Intervju

[Haman2]

BOSIĆ UPOZORAVA DODIKA: "U Bundestagu zagovaraju novi Dejton, to je jako opasno za RS"!

Zastupnik u Parlamentu BiH i visoki funkcioner SDS-a Mladen Bosić u intervjuu za Vijesti.ba govorio je o konstituiranju vlasti na držaavnoj razini, o izmjenama izbornog zakona, o stanju u SDS-u...



- Evropska komisija nedavno je predstavila Mišljenje o zahtjevu za članstvo BiH u EU. Nije sasvim jasno da li je ono pozitivno ili ne. Kakav utisak ste Vi stekli? Kada sumirate ovaj dokument, kako biste ocijenili izrečene stavove i preporuke?

BOSIĆ: Prema mom mišljenju, glavna poruka tog dokumenta je da BiH nije dobila pozitivno mišljenje da može ostvariti kandidatski status za EU. To mišljenje predstavlja lošu vijest za BiH. Mislim da je namjerno sročeno tako da to ne bude jasno rečeno, zbog osjećaja Evropske komisije da bi, ukoliko jasno kažu, to moglo imati unutrašnje posljedice na dodatno zaoštrenu situaciju u BiH, jer je svima jasno da je članstvo u EU jedina tačka o kojoj se sve političke stranke mogu složiti.

Suština stvari je u tome da je BiH i dalje u crvenoj zoni pristupanja EU. Mi smo ostali zadnji u redu i svrstavaju nas zajedno sa Kosovom.

- Više od osam mjeseci nakon opštih izbora, Savjet ministara BiH i Vlada FBiH su na čekanju. Ranije ste u razgovoru za Vijesti.ba upozorili na opasnost "modela iz 2010. godine". Kako prevazići ovu situaciju?

BOSIĆ: Smatram da ovo može biti potencijalno izuzetno opasna situacija, jer postoji mnogo mogućih raspleta. S jedne strane, ovakva situacija odgovara strankama koje pregovaraju o formiranju vlasti sa stanovišta održavanja međusobnih političkih tenzija unutar BiH. Sve tri stranke, koje učestvuju u pregovorima, upravo na tim osnovama grade svoju politiku i zasnivaju podršku birača.

S druge strane, postoje mnogo opasnije stvari zbog neformiranja vlasti, koje mogu dovesti do nepredvidivih posljedica. Toga sam postao svjestan u Berlinu kroz razgovore sa predstavnicima Bundestaga. U tim razgovorima, članovi njemačkog parlamenta su u nekoliko navrata kazali kako je očigledno da BiH ne može funkcionisati i da je došlo vrijeme za neki drugi Dejton, neku drugu strukturu BiH.

To je upravo ono što pojedini politički faktori u BiH drže kao svoju stratešku poziciju i strateški cilj. Čini mi se da to ima neke veze... Dodik, koji takođe ima ulogu u kreiranju takve situacije, zapravo ne vidi opasnosti koje stoje iza toga po RS. On praktično postaje dokaz da ovo ne može funkcionisati i postaće potencijalno opasni okidač za promjenu Dejtonskog sporazuma, što smatram izuzetno osjetljivom mogućnošću i otvaranjem Pandorine kutije, koja nas može vratiti mnogo unazad.

Postoji više aspekata neformiranja vlasti. Jedan je usko-politički, šibicarski, a drugi može imati izuzetno velike strateške posljedice po budućnost svih nas, ne samo u BiH, nego i u regiona, u kojem su neriješena mnoga pitanja, poput Kosova. To je vrlo opasna situacija.

- Ukoliko SNSD, SDA i HDZ BiH uskoro ne postignu dogovor o formiranju izvršne vlasti, podržavate ideju da su moguće i druge varijante koje će pokušati obezbijediti većinu u Predstavničkom domu BiH za imenovanje novog saziva Savjeta ministara BiH?

BOSIĆ: Smatram da je potrebno uraditi sve da se na legalan i legitiman način formira nova vlast. Dodik i SNSD stalno ponavljaju da pregovore vrše legitimni predstavnici naroda, te da je sadašnja konstrukcija vlasti na nivou BiH, u kojoj su SDS i PDP, nelegitimna i da bi razgovori mimo SNSD-a bili nelegitimni i neprihvatljivi za RS.

Dodik očigledno ima amnezuju oko tih stvari, jer upravo je SNSD sa dva poslanika 1998. godine formirao vlast, a on postao premijer RS, u Skupštini koja broji 83 poslanika. Dodik je zaboravio i da je sasvim legitimno učestvovao u vlasti Alijanse od 2001. godine, kada je SDS imao najveći broj poslanika, ali je bio izbačen iz vlasti na nivou BiH u kojoj su SNSD i PDP.

Legalnosti i legitimitet bilo kojeg drugog rješenja su neupitni. Smatram da treba razmotriti sve mogućnosti, odvagati sve posljedice i što je moguće prije formirati vlast.

Nameću se pitanja funkcionisanja Parlamenta BiH, s obzirom na to da je mimo izbornih rezultata, raznim igrama SNSD pribavio četiri delegata u Domu naroda BiH i na taj način omogućio alat potencijalnog blokiranja donošenja odluka Parlamenta BiH. No, formiranje Savjeta ministara postavljeno je tako da je potrebna parlamentarna većina isključivo u Predstavničkom domu, bez odluke Doma naroda.

Ipak, smatram da bi najlakše rješenje bilo da stranke koje trenutno pregovaraju o formiranju vlasti shvate ozbiljnost i da urade ono za što su ih građani birali, a to nije bojkotovanje institucija i kočenje života, već predstavljanje interesa građana na najbolji način.

- Usvajanje ANP-a za aktivaciju MAP-a uslov je SDA za formiranje Savjeta ministara BiH, što je SNSD-u neprihvatljivo. Kako izaći iz začaranog kruga? Hoće li neko morati odustati od svojih zahtjeva?

BOSIĆ: Prije svega, ne mogu procijeniti da li je formiranje vlasti čisto politikanstvo trenutka ili je to strateška igra o kojoj sam prethodno govorio. Od toga zavisi i kako će napredovati dalje.

Mišljenja sam da je SDA napravila grešku što je postavila takav uslov, jer će se sada vrlo teško povući iz takvog stava. Istovremeno, Dodik će vrlo teško moći pristati, odnosno prihvatiti taj stav. Očigledno da je na djelu psihološka igra pokazivanja mišića, ko je veći zaštitnik svog naroda i ko je nepopustljiviji. Stvari su u ovom trenutku zakovane. Da li postoji neki izlaz, to je u glavama onih koji vode pregovore - SNSD i SDA.

Moram napomenuti da je sa treće strane HDZ BiH mudrije odigrao, te da se blokadom formiranja Vlade FBiH na neki način sklonio sa prostora kritike javnosti. U suštini, smatram da HDZ, ako nema veću zaslugu za postojeće stanje, onda sigurno ima istu kao SNSD i SDA koje su na liniji fronta.

- Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva prije formiranja entietske Vlade. Sa Vaše tačke gledišta, kakva sudbina čeka Izborni zakon BiH u naredne četiri godine?

BOSIĆ: Uslov koji je postavio HDZ BiH ide u prilog namjeri blokiranja institucija na duži vremenski period, jer nema promjene Izbornog zakona BiH bez funkcionisanja Parlamenta BiH, koji treba da razmatra i usvoji izmjene. Činjenica je da iza svega ovoga ne stoji ozbiljna namjera da se razgovorom i kompromisom dođe do izmjena Izbornog zakona.

Različite političke stranke, doduše, iz različitih razloga, smatraju da je potrebno promijeniti Izborni zakon BiH, ali način na koji je to postavljeno kao uslov jasno govori da iza toga možda stoje strateški ciljevi. Strateški ciljevi HDZ-a nisu skriveni i oni znače prekompoziciju dejtonskog uređenja BiH, odnosno rješavanje hrvatskog pitanja u okviru ove zemlje.

- Kako gledate na stanje u SDS-u uoči Skupštine koja će biti održana sredinom juna? U javnosti se pominju četiri predsjednička kandidata - Vukota Govedarica, Mirko Šarović, Milan Miličević i Mićo Mićić. Šta bi za budućnost SDS-a bila najbolja odluka? Nezahvalno je pitati Vas kog kandidata podržavate, jer pretpostavljam da ne želite nikoga da favorizujete.

BOSIĆ: U ovakvoj situaciji smatram da je neophodno što prije stabilizovati SDS, jer bi on mogao biti pozitivan faktor, odnosno neko ko može ukazati i dati doprinos rješavanju problema koji su evidentni. Sama situacija koja vodi daljem zaoštravanju, odnosno uništavanju bilo kakve opozicije ili drugog mišljenja, potencijalno je opasna za sve.

Politički prostor za SDS postoji. Ukoliko izborni ciklus u stranci prođe na dobar način, SDS bi imao temelje da napravi dobar rezultat u budućnosti. Svima će biti jasno da je politika isključivosti neodrživa i nanosi štetu srpskom narodu.

Pod dobrim rješenjem smatram da je potrebno izbjeći unutarstranaku bitku za predsjednika SDS-a. Svi kandidati, kao i svi članovi stranke, svjesni su da je stranka iscrpljena, te da bi bitka i podjele oko toga ko će biti predsjednik dodatno umanjile šanse SDS-a da se vrati na veliku scenu.

Zato je velika odgovornost na predloženim kandidatima, mada koliko mi je poznato još nisu formalno predloženi prema Statutu stranke, da međusobno postignu dogovor i konsenzus, te da se na Skupštinu stranke ide sa jednim kandidatom, kao jasnom porukom da SDS okreće list od unutarstranačkih prepucavanja i borbi, čime se bavi dugo vremena, ka borbi za svoje političke ideje, promjenu društvenih odnosa i bolje sutra za ljude koji odluče da ostanu živjeti ovdje, jer će to biti glavna bitka - kako ovdje stvoriti perspektivu da je moguće normalno živjeti i da ne morate ići u inostranstvo u potrazi za hljebom.

- Je li moguće u sadašnjim okolnostima da SDS na Skupštinu izađe sa jednim predsjedničkim kandidatom? To Vas pitam zbog činjenice da mnogi stranački zvaničnici otvoreno i javno lobiraju i favorizuju jednog, drugog, trećeg ili četvrtog kandidata.

BOSIĆ: Mislim da je moguće. Smatram da oni koji govore da to nije moguće i da je potrebno više kandidata, možda čak priželjkuju dalje obračune unutar stranke i njeno dalje dijeljenje. E to je ono što je opasno i što bi želio i Dodik i ostali protivnici SDS-a da se desi, te što su oni uspješno artikulisali u prethodnom periodu. Naime, stranka se umjesto politikom, bavila sama sobom i odnosima između svojih funkcionera.

Zato će biti veliki pritisak na one koji odluče da se bore za poziciju u stranci po cijenu njenog opstanka. Vjerujem da bi pritisak iz same stranke mogao da dovede do toga da na kraju ipak imamo jednog kandidata. Namjerno ne govorim koga bih preferirao kako ne bih doljevao ulje na vatru, ali sam spreman da na takav način predloženog kandidata podržim kako na izborima, tako i u budućem radu.

- Najveći jaz u SDS-u, prije izbora i u postizbognom periodu, stvoren je na pitanju treba li stranka sarađivati sa SNSD-om ili ne. Šta očekujete nakon Skupštine SDS-a? U kojem pravcu će stranka krenuti?

BOSIĆ: Sve što se dešavalo u proteklom periodu, počev od afere "dva papka", te mnogobrojnih kupovina i prodaje poslaničkih mandata, neregularnosti izbora i slično, upućuje na situaciju da je u SDS-u zaista bilo ljudi koji su radili za suprotnu stranu. Bojim se da ih još uvijek ima.

No, ubjeđen sam da će SDS shvatiti šta je njegova politička funkcija. Politička funkcija SDS-a nikako ne može biti da podržava i prati politiku SNSD-a, pogotovo što je očigledno da je ta politika usmjerena prije svega na bogaćenje izuzetno malog broja ljudi, koji je koncentrisan oko vrha SNSD-a, ali i na nedemokratski sistem, koji sigurno nije nešto što bi SDS, kao demokratska struktura, mogao podržati.

Postoji opasnost od zavođenja od strane pojedinaca SDS-a da idu na tračnice SNSD-a, ali nadam se da će te dileme sahraniti predstojeća Skupština SDS-a i onaj ko bude izabran za predsjednika stranke. Za stranku postoji velika opasnost da, ukoliko krene tim putem, postane minorna stranka i dio prošlosti, a ne dio budućnosti.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/116 ... za_rs.html

[Haman2]

UGLEDNI ANALITIČAR PRAVO U METU: "Dodik pet dana radi za hrvatske, slovenske, austrijske ekonomske interese u BiH, a onda preko vikenda drži četničke govore, on je najpopularniji političar među Hrvatima..."

.. u BiH i to je hrvatski politički problem, jer je hrvatska strana u BiH kuhana i pečena s Dodikom, a hrvatska strana u Zagrebu je u sukobu s njim na razne načine jer je to europska politika.



Treba biti jako oprezan s ideologijskim funkcioniranjem koji se zove euroatlantske integracije, kaže, uz ostalo, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) penzonisani sveučilišni profesor Žarko Puhovski, istaknuti hrvatski analitičar i filozof.

Profesore Puhovski kako ocjenjujete odnose zemalja regije. Jesu li ti odnosi unaprijeđeni ili su tenzije među zemljama sve izraženije?

Meni se čini da je puno važnije pitanje, iako je i vaše pitanje veoma važno, ali ja mislim da je puno važnije pitanje odnosa svake od novih postjugoslovenskih država s etničkim ili nacionalnim manjinama na svojem teritoriju, sa stajališta ljudskih prava. Tek onda dolazi pitanje odnosa među zemljama. Jednostavno rečeno, odnosi Hrvatske i Srbije su uvijek bili bolji nego li odnosi Hrvatske sa srpskom manjinom ili odnosi Srbije s hrvatskom manjinom.

Drugi problem je što su se odnosi među državama pokušavali provesti u konceptu neke vrste pomirbe, a zaboravilo se da je pomirba nešto što dolazi tek nakon normalizacije. Pritisak izvana je bio ogroman, pritisak diplomata, novinara, špijuna. Svi su htjeli da se opet svi volimo kao da ničega nije bilo. To je naprosto jedan perverzni pokušaj da se preskoče neugodna iskustva iz rata. Ubijanja je bilo i to ubijanja s etničkim ciljem. Što znači da se nismo mogli tako lako uhvatiti ponovno za ruke i opet svi zajedno plesati. Nego, trebalo se zaključiti i odlučiti da više jedni na druge nećemo pucati, a onda da se ide korak po korak nečemu što bi najprije bila normalizacija odnosa, a onda pomirba.

Za pomirbu bi trebala sposobnost svake od tih nacija da učini ono što se u Njemačkoj zvalo “ovladavanje prošlošću”, da shvati kakvi su kolektivni elementi odgovornosti za rat na svakoj strani, koji sigurno nisu na svakoj strani jednaki, ali ih je bilo na svim stranama. Onda tek da kažemo šta drugima treba prigovoriti.

Pred Hrvatskom je predsjedanje Evropskom unijom. Šta mislite, bi li Hrvatska trebala napraviti jedan iskorak u s smislu pomirenja i unapređenja povezanosti politika zemalja na Balkanu

Hrvatska ima tu obvezu naprosto zato što je ušla u klub u koji drugi žele ući. I zato što Hrvatska, a što su njeni lideri rekli, mada im ne treba previše vjerovati, da neće činiti Srbiji ono što je Slovenija činila Hrvatskoj ili ono što je Italija činila Sloveniji. Naime, onaj koji je bio u Europskoj uniji je maltretirao onoga koji nije bio zbog nekih starih računa. Jer kad jednom uđeš u EU niko ti više ništa ne može. Dakle, očekuje se od Hrvatske da ne bude uskogrudna, tako sitnonacionalistička kao što je slovensko vodstvo bilo prema Hrvatskoj. I vidjet ćemo hoće li to uspjeti.

Kako gledate na političku situaciju u BiH?

Jedini pravi zastupnici BiH u tradiciji su bosanski franjevci. Međutim, njih su izbacili s hrvatske strane hercegovački franjevci koji su drugačije orijentirali glavnu riječ i ova vodeća struja oko Hrvatske demokratske zajednice u BiH koja ih je marginalizirala, a kao katolike Bošnjaci bosanske franjevce smatraju stranim tijelom.

Imate Dodika koji pet dana u tjednu radi za hrvatske, slovenske, austrijske ekonomske interese u BiH, a onda preko vikenda drži četničke govore. On je najpopularniji političar među Hrvatima u BiH i to je hrvatski politički problem, jer je hrvatska strana u BiH kuhana i pečena s Dodikom, a hrvatska strana u Zagrebu je u sukobu s njim na razne načine jer je to europska politika.

S druge strane Vučić bi htio da mu je Dodik svaki čas pri ruci, ali ne bi se htio obvezati da će Republika Srpska kad tad postati moguće rješenje za proširenje Srbije. Drugi u Sarajevu će reći da Dodik razbija BiH. Međutim Dodik uvijek razbija BiH do neke točke, nikada ne ide predaleko. Tako da BiH ima situaciju u kojoj se ne događa ništa. To postupno propadanje je najvažnija karakteristika BiH zadnjih deset godina, ako ne i decenija.

Šta mislite kako bi Hrvatska trebala nastupati prema BiH?

Puhovski: Ja mislim da bi bilo bolje da Hrvatska i Srbija ne pomažu. Hrvatska pomaže svojima, Srbija svojima. Hrvatska intervencija je imala sasvim neke racionalne argumente koji se tiču recimo izbornog zakona. Međutim, Hrvatska se prema Hrvatima u BiH stalno postavlja kao stariji brat. Također, mi imamo jednu potpuno sumanutu situaciju da je žena u petak ambasador BiH u Italiji, a u ponedjeljak je zastupnica Hrvatske u Europskom parlamentu. To je neukusno i to je rezultat ove histerije katastrofalnih dvostrukih državljanstava. Jedan od prvih koraka u normalizaciji odnosa bi moralo biti okretanje prastaroj rezoluciji Vijeća Europe o ukidanju dvostrukih državljanstava. Ona potpuno onemogućuju i pravosudni i politički sustav. Tako onda Srbija ima svoje, Hrvatska ima svoje i onda Bošnjaci ostaju u poziciji da sebe smatraju jedinima kojima je stalo do BiH.

