Sada se pojavljuju razne spekulacije oko pogibije jer drzavno tuzilastvo do sada nije naslo za shodno da rijesi taj slucaj.
EKSKLUZIVNO/POTRESNO Kako je ubijen Irfan Ljubijankić POTRESNA SVJEDOČANSTVA O UBISTVU IRFANA LJUBIJANKIĆA Naša novinarka došla je do sada nepoznatih dokumenata i jezivih video svjedočanstava o ubistvu IRFANA LJUBIJANKIĆA, ratnog ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine; o ovom svirepom zločinu istragu vode tužitelji iz Hrvatske: samo naš list otkriva šta se dešavalo na nebu i na zemlji kobnoga dana Ratni zločinac MILE MRKŠIĆ nagradio je zločince koji su srušili helikopter u kojem je ministar Ljubijankić letio za Zagreb! Dvadeset i osmog maja ove godine navršit će se punih trinaest godina otkako su kod hrvatskog gradića Slunja mučki ubijeni tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić, njegova tri saputnika i tri člana posade iz helikoptera koji je na posljednji let krenuo s improviziranog vojnog aerodroma u Ćoralićima kod Cazina. Prema službenoj zabilješci brigadira Nedžada Suljića, napisanoj u noći kada se tragedija dogodila, ministar Ljubijankić, njegov pratilac major Fadil Pekić, tadašnji savjetnik u Veleposlanstvu BiH u Zagrebu Mensur Šabulić i zamjenik državnog ministra pravde Izet Muhamedagić stigli su u Ćoraliće oko 2.10 sati. Tri minuta ranije, na aerodrom je sletio helikopter kojim je iz Zračne luke u Zagrebu dopremljena vojna oprema i sanitetski materijal za opkoljeni Bihaćki okrug. Prije nego što je helikopter ponovno uzletio, članovi posade; dva ukrajinska pilota Grigorijevič i Dudajev i njihov bosanski kolega Mirsad Dupanović “referirali” su da je letjelica u dolasku pogođena u repni dio s dva zrna iz pješadijskog naoružanja, ali bez većih oštećenja. Brigadir Suljić je zabilježio i da je, prethodno, od Zapovjedništva Petog korpusa Armije BiH dobio odobrenje za slijetanje i polijetanje helikoptera, da je meteorološka situacija 28. maja 1995. bila povoljna, noć tamna, bez mjesečine... Primijetio je i da su svi putnici, prije nego što su vrata helikoptera zatvorena, na sebe navukli pancire. HRONOLOGIJA ZLOČINA “Do 3.50 sati smo sa Isturenog komandnog mjesta Ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne odbrane (na zagrebačkom aerodromu, op.a.) čekali potvrdu o dolasku helikoptera. Pošto je nismo dobili, poslali smo upit. Na osnovu odgovora sa IKM-a, zaključio sam da se s helikopterom nešto desilo. U 4.56 sati obavijestio sam Komandu 5. Korpusa da helikopter nije sletio i zahtijevao da se sa tim upozna komandant Korpusa”, napisao je brigadir Nedžad Suljić, napominjući kako je tražio da se odmah krene u potragu za letjelicom i spašavanjem eventualnih preživjelih. “U 10.30 sati sam bio kod komandanta Korpusa koji mi je saopštio da je helikopter vjerovatno oboren i to nekim raketnim sistemom. Zahtijevao je da o događajima ne obavještavam nikoga i da prekinem sve kontakte s Isturenim komandnim mjestom. Komanda Petog korpusa je preuzela na sebe da vodi dalji postupak i izvještavanje o svemu što se sazna o helikopteru”, stoji, između ostalog, u strogo povjerljivom izvješću koje je brigadir Suljić podnio 29. maja. Letjelica u kojoj su ministar vanjskih poslova BiH i njegovi suradnici putovali prema Zagrebu srušena je u rejonu Kremena, na okupiranom području Slunja, s položaja nekadašnje Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK). O njihovoj tragičnoj smrti javnost su prvi obavijestili novinari tadašnje Televizije Knin koji su na mjestu