Iracka ofanziva i neuspjesni napad izraela na Hezbolah

[ljekar]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom
i takodjer o ratu u libanu

[karanana]

ne kontam

[jazzer]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom

Sta je hecime, vrucina?? Izbjegavaj izlaske od 11 do 17, sto vise tekucine i bice to dobro.

Jebes Irak, mladu pod ruku i na more. Ili ti je bolje u neku banju.

[ljekar]

Preveo: Denis Rizvić --- NO LINKS ---- Američke i afganistanske snage otpočele su napad na grad Marjah, „najveće
talibansko uporište“ u Afganistanu, u svojoj prvoj velikoj vojnoj ofanzivi otkako je američki predsjednik Barack Obama objavio da šalje novih 30.000 vojnika kao pojačanje. Američka strategija je da izbaci, ubije ili zarobi talibane, da spriječi njihov povratak, a onda obezbjedi pomoć i razne druge usluge za narod pun zahvalnosti. Opisana kao sofisticirana akcija i pokušaj da se „ osvoje srca i umovi Afganistanaca“, pravi i skriveni cilj ove ofanzive jeste da se zadobiju „srca i umovi“ američkih medija i javnosti, posebno onih medija u SAD-u koji usmjeravaju napore reportera na terenu u Afganistanu. Poruka koju želi da pošalje američka vojska jeste da se u Afganistanu vodi rat koji je moguće dobiti, a ne da se tone dublje u afganistansko živo blato.
Mediji vole kratke ratove. Njihova publika nikad nije toliko željna vijesti kao što je za vrijeme nekog oružanog konflikta. Prve novine su izvještavale o ratovima još krajem XVI i početkom XVII stoljeća. Televizija voli melodramu, dok eksplodiraju granate i gore tenkovi. I baš ta velika gorljivost i nestrpljenje oko izvještavanja o borbama olakšava manipulaciju. Američka armija je tako uspješno prodala zadnji američki plan za Irak kao vojnu pobjedu, dok je američka javnost jedva primjetila da se američke trupe lagano povlače, ostavljajući Irak u rukama vlade koja ima bliske veze sa Iranom.


Televizija je iznenađujuće uskraćena kada se radi o ratnim izvještavanjima. Ona treba sliku, ali na modernom bojnom polju se ima vrlo malo toga za vidjeti. Još od vremena kada su vojnici počeli koristiti puške dugog dometa svako je vrlo oprezan i drži svoju glavu dolje. Ratni filmovi još više zavode na krivi trag oko toga kako izgleda ratovanje danas, dajući dojam da je dan „D“ bila bliska borba, poput bitaka na Hastingsu ili Agincourtu. Film „Spašavanje vojnika Ryana“ je hvaljen zbog svoga realizma, vjerovatno zbog toga što je prikazivao krv i rasutu utrobu. U stvarnosti film ide zajedno sa fikcijom u kojoj otkriveni vojnici bjesomučno i samoubilački, bez zaklona, pucaju jedan na drugog u krvavoj bliskoj borbi.
Frustrirajući nedostatak bilo čega da se vidi prilikom stvarne borbe objašnjava zašto se za veliki broj najpoznatijih ratnih fotografija ili snimaka, koji prikazuju ratove prošlog stoljeća, poput smrt vojnika u španjolskom građanskom ratu, ili podizanje sovjetske zastave iznad Reichstaga u Berlinu 1945.godine, kasnije utvrdilo da se radi o režiranim događajima poslije bitke.