Vratimo se opet na odnose među zemljama regije. Šta mislite kako ova migrantska kriza utječe na te odnose?

Migrantska kriza je samo naglasila stvari koje smo već znali. Prvo da sustavi sigurnosti u državama nisu dobri, mada oni stalno ponavljaju da imaju situaciju pod kontrolom. Drugo, da postoji visoki potencijal nacionalističkog odbijanja pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna. I to u nacijama kao Hrvatska koje su prošle tešku kalvariju izbjeglištva. Među Bošnjacima koji stalno govore da su oni muslimanski solidarni, ali to baš i nisu pokazali kada se radi o migrantima muslimanskog porijekla. S treće strane se pokazalo da, kada su recimo, u Mađarskoj žicom zatvorili granicu, onda se malo zatvorila Hrvatska pa se zatvorila Srbija. Sada je BiH ispala rezervoar u kojoj se oni skupljaju, naročito u regiji Velike Kladuše dok negdje ne pukne. Puknut će zato što više nemamo situaciju protočnog bojlera kao prije tri godine kada ih je Njemačka sve primala. Sada je to zatvoreno.

Niko nema pojma šta se događa u Africi i šta tamo treba napraviti. Postoje užasni sukobi među europskim državama i sve je veći rast populizma koji počiva na stalnoj histerizaciji opasnosti od migranata koja nije ni približno onakva kako se govori. Naprimjer, za mjesec dana u Hrvatsku će doći milijun turista i sve će biti normalno. Nasuprot tome ideja od 5.000 migranata izaziva strašnu histeriju. Znači, radi se o tome da su ovi došli s novcem, a ovi su došli bježeći što se ljudima ne sviđa. To je zatvoren krug, on pojačava populističke radikalno desne orijentacije koje inzistiraju na zatvaranju granica i onda naravno rastu napetosti među državama, projekt Europske unije kao europski projekt dolazi u ozbiljnu krizu.

Šta onda mislite, hoće li zemlje regije ikada više postati savezničke ili?

Prije svega treba shvatiti da regije više nema. Od kada su Hrvatska i Slovenija u EU, regije više nema. Imat ćemo deset jako neugodnih godina ako se ne raspadne Europska unija, što je jedna od opcija. Prije nego što druge zemlje počnu ulaziti u EU očito će biti ideja o tome da Srbija i Kosovo istovremeno neke stvari preskoče. Očito da će pritisak na velike države biti velik u cilju da ih se pripremi na to članstvo. Imali smo nedavno jedan veoma neugodan trenutak na koji niko ni reagirao, a to je da je Makedonija pod pritiskom primitivnog grčkog imperijalizma bila prisiljena mijenjati svoje ime jer drukčije nije mogla ni u NATO ni u EU. Uvedena je, po meni, potpuno nejasna praksa, da je članstvo u NATO uvjet za članstvo u Uniju.

Tu treba biti jako, jako oprezan s tim ideologijskim funkcioniranjem koji se zove euroatlantske integracije. Kada svi budu unutra onda ćemo se pitati što će nam NATO, protiv koga se mi onda borimo, tko su nam neprijatelji, zašto imamo obrambeni pakt. NATO je stvoren da bi se borio protiv komunizma, ali nije nestao kada je nestao komunizam. Sada se bori protiv terorizma. Onda će biti nam NATO biti obrana protiv valjda migranata, ili tako nečega, jer ćemo mi biti unutra i pokušavati spriječiti one koji su vani da dođu k nama unutra, uzmu dio nečega što mi imao kao privilegiju. Meni to ne izgleda kao pozitivna perspektiva, ali je sigurno manje negativna od onoga što imamo danas.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/117 ... atima.html

[Haman2]

E pa hajde BiH kreni naprijed. Sa ovakvim demagozima mozemo samo nazadovati. Boze dragi ko se sve bavi politiukom?

ŠOKANTAN ISTUP ČOVIĆEVOG ZASTUPNIKA: "Bošnjački blok treba odustati od uvjetovanja NATO-om"!
Nikola Lovrinović, zastupnik HDZ-a u Parlamentu Bosne i Hercegovine za N1 je kazao da dnevni red hitne sjednice nije utvrđen, te da je bilo dilema oko dnevnog reda, a da je HDZ tražio da se izuzme rasprava o stanju u pravosuđu zbog, kako je kazao, načina na koji je ta tačka pripremljena.



"Ne bih rekao da je propali pokušaj. Pokušaj je bio po poslovniku, bilo je dilema oko sadržaja i dnevnog reda. Mi smo tražili da se izostavi tačka o stanju u pravosuđu. Način na koji je pripremljena, složenost teme, materijal koji smo imali, potrebi da se na žurnoj sjednici danas raspravlja - mislim da je izlišno za danas", kazao je Lovrinović za N1.

On je poručio da izvještaji VSTV-a idu na redovnu proceduru svake godine.

"Ovaj, koji su kolege potpisale, nisu imale drugi materijal nego taj. Ozbiljnost teme, što se iznosilo i kakva viđenja - na kraju bi bilo seosko prelo šta ko vidi u pravosuđu. Mi bi se sveli na optužbe pojedinih ljudi", izjavio je Lovrinović za N1.

"Mi smo kao klub ili ja osobno nazočio ovoj sjednici. Bili smo raspoloženi za temu migracije, koja je urgentna. Druga točka je mogla sačekati redovitu sjednicu ili neku drugu sa pripremljenim materijalom. Ne znamo što bi se neodgovorno ponašao. Mi smo spremni prekinuti hitnu sjednicu, nastaviti redovitu, imenovati radna tijela...Ko je kriv neka se prepozna. Mi danima, mjesecima govorimo da je neophodno imenovati Vijeće ministara i radna tijela", kazao je u razgovoru.

"Bilo je prijepora što je obvezna točka. To je ona koja prođe radna tijela Parlamenta koja mi nemamo. Bio bi poligon šta ko misli, kako neko zastupa ideje, narod itd. Interesantni su oni koji govore o zastupanju nekoga, a nisu ni prošli na izborima. Dobili mandat zahvaljujući nakaradnom Izbornom zakonu", rekao je.

Stav HDZ-a je da se što prije formira Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, i to bez ujetovanja - ali da neke obaveze - ostanu obaveze.

"U suprotnom, vidjeli ste kolegu Mektića, ako su u Vijeću ministara što ne rade. Ako imaju volju i ako su za red i rad. Očito je kako kome treba. Parlamentarna većina je uspostavljena, treba prestati uvjetovati. Ne možemo unaprijed određivati dnevni red Vijeću ministara, mora početi raditi i imati točke", kazao je za N1.

NATO i ANP ne trebaju biti preduvjet za formiranje Vijeća ministara - stav je Nikole Lovrinovića.

"Prvo, Godišnji nacionalni program neće biti jedan, bit će ih više. Može biti točka kada se Vijeće ministara formira. U osam mjeseci tehničkog ili kakvog god drugog mandata hoćete, nekoliko puta ministrica iz HDZ-a pokušala staviti na dnevni red. Što se ne stavi na dnevni red postojećeg Vijeća ministara. Kad dođe na dnevni red - vidjet ćete kako će glasati Vijeće ministara. HDZ stav je jasan - mi smo za NATO integracije i očitovat ćemo se kad za to dođe vrijeme. Meni je važniji sada unutarnji mir i dogovor nego vanjski background. Bez unutarnjeg mira ne možemo rješavati pitanja poput NATO-a", kazao je Lovrinović.

Ko je odgovoran za uvjetovanja?

"Čini mi se da bošnjački blok koji čini većinu treba odustati od toga kao od uvjeta. To je obveza. Da bismo ušli u proces imenovanja Vijeće ministara. Nemamo radna tijela, nemamo rad Parlamenta. Neko donosi zaključke da razmatra pitanje koja Vijeće ministara može raditi, a u nekom kooje ne može raditi. Zašto Vijeće ministara nije donijelo Godišnji nacionalni plan. Nekoliko puta je pokušavano da se stavi na dnevni red, ministri iz srpskog naroda nisu prihvatili", dodao je.

Ima li spremnosti da se pomire stavovi?

"Ja hoću vjerovati da ima, imamo informacije da se na tome radi. Mi se između sebe moramo uvažavati. Ako ćemo nešto raditi da se dodvorimo nekome - bitna je pozicija BiH, to razumijem, volio bih da je to tako. Ali bih volio da se između sebe čujemo. Netko ko čini vlast ima dvojbe, ima razloge da to neće - ne možemo stvar siliti. Mi ta pitanja možemo riješiti dogovorom. Kad se dogovorimo, sigurno je da će naša slika prema vani biti drugačija i bolja", poručio je za N1.

"Apelirao bih i volio da oni koji ovog trenutka imaju određene uvjete - oni jesu uvjeti, da se to popusti, da se krene u implementiranje vlasti i da nastavimo raditi kako treba", kazao je.

Istakao je kako kako pitanje NATO integracija nije isto kao i pitanje izmjena Izbornog zakona.

"To je odluka Ustavnog suda i nama predstavnicima od životne važnosti. Ne u smislu socijalne dimanzije, nego političke. Ne možemo ulaziti u izborne procese da nama predstavnici drugog naroda biraju predstavnike. Mi razumijemo želju da država bude drugačije uređena, ali to su već ustavne promjene. Želja nekoga da to ne bude tako, kako vole reći, da nacionalno pitanje ne bude dominatno - to su floskule za narod. Kad se Ustav promjeni...OK", naveo je Lovrinović.

Kakva su mu očekivanja do kada će biti blokada uspostave vlasti?

"Ukoliko bošnjački blok ne uvaži partnere, otkloni uvjete koji se tiču vanjskog statusa BiH, ne prihvati unutaršnja rješenja, može doista potrajati. To je loše. Nadam se, čuo sam da postoji dogovor oko nacionalnog plana, ulaska u formiranje Vijeća ministara i iz izvora SDA i HDZ-a...i jednih i drugih. Nadam se da će se rješenje naći, da ćemo nakon godišnjih odmora imati formiranu vlast", poručio je.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/117 ... to_om.html

[Haman2]

BUKTI RAT IZMEĐU UGLJANINA I ZUKORLIĆA: "Razulareni Sulejman je spreman da zapali sve – EVO ŠTA SE DEŠAVA..."
Koalicija između Ugljaninove i Ljajićeve grupacije mnogo je kraće trajala nego što je očekivano zato što nije dala rezultate u obliku političkog trijumfa



"Neprihvatljiva je ideja albanizacije Bošnjaka, Ugljanin nekada igra tursku, nekada albansku, a u stvari uskointeresnu igru s ciljem da se što duže održi na političkoj sceni.

Mislim da smo konačno na korak do otvaranja nove stranice političkih odnosa u Sandžaku. Tu mislim i na sazrevanje političke scene ovde, ali i na sazrijevanje stavova Beograda prema sandžačkoj političkoj sceni, kaže u intervjuu za „Politiku” predsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) i narodni poslanik Muamer Zukorlić povodom najnovijih događaja u Bošnjačkom nacionalnom veću (BNV) i sve češćih pucanja šavova u koaliciji između SDA Sulejmana Ugljanina i SDP-a, čiji osnivač je Rasim Ljajić.

– Na silu su pravljeni savezi, ne zato što je neko srodan u političkom programu ili je postignut dogovor oko nekih političkih ciljeva ili metoda, nego zato što je neko izračunao da bi dvojica trebalo da budu protiv trećeg jer je on sve jači i opasniji. Često je to bilo i pod mentorstvom raznih faktora izvan Sandžaka, a vrlo često i izvan države. To je bila jako nezdrava situacija koja je imala negativne refleksije na bezbednosne i razvojne i na celokupne odnose u Sandžaku – ističe Muamer Zukorlić.

Da li je ovo završna faza takvih odnosa?

Ti odnosi su u poodmakloj fazi fermentacije i više ne mogu da opstanu. Koalicija između Ugljaninove i Ljajićeve grupacije mnogo je kraće trajala nego što je očekivano zato što nije dala rezultate u obliku političkog trijumfa. A drugo, antagonizam između njih i politički i ideološki, ali i u sferi međuljudskih odnosa, mnogo je jači nego nužda koja ih je naterala na taj zagrljaj. Do kraja razulareno Ugljaninovo ponašanje definitivno će pomoći da se završi ova dekada bezakonja u BNV-u, praćena svim i svačim, osim interesom Bošnjaka i ulogom koju bi BNV trebalo da ima. Sada Ugljanin, zbog sve očitijeg gubljenja političkog uticaja u Sandžaku i zato što je bačen u senku pošto nije izabran za predsednika BNV-a, a nema ni monopol u veću, sve očitije kreće s provokacijama prema državi, s obračunima i teškim rečima prema koalicionim partnerima, čak i prema saradnicima. Zapravo, nije na pomolu samo pucanje koalicije, mislim da je i SDA na korak do nekog raspada jer, prema mojim informacijama, već postoji žestok sukob između Ugljanina i predsednika opština u Sjenici i Tutinu. Čak je bilo i fizičkih obračuna između Ugljaninovih telohranitelja i nekih visokih činovnika u toj stranci.

Da li je zbog svega toga moguće prekomponovanje političke scene na ovom prostoru, gdje bi vaš SPP ušao u neku koaliciju u lokalnim skupštinama ili u BNV?

Proces raspada vladajuće većine u BNV-u se lako može prenijeti i na lokalne uprave. Moguće je prekomponovanje tih većina, u kojima bi jedino osvježenje bio SPP, jer mi smo jedini faktor koji nije potrošen i okaljan. Mi smo spremni za razgovore o mogućoj saradnji, ali to zavisi i od drugih političkih faktora, SDP-a i svih drugih, uključujući i srpske stranke, SNS i SPS, koje imaju odbornike i koje u Sandžaku nisu beznačajne.

Je li i Ugljaninov zahtjev za specijalni status Sandžaka provokacija nekoga ko gubi?

Svakako da jeste. Ali to je pokazalo i svu prirodu Ugljaninove politike. On je cijepao Islamsku zajednicu 2007, oteo nam je BNV uz pomoć državnog aparata 2010. godine, i sad ponovo cijepa BNV. Imate jednu prirodu samovolje i autoritarnosti, koji kada lično nije zadovoljan, spreman je da zapali sve oko sebe, samo da bi to zadovoljstvo popravio.

A za kakav status regiona se vi zalažete?

Naša vizija je Sandžak kao prekogranična regija s određenim stepenom autonomnosti uz poštovanje suvereniteta i Srbije i Crne Gore. Zatim Sandžak kao raskršće auto-puteva, sa svojim aerodromom, kao trgovinska slobodna zona, kao tačka susreta, a ne sudara, koji će relaksirati celokupne odnose Srbije s Crnom Gorom, BiH i s celokupnim albanskim korpusom. Sandžak je tačka gdje sve ove zemlje i narodi imaju istorijske, demografske ili političke veze i interese. A Ugljaninova vizija je korišćenje pitanja statusa Sandžaka za ostvarenje ličnih i stranačkih interesa. Kada se oni ostvare, on zaboravi i Sandžak i specijalni status i autonomiju, što smo imali prilike ranije da vidimo.

Esad Džudžo kaže da ga sa čela BNV-a smenjuje proalbanska struja u SDA. Ko zagovara albanizaciju Bošnjaka?

Ne bi trebalo ni potcjenjivati ni zapostavljati istorijske, etnogenetske i kulturno-verske veze između Bošnjaka i Albanaca. Ali Bošnjaci ne bi smijeli da budu korišćeni za dnevnopolitičke ciljeve, pogotovo bi trebalo da budu veoma oprezni kod teškog pitanja statusa Kosova, jer na Kosovu živi tridesetak hiljada Bošnjaka. Međutim, ovo što Ugljanin radi je korišćenje zapaljivog materijala za lične i partijske potrebe. U njegovom paketu provokacija je i forsiranje te relacije s Albancima, a pogotovo je neprihvatljiva ideja albanizacije. On bi u slučaju reakcije Beograda glumio žrtvu i dobio neke glasače u Sandžaku. Možda je Esad Džudžo trebalo sve ovo ranije da shvati, a ne da čeka 30 godina, jer Ugljanin nekada igra tursku igru u Sandžaku, nekada albansku, a sve te igre su s njegove strane neiskrene. On u stvari igra svoju igru, koja ima za cilj da njega što duže održi na političkoj sceni. Sve ostalo je čista manipulacija.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/118 ... esava.html

[Haman2]

IVO KOMŠIĆ ZA SB: "Ni od kog nećemo tražiti da napusti svoju stranku kako bi pristupio Pokretu, ali SDP ima isključiv stav...!"

"Glavni zadatak je sada raširiti Pokret, dobiti široku društvenu podršku i od ove inicijative stvoriti stvarni pokret", ističe Komšić.


Foto: Arhiv

Povodom i zvaničnog formiranja Pokreta socijalne pravde i demokratije, predsjedavajući Predsjedništva ove organizacije Ivo Komšić u razgovoru za Slobodnu Bosnu ističe da je Pokret nastao kao rezultat višemjesečnih aktivnosti na razvoju ove ideje i da je naredni korak širenje Pokreta:

"Očekujemo široku podršku Pokretu u cijeloj BiH i formiranje lokalnih organizacija. Nadu nam daje veliko prisustvo onih koji podržavaju Pokret na Skušpštini u subotu. Delegati Skupštine i osnivači Pokreta su došli iz svih krajeva,od Brčkog, preko Doboja, do Mostara i Hercegovine, zatim od Drine do Une. Već se javljaju pristalice Pokreta koji žele organizirati lokalne organizacije. Veoma važno nam je da Pokret podržaju organizacije civilnog društva i strukovne organizacije. Na Skupštini su bili predstavnici Sindikata solidarnosti iz Tuzle koji su prepoznali namjeru Pokreta da se zalaže za socijanu pravdu. Očekujemo i druge i truditi ćemo se da političke organizacije koje podržavaju Pokret zastupaju takve interese i bore se u institucijama države za socijalnu pravdu za koju vladajuće nacionalističke stranke nemaju osjetljivost.Dakle, glavni zadatak je sada raširiti Pokret, dobiti široku društvenu podršku i od ove inicijative stvoriti stvarni pokret".