pada helikoptera snimili prilog o još jednom “velikom uspjehu” pripadnika VRSK. Na nemontiranom video-zapisu kninskih novinara, snimljenom kamerom VRSK koji su vojnici Hrvatske vojske zaplijenili nekoliko mjeseci kasnije, poslije oslobađanja okupiranih dijelova, vide se ostaci letjelice, mrtva tijela putnika, pronađeni osobni i službeni dokumenti. Taj materijal, ali i drugi, neuporedivo važniji dokazi koji nedvojbeno otkrivaju nalogodavce i izvršitelje napada na helikopter s članovima Vlade BiH, još su prije četiri godine dostavljeni Udruženju logoraša Unsko-sanskog kantona. Međutim, premda se radi o krucijalnim dokazima s mjesta zločina, za postojanje ovih snimaka, sve doskora, šira javnost nije znala. Prvi koji je javno progovorio o video-snimcima s mjesta pogibije ministra vanjskih poslova BiH Irfana Ljubijankića bio je odvjetnik Josip Sladić iz hrvatskog grada Siska. Sladić je kao pravni zastupnik krajiških logoraša nedavno izjavio da je sav pronađeni dokazni materijal predao Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu (koje je mjesno nadležno), zajedno s kaznenom prijavom protiv bivšeg pukovnika VRSK Dušana Lončara i nekolicine njemu podređenih časnika. “Ne znam zašto se novinari iz BiH tek sada zanimaju za taj slučaj, jer sam ja kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu predao još prije godinu dana”, kazao je u kratkom razgovoru za Slobodnu Bosnu odvjetnik Josip Sladić. Iako je potvrdio da posjeduje kopije dokaznog materijala protiv ubojica Irfana Ljubijankića i šest putnika iz helikoptera, pravni zastupnik Udruženja logoraša Unsko-sanskog kantona je “objasnio” da snimke ne može predočiti medijima dok istražni postupak ne bude završen. Kada smo Sladića pitali zbog čega istraga tako dugo traje, uputio nas je na Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu i istražnog suca koji je zadužen za ovaj predmet. Ipak, unatoč odbijanju odvjetnika Josipa Sladića, novinari “SB” i emisije “Istraga” hrvatske Nove TV uspjeli su doći do potresnog video zapisa s mjesta pogibije ministra Irfana Ljubijankića, ali i snimke smotre srpske vojske u Krajini na kojoj su pročitana imena časnika nagrađenih za taj stravičan zločin. Postrojavanje pripadnika VRSK na Slunju organizirano je na pravoslavni blagdan Vidovdan, 28. juna 1995., kao odgovor na veliku vojnu paradu Hrvatske vojske koja je održana 30. maja na zagrebačkom Jarunu, a nakon uspješno okončane operacije Bljesak u zapadnoj Slavoniji 1. maja iste godine. Odluka o organizaciji proslave na okupiranom Kordunu donesena je nenadano, u namjeri da se krajiškim Srbima povrati poljuljani moral, a njezin je glavni inicijator bio general Mile Mrkšić (presudom Haškog tribunala osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina u Vukovaru) koji je u to vrijeme na mjestu zapovjednika VRSK zamijenio generala Milana Čeleketića. Na video-materijalu do kojeg smo došli haški osuđenik Mile Mrkšić za govornicom, u prisustvu tadašnjih najviših civilnih i vojnih predstavnika srpske paradržavice u Hrvatskoj, čita imena brojnih časnika VRSK koji su odlikovani i unaprijeđeni u više činove, te objavljuje kome su dodijeljene nagrade za “uspješno izvedenu operaciju rušenja neprijateljske letjelice”. Iako general Mrkšić tada nije izrijekom kazao o kojoj se letjelici radi, nema nikakve dvojbe da je posrijedi helikopter u kojem je, mjesec dana ranije, ubijen bosanski ministar vanjskih poslova Irfan Ljubijankić. Na popisu časnika nekadašnje VRSK koji su