Slike rata koje zbunjuju ili odvode od istine idu i dalje od lažnih ubijanja ili režiranih herojskih scena. Ključni događaji se preskaču ili se pretjeruje u njihovom prikazivanju. 2001-2 ja sam izvještavao iz rata u Afganistanu i bio sam zapanjen time koliko se malo prave borbe vodilo. Talibanskim borcima je bilo naređeno od njihovih komandanata da idu kućama, da bi se borili kada dođe pravo vrijeme, kako ih je savjetovala pakistanska tajna služba (dio službe) zbog toga što su „gospodari rata“ bilo plaćeni od strane CIA-e i zbog toga što je to bila najrazumnija stvar tada. Gradovi poput Ghaznija i Kandahara pali su bez borbe. Solidno naoružani talibani su nestali u svojim selima, ili su prešli granicu i otišli u Pakistan, a antitalibanska ekipa je preuzela vlast. Ali ljudi izvan Afganistana, koji su tada pratili TV ili čitali novine, dobili su potpuno krivu sliku i dojam da su talibani vojno poraženi, i da se više nikada neće moći boriti.
Za vrijeme invazije na Irak i poslije izvješća novinara , većinom američkih, bila su solidna, ali su opetovano bila cenzirirana i skraćivana od strane onih u Washingtonu i New Yorku. Ignorantni bivši vladini dužnosnici, koji su našli utočište u raznim organizacijama, bili su predstavljeni kao „nezavisni“ eksperti i omogućilo im se da propovijedaju svake noći o ratu kojeg nisu vidjeli niti doživjeli, osim možda prilikom nekog kratkog susreta u „Zelenoj zoni“.


Vladine manipulacije o vijestima o ratovima u Čečeniji, Afganistanu i Iraku postajale su lakše jer su „pobunjenici“ počeli uzimati novinare kao mete. U Sjevernoj Irskoj i Libanu 1984. godine bilo je sigurnije biti novinar nego bilo ko drugi. Sve strane u sukobu, ma kako krvožedne bile, trudile su se oko medija i svaka grupa boraca imala je svoga glasnogovornika za medije. Ovo se promijenilo u Libanu kada su borci Hezbullaha počeli kindapirati novinare, i otada pojedini borci u muslimnskim zemljama počeli su gledati na novinare kao na ljude koje se može ubijati prije nego sa njima sarađivati.
Ove opasnosti dovele su do toga da novinari putuju zajedno sa američkim i britanskim vojnicima. Iako je ovo doživjelo puno kritika, u ovom nema ničega lošeg ako se prizna da viđenje rata novinara koji ide zajedno sa ovim trupama je parcijalno. Međutim, u praksi, efekti ovoga su zaista ozbiljni.
Npr. novembra 2004. godine američki marinci su izvršili žestok napad na grad Fallujah, zapadno od Bagdada, koji je bio jako uporište pokreta otpora. Ovi bitku su dobro pokrili reporteri koji su bili uz američke i britanske trupe, koji su je predstavili kao veliku američku pobjedu i veliki poraz „pobunjenika“. Ali, dok je ova bitka bila na vrhuncu, „pobunjenici“ su „pregazili“ Mosul, veliki grad na sjeveru Iraka, zauzevši preko 30 policijskih stanica i zarobivši oružje vrijedno oko 40 miliona dolara. Sa malo američkih vojnika na tom dijelu, i isto tako malo novinara, ovaj značajni poraz je prošao bez nekog izvještavanja o njemu.
Ratovi su često toliko zbunjujući, sa ovakvim izvještavanjem, da je često upitan i identitet pobjednika. Nova američka strategija i 30.000 vojnika kao pojačanje, koji su poslani u Irak 2007. godine, su, prema mišljenju mnogih Amerikanaca, uključujući i generale,
preokrenuli tok događaja na terenu. Ali odlučni vojni moment u Iraku 2006-7 bio je da su sunnije Arapi, koji su dominirali otporom prema Amerikancima, bili poraženi u divljačkom sektaškom ratu od strane šijja. Ogroman broj sunnija u glavnom gradu je ubijen i morao je izbjeći u Jordan ili Siriju, a neki sunijski lideri su bili prisiljeni da postignu dogovor sa Amerikancima. I kada je broj američkih žrtava pao, novine i televizija su sretno počeli izvještavati, često „bruseći“ i dorađujući izvještaje svojih dopisnika sa terena, da ono što se desilo jeste trijumf američke strategije.

