaci koji predstavljaju posebnu kategoriju i službenu tajnu, do koje ako novinar dođe je zakonski obavezan tretirati i dalje kao službenu tajnu, što ovdje nije bio slučaj. Upućujem na odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka, te Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH jer takvo postupanje predstavlja i krivično djelo sa čim u vezi su i podnesene adekvatne krivične prijave nadležnom tužilaštvu. Mislim da je Kodeks i suvišno pominjati. Još jednom ističem da ja nisam javna ličnost! Nesankcionisanjem ovakvog postupanja samo će se doprinjeti tome da svaka javna ličnost, kojoj se eventualno zamjeri neko fizičko lice tj. građanin, može da koristi svoje veze i status javne ličnosti te sprovede svoju ličnu osvetu a da za to ne bude sakcionisan medij tj novinar koji je to učinio, što je nedopustivo. Zbog toga insistiram na adekvatnom kažnjavanju svih odgovornih lica u ovom slučaju te obavezno proslijeđivanje moje žalbe i ovoga maila Žalbenoj komisiji Vijeća za štampu u BiH“.

Reagiranje Žalbenice objavljeno je u magazinu „Stav“ 23.02.2017.g. pod naslovom „Potičem iz ugledne sarajevske porodice“.

U skladu sa žalbenom procedurom, Vijeće za štampu u BiH obratilo se gl. i odg. uredniku magazina „Stav“. U dostavljenom odgovoru, urednik Filip Mursel Begović navodi: „Prošle sedmice, u broju 102, objavili smo pismo Irene Lovrić Vijeću za štampu, koje je i nama poslala. U tekućem broju 103, koji će sutra biti na kioscima, objavili smo u cijelosti i njen demantij“.

Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH, na sjednici održanoj 10.03.2017.g. razmotrila je žalbu gđe Irine Lovrić, tekst „Raskrinkao sam prevaranticu Irinu Lovrić“, odgovor urednika i utvrdila da nema kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Sporni tekst predstavlja intervju sa piscem Abdulahom Sidranom u kojem je on iznosio svoje tvrdnje o Žalbenici.

Povodom navedenog teksta Žalbenica se obraćala uredništvu magazina „Stav“ i Vijeću za štampu u BiH, pa je tako navedeni magazin u dva navrata, 16. i 23.02.2017.g. objavio reagiranja Žalbenice, u skladu sa samoregulacijom medija. Time je Žalbenici omogućeno da dâ odgovor na sve navode Abdulaha Sidrana iz spornog teksta.

Žalbena komisija time zaključuje slučaj i ne nalazi kršenje odredbi Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH preporučuje uredništvu portala stav.ba da objavi ovu Odluku.

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; advokat Dražen Zubak; sutkinja Nada Arsenić; novinar Fuad Kovačević; advokatica Nada Dalipagić; urednik Milan Šutalo, novinar Muhamed Jusić i novinarka Suzana Mijatović.

Predsjedavajući Žalbene komisije

prof. dr. Miodrag Živanović