nagrađeni za rušenje helikoptera u kojem je stradalo svih sedam putnika nalazi se četrnaest imena. Prvi je pukovnik VRSK Dušan Lončar, kasnije unaprijeđen u čin genera-majora, kojeg hrvatsko pravosuđe odranije sumnjiči da je 1991. naredio odvođenje zarobljenih hrvatskih civila iz mjesta Lovas kod Iloka u minsko polje, kada je stradalo više od 80 osoba (zbog tog je zločina protiv osmorice Lončaru podređenih vojnika podignuta optužnica na Specijalnom sudu u Beogradu). Potom slijedi pukovnik Miloš Đošan koji je kasnije, također, nagrađen činom general-majora. Đošen, inače rodom iz BiH, nakon vojnog sloma “Republike Srpske Krajine” vratio se u Srbiju, bio je zapovjednik brigade protuzračne obrane i izvjesno vrijeme garnizona Vojske Jugoslavije u Đakovici na Kosovu. Umirovljen je koncem decembra 2001. i, navodno, danas živi u Beogradu. Pored dvojice tadašnjih pukovnika koji su, po svoj prilici, izdali naredbu za rušenje helikoptera, u toj su vojnoj akciji sudjelovali i major Nebojša Rašuo, kapetan Duško Žarković, stariji vodnici Ranko Dakić i Dalibor Kalapać, te vojnici Branko Kleut, Tihomir Mandarić, Predrag Mileusnić, Miloš Mitić, Mladen Šolaja, Tomislav Kotar, Rajko Čošić i Goran Vranjeković. Iako nismo uspjeli dobiti zvaničnu potvrdu, nagađa se kako barem petorica od 14 nagrađenih zločinaca koji su ubili ministra Ljubijankića žive u BiH, na području Republike Srpske. ULOGA “ŠKORPIONA” I “CRVENIH BERETKI” No, bez obzira jesu li bivši pripadnici VRSK danas dostupni bosanskohercegovačkim ili hrvatskim vlastima, uistinu je skandalozno da, ni trinaest godina nakon zločina, nikada nije pokrenuto pitanje njihove odgovornosti i sudskog procesuiranja. Nejasno je, također, zašto predstavnici Udruge logoraša Unsko-sanskog kantona, i to u vrijeme “hiperprodukcije” svakojakih ratnih video-zapisa, nisu u bh. medijima objavili snimku tragične smrti ministra Irfana Ljubijankića i objelodanili identitet zločinaca koji su izravni krivci za pogibiju sedam nedužnih ljudi. Podsjetimo da je hapšenju i procesuiranju pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Srbije Škorpioni koji su u ljeto 1995. ubijali zarobljene Bošnjake iz Srebrenice prethodila objava video-snimke njihovih zločina i da se većina krvnika, na koncu, ipak našla u zatvoru, iako su bili nedostupni pravosuđu BiH. Krajiške tajne SUKOB VELAGIĆA I LJUBIJANKIĆA Tragična smrt ratnog ministra vanjskih poslova BiH Irfana Ljubijankića godinama je na području njegove rodne Krajine bila povod raznim spekulacijama. Iako nema nikakve dvojbe da je helikopter u kojem je nesretni Ljubijankić putovao prema Zagrebu pogođen raketom ispaljenom s položaja VRSK, postoji nekoliko kontroverzi vezanih za njegov tadašnji angažman koje su ga, navodno, stajale glave. Ranije smo pisali kako je 28. maja 1995., zajedno s Irfanom Ljubijankićem, Mensurom Šabulićem i Izetom Muhamedagićem, u Zagreb trebao putovati i Dževad Džanić, liječnik iz Velike Kladuše, u to vrijeme visokopozicionirani član krajiške SDA. Džanić je, međutim, od puta odustao nakon što mu je tadašnji povjerenik Vlade RBiH za Bihaćki okrug Mirsad Veladžić, nekoliko sati prije polaska, zabranio da napusti Bihać. S druge strane, pojedini bliski suborci ratnog zapovjednika 505. bužimske brigade ARBiH Izeta Nanića (pogunuo početkom augusta '95. pod nerazriješenim okolnostima) tvrdili su kasnije kako je Nanić napisao opširno pismo Aliji Izetbegoviću o stanju u Krajini pod Veladžićevom upravom i predao ga Ljubijankiću. Pisali