Većinom mitski američki uspjeh u Iraku sada se pokušava preslikati u afganistanske gradove poput Marjaha, i o tome će biti žestoko izvještavano. Glasnogovornik NATO snaga je izjavio da će narod tog grada uskoro osjetiti „ beneficije dobrog upravljanja, ekonomske mogućnosti i djelovanja pod legitimnom vlašću u Afganistanu“. Ali, prema tvrdnjama i porukama američkog ambasadora u Kabulu Karla Eikenberrya u izvještaju upućenom predjedniku Obami, a koje je procurilo u javnost, ne postoji takva afganistanska vlast, na bilo kom nivou. Umjesto toga on je upozorio da će nova američka pojačanja, koja su sada krenula u akciju, samo omogućiti „ neograničenu, američku vojnu ulogu u Afganistanu“.


Piše: Patrick Cockburn
Izvor: Counterpunch. com

[karanana]

joj sta i ti citas. jeli ovo jedan od sajtova od onog milosevicevog jarana chomskog?

[Bosanac sa dna kace]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom

nije ofanziva već agresija i genocid!
napad na suverenitet jedne države uprkos demkratksim načelima!
promijeni naslov teme u genocid i agresija nad Irakom

[fixer]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom

nije ofanziva već agresija i genocid!
napad na suverenitet jedne države uprkos demkratksim načelima!
promijeni naslov teme u genocid i agresija nad Irakom

Nekad mi se zgadi sta sve mogu procitati na ovom forumu.

[Jazz_Junkie]

joj sta i ti citas. jeli ovo jedan od sajtova od onog milosevicevog jarana chomskog?

Da ista znas o Chomskom, ne bi ga tako pojednostavljeno i pausalno svrstavao medju "Miloseviceve jarane".

[Jazz_Junkie]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom

nije ofanziva već agresija i genocid!
napad na suverenitet jedne države uprkos demkratksim načelima!
promijeni naslov teme u genocid i agresija nad Irakom

Da je agresija u pitanju, jeste. No genocid sigurno ne. Taj genocid trenutno sprovode tamosnji islamisti nad sopstvenim narodom.

[ljekar]

ne zelim da raspravljate je li genocid ili nije
da raspravljamo o operacijama o bitkama
npr.napad na faludzu,bagdad,
protunapadi na mosul,

[karanana]

ne znam da je bilo ikakvih velikih borbi i bitaka. totalno rasulo iracke vojske uz pokoji dzep otpora islamista i sadamovih fedayina uz porpilicno male zrtve i gubitke u tehnici na strani amerikanaca.

chomsky naravno da je milosevicev jaran, pisao o agresiji amerike na kosovo, susretao se sa slobom i prije kosova. nesto slicno kao i rahmetli sadam.

[michio]

Zasto razgovarati o bitkama? Zemlja treceg svijeta preko 10 god pod sankcijama je lak plijen za jedinu svjetsku supersilu.

[ljekar]

dodo sam i bitke za liban tj protiv hezbollaha pa opletite
mislim da je izrael tu primjenio losu taktiku

[Jazz_Junkie]

ne znam da je bilo ikakvih velikih borbi i bitaka. totalno rasulo iracke vojske uz pokoji dzep otpora islamista i sadamovih fedayina uz porpilicno male zrtve i gubitke u tehnici na strani amerikanaca.

chomsky naravno da je milosevicev jaran, pisao o agresiji amerike na kosovo, susretao se sa slobom i prije kosova. nesto slicno kao i rahmetli sadam.

Vidis, uopce nije tocno da se susretao sa Milosevicem. Uvijek iste rekla-kazala pricice kada je u pitanju Chomsky. Govorilo se da podrzava Pol Pota, Osamu bin Ladena, Hamasa, ma nema sto nisu sve izmisljali. Nije ni bitno posto nije ni tema, ali makar nesto procitaj od njega. Ostavi se tih rekla-kazala sitnica, jer Chomsky nije to sto mislis. Njega zanima americka vanjska politika ciji je dio i Balkan.

[cyprus]

Pa koliko se znam neke velike bitke i nije bilo. Sjećam se da su Iračani jak otpor davali u borbama oko Um Qasra, a ostalo je čini mi se bilo relativno lagano američko napredovanje...