Ipak, Komšić navodi kako još nije sigurno da li će na sljedeće lokalne izbore 2022. Pokret uspjeti istupiti s jedinstvenom listom:

"To je sada teško decidno reći. Zavisit će od toga kako će se Pokret širiti. Naš krajnji cilj je okupljanje ljevice u cijeloj BiH i formiranje jedinstvene političke organizacije koja će se suprotstaviti ovom agresivnom etnonacionalizmu. Međutim, to će zavisiti od političkih stranaka koje podržavaju Pokret. One se trebaju približiti, one se trebaju ujedinici i uz široku građansku podršku ići na izbore. Ako se to uspije do lokalnih izbora onda bi smo već na tim izborima dobili ozbiljan politički preokret u državi", ističe Komšić.

Navodi kako Pokret za sada podržavaju samo pojedinci, ali da uskoro očekuju i ulaske cijelih organizacija u njega:

"U narodnom periodu očekujemo kolektivna učlanjenja u Pokret i mi ćemo s takvim intencijama nastupati prema organizacijama koje su već sada dale podršku Pokretu. Također, tražiti ćemo podršku istaknutih pojedinaca i društvenih aktivista, intelektualaca raznih profila, običnih naših ljudi i građana koji su potpuno zapostavljeni. Važno nam je formirati kritičku društvenu snagu koja će preći etnonacinalističke barijere koje su sada postavljene u političkoj i općoj društvenoj komunikaciji".

Zbog višemjesečnih turbulencija i velikih podjela koje su nastale unutar SDP-a BiH, određen broj njegovih bivših članova je pristupio SPD-u, a uveliko se špekuliše da bi Pokret pojačanje mogao dobiti i u Enveru Bijediću, predsjedniku SDP-a TK te Edinu Deliću, načelniku Lukavca i kandidatu za predsjednika ove stranke. Komšić ističe da iako ovaj dvojac podržava SPD, za sada se ne može reći da li će mu i pristupiti:

"Delić i Bijedić su i do sada podržavali ideju formiranja Pokreta. Oni, međutim pripadaju svojoj političkoj stranci a mi nismo ni od jednog pojedinca tražiči da napusti svoju političku stranku da bi bio u Pokretu. To bi bilo suprotno našim nastojanjima da okupimo sve ljude ljevičare u BiH bez obzira u kojoj su stranci. To je jedini način da onda i stranke pređu preko barijera koje su međusobno postavile i krenu u ujedinjenje. Ujedinimo ljude da bismo ujedinili politiku. Dakle, od Delića i Bijedića zavisi hoće li djelovati u Pokretu i u svojoj stranci istovremeno. To doduše zavisi i od njihove političke stranke koja za sada ima isključiv stav prema Pokretu", ističe Komšić.

(S.B.)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/119 ... _stav.html

IZNENAĐUJUĆA NAJAVA ŠAROVIĆA: Da li SDS ulazi u državu vlast sa SDA i HDZ-om, a SNSD ostaje u opoziciji?

Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine te novi predsjednik Srpske demokratske stranke, dan nakon što ga je Skupština SDS-a izabrala za predsjednika gostovao je na N1 televiziji i kazao kako ga nakon izbora čeka dosta posla unutar stranke.



Za Mirka Šarovića kao predsjednika SDS-a glasalo je 205 delegata a njegov protivkandidat Milan Miličević dobio je glas od čak 181 delegata. Razlika je mala, no da li ta razlika predstavlja i veliku podjelu unutar SDS-a?

"Rekao sam i juče da je neka razlika morala da postoji. Ovaj broj ne govori o nekoj podjeli unutar stranke nego o snazi mog protivkandidata koji je bio odličan SDS-ov kandidat. Ja sam sedmi po redu predsjednik SDS-a a oni su uvijek do sada birani između više kandidata."

Da li je Miličević zaslužio bar mjesto prvog zamjenika predsjednika s obzirom na veliki broj glasova, Šarović je kazao da će se i o tome razgovarati te da neće odlučivati samo on:

"Svakako da će o tome biti govora narednih dana, odluke neću samo donositi ja, vodićemo razgovore, mi smo jutros razgovarali, vjerovatno ćemo i sljedeće sedmice imati nešto značajniji razgovor. Bilo ko a pogotovo Miličević nije neko koga bi se trebalo lako odreći, ni ja, ni SDS."

Šarović je komentarisao i navode SDS-ove istaknute članice Aleksandre Pandurević da je Vukota Govedarica SNSD-ov čovjek:

"Apsolutno da je Vukota Govedarica čovjek SDS-a. Vukota Govedarica je dosadašnji predsjednik SDS-a, ja to vrlo cijenim i u svakom slučaju na bilo koji način nisam pomislio da je on ičiji čovjek, osim SDS-a."

No, postoji li mogućnost da u SDS-u neki razmišljaju u pravcu SNSD-a i Milorada Dodika.

"Ta razmišljanja nisu zabranjena u SDS-u. Ljudi promišljaju šta je najbolje za SDS, da li da idemo sa glavnim političkim konkurentom ili da budemo potpuno jasna opozicija - ta dilema postoji kod mnogo stranaka i kod nas je postojala ali smo se uvom trenutku opredijelili da koalicija sa Dodikom nije u prvom planu", kazao je Mirko Šarović, novi predsjednik SDS-a.

Da li će biti koalicije sa drugim vladajućim strankama, SDA-om i HDZ-om, Šarović nije baš konkretno odgovorio:

"U ovom trenutku ne postoji ta matematika da li bi je napravili. Nismo ozbiljno razgovarali sa bilo kim. Ako budemo u prilici da razgovaramo sa DNS-om, SP-om, razgovaraćemo svakako, ne samo kada je u pitanju vlast na državnom nivou nego i u Republici Srpskoj. Zašto da ne. Zauzeli smo stav da otvorimo dijalog sa drugim političkim opcijama ali koalicija je na drugom štapu."

Na navode Dragana Čovića da je SDS glasnogovornik SDA, Šarović je komentarisao:

"Dragan Čović je u koaliciji sa SDA na federalnom i državnom nivou, oni sarađuju 10 puta više nego mi sa SDA. Oni su imali sjajnu saradnju i oni će biti partneri. Zar mislite da postoji neka kombinatorika gdje SDA i HDZ nisu partneri? Ovo je neko bacanje prašine u oči."

Šarović je kazao da vjeruje da će Vijeće ministara već sutra dobiti budžet za naredna tri mjeseca, što je prema Ustavu i zagarantovano, a zagarantovano je i to da se ovo privremeno finansiranje može nastavljati, odnosno produžavati.

SB

[Haman2]

ADVOKAT IFET FERAGET OTKRIO ŠOKANTNE DETALJE: "Znamo imena ubica Davida i Dženana"!

Ifet Feraget, pravni zastupnik porodica Dragičević i Memić, kao i Nermina Aleševića u slučaju “potkivanje”, u intervjuu za “Inforadar” govori o nadljudskoj borbi ovih porodica za istinu i pravdu, samoj aferi “potkivanje” ali i bh. pravosuđu, kao i prijetnjama koje je dobio zbog svog angažmana u ovim slučajevima…

Foto: Slobodna Bosna

Da li, nakon svega, vjerujete da će očevi Muris Memić i Davor Dragičević ikada dočekati pravdu?

FERAGET: Obzirom da nekako često potpuno nepravedno zapostavljamo majke ovih ubijenih mladića, gospođu Muneveru Memić i gospođu Suzanu Radanović, svi moji odgovori na Vaša pitanja u kojima spominjete očeve uvijek podrazumijevaju i majke. Negativan odgovor na Vaše pitanje bi značio da ne vjerujem u ogromnu snagu i značaj Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), koju je BiH ratificirala i koja se, prema članu 2/II Ustava u BiH direktno primjenjuje. Član 2. EKLJP je temeljna vrijednost svakog demokratskog društva, a BiH je, prema ustavu, demokratska država. Nasilna smrt podrazumijeva obavezu države da provede službenu djelotvornu istragu, koja mora biti odgovarajuća, odnosno takva da utvrdi sve relevantne činjenice i u skladu sa mogućnostima dovede do identifikacije počinilaca (i svih saučesnika) ubistva, te njihovog kažnjavanja u skladu sa zakonom. Pribavljanje i osiguravanje dokaza je srce svake istrage, a pogotovo one koja se tiče ubistva; u predmetima Džanan Memić i David Dragičević dokazi govore da se u oba slučaja radi o ubistvu i „nema teorije“ da je u pitanju saobraćajna nesreća, odnosno utapanje u potoku nakon izvršene pljačke. Ti dokazi moraju biti podvrgnuti nezavisnoj, objektivnoj i detaljnoj analizi; u oba slučaja već inicijalna faktografija jasno govori da se radi o ubistvima, a u jasnim stvarima je suludo dokazivati suprotno. U predmetima Dženan Memić i David Dragičević sva ova pravila su drastično prekršena i ono što me kao pravnika najviše boli jeste činjenica da Ustavni sud BiH nije blagovremeno reagovao, u predmetu Dženan Memić je 15.02.2017, pa onda 11.06.2019. godine odbijena apelacija kao neosnovana, dok se u premdetu David Dragičević čeka odluka Ustavnog suda BiH po mojoj apelaciji od 15.03.2019. Ustavni sud BiH je zauzeo, po meni, apsolutno neprihvatljiv stav, a to je da se o postupku istrage, pa i postupcima lica koja su učestvovala u istrazi, može govoriti „tek nakon okončanja sudskog postupka koji je u toku i zavisno od toga koliko je postupanje određenih lica bilo od značaja za cjelokupni postupak, a što je u ovom trenutku prvenstveno zadatak redovnog suda“. Ovakav stav Ustavnog suda BiH predstavlja drastično kršenje ne samo člana 2. EKLJP, nego i principa legaliteta, kao temeljnog principa svih naših zakona o krivičnom postupku. Naime, prema tim zakonima postojanje osnova sumnje (postojanje okolnosti koje ukazuju na mogućnost da je izvršeno krivično djelo) za tužilaštvo predstavlja obavezu provođenja istrage protiv svih tih lica, bez obzira što se radi o policajcima, tužiocima, ministrima itd, a ta obaveza, u kontekstu pozitivne obaveze države iz člana 2. EKLJP, znači da „sistem mora brzom i sveobuhvatnom istragom osujetiti svaku mogućnost podizanja montiranih optužnica, kojima se nastoji dobiti na vremenu i tako zataškati neko ubistvo“, a što se upravo dešava u predmetima Dženan Memić i David Dragičević.

Dakle, moj stav je da u slučajevima ovakvih sistemskih zataškavanja ubistava sistem ne smije čekati okončanje sudskog postupka, koji u predmetu Džanan Memić traje već duže od tri i po godine, i rezulatate tog postupka po pitanju koliko je postupanje određenih lica bilo od značaja za cjelokupni postupak, nego mora aktere tih lažnih istraga dobro udariti po prstima čim budu uhvaćeni. Naime, u oba predmeta je uništen veliki broj najvažnijih dokaza. Samo na ovaj način možemo stvoriti sistem vladavine prava koji će omogućiti da svi građani, bez obzira na položaj i funkciju, budu jednaki pred zakonom. Dakle, očevi Muriz Memić i Davor Dragičević će sasvim sigurno dočekati pravdu jer drugačiji odgovor bi značio da ne vjerujemo u BiH kao pravnu državu; ona, doduše, spava ali će morati ili sama da se probudi, što bi bilo najbolje za nas, ili da se probudi kada konačno bude čula sat koji je je međunarodna zajednica navila.

Jesu li vam kao advokatu poznata imena ubica, ili šireg kruga ljudi umiješanih u ubistva DavidaDragičevića i Dženana Memića? Kakvim zapravo dokazima raspolažete s obzirom na tvrdnje očevakako oni znaju imena ubica, ali da čekaju da ih saopšti pravna država?

FERAGET: Naravno da raspolažem svim potrebnim dokazima i da znam imena ubica. Međutim, ni ja, a niti ijedan od očeva, nećemo u javnosti iznositi ta imena jer ovo je pravna bitka koja podrazumijeva poštivanje zakonske procedure i jednog od osnovnih principa krivičnog postupka, a to je presumpcija nevinosti, koja znači da se svako smatra nevinim dok se njegova krivnja ne utvrdi pravosnažnom sudskom odlukom. Dakle, ubice Dženana Memića i Davida Dragičevića mogu biti mirne što se nas tiče, jer njihova imena nećemo javno iznositi obzirom da je naš cilj je da pravnim sredstvima natjeramo sistem da im sudi, zajedno sa onima koji pokušavaju da zataškaju ova dva ubistva.

Foto: Ifet Feraget sa Murizom Memićem i Davorom Dragičevićem

Jeste li ikada do sada, kao pravni zastupnik porodica Memić i Dragičević, dobijali direktne prijetnje?

FERAGET: Prijetnju smrću sam dobio neposredno prije prvog odlaska u Banja Luku u augustu prošle godine, kada mi je jedan čovjek u Sarajevu rekao doslovno „da je bolje da ne idem u Banja Luku na okupljanje tzv. međunarodnog advokatskog tima jer valjda znam koliko je opasan ministar Lukač“. O svemu ovome sam u po dolasku u Banja Luku lično obavijestio ministra Lukača, koji mi je odgovorio da su to gluposti, zbog čega smatram da nema razloga za strah. Na kraju krajeva, samo kukavice dva puta umiru.

U zadnje vrijeme primjetne su kritike pojedinaca zbog ulaska Arijane Memić (Dženanova sestra, op.a.) u politiku, i mogućeg Vašeg ulaska u politiku, kao i Davora Dragičevića. Zašto se politika, koja vas tjera u politiku, buni zbog toga?

FERAGET: Zaboravljaju da je Arijana u politiku ušla početkom ove godine, dakle nakon proteka više od dvije i po godine od Dženanovog ubistva, za koje vrijeme još nije bila otvorena djelotvorna istraga, odnosno da je Davor Dragičević odlučio da “možda uđe” u politiku nakon 15 mjeseci od Davidovog ubistva, za koje vrijeme takođe još uvijek nije otvorena djelotvorna istraga. Da zaključim, politika, koja je nesporno imala kontrolu nad pravosuđem koje zataškava ubistva djece, Dženana i Davida, je “natjerala” i Arijanu Memić i Davora Dragičevića da “uđu” u politiku, s ciljem da daju doprinos stvaranju nekog boljeg i humanijeg društva u BiH, odnosno društva u kojem će pravosuđe djelotvorno istraživati – a ne zataškavati ubistva. Iako se ja ne bavim politikom, niti imam namjeru da se bilo kada bavim politikom, imam potrebu da ovo kažem.

Čini se da je afera „potkivanje“, sa predsjednikom VSTV–a Milanom Tegeltijom u glavnoj ulozi, potreslabh. javnost i društvo općenito kao nijedna do sada. Međutim, uprkos dokazima, stavu javnosti i jasnimporukama međunarodne zajednice, izostaju očekivane reakcije institucija?

FERAGET: Obzirom da postupam kao branilac g. Nermina Aleševića mogu jedino reći da ću poduzeti sve da se „kola ne slomiju na njemu“, jer temeljno ljudsko pravo je ono na fer i pravično suđenje koje u sebi sadrži i pravo na pretpostavku nevinosti, a ovo je opet i pravo protiv samooptuživanja. Dakle, namjera g. Aleševića nije bila da sam sebe prijavi, nego da prijavi korupciju u pravosuđu, a takvi ljudi koji prijavljuju korupciju se u demokratskim sistemima ne procesuiraju, nego im se daje zaštita kroz insitut imuniteta koji predstavlja moćno sredstvo u borbi protiv korupcije.

Kako komentarišete postupke predsjednika VSTV–a koji odbacuje krivicu, kao i članova VSTV–a kojiga štite. Tegeltiji, zapravo, na pamet ne pada da se povuče, on naprotiv najavljuje tužbe protivnovinara?

FERAGET: Ušutkati novinare, a pogotovo one koji se bave istraživačkim novinarstvom, značilo bi ukidanje medijskih sloboda bez kojih jedno demokratsko društvo ne može funkcionisati. Prema tome, smatram da se radi o prijetnjama kojima nije mjesto u demokratki uređenom društvu.

Kakva će biti poruka građanima u BiH ako se nikakve promjene ne dese u pravosuđu nakon slučaja „potkivanje“?

FERAGET: Poruka bi bila da korupciju ne treba prijavljivati jer će svako onaj ko prijavi korupciju biti procesuiran. Međutim, ja se nadam da će Tužilaštvo BiH, u skladu sa zakonom, riješti ovu situaciju u slučaju „potkivanje“.

Da li je ovo posljednja zadnja šansa za bh. pravosuđe da spasi kakav–takav ugled u javnosti?

FERAGET: Efikasno pravosuđe je ono kojem građani vjeruju – a naši građani ne vjeruju u ovakvo pravosuđe. Ovo je dovoljna poruka za članove VSTV-a i nadam se da će se uskoro desiti odgovarajuće promjene koje će voditi popravljanju ugleda našeg pravosuđa, naravno, uz odgovarajuće djelovanje međunarodne zajednice. Ovo iz razloga što se na našim prostorima dugo vremena njeguje tradicija „nekažnjenog sabotiranja legitimnih zahtjeva“. To se mora promjeniti, jer riječ pravi svoj korijen vuče od riječi naredba, što znači da „zakon predstavlja naredbu koju svako mora poštivati“.

(Inforadar/SB)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/119 ... enana.html

[Haman2]

SVETISLAV BASARA, SVE PO SPISKU: Srpska historija, izmišljotine i mitovi, od Vuka do Dobrice…

Srbijanskii pisac Svetislav Basara za AJB je govorio o mitologizaciji srpske istorije i Vukovoj jezičkoj reformi


Foto: Arhiv

Koliko dva velika mita srpske kulture, onaj o Kosovu i Dušanovom carstvu, oblikuju današnju društvenu stvarnost srpske kulture?