smo, također, i da je Irfan Ljubijankić, prije tragične pogibije, počeo istraživati višemilijunski kriminal u ratnoj diplomatsko-konzularnoj mreži BiH a vezano za nezakonito izdavanje putovnica. Za 14 mjeseci koliko je između Zagreba i aerodroma Ćoralići u Cazinu funkcionirao zračni most (od juna 1994. do augusta '95.) obavljeno je više od 90 letova, preko okupiranih dijelova Hrvatske; Like, Korduna, Slunja. Oborene su samo dvije letjelice, prva početkom augusta 1994. (sa sedam Ukrajinaca, članova posade, koji su letjeli iz Italije, preko aerodroma u Puli), a druga 28. maja 1995. kada je poginuo ministar Irfan Ljubijankić i svi ostali putnici iz helikoptera. Hrvatska - logistička baza OD ZAGREBA DO ĆORALIĆA Nekoliko mjeseci prije tragične pogibije članova Vlade RBiH, 3. decembra 1994., u Zračnoj bazi Lučko kod Zagreba dogodila se velika helikopterska nesreća koja je jednako prešućena i u hrvatskim i u bh. medijima (budući da je funkcioniranje zračnog mosta između Zagreba i Bihaćkog okruga predstavljalo najstrože čuvanu vojnu tajnu). Tada se helikopter koji je trebao letjeti prema aerodromu u Ćoralićima, natovaren streljivom i drugom vojnom opremom, dva minuta nakon polijetanja iz nepoznatih razloga vratio prema pisti i udario u automobil Hyndai. Vozilo je bilou vlasništvu Petog korpusa Armije BiH, i u trenutku nesreće u njemu su bila tri putnika. Udarac je izazvao golemu eksploziju u kojoj je ranjeno šest ljudi, potpuno uništena tri helikoptera i dva automobila, te oštećeno više obližnjih objekata. Helikopterom koji je izazvao najveću nesreću na aerodromu u Lučkom upravljala su dva plaćena mađarska pilota koji su, kao i bosanski pilot-mehaničar Fuad Hajrić, teško ozlijeđeni.
Supruga dr. Irfana Ljubijankića: Zašto ubistvo mog supruga nikad nije rasvjetljeno?
subota, 10 mart 2012 13:54
Progutali smo brojne nepravde, ja i moja djeca, i još se pitam se zašto BiH nikada nije pokrenula istragu o smrti mog muža, izjavila je u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" Minka Ljubijankić, supruga rahmetli Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova.
- Uskoro će godišnjica smrti mog Irfana. Te dane moja djeca i ja vrlo teško podnosimo. Najbolje znamo moj sin Senad, kćerka Selma i ja kako smo sve ove godine podnosili tugu i bol za našim Irfanom, kako smo morali imati sabura i progutati mnoge nepravde koje su nam nanesene, sakriti suze da ne pokažemo da su nas uvrijedili, a isplakati se čim ostanemo sami - priča Minka.
Snimak CNN-a
Njen suprug Irfan Ljubijankić bio je vrsni ljekar specjalista za uho, grlo i nos iz Bihaća, koji je za ministra vanjskih poslova RBiH imenovan 23. juna 1994. godine. Na toj dužnosti poginuo je 28. maja 1995. Prema zvaničnoj verziji, helikopter kojim se vraćao iz Bihaća u Zagreb navodno je oboren agresorskom raketom pobunjenih Srba iz Hrvatske nedaleko od Velike Kladuše.
Minka Ljubijankić danas kaže da joj nikada niko nije zvanično dao odgovor na to kako je oboren helikopter.
- Nama je rečeno da je u blizini Slunja oboren helikopter u kojem su bili članovi delegacije, da su ga pogodili pobunjeni Srbi, pripadnici paravojne vojske "republike srpske Krajine". Međutim, ja sam na CNN-u vidjela snimak na kojem su prikazali Irfanovo tijelo na travi i mrlju od krvi u predjelu srca na plavoj košulji. Stalno se pitam, ako je helikopter oboren, da li je tijelo moglo biti cijelo i zašto baš samo u mrlja u predjelu srca, a gdje je tijelo pilota Dudajeva, Ukrajinca - ističe Ljubijankić.