[ljekar]

[karanana]

ne znam da je bilo ikakvih velikih borbi i bitaka. totalno rasulo iracke vojske uz pokoji dzep otpora islamista i sadamovih fedayina uz porpilicno male zrtve i gubitke u tehnici na strani amerikanaca.

chomsky naravno da je milosevicev jaran, pisao o agresiji amerike na kosovo, susretao se sa slobom i prije kosova. nesto slicno kao i rahmetli sadam.

Vidis, uopce nije tocno da se susretao sa Milosevicem. Uvijek iste rekla-kazala pricice kada je u pitanju Chomsky. Govorilo se da podrzava Pol Pota, Osamu bin Ladena, Hamasa, ma nema sto nisu sve izmisljali. Nije ni bitno posto nije ni tema, ali makar nesto procitaj od njega. Ostavi se tih rekla-kazala sitnica, jer Chomsky nije to sto mislis. Njega zanima americka vanjska politika ciji je dio i Balkan.

ne moram ti sada copy/paste sa googla da vidis njegove stavove u pogledu milosevica. ja isto vjerujem da on ne brani milosevica kao ratnog zlocinca i agresora nego mislim da brani milosevica za sta je on stajao kontra SAD-a i drugih velikih sila, politicki i ekonomski, ali je jasno da u ukupnom zbiru svega milosevica nije gledao kao negativca.
uostalom, skrecemo sa teme, ali me onaj link na sajt podsjeti na socijalisticke sajtove tih americkih socijalista i liberala.
ali evo jos da kazem, ne samo za chomskog nego i za gadafija, sadamma, pa i amerikance: ne mozemo ih gledati od akcije do akcije i davati nasa misljenja o tome jesu li oni pozitivni ili negativni u zavisnosti svidja li nam se njihov potez koji urade danas pa onda promijeniti misljenje jer nam se sutra drugi potez koji se napravi svidio ili nije svidio. moramo imati svoj stav o tim ljudima na osnovu necega. meni najbliza mjera ocjenjivanja ljudi je ta koja govori kako su se ti ljudi ponasali prema meni u najtezim trenutcima. i ja kad vidim sadamma kako hoda bagdadom sa vojvodom seseljem, meni je prica o sadammu zavrsena.

[ljekar]

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Libanski_rat_2006.
malo o libanskom ratu

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=L-DDceJy ... re=related[/youtube]

[bokakotorska]

Na par mesta u komentarima vidim da se pominju iracki islamisti

Samo da skrenem paznju da su Iracani mahom islamske vere pa je takva izjava malo pleonazam, a sta jos moze biti ne treba ni pominjati

Cemu zabuna bas tolika ?

Oslobodioci su ga Oslobodili na njihovoj karti i nigde vise.

I tada 2003 i sada 2010 smrde u kasarnama (koje su mahom usred pustinja, van gradova) i Iraka nisu videli sem iz aviona i redje iz tenka. I nece ga ni videti drugacije ni sutra niti ikada. I u Zelenoj zoni zatvarju kafice, jer im, pretezno Suni momci, pucaju trojke preko zida evo 7mu godinu. Zadnja bese u Cetvrtak uvece i to iz Rusaffah, Wahda distrikt, to mu dodje otprilike sa Kalisa na Lekino brdo, rastojanja radi, samo da je Lekino brdo jos s druge strane Save (Tigra).

Kao sto ni jednu zemlju nisu oslobodili niti im je namera ikada to bila. Oslobodjenje ovih oslobodilaca se svodi na :
a unistenje postojeceg sistema.
b uvodjenje pupet rezima, znaci svoga cuku postavi i putuj dalje u nove pobede dok cuko ne precera.
Kad cuko precera, prodje ko Sadam hebiga. Ili mozda koji ajatolah ubuduce u Iranu, ako precera. Ili Osama opet ?

Oslobodioci Iraka odradili su stavku a, jer unistavati znaju najbolje od svih.

A stavku b, bogumi nece vala kad do sada nisu. Kako kapiraju da od toga nema nista posrecilo im se da ni iracanima ne svane ? Znaci plan B umesto stavke b.