Mit je nešto što dopire pre istorijskog pamćenja, a kosovska bitka ne može biti mit jer je realan istorijski događaj. Ona jeste naknadno mitologizirana i to početkom 19. veka, ona je trajala u sećanju ali ta nadogradnja i zaveti koji nisu davani i za koje nema dokaza to je sve dograđeno u 19 veku. I ne samo to jer se smatra da je to izgubljena bitka a pre će biti da je bila nerešena. Ali, eto pošto je izgubljena taj mit je nekako uvek pozivao na osvetu na osnovu te bitke i smisao tog mita je da se osveti jedna bitka vođenja 400 godina pre nego što je pseudomit ušao u opticaj. Znači vlada konfuzija od početka do kraja.

Kako gledate na ličnost Dobrice Ćosića i njegovu ulogu u širenju te mitologije?

Smanjila mu se uloga. On je mnogo svojim delovanjem dograđivao svoj mit. Naprosto, on je gotovo poluzaboravljen. Nije da je apsolutno zaboravljen, ali čim je nestao iz fizičkog života naprosto nema taj mit koji je stvarao o svojoj veličini više svoju materiju tako da je Ćosić jedan od nekolicine avatara. U svakom vremenu ima neki Dobrica Ćosić. On je bio čovek agilan i spretan i tako je pravio od svojih fikcija po meni lošu stvarnost.

U knjizi govorite da su Srbi period socijalističke Jugoslavije proglasili „Vavilonskim ropstvom“. Od kuda dolazi taj zazor prema „Titovoj Jugoslaviji“?

Ne znam gde je bilo komunizam prihvaćeniji nego u Srbiji. Možda u Bosni. U Srbiji je bilo to apsolutno dobrovoljno, bez ikakve prisile prihvaćeno i to sa velikim oduševljenjem. Ko priča suprotno laže, jer je taj period sada već davna prošlost. Sa velikim oduševljenjem je ta komunistička mitologija prihvaćena. A onda je u roku od deset dana po naredbi zamenjena srpskom mitologijom i kosovskom mitologijom. Uzrok svih naših problema je što kod Srba nije izgrađen nijedan kulturni model osim nacionalističkog. Ima tu naravno nekoliko satelitskih modela, ali nemaju nikakav uticaj - nemaju nikakav uticaj na onaj dio kulture iz kojeg proizilazi politika.

Kritički se odnosite prema „ideologiji svetosavlja“ koju raskrinkavate kao nekršćanski model?

To je isto potpuno nejasna stvar. Čovek bi rekao da je to nešto jako staro da je sve to uspostavio Sveti Sava. Ali nije tako. Svetosavska ideologija, nije to religija, nastaje između dva rata i čak se zna ime prote koji je to lansirao. Onda Dimitrije Najdanović, koji je bio odličan filozof, pokušao je, i vladika Nikolaj, da nasilu nekako spoje kršćanstvo sa tom stvari. Pravoslavlju se ne može ništa ni dodati ni oduzeti. Svetosavlje, šta je to – pravoslavlje srpskog naroda, ali hrišćanstvo nije pravac u umetnosti i to je jedna od tih pseudomitologija koja zamagljuje stvari.

SPC spori autokefalnost crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Kako gledate na taj sukob, koji je veoma aktuelan?

Tu su u pravu (Srpska pravoslavna crkva) jer se autokefalanost dobiva iz Carigrada a nema tu nikakvog samoproglašenja. To je malo nejasno van pravoslavnog sveta. To su norme koji oni moraju poštovati, znači mora ići jednom procedurom koja je dugačka i neizvesna. Makedonska crkva se bori već pola veka i još nema ništa pod toga.

Integralni intervju Svetislava Basare za Al Jazeeru Balkans možete pročitati ako kliknete na donji link
.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/119 ... brice.html

[Haman2]

DOŠLA VODA DO GRLA: "Da se tzv. BH. BLOK PRESTANE baviti DF-om i Željkom Komšićem"

Ne znam čemu služi prefiks "bh" u situaciju kad se odustaje od učešća u procesima koji vode u čuvanju Bosne i Hercegovine i integraciji ove zemlje. Politika Bh. Bloka mi je nejasna. Sve što rade pokazuje da nisu Bh. Blok.



"Naša smjernica prema NATO-u i EU je savršeno jasno i sada pominjati to u kontekstu opstrukcije vlasti je vrlo neozbiljno. Pozivam kolege iz SDP-a i Naše stranke da se prestanu baviti DF-om i Željkom Komšićem, kazala je federalna zastupnica Demokratske Fronte Alma Kratina, za N1.

Koji su zaključci posljednje vanredne sjednice?

Doneseno je nekoliko zaključaka. Kad je riječ o unutrašnjoj sigurnosti zaključak je bio da se odgovori recipročnim mjerama na najavu formiranja rezervnog sastava MUP-a RS i vidjeli ste što se desilo. Kad je u pitanju migrantska kriza ova vanredna sjednica bila je samo početak svega što se dešava u vezi sa ovim problemom. Odobrena je pomoć za zdravstvo i osnaživanje policijskih snaga u Unsko-sanskom kantonu. Smatramo da je sjednica ispunila očekivanja. Državnom nivou smo uputili poruku koja se tiče osnaživanja državnih agencija. Na osnovu presude Radovanu Karadžiću Parlament FBiH usvojio je rezoluciju udruženja porodica žrtava. Smatramo da se o Rezoluciji treba raspravljati i na kantonalom nivou.

Koliko nam je potreban zakon o negiranju genocida?

Svjedoci smo kako se posljednjih godina intenziviraju slučaji negiranja genocida u javnom prostoru. Neophodno je da se donese takav zakon. Znamo da je bilo pokušaja u državnom parlamentu da dođe do donošenja zakona. Potrebno je postići konsenzus o ovom pitanju. I ovo što se u Federalnom parlamentu desilo, usvajanje Rezolucije - jeste u prilog takvom razmišljaju o potrebi zakona o negiranju genocida. Ovo je naš prilog sjećanju.

alma kratina
Aktuelno pitanje razmatranja i donošenja Zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica kao i istovremeno razmatranje Rebalansa budžeta, kako bi se obezbjedili uslovi za implementaciju zakona, svakako su najaktuelnija tema danas u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. Šta očekujete?

Očekujem da se usvoji zakon kojim će se regulisati status najugroženijeg dijela boračke populacije. Ovim zakonom, koji je nedostajući već 10 godina, jasno će se normirati sva ona prava i prioriteti članova demobilisanih boraca koja su bili regulisani na lokalnim nivoima. Sigurno je da Zakonom o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica neće biti zadovoljene sve kategorije u boračkoj populaciji.

Može li doći do opstrukcija?

Ne mislim da bi moglo doći i bilo bi vrlo neodgovorno da dođe do situacije koja je bila u prošlom mandatu.

Stiže mnogo optužbi na račun Demokratske fronte u smislu da je DF kriv za uslovljavanje kod formiranja vlasti na državnom nivou?

Ne želim koristiti medijski prostor kako bi odgovorila na optužbe mojih kolega iz tzv. Bh. Bloka, ali ću reći da je smješno optuživati nekoga što želi da se poštuje Ustav ove zemlje. Zar mi možemo odustati od onoga što je doneseno na Predsjedništvu BiH, na parlamentima - da se to dovodi u pitanju. Naša smjernica prema NATO-u i EU je savršeno jasno i sada pominjati to u kontekstu opstrukcije vlasti je vrlo neozbiljno. Pozivam kolege iz SDP-a i Naše stranke da se prestanu baviti DF-om i Željkom Komšićem.

Zašto ste kazali tzv. Bh. Blok?

Ne znam čemu služi prefiks "bh" u situaciju kad se odustaje od učešća u procesima koji vode u čuvanju Bosne i Hercegovine i integraciji ove zemlje. Politika Bh. Bloka mi je nejasna. Sve što rade pokazuje da nisu Bh. Blok.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/119 ... sicem.html

[Haman2]

NAČELNIK SREBRENICE DAO SRAMOTNU IZJAVU: "Žalosno je što ima toliki broj nišana, ali ta brojka nije validna. Ukoliko ja dokažem da je jedan čovjek iz Potočar živ..."
Pozivam sve institucije da dokažu istinu i ja ću je prihvatiti. Istina je da ta brojka nije validna. Ukoliko ja dokažem da jedan čovjek iz Potočar da je živ onda ta brojka više nije 8.372, nego je 8.371, ali se po tom pitanju ništa ne mijenja. Nikad se nije revidirao spisak", ocijenio je Grujičić.



Žalosno je što ima toliki broj nišana. To samo nenormalnom čovjeku može da imponuje ili da kaže šta me briga. Svaki gubitak je težak, znam na sopstvenoj koži. Ali definicija zločina je urađena da ne odgovora istini i stvarnom stanju na terenu, kazao je u četvrtak načelnik Općine Srebrenica Mladen Grujičić.

U Srebrenici je danas održana komemorativna sjednica Skupštine Opštine na kojoj je odata počast svim nevino nastradalim žrtvama iz proteklog rata. Načelnik Opštine Mladen Grujičić kazao je da se zločini nad svim narodima ne smiju zaboraviti te da svi koji su činili zločine za to treba da odgovaraju. Istaknuo je i da treba pružiti maksimalnu podršku institucijama koje tragaju za istinom i pravdom.

"Dvadeset četiri godine obilježavamo stradanje i srpskog i bošnjačkog naroda, ali i ostalih na teritoriji opštine Srebrenice. Prilika je da na jedan zajednički način odamo počast svim stradalim na našoj opština, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. U Srebrenici gotovo da nema porodice koja nije izgubila nekoga", kazao je Grujičić.

Prvi čovjek Opštine Srebrenica je istakao kako sutra neće ići u Potočare na obilježavanje genocida.

"Ja sam na početku svoga mandata izrazio želju da se poklonim svim žrtvama, međutim to je naišlo na negodovanje organizatora komemoracije 11. jula i u razgovoru sa predstavnicima Bošnjaka zaključili smo da nije vrijeme za jedan takav potez. Nije vrijeme za moj dolazak u Memorijalni centar kao što nije vrijeme ni za dolazak bošnjačkih predstavnika na srpska stratišta. Ali ja ću težiti tome i vjerujem da će doći trenutak kada ćemo formirati zajedničku ekipu koja će obići sva stratišta na teritoriji opštine Srebrenice", kazao je Grujičić.

Ocijenio je kako tenzije u Srebrenici izazivaju "uplitanja sa strane".

"Da nije tih uticaja iz dijela Međunarodne zajednice, Sarajeva i Banjaluke davno bi došlo do dogovora između Bošnjaka i Srba", poručio je Grujičić.

Na pitanje novinara zašto predstavnici Srba i dalje konstantno negiraju presude sudova u vezi s genocidom u Srebrenici, prvi čovjek opštine je uzvratio protupitanjem: "A ko je ubijao Srbe".

"Gdje su ti sudovi da osude i jednog Bošnjaka Srebrenice koji je ubijao Srbe? Kako da vjerujemo tom sudu koji je sudio samo jednom narodu i bio je jednostran? Sud je napravio totalni raskol kada je favorizovao jedne, a degradirao druge. Ne može se vjerovati tom sudu koji osuđuje samo jedne. Ovdje su ginuli i Hrvati, i Romi, i Srbi i Bošnjaci, a izgleda da su samo Srbi ubijali", ironično je zaključio srebrenički načelnik.

Dodao je kako niko normalan ne može biti ravnodušan na broj nišana u Memorijalnom centru u Potočarima, ali da ta "brojka nije validna".

"Žalosno je što ima toliki broj nišana. To samo nenormalnom čovjeku može da imponuje ili da kaže šta me briga. Svaki gubitak je težak, znam na sopstvenoj koži. Ali definicija zločina je urađena da ne odgovora istini i stvarnom stanju na terenu. Pozivam sve institucije da dokažu istinu i ja ću je prihvatiti. Istina je da ta brojka nije validna. Ukoliko ja dokažem da jedan čovjek iz Potočar da je živ onda ta brojka više nije 8.372, nego je 8.371, ali se po tom pitanju ništa ne mijenja. Nikad se nije revidirao spisak", ocijenio je Grujičić.

Na kraju je naveo kako su se Srbi "hiljadu puta izvinili i rekli da se desio zločin", međutim to nikada nisu uradili na "drugoj strani".

"Suživot ne može biti samo jednostrana volja jednog naroda", zaključio je srebrenički načelnik.

[Haman2]

MILORAD DODIK OČAJAN: „Razočarao sam se prvi dan kad sam došao u Predsjedništvo, Komšić i Džaferović jedinstveno djeluju…“

Nije bilo potrebno osam mjeseci predsjedavanja, razočarao sam se već nakon par dana, kaže predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik u odgovoru na pitanje da li je osam mjeseci nakon što je postao prvi čovjek u Predsjedništvu razočaran jer gotovo nijedna stavka iz njegovog govora na inauguraciji nije provedena u djelo…


Foto: ReutersIlustracijaFoto: Reuters

"Tamo, u Sarajevu, na sceni je jedna inertna, troma struktura, potpuno zavisna od stranog intervencionizma. Sada, doduše, imaju novu situaciju da naša strana ne pristaje na taj intervencionizam. Ali jasno je da je Predsjedništvo značajno podijeljeno između mene, te Šefika Džaferovića i Željka Komšića. Oni jedinstveno djeluju kada su politička pitanja na sceni, njima je Republika Srpska aut, kao što je meni BiH aut. Određene razlike imaju tek u vezi sa ekonomijom", rekao je Dodik u intervjuu za "Glas Srpske".

"Imao sam namjeru da deblokiram nekoliko stvari, evropski put prije svega. Za sve bi bilo dobro da smo došli do kandidatskog statusa. On nije dobijen iz jednog razloga – Brisel je rekao formirajte vlast da biste išli dalje. Mi to nismo uradili i Evropska komisija se zaustavila na priči o mišljenju. Sada upadamo u problem da se mijenja sastav Evropske komisije, dolaze novi ljudi sa novim prioritetima", kaže Dodik.

"Turska kompanija prihvatila je da sa 'Autoputevima RS' radi na dvije trase, od Rače do granice sa Brčko distriktom i od Istočnog Sarajeva do Višegrada. Otišli smo dalje nego FBiH. Ta kompanija već u narednom vremenu, koliko sam razumio, ima namjeru da krene u izgradnju mosta na Rači koji bi bio u profilu autoputa i cijeli projekat finansirala bi Srbija, što je dobra poruka.

Druga važna stvar tiče se uređenja tržišta proizvodnje mesa. Ono što sam tražio u Turskoj jeste da iz lanca izbacimo razne vrste spekulacija koje su bile prisutne. Predsjednik Erdogan je reagovao na prijedlog da korist imaju oni koji tove stoku i sav model da bude usmjeren prema njima. Mislim da smo na dobrom putu. Negdje oko 2.000 porodica bi bilo uključeno u to. Turci bi ovdje formirali svoju firmu, državnu, i oni bi pravili ugovore sa uzgajivačima i obezbjeđivali finansiranje, kontrolu i preuzimanje robe, zakupili bi klaonice i radili na način na koji oni rade. Cilj je da oni koji tove imaju koristi. Imaćemo situaciju na jesen koja će omogućiti da 900 ili 1.000 porodica u RS bude angažovano i ima direktnu korist od toga. I sam Erdoan traži način da pomogne čitavoj BiH i vidio sam da Srpska od toga može da ima koristi", kaže Dodik.

O NATO PUTU
"Ta priča o MAP-u je kamuflaža. Stranke iz FBiH žele da ostane ovaj Savjet ministara sa podobnim ministrima iz Republike Srpske i to je njihov glavni cilj. Ranije je u BiH postojao konsenzus oko MAP-a i NATO-a, ali mnoge stvari su se danas promijenile. Nema razloga da mi sada rizikujemo i da se povinujemo odlukama koje su ranije donesene. Naša politika je politika vojne neutralnosti. Globalno su se promijenili odnosi. Moramo da razmišljamo o svom pozicioniranju. Sam ulazak BiH u NATO za RS je neprihvatljiv. Međutim, ta priča o MAP-u, odnosno tom Godišnjem nacionalnom planu i postoji da bi BiH bila postepeno modelirana, kako bi neka nova generacija političara olako to pitanje završila. Mi uopšte ne želimo ni da krenemo na taj put. Može NATO da to tretira kako hoće, ali odluka organa BiH o tome ne postoji. Zato Bošnjaci pokušavaju da pošalju taj plan jer kako NATO može da djeluje prema BiH ako nema taj plan", priča Dodik za "Glas Srpske".

"Nigdje ne piše da je to zakonska obaveza. Piše da će institucije BiH raditi na tome. Evo radimo. Imamo mi neki odnos sa NATO-om, kao što je 'Partnerstvo za mir', ima taj program IPAP koji je vezan za učešće u mirovnim misijama. U tome je i Srbija. Ali taj nacionalni plan za pristupanje NATO-u znači da vi, kad krenete, onda ne možete nazad. Naša Skupština je rekla ne i mi nemamo potrebu da se krećemo na tom putu", rekao je Dodik.

On dodaje da Republika Srpska 2009. godine možda ništa drugo nije mogla već da se zalaže za NATO put, ali da je sada pozicija Srpske drugačija.

"Šta je tada Republika Srpska mogla? To govori o promjeni naše pozicije. Možda tada ništa drugo nismo mogli. Na kraju krajeva, tada je i politika naših prijatelja i partnera iz Srbije, pa čak i Rusije bila nešto drugačija. Rusija je bila predložila saradnju sa NATO-om. Sve se to promijenilo. Zašto bismo mi sad gubili prijatelje? A šta dobijamo? Šta je dobila Hrvatska? Mnogi drugi? Kažu dobili su bezbjednosni sistem. Od koga mi možemo da budemo napadnuti? Srbije? Hrvatske? Ne, ovdje je bezbjednosni problem terorizam. Hipotetički opet, u globalnom sukobu, ako bi se desio, nama bi najbolje bilo da ostanemo neutralni. U protivnom ćemo biti zbrisani. I za Bošnjake je bolje da budu neutralni. Zamislite, jedna Švajcarska je u Drugom svjetskom ratu uspjela da ostane neutralna, kraj Hitlera koji je graničio sa tom Švajcarskom. I nije porušena. A vidite Beograd, koji je bio na savezničkoj strani. Porušen 1941, a onda su ga srušili i saveznici kad su izgonili Nijemce. Ja ne mogu da vjerujem da ljudi ne vide benefite. Ovo što radimo nije pristupanje nekom drugom savezu", kaže Dodik.