Kruže priče
Ona potcrtava da već godinama kruže razne priče o umiješanosti visokih dužnosnika u ovaj zločin.
- Smatram da je sramota za državu što nije do sada pokrenula istragu o ovom zločinu. Mnoge porodice zaboravljene su od vlasti, pa tako i naša. Čast pojedincima, malo ih je, ali ih ima, koji s poštovanjem govore o Irfanovom liku i djelu. Voljela bih kada bi se jednom na obilježavanju pogibije visoke državne delegacije 28. maja pojavio neko od predstavnika Ministarstva vanjskih poslova BiH, predstavnika države i SDA - kaže Ljubijankić.
Plakala sam s Alijom
Ljubijankić se prisjeća kako je u jesen 1995. doputovala iz Zagreba u Split kako bi se sastala s rahmetli Alijom Izetbegovićem.
- U Splitu je održavan bilateralni sastanak između Hrvatske i BiH. Predsjednik Izetbegović pozvao me da dođem, jer smo se poznavali odranije. Sjeli smo da pričamo, plakali smo zajedno zbog gubitka Irfana. Rekao mi je: "Volio sam tvog Irfana, želio sam da me on naslijedi. Reci kako ti mogu pomoći." Nažalost, predsjednik je umro, a vidite šta je s nama - kaže Ljubijankić.
Ukrali su mu "Zlatni ljiljan"
Minka Ljubijankić kaže da je prije nekoliko godina iz stana u Bihaću ukraden "Zlatni ljiljan" koji je njenom suprugu dodijeljen nakon smrti.
- Obili su nam stan i samo su ukrali to ratno priznanje, a u stanu je bilo sve. Nakit i novac nisu uzeli. Pitam se zašto su nam uzeli baš to - ističe Ljubijankić.
dnevni avaz
Prva potvrda našeg pravosuđa: Tužilaštvo BiH istražuje smrt Irfana Ljubijankića
Savez logoraša BiH 2008. godine dostavio je videomaterijal
Autor A. DEDAJIĆ | Objavljeno 12.03.2012. u 06:06
Ljubijankić: Tragična smrt Istraga o smrti ratnog ministra vanjskih poslova Irfana Ljubijankića, koji je poginuo 28. maja 1995. u helikopteru kojim je putovao u Zagreb, nakon što je navodno oboren agresorskom raketom, u toku je. To je "Dnevnom avazu" potvrđeno iz Tužilaštva BiH.
- U predmetu koji se odnosi na napad od 28. maja 1995. godine na helikopter u kojem je bio ratni ministar vanjskih poslova Irfan Ljubijankić, poduzimaju se brojne istražne radnje i istraga u ovom predmetu je u toku - kažu u Tužilaštvu.
Zvanična potvrda
Ovo je prvi put da je bh. pravosuđe potvrdilo da se vodi istraga u ovom predmetu, jer do sada niko i nikada nije ponudio odgovor na to kako je oboren helikopter u kojem je bio ministar vanjskih poslova s posadom. Tog tragičnog dana život su, osim Ljubijankića, izgubili i Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi RBiH u Zagrebu, Fadil Pekić, lični pratilac ministra, Izet Muhamedagić, zamjenik ministra pravde RBiH, Mirsad Dupanović, Mihail Maksumenko Grigorijevič i N. Dudajev, članovi posade.
Javnosti je poznata verzija da je helikopter oboren u blizini Slunja, da su ga pogodili pobunjeni Srbi, pripadnici paravojne vojske "republike srpske Krajine". Postoji, međutim, CNN-ov snimak na kojem je prikazano tijelo ministra Ljubijankića na travi te mrlja od krvi u predjelu srca na plavoj košulji.
Razvlačenje tijela
U izjavi za naš list Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH, potvrdio je da je 2008. godine po advokatu iz Siska Josipu Sladiću dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu videomaterijal o stradanju helikoptera 1995. godine.
- Mi smo dostavili svu dokumentaciju koju smo mogli prikupiti. Između ostalog, dostavili smo videomaterijal koji su sami rušitelji snimili. Dali smo i kopiju na disku gdje se tačno vidi kako razvlače mrtva tijela i pokazuju njihove lične dokumente - naveo je Tahirović i dodao da je u nastavku tog videomaterijala snimak smotre na nekom polju gdje se dodjeljuju odlikovanja imenom i prezimenom onima koji su to navodno napravili.