Sreca njihova sva - I nesreca Iracana je da I oslobodiocima mrski Iran podstice oko 60 % irackih Arapa koji su kao I iranci Sija muslimani. Tako sada Oslobodioci odose da oslobadjaju Afganistan od avganistanaca, a njima mrski iranci odradju posao za sebe ali zapravo I za oslobodioce - podgrevajuci bratoubilacki arapski rat medju Suni I Sija Arapima, iracanima, o svom - iranskom trosku.
Organizuju Sija hodocasca dele vodu I klopu besplatno I ceraju kolone od par miliona ljudi amo tamo sve cekajuci kad ce ko izgubiti zivce I baciti kakvu granatu u masu. I tako u beskraj, samo da se plam borbe odrzi.

Dakle nesreca Iraka je bratoubilacki rat koji ce trajati, potpuno besplatno za oslobodioce, jer oslobodiocima mrski Iran ima svoj interes da mrcvari iracane podstrekujuci bratoubilacki rat irackih Arapa (Suni I Sija muslimana).

Dok to ne rese braca medju sobom, cena nafte za oslobodioce bice I dalje simbolicna, a Iranci imaju svoje I za izvoz.

Ukratko iracani mu dodji islamisti ko Srbi I Hrvati sto mu doju krstasi valjda. I to od 45 pa nadalje

[Buzdovan]

Na osnovu ratnog iskutva i potpuno odacujući vojnu doktrinu i taktiku jugoslovenske narodne armije koja je bila dominantna u vidu oficira i komandog kadra na svim stranama mogu izvesti neke zaključke vezane za temu.Ratni sukob u kojem učestvuju dvije grupe ljudi, dobija manja grupa iz razloga što je koheretnija, jednostavniji lanac komandovanja, bolje se bore jer svako pruža maksimum, u toku borbe se instiktivno pojavi prirodni vođa i uspostavi hijerarhija u kojoj svako izvršavaju zadatke. Druga bitna stvar su gubitci i oni negativno utiču na psihu u toku borbe. Logikom da veća grupa trpi i veće gubitke, slijedi da se strah od smrti koji je prisutan kod svih povećava, kod nekih prerasta u paniku koja se zarazno širi. Sa druge strane koja nanosi gubitke većoj grupi, strah od smrti se smanjuje, preuzimaju ih drugi osjećaji koji su u datoj situaciji pozitivni. Iz gore navedenog se može naslutiti odgovor kako je nato bez problema razbucao moćnu sadamovu armiju koja je bila ustrojena na sličnom principu kao bivša jna, kao i zašto ima problema sa manjim grupama u Iraku i Afganistanu.Isto tako, Izrael koji je u prošlosti tukao reguralne armije okolnih arapskih država, 2006 gubi rat protiv stranačke šitske vojske-hizbolaha!

[kv99]

Na osnovu ratnog iskutva i potpuno odacujući vojnu doktrinu i taktiku jugoslovenske narodne armije koja je bila dominantna u vidu oficira i komandog kadra na svim stranama mogu izvesti neke zaključke vezane za temu.Ratni sukob u kojem učestvuju dvije grupe ljudi, dobija manja grupa iz razloga što je koheretnija, jednostavniji lanac komandovanja, bolje se bore jer svako pruža maksimum, u toku borbe se instiktivno pojavi prirodni vođa i uspostavi hijerarhija u kojoj svako izvršavaju zadatke. Druga bitna stvar su gubitci i oni negativno utiču na psihu u toku borbe. Logikom da veća grupa trpi i veće gubitke, slijedi da se strah od smrti koji je prisutan kod svih povećava, kod nekih prerasta u paniku koja se zarazno širi. Sa druge strane koja nanosi gubitke većoj grupi, strah od smrti se smanjuje, preuzimaju ih drugi osjećaji koji su u datoj situaciji pozitivni. Iz gore navedenog se može naslutiti odgovor kako je nato bez problema razbucao moćnu sadamovu armiju koja je bila ustrojena na sličnom principu kao bivša jna, kao i zašto ima problema sa manjim grupama u Iraku i Afganistanu.Isto tako, Izrael koji je u prošlosti tukao reguralne armije okolnih arapskih država, 2006 gubi rat protiv stranačke šitske vojske-hizbolaha!