Na pitanje zašto je odustao od zahtjeva da zastava Republike Srpske mora biti istaknuta na svim mjestima gdje sjedi, Dodik kaže da je zastava uvijek tu.

"Zastava je tu, na mom reveru. Sve delegacije prije nekoliko dana na Jahorini imale su zastave na reveru. Tačno je da sam pokušao da neke stvari promijenim. U Predsjedništvu je bilo dominantno isticanje dvije zastave, obje su bile zastave BiH, ali sam to tumačio kao da je jedna zastava BiH, a druga entiteta FBiH i onda sam tražio da se stavi i zastava Srpske. Nađeno je rješenje da se izbaci jedna od tih zastava i sada tamo više nemate dvije zastave, nego jednu i dogovorili smo se da pokušamo putem izmjena određenih propisa da to riješimo. Ostalo je da čekamo Savjet ministara.

Promijenio sam situaciju time da sam ispred svog kabineta, u hodniku, stavio na jarbol zastavu Srpske koja tamo stoji i koju svi vide jer kraj nje se nalazi i sala za sastanke. Oni su pokušali da to sklone po noći, ali našli smo način kako da to više ne rade. Dakle, nisam uspio skroz u namjeri, ali djelimično jesam. Ali smatram da je BiH sastavljena od dva entiteta i da u predstavljanju BiH ne bi trebalo da bude ona zastava koju je nametnuo visoki predstavnik. Imamo pravo na identifikaciju i ja ću na tome da insistiram. Pitanje je dana kada će se zastava Srpske pojaviti na stolu ispred mene na svim sastancima", rekao je Dodik.

Dodik je govorio i o migrantskoj krizi, odlasku mladih iz BiH, ali i planovima Zapada za naše područje:

"Bio sam predsjednik Vlade od 1998. do 2001. kada me je zamijenio Mladen Ivanić. I u nekom periodu nakon tog mandata sreo sam se sa visokopozicioniranim čovjekom u Americi. Pričali smo o svemu i on me tada pitao zar ti ne djeluje da se ovaj prostor pacifizira kako bi ovdje mogli da se nasele neki drugi ljudi sa nekim drugim vrijednostima. Smatrao sam tada da je to glupost, ali nisam zaboravio tu priču. A zar upravo ova priča o migrantima nije to? I onda vidite da neki plan postoji u svemu tome. Kad bi neko pravio ozbiljne analize i htio da bude objektivan, morao bi da se uputi u neke rane studije koje su prije 30 godina govorile o tome da zapadna civilizacija upada u problem, da se smanjuje prirast stanovništva, da će za 30 ili 50 godina doći do debalansa u pogledu radne snage i da moraju razmišljati o alternativama. Sve ovo što radim me uvjerilo da je ovo što se nama desilo oko raspada Jugoslavije napravljeno da ljudi ovdje budu jeftiniji", rekao je Dodik.

Na pitanje novinara, na šta tačno misli predsjedavajući Predsjedništva odgovara:

"Ovdje ćete čuti medije kako pitaju a šta radi vlast. Veoma se teško suprotstaviti ako je državna politika Njemačke da privuče mlade ljude i da im neke benefite. Jeste da mi moramo da reagujemo, ali moramo reći da je to državna politika tih zemalja da prihvate mladu radnu snagu za koju ne plaćaju obrazovanje. Njemačka je šezdesetih bila u problemu. Mnogi su tada otišli, nisu se vratili. Kad napune svoje kvote, onda se to malo zaustavi. Onda ne možete ni vizu da dobijete, a kamoli radnu dozvolu. Kad ste im potrebni, sve može. Danas je dovoljno da imate nekog rođaka sa nekom malom firmom, da on napiše pozivno pismo da ste mu potrebni kao radnik i da odmah dobijete tamo radnu dozvolu.

To nije moglo prije pet godina nikako da se desi. I sad ovdje postoje kao nevladine organizacije koje su formirale vlade tih zapadnih zemalja koje ovdje forsiraju priču da ništa ne valja i onda oni ovdje prave apatične ljude. Ne kažem da ovdje teče med i mlijeko, ali ja govorim da je to kreacija. Mi smo ovdje zatvoreni, ne može ni BiH ni Srpska izaći na finansijsko tržište Evrope kao što rade druge zemlje. Napravite anketu o tim ljudima koji su otišli prije godinu dana i pitajte ih kako su.

Na konstataciju novinara da ljudi odlaze jer su razočarani u sistem zbog "korupcije, nepotizma i ministara sa falsifikovanim diplomama" Dodik odgovara:

"Ima tih problema. To je definitivno. Ali taj sistem bolonjskog obrazovanja nametnula je EU. Oni hoće da prave ljude za sebe, a ne za nas. Katastrofalno je da se mi ovdje ne uspijevamo baviti kapitalnim pitanjima. Ja ne uspijevam, evo to je moj najveći neuspjeh u politici, jer nismo uspjeli da napravimo deset biznismena koji bi mogli da se nose u regionalnoj konkurenciji. Ne može, čim krene nešto, odmah je neka korupcija, odmah SIPA upada. Pa Slobodan Stanković ne izlazi sa ispitivanja i niko neće da se izvini kad pogriješi. Jesam li bio pet godina pod istragama pa opet traže neku novu vrstu spekulacije. U FBiH niko nikog ne dira. SIPA ne dira, sudovi ne diraju. Imate najmanje pet privatnika koji imaju promet milijardu maraka. Ovdje čim se neko digne da radi, odmah dolazi SIPA.

Mi smo ovdje položili kamen temeljac za zgradu RTRS-a, nismo se ni okrenuli, počela je istraga protiv mene, Slobodana Stankovića i Dragana Davidovića. Četiri godine trajalo. I onda imate medije koji to problematizuju, imate te tviteraše i analitičare, svašta nasole, to ide u javni prostor. Kada je bila priča koju je smislio onaj Margetić o deset miliona koje navodno moj sin ima, sva hajka se digla, a kada sam ga tužio i dobio, niko nije objavio. Mi svi zajedno i vi koji imate nepovjerenje prema političarima i nekim ljudima, probajte da se malo izdignete i malo vidite gdje smo u okruženju. Kako je moguće da sve što dolazi od strane tih NVO koje plaća Zapad da je to baš najbolje?".

Dodik je nedavno izjavio da je došlo vrijeme "da se prekine sramni zavjet ćutanja o zločinima nad Srbima u Podrinju", a na pitanje ko treba da prekine taj zavjet on kaže:

"Čitava jedna koncepcija išla je za tim da bude isfavorizovana priča o stradanju Bošnjaka na tom prostoru, od toga da govore da je to genocid, da se potpuno minimiziraju srpske žrtve, da u onom izvještaju nema nijednog stradalog Srbina. Napravili su mit o Srebrenici oko kog se gradi nacionalni identitet Bošnjaka. Kao što Srbi imaju kosovski mit, oni prave srebrenički jer nema ozbiljnog naroda bez mita. To mogu da razumijem. Evo sada i Evropa traži zabranu negiranja genocida. Zašto traže? Pa zato što nisu sigurni u tu priču. Zašto bi se donosio zakon o tome? Zato što nisu sigurni da činjenicama to mogu da pokriju. Ako je bio genocid, nema razumnog čovjeka koji ne bi pristao na tu kvalifikaciju. Sada se pokušava odlukama suda, političkim pritiscima, nametnuti ta kvalifikacija. Kao što su Britanci pokušali da proglase Srbe genocidnim narodom, a Srbi izgubili pola populacije u prošlom vijeku. Strašan zločin se desio od strane nekih Srba, ali ni Haški sud, osim kvalifikacije koja se proteže po sistemu već presuđenog djela, nije nikad bio tačan u broju stradalih. I sad nama govore da moramo nešto da priznamo. Eto nećemo".

Podrška svakom potezu Srbije
Nezaobilana tema bio je i "nastup" predsjednika Albanije Iljira Mete na Jahorini prije nekoliko dana, koji je "pozvao BiH da prizna nezavisnost Kosova".

"Oni smatraju da je Kosovo nezavisno, Meta je tražio od BiH da to prizna, a naravno, to traži i od Srbije. Rekao sam mu da od nas to ne može da očekuje, da mi podržavamo samo ono što dogovore Priština i Beograd. Naravno, i premijerka Brnabić je veoma jasno rekla da to može da bude samo provokacija. Ono što je očigledno su novi procesi koji mogu imati različite implikacije i pitanja zašto neko može, a neko ne, ili da budem precizniji, zašto to mogu Kosovo i Albanija, a ne mogu Srpska i Srbija", kaže Dodik.

On kaže da će "rast albanskog nacionalizma biti sve veći".

"Kad odem u inostranstvo, češće se viđam sa ambasadorima Srbije nego sa ovima iz BiH. Evropa smatra, odnosno onaj dio koji priznaje Kosovo, da je ta priča o njihovim ambasadama uredna. Ali, taj rast albanskog nacionalizma biće još veći u narednom vremenu", priča Dodik.

On kaže da Hašim Tači razmišlja o blickrigu na Kosovu, ali da je Srbija spremna da reaguje.

"Poznato je da Hašim Tači i ta družina razmišlja o blickrigu na sjeveru Kosova i Metohije, ali spremnost Srbije da reaguje nije ništa manja i ne treba zanemariti tu spremnost. Sam Aleksandar Vučić je govorio da se Srbima više neće desiti nešto slično “Oluji”. Mogu da posvjedočim u zadnjih pet godina da je Srbija popravila stanje svoje vojske. Ali, treba izbjeći nasilje. Mi smo odavde rekli da ne dajemo pristanak da BiH prizna Kosovo. Rekli smo da idemo za onim što radi Beograd i ono što Srbija učini ili ne učini, mi ćemo da stojimo iza toga. To je jasna situacija. Ako dođe do ekstremnih situacija, mi ćemo biti na strani Srbije", ističe Dodik.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/120 ... eluju.html

[Haman2]

Jedan malo stariji intervju iz koga se mogu uociti neke razlike koje su dovele do podjela u SDP-u.

Edin Delić: O izbacivanjima iz SDP-a, Bh. bloku, o Jasminu Imamoviću, stranačkim izborima...
Objavljeno: 21.05.2019. u 21:18
Autor: Jasmin Bojić



Nisam nikada upotrijebio riječ laž za Jasmina Imamovića. Ipak, smatram da on nesreću kupaca iz zgrade "15. maj" deset godina koristi da naudi kantonalnim organima SDP-a i njegovom protivniku Enveru Bijediću, kaže Delić

Edin Delić, kandidat za predsjednika SDP-a
Edin Delić kandidat je za predsjednika SDP-a BiH, kojeg ljudi bliski aktuelnom predsjedniku Nerminu Nikšiću, doživljavaju kao najveću prijetnju. Jasno je to iz medijskih istupa u posljednjih nekoliko dana u kojima Jasmin Imamović i gradski vijećnici iz Tuzle, Delića optužuju da laže i vodi nekorektnu kampanju, a istovremeno daju podršku Nerminu Nikšiću.

Delić u razgovoru za Faktor govori o unutarstranačkoj kampanji i svemo onome što je prati, posebno o odnosima sa stranačim drugovima s područja Tuzlanskog kantona.

Tužilac Tužilaštva TK Ćazim Serhatilić dostavio je Vama kao načelniku Lukavca i Općinskom vijeću zahtjev za dostavu informacija o usvajanju budžeta Općine za ovu godinu. Neki to tumače kao uvod u krivičnu prijavu. Kako to komentirate?

To nije prvi put, protiv mene je bilo 10-15 krivičnih prijava. Ovo je sada faza provjera navoda iz anonimne prijave. Navodno je budžet objavljen u obliku u kojem nije usvojen. Općina ima službe koje to rade, to su državni službenici koji odgovaraju za to, tako da tu nema ničega.

Vidite li Vi u tim anonimnim prijavama neku pozadinu?

Ja sam Tužilaštvu TK poslao niz potpisanih prijava o Komunalnom preduzeću "Rad", Domu zdravlja Lukavac i još nekih, i tu nema postupanja. Svaki put kada neko podnese prijavu protiv mene to se provjerava. Ja pružam podršku Tužilaštvu u svakom slučaju, pa i u ovome, samo molim da ne budemo selektivni prema prijavama.

Jasmin Imamović Vas je optužio da širite laži pominjući informacije o mogućem isključenju iz SDP-a četiri načelnika općina iz TK. Riječ je, pored vas, o načelnicima Živinica Samiru Kamenjakoviću, Gračanice Nusretu Heliću i Gradačca Edisu Dervišagiću. Odakle priča o isključenju tih ljudi iz SDP-a?

Razgovor je vođen u Zenici i oni malo bolje uključeni unutar SDP-a o tome znaju sve. To mogu potvrditi i ostala tri načelnika. Bio je to neformalan sastanak, ljudi iz najužeg rukovodstva SDP-a, na kojem su bili prisutni, između ostalih, Jasmin Imamović i Nermin Nikšić. Nas četverica smo iz različitih izvora dobili te informacije i za nas tu dileme nema. Na Glavnom odboru SDP-a u subotu bio prijedlog za proširenje uslova za isključenje iz SDP-a, čime se uvodi jedna vrsta verbalnog delikta kakav je bio u bivšoj SFRJ. Ovo isključenje osmorice članova u subotu ni po čemu nije manje besmisleno nego što bi bilo isključenje četiri načelnika. Ja se ne bih ni usudio da poredim moj politički lik sa veličinom Mire Lazovića. Ako je neko to učinio Miri Lazoviću, niko ne smije sumnjati da se može naći na udaru. Krenula je "sječa knezova" koju ćemo zaustaviti na izborima za predsjednika SDP-a 26. maja.

Šta je to što Vas četverica imate zajedničko da bi Vas pominjali u tom kontekstu?

SDP u TK je dosta harmonična organizacija. Mi se držimo strogo Statuta partije i donosimo odluke uglavnom jednoglasno. Sva postupanja KO SDP-a Tuzla bila su usklađena i rukovodstvo je poštovalo odluke organa. Poslije oktobarskih izbora, neki stranački krugovi iz Tuzle, u prvom redu Jasmin Imamović, htjeli su prikazati naše rukovodstvo, posebno članove Predsjedništva Envera Bijedića i Nedžada Šečića, kao poklonike SDA, a ti ljudi su samo provodili odluke. Nas četevrica načelnika smo jasno stali uz KO SDP-a Tuzla. To je naš grijeh.

Grupa gradskih vijećnika iz Tuzle uputila je saopćenje u kojem vas optužuju da iznosite laži i uvrede te navode da ne zaslužujete da budete kandidat za predsjednika SDP-a. Šta je Vaš grijeh kada je u pitanju Gradski odbor SDP-a Tuzla?

Neki su me već zvali da se ograde od tog pisma. Vidjet ćete u nedjelju da u Tuzli nije stanje takvo kakvo se misli. Jasmin Imamović sa Slađanom Ilićem u najvećoj mjeri kontrolira procese u Gradskom odboru Tuzla, oni su se odrodili od ključnog interesa SDP-a i tu više nisu neki dugogodišnji SDP-ovci. Gradska organizacija SDP-a nema pravo da se izjašnjava o podršci, jer je to kršenje izbornog postupka. Zašto su to uradili oni znaju, ali mene u Tuzli podržava veliki broj članova SDP-a. Na mom skupu podrške u BKC-u u Tuzli bio je veliki broj tuzlanskih SDP-ovaca i imali smo veliku podršku. Ne znam šta im nije bilo korektno u mom nastupu. Rekao sam da je partijski zadatak za Jasmina imamovića kao gradonačelnika Tuzle da završi objekat "15. maj". Ovo je partijska kampanja u kojoj su Jasmin Imamović i Nermin Nikšić uskratili članovima da vide debatu kandidata. Oni su sve pripremili za jednog kandidata, a sada kada im stvari izmiču kontroli koriste neka druga sredstva. Jasmin Imamović je šef kampanje Nemina Nikšića i 12 vijećnika koji su potpisali to pismo moraju znati da je tu akciju vodio šef kampanje Nikšića, a ne gradonačelnik Tuzle. Ja poštujem što je on u kampanji, ali čini zloupotrebe. Ja imam plebiscitarnu podršku u Gradačcu, ali nikada ne bih tražio da se Općinski odbor SDP-a Gradačac izjašnjava o podršci, jer je to zloupotreba.

U saopćenju vijećnika Vam imputiraju da ste bili dio inicijativnog odbora za formiranje nove stranke odnosno pokreta. Jeste li bili dio osnivanja socijaldemokratskog pokreta BiH?

Nisam bio dio toga i za to sam saznao iz medija. Smatram da to nije dobro i mislim da to nije trebalo raditi u toku kampanje unutar SDP-a, jer je najviše naštetilo meni. Vjerujem da ti ljudi nisu imali loše namjere. Ipak, isključiti potpredsjednika SDP-a Miru Lazovića, samo zato što je sjedio tamo, bez prava na odbranu... O Bh. bloku se nikada nije raspravljalo unutar SDP-a. Predsjednik Nikšić je onda isto postupao mimo statuta kada je vodio pregovore unutar Bh. bloka, kao što se spočitalo Lazoviću. Ja vjerujem da su i jedan u drugi radili u svrhu objedinjavanja građanske opcije i da su imali dobre namjere.

Kako gledate na kampanju koju je Jasmin Imamović pokrenuo protiv Vas? Konkretno optužuje Vas da lažete i da vodite prljavu kampanju.