Kako kaže, krivična prijava zbog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske podnesena je protiv Dušana Lončara i drugih.
Odbačena krivična prijava
Na upit "Dnevnog avaza" Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu u kojoj je fazi istraga o smrti ministra Ljubijankića, dobili smo odgovor da je nakon provedenih uviđaja odbačena krivična prijava protiv D. L., M. Đ., N. R., D. Ž., R. D., D. K., B. K., T. M., P. M., M. M., M. Š., T. K., R. Č. i G. V. za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 120. stava 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
- Nakon provedenih uviđaja zaključili smo da svojim ponašanjem osumnjičeni nisu ostvarili bitne elemente krivičnog djela - kaže se u odgovoru Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu.
Reuf Ljubijankić, brat bivšeg šefa bh. diplomatije: Irfan je žrtva zavjere!
Rahmetli Irfan Ljubijankić s Papom Ivanom Pavlom II: Misteriozna smrt bh. diplomate
Reuf Ljubijankić, bihaćki stomatolog, stariji brat rahmetli Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova BiH, jedini je od rodbine vidio mrtvo tijelo bh. zvaničnika, u mrtvačnici bihaćke bolnice desetak dana nakon pogibije. Kako je jučer izjavio za naš list, bilo je očito da do smrti njegovog brata nije došlo prema zvaničnoj verziji događaja. Tužilaštvo BiH vodi istragu o ovom slučaju.
Očuvana tijela
- Ja sam mom Irfanu radio zube. Gornja vilica bila je polomljena i vjerovatno baza lobanje, ostatak lica i tijelo bili su čitavi. I tijela njegovih pratilaca bila su očuvana – kaže Ljubijankić.
Na pitanje je li moguće da su tijela bila u takvom stanju ako je raketa sa zemlje pogodila helikopter u letu, sa sedam ljudi u njemu, Ljubijankić kaže da nije.
- Ma, ni govora! Takvo što je nemoguće. Pitajte i vojne stručnjake i reći će vam isto! Nastojim biti objektivan, ali sve me navodi na zavjeru ili dogovor o likvidaciji! Kada je krenuo od mene sa svojim pratiocem majorom Pekićem, čuo sam ga kada nekome, da li iz policije ili iz vojske, na telefon poručuje: “Ovako se ne čuva ministar vanjskih poslova države” – prisjetio se Reuf Ljubijankić.
Raritetan primjerak
Cazinjanin Rafin Alagić, koji je s rahmetli Ljubijankićem drugovao kroz Patriotsku ligu, kaže za naš list da je tražio od institucija države da istraže njegovu pogibiju.
- Uspio sam od srpske strane koja je tokom rata prodavala municiju za Peti korpus, preko mojih veza, dobiti sat rahmetli ministra na uvid, jer su mi rekli da znaju sve o njegovoj i smrti njegove pratnje te da imaju sve njegove stvari. Rekli su da je helikopter prizemljen te da je Ljubijankić sa svojim pratiocima likvidiran na zemlji. Pitali su me šta mogu prepoznati i ja sam naveo sat, jer se radilo o raritetnom primjerku kakvog nema na ovom prostoru – priča Alagić.
On je, kako tvrdi, tragajući za istinom o smrti svog prijatelja i ratnog ministra vanjskih poslova BiH, stigao i do Bakira Izetbegovića, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
- Kada sam mu sve ovo ispričao i tražio da se založi da institucije istraže Irfanovu pogibiju, Bakir Izetbegović me pitao: “Otkud Irfanu takav sat!?” To me toliko zaboljelo, da osam dana nisam mogao zaspati – kaže Alagić.
Skupocjeni sat
Reuf Ljubijankić potvrdio je za naš list da je njegov brat imao skupocjeni sat. Pojasio je da je Irfan sat dobio na poklon od emira od Kuvajta. Sjeća se da je bio ukrašen dijamantima.
--------------------------------------------------------------------------------
Izvor: avaz.ba