Dobra analiza

U vezi Hizbollaha i jedan od razlog zasto je uspio da porazi Izraelsku armiju : U toku zadnjeg rata je poginuo jedan od oficira iz Hizb i tek tada , poslije njegove smrti su njegova zena i mama saznali da je on ne samo bio oficir vec da je uopste bio ukljucen u Hizbollah . Znaci niko , ama bas niko ko nije trebao da zna sa cime se bavio nije znao, cak ni njegovi najblizi iako je isao na obuku, planiranje, vodenje i ucesce u akcijama citav niz godina.
Usporedite to sa zadnjim ratom u BiH kada se znalo dogoditi da borci kontaktirajuci sa zenom ili familijom u inostranstvu preko otvorene radio veze jave mjesto i vrijeme planirane akcije I onda se poslije ,kada akcija propadne, pocne vikati : 5-a kolona, izdani smo

[madner]

O kakvom ovdje porazu Izrealaca pricamo?

Hezbolah ispucao arsenal koji je skupljao godinama, koji je trebao da bude glavni adut Iranu, bez da je ista ozbiljno napravio. Postalo toliko normalno da Izreal djeli samare da je sad uspjeh sto za 3 dana nisu postigli zacrtano nego za 3 sedmice

Sto se tice Iracana, to je bila Americka armija a marinci su igrali manju ulogu.

[drot]

Hezbollaz porazio Izraelsku vojsku?! Citate iste knjige historije u kojim je Izrael izgubio i sestodnevni rat 1967. godine...

[lucius]

ofanziva americkih marinaca na irak i pad huseina sadama

zbrisali su iracane blitzkriegom

nije ofanziva već agresija i genocid!
napad na suverenitet jedne države uprkos demkratksim načelima!
promijeni naslov teme u genocid i agresija nad Irakom

Da je agresija u pitanju, jeste. No genocid sigurno ne. Taj genocid trenutno sprovode tamosnji islamisti nad sopstvenim narodom.

This

[kv99]

O kakvom ovdje porazu Izrealaca pricamo?

Hezbolah ispucao arsenal koji je skupljao godinama, koji je trebao da bude glavni adut Iranu, bez da je ista ozbiljno napravio. Postalo toliko normalno da Izreal djeli samare da je sad uspjeh sto za 3 dana nisu postigli zacrtano nego za 3 sedmice

Sto se tice Iracana, to je bila Americka armija a marinci su igrali manju ulogu.

Pricamo o porazu koji je pretrpio jer nije postigao one ciljeve zbog kojih je krenuo u napad :

-Nije oslobodio zarobljene vojnike zbog kojih je zvanicno pokrenuo napade-kratkorocni cilj
- Nije uspio da zaustavi raketiranje sjevernog Izrela citavo to vrijeme borbi iako je poksuavao na sve moguce nacine : od avijacije, artiljerije pa na kraju i kopnenim snagama gdje su bas pred kraj dozivjeli najvece gubitke- kratkorocni cilj
- Nije uspio da slomi na vojni ili politicki nacin Hizbollah a to je bio pravi razlog pokretenja napada-dugorocni cilj.

Znaci nije uspio da ostavari ni jedan od svojih kratkorocnih ili dugorocnih ciljeva . Uzmi malo pa procitaj i vidjece da svaki ozbiljan analiticar smatra da Izrael nije ostvario svoje strateske a ni takticke ciljeve zbog kojih je krenuo i napad a da je Hizbollah izasao jaci nego sto je bio prije ( danas Izrael procjenjuje da Hibollah ima vecu vojnu moc nego sto je imao prije tih sukoba i da prestavlja vecu opasnost nego prije- a Izrael je pokusao da ga vojno unisti i da vise ne prestavlja vojnu opasnost, da ima vecu politicku moc u Libanonu nego sto ima prije- a Izrael je pokusao da ga politicki oslabi kroz vojni poraz a sto vidimo da nije uspio ). Ovo nije glediste samo sa Hizbollah strane , ako imalo pratis Izraelske ili Americke novine i analiticare vidjeces da vecina dijeli isto misljenje da su prosli rat izgubili jer nisu ostvarili svoje ciljeve.