Nisam nikada upotrijebio riječ laž za Jasmina Imamovića. Ipak, smatram da on nesreću kupaca iz zgrade "15. maj" deset godina koristi da naudi kantonalnim organima SDP-a i njegovom protivniku Enveru Bijediću. Ako Jasmin Imamović ima nešto što nosi elemente krivičnog djela neka ode u Tužilaštvo TK i neka oni rade svoj posao. Neprihvatljivo je da mediji bliski Imamoviću pitaju kada će se pokucati na vrata Bijediću, a da pri tome ne nude dokaze. Pozivam Tužilaštvo da, ukoliko ima dokaza protiv Bijedića, pokrene postupak i da ga se kazni, a to i on sam traži. Tvrdim da Bijedić teško može biti kriv, a da nije kriv Imamović, koji je načelnik i usvajao izvještaje Direkcije za izgradnju koja je gradila tu zgradu. Enver Bijedić tu nije osam-devet godina, zašto Imamović tu zgradu nije završio. Onaj ko treba da riješi problem zloupotrebljava nesreću ljudi i to je teški oblik zloupotrebe politike.

Izvor:Faktor

[Haman2]

Čongradin: Srbija grca u siromaštvu dok ratni zločinci uživaju i kradu


Foto: Vijesti.ba

Snežana Čongradin ili drugo ime za ljudskost. Ova novinarka i kolumnistica Danasa već dugo je poznata kao jedan od vodećih glasova one druge Srbije, koja nema problem da jasno i glasno stvari nazove pravim imenom.
Godinama predstavlja glas razuma u nacionalističkoj Srbiji, koja ni skoro 30 godina od početka ratova i raspada bivše nam zajedničke zemlje Jugoslavije nije spremna da se pogleda u ogledalo i prizna vlastite grijehe i suoči se sa činjenicama. Zato su tu osobe poput Snežane Čongradin da predvodnike takve nacionalističke Srbije iz dana u dan podsjećaju na zla koja su počinili i još uvijek čine.

Ovi dana Čongradin je dospjelo u centar javnosti zbog teksta u Danasu o godišnjici genocida u Srebrenici, što je bio povod jednom od arhitekta zločina i genocida Vojislavu Šešelju da se najgorim riječnikom obruši na Snežanu.

U intervjuu za Vijesti.ba Snežana Čongradin govori o borbi protiv „ljudi“ poput Šešelja, šutnji većinske Srbije, nacionalističkoj retorici...

Razgovarao: Haris Ljevo

Kako bi definisala svoju borbu protiv Šešelja i ljudi koji slijede njegovu ideologiju, da li je to hrabrost ili samo jedan ljudski čin, odnosno potreba da se kaže istina?

ČONGRADIN: Priroda takve borbe je, prije svega, odraz ljudskosti. Da postoji ikakvo mjerilo normalnosti i ponašanja ljudi u ovdašnjem društvu, podrazumijevalo bi se da svaki čovjek i član te zajednice, čime god da se bavi u životu, reaguje na govor mržnje prema ljudima druge nacionalnosti, na vrijeđanje žrtava genocida, ratnih zločina, čije su posljedice prije dvadeset godina bili smrt desetina hiljada ljudi.

Ovako, preostaje da se tom temom bave hrabri i savjesni ljudi, prije svega, iz organizacija, poput Žena u crnom, Inicijative mladih za ljudska prava, Fonda za humanitarno pravo, Helsinškog odbora za ljudska prava… kojima se neprekidno prijeti i čija je bezbjednost konstatno ugrožena. Reakcije javnosti na te prijetnje gotovo su nepostojeće. Čak nije fer i osjećam se neprijatno jer je interesovanje javnosti zbog napada Šešelja na mene neuporedivo veće u odnosu na te ljude.

Šta je danas veći problem u Srbiji, to što Šešelj može da napada na ovako brutalan način ili što većinska Srbija svojom šutnjom i nereagovanjem odobrava njegove postupke?

ČONGRADIN: Obični ljudi, većinska Srbija je medijski brutalno izmanipulisana od strane političkih zlikovaca koji vladaju i smjenjuju se na vlasti, unazad trideset godina. Projekat velike Srbije za njih nije osvajanje već odbrana jer su im ti zlikovci, direktni počinioci zločina, njegovi protagonisti, zataškavači i relativizatori, izazvali životinjske strahove kako bi ih instrumentalizovali, slali u smrt, pravili od njih monstrume i ubice, osiromašili.

Većinska Srbija grca u siromaštvu dok se zločinci voze skupim automobilima i bjesomučno kradu. Prijete smrću novinarima, nazivaju ih izdajicama i onima koji ne vole svoju državu. Obrnut je slučaj, međutim, oni koji žele odgovornost i istinu, koji saosjećaju sa žrtvama genocida i zločina koji su političke hulje organizovale i na tome se obogatile, jedine su prave patriote u Srbiji. Političari ne da nisu patriote već su izvršili zločin ne samo nad drugim već i nad sopstvenim narodom.

Kako objasniti paradoks da danas većina građana Srbija na neki način podržava Šešelja koji bogato živi na račun "ratnih zasluga" protiv vas koja dijeli svakodnevni način života s tim građanima u smislu da treba zaraditi svoju platu kako bi mogla kupiti hljeb, mlijeko i ostale životne namirnice?

ČONGRADIN: Ne nalazimo se na pragu osvješćivanja i društvenog oporavka, iza i oko sebe imamo desetina hiljada mrtvih ljudi kojima se neznanjem o uzrocima njihovih tragedija zapravo podsmijavamo. Siromaštvo je normalna, reklo bi se prirodna prateća činjenica takvog stanja, jer dok se ne prepoznaju i jasno definišu zločinci ne može se doći ni do utvrđivanja veličine i iznosa njihovog ratnog i tranzicijskog profiterstva.

Je li realno očekivati da se uskoro situacija promijeni, pa da ovakve poruke mržnje od strane Vojislava Šešelja ili nekog drugog postanu nešto čega će se vićna ljudi u Srbiji zgrožavati i javno osuđivati?

ČONGRADIN: Veliki pomaci u takvim procesima jednostavno su nerealni. Realna su mala dostignuća ka tom cilju, mala pomjeranja, odnosno velika i konstantna zalaganja pojedinaca kako bi se ti mali pomaci ostvarili. To je dugotrajan proces.


(Vijesti.ba)

[Haman2]

SERGEJ TRIFUNOVIĆ: "Nije Srbija ušla u Srebrenicu da 8 hiljada ljudi uči saditi cvijeće. Došli su da ih eliminiraju. Treba jasno i glasno reći - Srebrenica je..."

Sergej Trifunović, poznati srpski glumac, aktivisti, humanist i istaknuti političar, najglasnija oporba predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj politici, lider Pokreta slobodnih građana ovih dana boravio je u Dubrovniku.



U Hrvatskoj ljetuje već 15 godina, kako kaže, Split mu je raskrižje nakon čega obilazi Hvar, Vis, Korčulu. 'Sreća pa imam puno prijatelja,' kaže Trifunović, kojega smo u Dubrovniku susreli s dubrovačkim političarem i poduzetnikom Perom Vićanom. 'Došao sam na poziv ovog, iz svih sfera života, zanimljivog čovjeka', govori Sergej Trifunović s kojim smo razgovarali u opuštenoj atmosferi na Orsanu. Iza njega samo ove godine bile su brojne glumačke aktivnosti na velikim projektima, ali i političke. Istaknuta je ličnost prosvjeda protiv predsjednika Aleksandra Vučića i njegove vlasti. Kao predsjednik Pokreta slobodnih građana, jedne od najmlađih političkih opcija u Srbiji, svakodnevno istupa u medijima i glasno zagovara stavove nezadovoljnog dijela građana.

Razloga za ogorčenost politikom u susjednoj zemlji je mnogo, a Trifunović i ekipa okupljena oko Pokreta slobodnih građana krenuli su jasno, glasno, ali i agresivno ukazivati na poprilično ekstremne devijacije u tamošnjem društvu.

Kakva je situacija trenutno u Srbiji?

- Jako loša. Imamo jednu kriminalnu grupu na vlasti i to je najuvredljiviji oblik kriminala. Tu je gomila ljudi doslovno s osnovnom, a poneki sa srednjom školom koji kupuju fakultetske diplome, doktorate, a rade stvari koje su opasne pizdarije. Evo primjerice jedan gradonačelnik je zbog seksualnog napastovanja više žena, dulje vrijeme, ucjenjivao njihove muževe, podigla se buka, smijenili su ga, a on je napravio pobunu pa ostao gradski vijećnik. Uopće nije završio u zatvoru. Tu je i jedan predsjednik općine koji je na novinara, koji je pisao o njegovim malverzacijama, poslao plaćene ubojice. Oni su mu zapalili garažu, pucali u vrata, a na sudu su rekli kako ga nisu došli ubiti već samo zapaliti garažu.

I to sve prolazi?

To sve prolazi. Ovo su samo neki primjeri. Dalje, ministar unutarnjih poslova, odmah iza Vučića, je čovjek koji ima lažni doktorat , a otkrilo se da nije ni fakultet završio već kupio diplomu. Otac mu je postao direktor telekoma, a donedavno je bio fizički radnik. Nikom ništa.

Izgleda kako je jača mafija od države.

- Srpska napredna stranka je produžena ruka Zemunskog klana. Ministar zdravlja je čovjek koji ima nadimak 'Doktor smrt' zato što je za Zemunski klan ubijao ljude dok su spavali.

Kao što znate, kod nas su smijenjeni neki ministri i vlada je rekonstruirana. Kad gledamo afere naših političara, čini nam se kao da su to nemoguće stvari i da je nama najgore. A onda kad pogledamo preko granice, moramo priznati da nam se čini kako nam je ipak nešto bolje.

- Čuo sam da su kod vas neki ministri podnijeli ostavke, neki su i smijenjeni. Pozdravljam te odluke, kod nas se tako nešto nikad neće dogoditi. Samo po pitanju prosvjeda mislim da su Hrvati malo inertniji, teže će izaći na ulicu, ali možda i nema povoda za to. Ako imaš ministre koji daju ostavke zbog napisa u novina, koliko god da im 'pakuje' i sam Plenković, to je ipak donekle zdrava atmosfera.

Kakva je situacija s medijima u Srbiji?

- Slobodnih medija nema, svi su kupljeni. Što nije kupio Vučić, kupio je Đilas. To je to. Nešto malo ovih opozicijskih što je ostalo u stanju su za sto eura isporučiti što netko poželi. Naprimjer "Sergej je govno, prodao Kosovo", ok može ići, daj 150 eura i piši. Tako stvari funkcioniraju, vrlo jednostavno. Portali su prilično neovisni mada nisu toliko utjecajni i moćni.

Jeste li vi trenutno najveća opozicija u Srbiji?

- Opozicija tu dugo nije ni postojala, a onda se napravio taj Savez za Srbiju. Ne mogu govoriti o drugima, ali ja znam da smo mi čisti. Ušao sam u politiku jer mi je muka gledati sve te igrače i situaciju na sceni. Najviše sam se angažirao zbog apstinenata kojima je zlo od takvih ljudi i politike.

Kakvo je vaše ideološko opredjeljenje, gdje biste se svrstali?

- Mi smo lijevi centar, jer je u središtu svih naših briga čovjek i djelujemo pod geslom 'Briga za čovjeka' i to mislimo u doslovnom smislu. Mi zapravo živimo na divljem zapadu, nismo ni stanovništvo već neki zbjeg.

Kako je moguće da takvi pobjeđuju?

- Dosta toga ima u krađi glasova, lažnim biračkim popisima koji su takvi da glasuju mrtvi, krade se na sve moguće načine, plaćaju se glasovi... Ima tu dosta defetizma, anemije i apatije. U kombinaciji svega dobijemo narod koji je izgubio dostojanstvo, integritet, volju i želju. Ovo što živimo i vlast kakvu imamo rezultat su 30 godina upornog zaglupljivanja naroda.

Hoćete li izaći na izbore iduće godine kao politička stranka?

- To još uvijek ne znamo, ali spremamo se pa ćemo vidjeti. Bolje biti pripravan nego da nas uhvate nespremne. Debata je u tijeku. Inače smo aktivisti, ali postat ćemo politička stranka.

Imate li ambicije postati premijer ili predsjednik?

- Prvenstveno imam ambicije da počistim ovo smeće. Ako to zahtijeva da se kandidiram za predsjednika onda hoću. Žrtvovat ću svoj divni život zbog toga.

Kako se financirate?

- Jako teško, gotovo nikako. U ovom trenutnu živimo od članstva, uglavnom cijeli pokret građana postoji na ogromnoj volji i entuzijazmu.

Tko su vaši članovi, koliko vas ima?

- Ima nas oko tri tisuće, ali to raste. Tu su razni ljudi, 90 posto članova su ljudi koji nisu nikad postajali kao dio neke političke opcije. Pokušao sam skupiti ljude koji su kao i ja zgađeni politikom. Inače, to je bio cilj elita da mogu mešetariti u politici. Naši članovi su svjesni gdje žive, žele promijeniti nešto i nisu se odlučili predati. Ima tu profesora, pisaca, redatelja, glumaca... To je fino, probrano društvo.

Prijete li vam? Okruženje vam je burno, sva ta ubojstva i pokušaji...

- Nema više toliko političkih ubojstava, zadnje se dogodilo kad je ubijen Oliver Ivanović. To je odradio Vučićev klan srpske mafije sa Sjevera Kosova. To malo ljudi zna, ali Srbi sa Sjevera Kosova nemaju problem s Albancima, nego sa srpskom mafijom. Bio je također pokušaj ubojstva Borka Stefanovića koji je pokrenuo prosvjede, iako ne znam je li tako službeno kvalificiran.

Znači, nitko vam ne prijeti?

- Ne. Prisluškuju me i prate, ali mi nitko ne prijeti.

Što je uopće sada s prosvjedima, što se dogodilo, dobro je bilo krenulo, hoće li se nastaviti?

- Ne znam, zaista. Jako su loše vođeni. Bio sam tu da pomognem i pomogao sam, napravio sam sve što sam mogao, ali dalje ne znam. Jako je loše vođeno, mislim da je rasulo ljude po ulicama bez veze, istrošilo njihovu snagu, neusmjereno vodilo njihovu energiju i ništa se posebno nije napravilo, iako jest malo uzdrmalo situaciju. Najbolje što se dogodilo je upad Boška Obradovića u RTS. To pozdravljam. Imali smo mi i velike prosvjede 1996. i 1997. godine protiv Miloševića koji su trajali svaki dan, pa je opet trebalo tri godine da se sruši Miloševića.

Jednom ste rekli da se nećete smiriti dok ne smjestite u zatvor sve koji imaju kriminalnu povijest. Kako bi izgledala takva Srbija?

- Ostat će pošteni ljudi koji će raditi i živjeti, a sistem će funkcionirati. Na političkoj sceni ne moraju biti kriminalci na vlasti.

Zašto ljudi biraju kriminalce?

- Ljudi biraju takve jer nemaju drugi izbor, a nitko pošten se ne želi s njima natjecati. Bertrand Russell je rekao prije sto godina, da se politikom bavi takav sloj ljudi da je onima poštenima muka da uopće uđu u to. Nitko normalan ne želi u te borbe s tom stokom. Mora se dogoditi ovako neka budala i pokupiti još neke budale da bi razjebao sve to. To je vrlo jednostavno i zato sam ušao u politiku.

Nedavno ste rekli otvoreno da je u Srebrenici počinjen genocid.

- Moji stavovi su nedvosmisleno jasni. Ja sam i onda bio protiv Miloševića.

Jeste li vi znali onda što se događa, pa recimo i u Dubrovniku?

- Jasno da smo znali, sve smo znali. Bilo je sranje na svim stranama. Klali su i Hrvati, i Srbi i muslimani. Svi su krivi. Ide mi na živce kad netko kaže da pljujem po Srbima. Kod vas je još gore kad to kažete. Hrvatska još nije procesuirala Drugi svjetski rat, nije procesuirala Jasenovac. Ja ne pljujem po Srbima, samo čistim svoje dvorište pa glasno progovaram o počinjenim zločinima od strane Srba. Nije Srbija ušla u Srebrenicu da tih osam tisuća ljudi uči saditi cvijeće za četiri dana. Tamo su došli s ciljem da ih eliminiraju. Treba otvoreno, jasno i glasno reći mišljenje, a to je - Srebrenica je genocid, a Oluja etničko čišćenje. Treba nazvati stvari pravim imenom. Točka.

Znači jedini put do napretka je kroz katarzu.

- Tako je. Za kojega Boga miloga bi itko od nas branio njihove zločine?! Jedino kroz to karmički možemo napredovati i ići dalje. Dok svatko ne počisti ispred svojih vrata neće doći do katarze. Zločini se moraju osuditi pa možda dođemo do razine koju su postigli Nijemci, a to je da su priznali da su bili genocidan narod i onda su krenuli dalje. Ja se čak i sa svojim prijateljima raspravljam jer ne žele priznati da je bio genocid jer je prema njihovom mišljenu to prejaka riječ. Oni naprimjer nisu bili za Karadžića i Miloševića, ali ja ih onda pitam zašto brane njihova nedjela? Zašto bi netko branio djela Tuđmana s kojima se ne slaže? Zašto bih ja branio Karadžića i Miloševića s kojima se nisam slagao ni tada?! Država se mora baviti time i od njih sve kreće.

Kako gledate na to da se u Dubrovniku još uvijek u nekim skupinama negativno gleda primjerice na konobare iz Trebinja, rođene debelo nakon Rata? Goste iz Srbije. Beogradske tablice na automobila još uvijek znaju predstavljati rizik, makar s tim vozilom u Dubrovnik dođu ljudi koji nikakve veze s ratnim zločinima nemaju? Može li pomoći neka isprika s viših razina?

- Sve mi je to jasno. Ali to se neće dogoditi dok svatko ne počisti ispred svojih vrata. Na mene su se obrušili kad kažem da je bio genocid, ali imaš tu još goru varijantu, kad minimaliziraš broj žrtava. Nije osam tisuća, nego četiri tisuće i slično. Koja je razlika? Isto sam pitao Bošnjake u Sarajevu prošle godine. Moramo počistiti ispred svojih redova. I meni je automobil beogradskih tablica prije sedam, osam godina u Dubrovniku bio zasut kamenjem. Jedini način da karmički napreduješ je da ukažeš prvo na svoje zločince. Hrvatske vlasti su postavile tablu 'Za dom spremni' u Jasenovcu! Jesu li normalni?! Umjesto da osude takvo nešto, kao što su to napravili Nijemci i jasno rekli - bili smo genocidan narod.

Kakva nam je uopće budućnost kad mladi rođeni nakon rata imaju takvu retoriku mržnje i branjenja zločina?

- Država se mora time baviti, prvenstveno država. Kao što se bavi obrazovanjem, tako se treba s tim baviti. Država treba educirati djecu da je Jasenovac koncentracijski logor u kojem su se klali ljudi druge nacionalnosti i vjere, da je ovo bilo etničko čišćenje, ovo genocid. Da su svi bili prljavi u ratovima i da iz te točke treba krenuti naprijed. U međuvremenu su se rasturili Beatlesi, čovjek sletio na mjesec, a mi još u istim temama.

Kakva je najbolja budućnost za Srbiju?

- Ulazak u Europsku uniju ako je to moguće, a ako nije onda makar europske vrijednosti. Ne znam hoće li se EU rasturiti dok mi dođemo... Jedini način da sredimo zemlju je Europa, ali vlast se kod nas ne bave ispunjavanjem uvjeta za članstvom jer se bave unutarnjim problemima.

Koji put vi zagovarate?

- Želimo biti sređena zemlja u kojoj se poštuju institucije, zakoni, red, smanjena birokracija i olakšan život običnom čovjeku. Cilj je da zaštitimo male privrednike koji će ulagati u proizvodnju. Srbija je u biti poljoprivredna sila, a imate srpskog seljaka koji prolijeva mlijeko ispred Vlade, pali maline koje je pobrao. Sela umiru, uvozi se povrće, a sami sve možemo proizvesti. Možemo nahraniti Hrvatsku, Mađarsku, Bugarsku... To je moj san. Želim protjerati GMO i napraviti organski raj od Srbije što ona može biti. Eto Hrvatska bi mogla s obalom i otocima živjeti samo od turizma.

Je li vam previše vremena oduzima humanitarni rad i politički aktivizam? Koliko se stignete posvetiti glumi?

- Ja radim i dalje i nisam nigdje odlazio da bi se vraćao. Za deset dana imam premijeru filma, idem u Crnu Goru završiti seriju, igram dvije predstave na repertoaru, snimam treću seriju i još jedan film. Aktivno radim i ne odustajem. Zamolio sam ljude iz Pokreta slobodnih građana da mi omoguće da se bavim svojim poslom jer on je moj identitet i bez toga ne bih znao živjeti. Druga stvar, svi koji uđu u politiku odjednom prestaju se baviti svojim zanimanjem i žive samo od politike pa onda voze bolje auto, idu na luksuzne destinacije... Od kojih para? To je dokaz da se krade. Ja ne želim dinara uzeti od politike. Ako hoćeš iskorijeniti korupciju moraš početi od sebe i biti čist.

Jeste li ikad razmišljali poći iz Srbije?

- Živio sam četiri i pol godine u Americi. Tada sam otišao definitivno i opet se vratio. Moja zemlja je moja zemlja.

Ako biste se razočarali u politiku ne biste opet pošli?

- Ne mogu se razočarati jer znam u što ulazim.

Dubrovački Dnevnik

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/121 ... ca_je.html

[Haman2]

U "Aluminij" ni muha nije mogla uletjeti bez dozvole HDZ-a


Vlaho Orepić / Vijesti.ba

Sve informacije o stanju i potrebama Hrvata u BiH svedene su na informacije koje dolaze iz HDZ-a BiH i s vremenom su se, što namjerno a što slučajno, poistovjetile s interesom i politikom HDZ-a BiH.
Rekao je ovo u intervjuu za Vijesti.ba Vlaho Orepić, zastupnik u Saboru, predsjednik novoosnovane stranke Nova politika, te nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske.

Razgovarao: Delvin Kovač

Brojna su otvorena pitanja između BiH i Republike Hrvatske, a među njima u posljednje vrijeme svakako se ističu gradnja Pelješkog mosta i odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Koja bi konkretno rješenja zadovoljila i jednu i drugu stranu?

OREPIĆ: Nemojte mi zamjeriti, ali vrlo malo znam o detaljima kad je riječ o spominjanom radioaktivnom otpadu na Trgovskoj gori i bio bih neozbiljan da ga komentiram.

No, u svakom slučaju takvi projekti ne smiju ući u fazu realizacije a da nije otklonjena svaka mogućnost štetnih posljedica u odnosu na ljude i okoliš. To su vam teme koje se uvijek mogu politički zloupotrebljavati. A svima nam nedostaje političke korektnosti.

U Sarajevu ste se sastali s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, čiji su legitimitet osporili brojni hrvatski političari i dužnosnici, počev od lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, pa sve do premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Kakvom biste Vi ocijenili politiku koju provodi Komšić?

OREPIĆ: Prvenstveno se radi o politici HDZ-a BiH koji ne prihvaća činjenicu da je izgubio izbore i da ne predstavlja hrvatski narod u BiH. Tu je posebno do izražaja došla taština Dragana Čovića koji se ponaša kao razmaženo dijete kojemu je uzeta igračka. Tih činjenica je svjestan HDZ u Republici Hrvatskoj, koji predvodi vladajuću većinu koja je toliko tanka da ovisi trenutno i od dvije "Čovićeve" ruke u Saboru, ali i o budućoj izbornoj "asistenciji HDZ-a BiH" sa glasovima koji proizlaze iz lažnih prebivališta u Hrvatskoj.

HDZ nema potporu birača u Hrvatskoj za volumen vlasti koji obnaša, zato je prinuđen "muljati" i do te mjere da ovisi i o jednom notornom Čoviću. Iz te perspektive gledajte na taj neograničeni - dodvornički pragmatizam gospodina Plenkovića i predsjednice Hrvatske.

Kad je riječ o gospodinu Komšiću, svjestan sam situacije u kojoj se nalazi. Nemam namjeru braniti, niti kuditi njegovu politiku, niti način kako je izabran. To je posao birača. Ali vidljivo je da su se sastali svi mogući realni, životni problemi koji proizlaze iz ne tako davnih ratnih zbivanja, kompliciranog državnog ustrojstva, pa i iz izborne procedure sa jedne strane, sa politikama ratnog plijena s druge strane. On sigurno nije eksponent politike ratnog plijena.

Nedavno ste upravo Čovića prozvali odgovornim za ne baš tako dobre bilateralne odnose BiH i Hrvatske. Rekli ste tada da Čovićeva politika zastupa samo petinu političkog bića Hrvata u BiH, te da stoga nema ni legalitet ni legitimitet. Možete li nam to malo podrobnije obrazložiti?

OREPIĆ: Prvi i osnovni argument je gubitak izbora. To je gubitak legaliteta. Čović je bio sudionik izbornog procesa u kojem je izgubio. Sjetimo se da je po istim izbornim pravilima ostvario mandat kakav je sad ostvario Komšić.

Kad uzmete u obzir njegov broj ostvarenih glasova cca 120.000 (i to s cca 30.000 srpskih), vidjet će te da je to u okvirima do jedne petine procijenjenog broja Hrvata u BiH (cca 540.000) prema popisu iz 2013. godine. Ali to je i ispod 50 posto glasova u Hercegovini, gdje je otprilike 250.000 Hrvata.

Brojevi ne griješe, iako sam bio široke ruke u konstatacijama prema Čoviću. On jednostavno nema legalitet, niti legitimitet predstavljati nikoga osim HDZ BiH. A ako uzmemo u obzir njegov politički i ini egzibicionizam sa Dodikom, koji sprječava NATO perspektivu BiH, on je odavno izvan okvira prihvatljivog kad je riječ o političkim interesima Hrvatske. Mislim da sam više nego jasan.

U proteklom periodu mnogo se spominje briga Hrvatske za Hrvatima u BiH. Kakvom Vi ocjenjujete tu brigu Vaše zemlje za bh. Hrvatima i u kojoj su mjeri ugroženi njihovi interesi i prava?

OREPIĆ: Briga o Hrvatima izvan Hrvatske je utemeljena na samom Ustavu Hrvatske. Sve informacije o stanju i potrebama Hrvata u BiH svedene su na informacije koje dolaze iz HDZ-a BiH i s vremenom su se, što namjerno a što slučajno, poistovjetile s interesom i politikom HDZ-a BiH koja nije prepoznala stvarne potrebe Hrvata na cijelom području BiH. Blago rečeno, HDZ se već godinama bavi samim sobom i svojom pogrešnom politikom prema BiH. To je vidljivo na svakom koraku.

Trebamo novu politiku prema BiH koja će poštivati i podrazumijevati činjenicu da je BiH domovina Hrvata koji u njoj žive u suživotu sa konstitutivnim i ostalim narodima.

Ni više od osam mjeseci otkako je konstituiran novi saziv Predsjedništva BiH nismo imali posjete na razinama (kolektivnih) šefova država. Vidite li mogućnost da se tu nešto uskoro promijeni, i da zvanični Zagreb i zvanično Sarajevo konačno stvari pokrenu s "mrtve tačke"?

OREPIĆ: Bojim se da ove zvanične politike, s jedne i druge strane, nemaju taj interes. Trgovina se odvija. To je njima dovoljno.

Kako gledate na gašenje proizvodnje u mostarskom "Aluminiju", čiji je jedan od suvlasnika, s udjelom od 12 posto, i Vlada Hrvatske, koja, međutim, nije našla za shodno da se uključi u rješavanje te problematike?

OREPIĆ: U "Aluminij" ni muha nije mogla uletjeti bez dozvole HDZ-a BiH koji je dio jedinstvene političke strukture i politike sa HDZ-om Hrvatske. Nerealno je očekivati rješenje od onoga tko ga je i prouzročio.

Najavili ste i skori početak djelovanja stranke Nova politika u BiH, na čijem ste čelu. Dokle se s tim došlo i koji su prvi konkretni koraci koje namjeravate poduzeti na tlu BiH?

OREPIĆ: Prvi koraci su već vidljivi. Dva puta u kratkom vremenu smo bili u Sarajevu i na taj način jasno dali do znanja da se interesi Hrvata u BiH trebaju zastupati iz glavnog grada BiH. Kao što vidite, bilo je i burnih reakcija, posebno od onih koji misle da imaju ekskluzivno pravo na hrvatsku politiku i život Hrvata u BiH.

Evo, mi iz stranke Nova politika, smo se usudili stati spram HDZ-a. Zatražit ćemo povjerenje građana, kad za to dođe vrijeme, kako bismo mijenjali, oživotvorili politiku koja će jednim sasvim drugačijim pristupom nastojati sačuvati životne prostore Hrvata na području cijele BiH u suživotu sa svima koji taj životni prostor dijele.

Osnovali smo koordinacijsko tijelo Nove politike za BiH na čelu sa emeritus prof. dr. Marinkom Pejićem, koje je počelo sa radom. O svim drugim organizacijskim i političkim iskoracima pravovremeno ćemo obavijestiti javnost.

(Vijesti.ba)

[Haman2]

KAP JE PRELILA ČAŠU, CRNATKOVA NAJAVA IZLUDIĆE DODIKA: "Sa SDS-om Savjet ministara možemo završiti za dva dana, Čović je..."
ap koja je prelila čašu je izjava Dragana Čovića koji, nakon 10 mjeseci, kaže da ove tri stranke u narednih mjesec i po dana čak neće ni razgovarati. To je katastrofa i sasvim je normalno da i druge stranke, van ove trojke, osjećaju obavezu da se uključe i pomognu da se problem riješi...



Čini mi se da su Tegeltijine šanse iz dana u dan sve manje i vjerovatno mu nije lako 10 mjeseci biti simbol nečeg propalog i promašenog. Ako definitivno propadne scenario Savjeta ministara na bazi SNSD-HDZ-SDA, predsjedavajući će onda vjerovatno biti Srbin iz Republike Srpske koji ne pripada koaliciji oko SNSD. Za dušebrižnike koji se javljaju ovih dana, samo ću reći da su naši odnosi sa SDS takvi da ako se mi budemo dogovarali oko Savjeta ministara završićemo taj posao za dva dana - kaže u intervjuu za Insajder Igor Crnadak, visoki funkcioner PDP, ministar inostranih poslova BiH i poslanik u NSRS.

Koliko je realno da PDP i SDS formiraju vlast na nivou BiH, kao što to ovih dana najavljuje lider SDS Mirko Šarović?

CRNADAK: Ta mogućnost dobija sve više pažnje zbog neuspjeha SNSD, HDZ i SDA da u prethodnih 10 mjeseci završe formiranje Savjeta ministara. Oni su doživjeli fijasko i narod je s pravom nezadovoljan, jer svi procesi stoje dok se oni nadmudruju. Kap koja je prelila čašu je izjava Dragana Čovića koji, nakon 10 mjeseci, kaže da ove tri stranke u narednih mjesec i po dana čak neće ni razgovarati. To je katastrofa i sasvim je normalno da i druge stranke, van ove trojke, osjećaju obavezu da se uključe i pomognu da se problem riješi.

Ko bi mogli biti potencijalni partneri u tom novom Savjetu ministara?

CRNADAK: Vidjećemo ako se ti razgovori otvore. U svakom slučaju većina će morati imati 22 ruke, od kojih najmanje 5 iz RS, a 10 iz FBiH. Vrlo je važno da se zna da su dva doma u Parlamentu BiH ravnopravna i da bi eventualna većina u Predstavničkom domu bez SNSD-a imala istu snagu i legitimitet kao i većina u Domu naroda.
Ovo napominjem jer često čujemo da se većina u Predstavničkom domu ne može formirati bez onih koji su većina u Domu naroda, što jednostavno nije tačno.

Ko je PDP-u bliži kada je riječ o strankama iz Federacije? BH blok (SDP i Naša stranka) ili SDA? I zašto?

CRNADAK: Mi ne razmišljamo u tim kategorijama. Za nas je važno da se poštuje dejtonska struktura i uloga RS i da se u narednom periodu na prvo mjesto stavi vladavina prava i konačno započne obračun sa korupcijom. Ovo su stvari koje su direktno vezane za odlazak mladih, ekonomski razvoj, veći broj stranih investicija i druge probleme i naši potencijalni partneri mogu biti samo oni koji to uvažavaju.

U politici je sve moguće, ukoliko bi SNSD ponovo poslao poziv PDP-u da mu bude partner u vlasti na nivou BiH, ili na nivou Republike Srpske ili oba, da li bi PDP prihvatio poziv i pod kojim uslovima?

CRNADAK: Ne, mi smo vrlo jasno rekli da nećemo praviti vlast sa SNSD i tu se ništa nije promijenilo. Previše smo udaljeni na ključnim temama i jedino je moguće da ponovo razgovaramo oko važnih pitanja za RS, poput izmjena izbornog zakona koje bi dovele do mogućnosti održavanja poštenih izbora ili pitanja depolitizacije RTRS i slično.

Šta kažete na Šarovićev poziv DNS i SP na saradnju na nivou BiH, ali i RS? Da li će PDP uskoro uputiti ovakav zahtjev ovim partijama?

CRNADAK: Mi smo uvijek spremni da razgovaramo, ali nemamo namjeru posebno pozivati ove dvije stranke, jer su one dio koalicije oko SNSD-a i trenutno kod nas ne postoji interes za to. Što se tiče nivoa BiH, i DNS i SP su dio neuspjeha SNSD-a da završi taj posao do sada sa svojim partnerima. Nisam primjetio da su se od tog distancirali.

Srbima pripada mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Za sada kao kandidati kotiraju Zoran Tegeltija iz SNSD, Mirko Šarović iz SDS. Da li PDP ima svoj prijedlog za predsjedavajućeg Savjeta ministara ili, pak, vidi da idealna osoba za to mjesto postoji u nekoj drugoj partiji?

CRNADAK: Čini mi se da su Tegeltijine šanse iz dana u dan sve manje i vjerovatno mu nije lako 10 mjeseci biti simbol nečeg propalog i promašenog.
Ako definitivno propadne scenario Savjeta ministara na bazi SNSD-HDZ-SDA, predsjedavajući će onda vjerovatno biti Srbin iz Republike Srpske koji ne pripada koaliciji oko SNSD.
Za dušebrižnike koji se javljaju ovih dana, samo ću reći da su naši odnosi sa SDS takvi da ako se mi budemo dogovarali oko Savjeta ministara završićemo taj posao za dva dana.

Kao ministar inostranih poslova BiH obišli ste mnoge svjetske prestonice. Šta kažu na Zapadu, da li je aktivacija MAP-a uslov svih uslova za formiranje vlasti na nivou BiH?

CRNADAK: Svi se u međunarodnim krugovima drže pravila da je proces formiranja vlasti unutrašnje političko pitanje i nema miješanja sa strane. Vremena kad su na operativnom nivou stranci modelirali vlast na ovim prostorima su daleko iza nas.

Poznajete se lično sa Borisom Džonsonom, novim premijerom Velike Britanije. Da li ste imali kontakt sa njim otkako je postao premijer?

CRNADAK: Da, uspostavili smo dobar odnos kad je on bio britanski ministar inostranih poslova. Dolazio je u Sarajevo, imali smo dosta susreta i razgovora. U petak smo se čuli, čestitao sam mu na izboru za premijera i nadam se da će uspješno voditi vladu. Njegova poruka je da se BiH mora kretati snažno naprijed i da će i dalje imati podršku Londona.

Da li međunarodna zajednica, po Vašem mišljenju, ima želju da se značajnije umješa u rješavanje krize u BiH, prije svega sređivanje stanja u bh pravosuđu, a zatim i u borbu protiv kriminala i korupcije?

CRNADAK: Međunarodna zajednica se neće miješati u naše dnevnopolitičke stvari, ali čini mi se da su sve više zabrinuti da nepostojanje vladavine prava u BiH zemlju vodi u ambis. To se vidi i kroz delegiranje specijalnog eksperta za tu oblast i kroz neke druge poteze koji još nisu vidljivi u javnosti.
SAD će ostati posvećene regionu, ali vrlo je važno da i EU, sa svojim novim predstavnikom u BiH, konačno bude konkretnija u insistiranju da se poštuju evropski i demokratski standardi i prakse.

Da li će PDP, po uzoru na SDS, imati dva ili, po uzoru na SNSD, jednog kandidata za predsjednika stranke na saboru u septembru?

CRNADAK: Za sada je gospodin Borenović jedini kandidat, ima apsolutnu podršku na terenu i mislim da je to logično jer je PDP napravio mnogo dobrih stvari u prvom mandatu nakon što se prvi predsjednik i osnivac Mladen Ivanić povukao 2015.godine. Pored dobrih izbornih rezultata, nastavljeno je podmlađivanje i otvaranje PDP-a, čime se potvrđuje da je rukovodstvo Partije na čelu sa Borenovićem nastavilo putem koji smo zacrtali.

(Insajder)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/122 ... ic_je.html

[Haman2]

04.08.2019 / 20:00 Politika

- Dušan Janjić za Vijesti.baDodik i Čović su doveli Hrvate do nestanka, Bošnjaci moraju pokrenuti promjene unutar sebe
Dodik i Čović su doveli Hrvate do nestanka, Bošnjaci moraju pokrenuti promjene unutar sebe


Foto: Vijesti.ba

Predsjednik Foruma za etničke odnose i politički analitičar iz Beograda Dušan Janjić u intervjuu za Vijesti.ba govori o tome zašto zapadni Balkan i dalje predstavlja "bure baruta", NATO integracijama, naoružavanju Srbije, realnosti uspostavljanja ruske vojne baze u RS-u, ali i o formiranju vlasti u našoj državi.

Razgovarao: Delvin Kovač

Na početku razgovora, kako biste ocijenili odnose u našem regionu, prije svega na relaciji BiH - Hrvatska - Srbija - Kosovo? Uzburkane su strasti. Je li zapadni Balkan i dalje "bure baruta"?

JANJIĆ: Pa sigurno da jeste. A zašto? Pa zato što se obnovila ta linija konfrontacije Rusije i ostalih za kontrolu zapadnog Balkana, odnosno Dunava i Mediterana. Čak postoje aspiracije i pojedinih država unutar EU - npr. Njemačke i Velike Britanije, da Balkan tretiraju kao malu rasutu barutanu. Pritom je vi sa strane možete da palite, ali da vama u Berlinu, Moskvi itd. ništa ne bude.

Ima dovoljno neraščišćenih sjećanja, istorije, naslijeđenog mraka, a malo vizije, malo državničkog vodstva. Ima sasvim dovoljno materijala da se u to uključe mase i da imate rasute, lokalizovane etničke sukobe, poraste ekstremizma a, Boga mi, i terorizma.

Problem je što u posljednjih godinu dana, pa evo i ovaj vaš intervju sa mnom, mi počinjemo s pitanjima bezbjednosti, pitanjima rata ili mira. Problem je što mi, ustvari, živimo nezavršeni rat. Naš mir nije mir, mi živimo nezavršeni rat. Samo smo u nekoj fazi primirja.


Pod kišobran NATO-a nisu se još "sakrili" jedino Srbija i BiH - u kojoj i dalje po tom pitanju nema konsenzusa. Koliko je pametno u današnjim geostrateškim konstelacijama ne prikloniti se nijednom vojnom savezu i ostati vojno neutralan?

JANJIĆ: Kad Srbija sa svojih 7,6 miliona (in)direktno kontroliše još jedan milion stanovnika u BiH, i još drugdje, oko nje već gravitira 9-10 miliona. Pa saberimo koliko stanovnika ima u ostatku zapadnog Balkana. Kad gledamo zemlje, većina njih jeste u NATO-u, ali kad posmatramo stanovništvo, to je negdje pola-pola. Možda ga je čak i više izvan nego u NATO-u. A građani, ljudi se broje, a ne države.

Taj naš mir pod Titom trajao je 30 godina, pa ga pamtimo 100. A rat nam je trajao 10, a nećemo se izvući ni za 40. A objašnjavaju mi da će Amerika, Britanija i NATO propasti za 50 godina. Pa dajte, uđite tih 50 godina, izvucite iz toga nešto. Nek mi objasne gdje većinom idu stanovnici koji bježe sa zapadnog Balkana, čak i iz zemalja koje nisu u NATO-u? Bježe li možda u Euroaziju, Siriju, ili možda u države NATO-a?

Dakle, ja lično mislim da je taj naš izbor napravljen jer oni koji su na vlasti ne smiju da dozvole suočavanje s prošlošću i zatvaranje knjiga koje se zovu Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman. Jer time bi zapečatili svoje karijere. A te knjige su pune mrtvih, i neispunjenih obećanja. Naši nacionalisti i vladari su najbolji trgovci i znaju da bi suočavanje s rezultatima njihove politike bio njihov kraj.

Kako gledate na naoružavanje Srbije ruskim naoružanjem, za koje ministar odbrane Aleksandar Vulin kaže da je "samo u funkciji mira"?

JANJIĆ: Čim postoji vojska, morate i da je naoružavate. Pa kao u pozorištu - okačiš pušku i samo čekaš kad će da opali. Jer, što bi je kačio? A ako imaš vojsku, a pogotovo ako imaš ambiciju da budeš vojno neutralan, onda je Vulin potpuno upravu.

Ta vojna neutralnost proklamovana je Rezolucijom Skupštine, a u zakonima i strategijama je zapravo saradnja s NATO-om. Nema saradnje s Rusima. Znači, to je ono pitanje - gdje ti ideš, burazere? Ako ideš u NATO, šta će ti rusko oružje. Ali ako koristiš rusko oružje, koje je modernizovano oružje naše JNA, ne bi li bilo jednostavnije za Srbiju i ostale da se udružimo pa ga mi proizvodimo?

Nikad nisu ni izračunali koliko košta ta vojna neutralnost. Ja vam tvrdim da Srbija za to nema para. Srbija nema para ni za pristojnu vojsku, nažalost. Niti pristojno plaća svoje oficire, niti ima pristojnu opremu. Njene potrebe su enormne, a pogotovo kad se postave nerealno.

Moderne letjelice, koje kupujemo od Rusa, ne mogu da lete bez satelita. Ni dron ne može letjeti bez satelita. Dakle, vama sve to džabe, to je sve novi otpad iz Rusije i Bjelorusije koji se ovdje stacionira da malo "čačkate" komšije koje su u još težoj situaciji.

Deutsche Welle piše da Rusija ima želju u RS-u stvoriti svoju vojnu bazu, što bi bila neka vrsta odgovora na NATO bazu "Camp Bondsteel" smještenu u Uroševcu na istoku Kosova? Kako to komentarišete?

JANJIĆ: Može Deutsche Welle pisati šta god hoće, ali to nije moguće. Naročito ne bez učešća njemačke Vlade, odnosno NATO-a. To je samo moguće ako NATO ne radi svoj posao, jer je on jedini koji je u BiH legalno prisutan po međunarodnom javnom pravu. Nema tu pandana. Po kojem bi onda osnovu Dodik mogao da dovede rusku bazu, i u koji dio RS-a? U Brčko sigurno ne može. Gdje bi on to zavukao? U Trebinje? To je potpuna besmislica. Ali lakše je tom ruskom platformom na Balkanu plašiti Nijemce, nego Nijemcima objasniti zašto Rusija ima 48 posto vlasništva nad njihovim gasnim rezervama.

Ja ne mogu da se sjetim u svom životu da je Rusija kod nas ikad bila popularna. U mojoj generaciji definitivno nije. Mi smo Coca-Cola generacija. Otkud onda Rusija ovdje? Pa od 90-ih, a pogotovo u posljednjih deset godina. Upravo od onda kada su se EU, NATO, pa i ta ista Njemačka zavukli u svoje sopstvene i divne snove. Ruski utjecaj je tu, to je činjenica, on je u glavama ljudi. Ali on je i neraščišćena predstava 90-ih. Milošević je još živ i mi tek sad otkrivamo da je on prvo radio za CIA-u, pa tek onda za KGB.

Ruski mit na zapadni Balkan doveden je zahvaljujući politici. Ali lako ga je srušiti - to je pitanje jedne kampanje. Pa kako je Milo Đukanović uspio da iz takvog mita dođe do članstva u NATO-u? Dok god u Srbiji ne bude jasno gdje ide ili dok vodstvo ne bude imalo odriješene ruke i hrabrosti da kaže - "ne, mi idemo u NATO, a to onda znači i u EU, to nije najbolje rješenje, ali mi ne vidimo bolje", živjet ćemo u ovom haosu.

Kako vidite rasplet situacije kada je u pitanju formiranje vlasti u BiH? Lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prijeti da, ukoliko ne uđe u vlast na državnom nivou, slijedi raspad BiH.

JANJIĆ: Zatezanje u koje se Dodik uključio zajedno s HDZ-om - u potpuno bezuspješnu politiku blokade zajedničke države - obilo se o glavu prije svega Hrvatima. Oni sad nemaju ozbiljno vodstvo, predstavnike, nemaju ništa. Oni ne postoje kao politički subjekt. Vi imate tamo neke koji imaju profit, poput Čovića, koji onda igraju na priču Herceg-Bosne. Evo, onda, izvolite, riješite problem Aluminijskog kombinata. Finansirajte ga. Izvadite pare za njegovu sanaciju. Hajde proslavite, ako možete, otvaranje Mosta u Mostaru. Ne mogu ni to čak. Ni tome ne mogu da se raduju. Dakle, nestali su.

Dodik ide tim putem da i srpski politički faktor nestane. To nije sporno. I njemu je sa tog stanovišta jedino briga kako da ostane na vlasti u RS-u. Jer, ako se dogovori vlast da na zajedničkom nivou uđe bivša srpska opozicija, u tom slučaju vrlo je lako opredijeliti dva-tri bivša opozicionara koji su prešli kod Dodika, i onda on nema gdje da se vrati. Može samo da galami.

Zašto npr. Ivanić nije predsjednik RS-a i da se ta situacija normalizuje. Dodik je došao do tačke da mu je vrlo brzo moguć pad, i šta mu drugo preostaje nego priča o razlazu. Pa nek raspiše referendum. Sasvim je normalna njegova reakcija, dok ne smisli nešto novo, da govori o ruskim bazama, o vojnicima, i o tome kako on može da komanduje svakom Srbinu.

Ono što ja također vidim kao jedan veliki problem je SDA i ta neraščišćena priča o direktnom naslijeđu iza Alije Izetbegovića i svim onim repovima koji uz to dolaze - Turskoj itd. I s druge strane, imate Zvizdića koji bi i ne bi, ne može, hoće-neće, koji ustvari predstavlja jedinu šansu za SDA i za BiH. Jer, bošnjački narod je, ako hoćete, brojčano najveći. Ja neću reći nešto do kraja da me ne rastrgnu ovi tamo koji mjere na miligrame, ali i žrtve se broje. To daje moralnu političku težinu nekome. Ali ako se ta moralna politička težina kapitalizuje za okoštavanje sjećanja na vrijeme kad su nastajale žrtve i ako se žrtve zloupotrebljavaju, onda to nije to.

Znači, Bošnjaci su oni koji moraju da pokrenu promjene unutar sebe, a onda će to utjecati i na promjenu odnosa RS-a, gdje već imaju partnere, to se vidi. A do sada je Izetbegoviću najbolji partner bio Dodik, ne zaboravimo to. Za promjenu stanja potrebno je da i Zvizdić prelomi i vidi odgovara li on narodu BiH ili Erdoganu. Evo da ga ja ohrabrim, pošto sam se skoro vratio iz Turske - Boga mi nećete vidjeti Erdoganove slike, vidjet ćete Ataturkove sve tamo do Ankare. Prema tome, neka razmisle, ako se Turska mijenja, zašto ne bi i SDA.

(Vijesti.ba)

[Haman2]

Milorad Pupovac, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke, povodom godišnjice Oluje za Danas
Ustaše i četnici se najbolje mogu razumjeti u onome što je najgore za Hrvate i Srbe

U Hrvatskoj javnoj sferi, a to znači, političkoj, kulturnoj, crkvenoj i medijskoj, dominiraju četiri mjesta, četiri figure ma mentalnoj mapi nacije.
1Piše: Snežana Čongradin05. avgusta 2019. 07.59 Izmenjeno: 08.30
Istinomer


Foto: Beta/Dragan Gojić

Vukovar kao figura stradanja i žrtve. Oluja kao figura pobjede i pobjednika. Bleiburg kao figura stradanja svih stradanja, neka vrsta novovjekog hrvatskog Kosova. Stepinac kao figura pobjede u vjeri. Oluja kao jedno od ova četiri mjesta nakon oslobađajućih presuda u Hagu, izgubila je i one elemente realnosti koje je imala do tada i postala jedno od mjesta legitimiranja većine aktera hrvatskog političkog života. O progonu Srba, sistematskoj pljački, paljenju i rušenju te ubijanju zarobljenika i civila srpske nacionalnosti ne govori se ni onoliko koliko se govorilo do oslobađajućih presuda. Što takav status Oluje na mentalnoj mapi nacije znači – diskutiraju samo rijetki a ritualiziraju mnogi – ocenjuje u intervjuu za Danas Milorad Pupovac, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke, povodom godišnjice Oluje, u odgovoru na pitanje o načelnoj oceni odnosa hrvatske većinske političke i kulturne elite prema progonu Srba, pre 24 godine.

* Da li pronalazite sličnosti u odnosu srpskih elita prema zločinima, genocidu, koji su počinjeni prema Hrvatima, Bošnjacima, kosovskim Albancima?

– Postoje sličnosti i postoje razlike. I srpska politika sjećanja sve više širi prostor za figure srpske žrtve, a sužava prostor žrtava drugih. To širenje, naravno, ne služi toliko srpskim žrtvama koliko služi potiskivanju nesrpskih žrtava iz javne svijesti i svijesti novih naraštaja. To je sličnost. Razlika je u tome što srpska politika sjećanja ne slavi pobjede, čak i one koje bi mogla, i ne spaja stradanje i pobjedu, osim u sjećanjima na Prvi svjetski rat, te što politika sjećanja u manjoj mjeri služi za političku legitimaciju, a mentalna mapa srpske nacije nije još od strane elita iscrtana na način na koji je to učinjeno u Hrvatskoj. Hrvatska je u tom pogledu znatno „naprednija“ od ostalih. Kad bih mogao, savjetovao bih da se u ovome ni ne takmiči ni ne „napreduje“.

* Kako vidite odnos srpskih i hrvatskih vlasti danas?

– Odnosi su zahladili još 2011. Od tad do danas bilo je burnih razdoblja, štetnih u svakom pogledu. Junačenje u tome tko će biti žešći, znači srpskiji ili hrvatskiji. A to je, kao što znamo, odavno bila najkukavnija vrsta manifestacije srpstva i hrvatstva. Danas toga ima manje, ali ima. Danas na najvišoj državnoj razini nije ni led ni bura. Danas je ravnodušje. Danas se, čini mi se, srpska i hrvatska vlast odnose jedna prema drugoj kao prema „turskom groblju“. Izuzetak je nedavno u Sarajevu potpisan protokol o depolitizaciji traženja nestalih. I ono što se čini, čini se s ravnodušnošću. Komemorativne prakse, mediji, nižerangirani političari, glasovi naroda i šake narodne naravno nisu ravnodušni. Oni su još uvijek uvelike bezdušni.

* Imate li razumevanje za argumente poput onih da se „ustaše i četnici najbolje razumeju“, odnosno da su ratne elite i one koje i dalje baziraju politiku na nacionalizmu najbolje opcije za pomirenje naroda zaraćenih tokom devedesetih?

– Ustaše i četnici, ili oni koji su pragmatično slijedili njihove politike u novim okolnostima, najbolje se mogu razumjeti u onome što je najgore za Hrvate i Srbe. To je pokazalo iskustvo Drugog svjetskog rata, a do mjere do koje su njihove ideje primjenjivane u ratnom raspadu zajedničke države, to su pokazale i ratne devedesete. Dakle, ne mislim da bilo koja ekstremna forma nacionalizma bilo s koje strane može više doprinijeti pomirenju i to ne samo između Hrvata i Srba nego i unutar njih. A forma nacionalizma pomirenje razumije samo unutar vlastitog političkog programa a ne u međusobnom priznavanju i koegzistenciji različitih političkih programa.

* Kako komentarišete to što srpske vlasti, zajedno sa onima iz Republike Srpske, svake godine obeležavaju Oluju dok na godišnjicu srebreničkog genocida, opsade Sarajeva, Vukovara, zločina na Kosovu, ćute ili ih negiraju?

– Prvo, „Oluju“ je teško ne obilježavati. To je bio velik i za Srbe u Hrvatskoj apokaliptičan egzodus. Drugo, to obilježavanje bi trebala biti prilika i za srpsku i za hrvatsku politiku da se suoče s posljedicama politike devedesetih. To zasad nije tako. I to treba mijenjati. Ne kažem da je model kako mi, Srpsko narodno vijeće, radimo u Hrvatskoj, ali princip bi mogao biti isti: politika izmirenja u stradanju drugih, a ne samo svojih. Što se tiče ćutanja ili negiranja stradanja onih koji su stradali od strane Srba, Srbi u Hrvatskoj ne šute ni o svojem stradanju ni o stradanju Hrvata, pa ni Bošnjaka ni Albanaca. Mi najbolje znamo što znači biti prešućen i negiran u stradanju. To je jedna od najvećih „privilegija“ koje danas imamo. Dakle, mislim da Srbi općenito ne bi smjeli šutjeti o stradanju drugih niti to stradanje negirati jer na taj način doprinose jačanju politika šutnje i negiranja zločina počinjenih prema samim Srbima na različitim mjestima i različitim vremenima.

* Kako biste ocenili uslove života Srba koji žive u Hrvatskoj danas?

– Teško je to pitanje. Srbi žive između onog što je poboljšano do oslobađajućih presuda za „Oluju“ i ulaska u EU i onog što se od tada pogoršalo. Klatno ukupne hrvatske politike je prije pet-šest godina otišlo udesno, i to u značajnoj mjeri na antisrpskoj, antićiriličnoj kampanji. I ono se teško vraća prema centru. Zato je i danas iznimno teško ostvarivati prava Srba u Hrvatskoj. To posebno vrijedi za identitetska, kulturna prava, kao što pravo na jezik, pismo i obrazovanje. Ta prava iz sfere kulturne autonomije još su uvijek povod za obnavljanje ratne retorike i njihovo smještanje u ratni kontekst, za djelomičnu ili potpunu suspenziju važećih međunarodnih dokumenata i zakona.

* Mislite li da je uz ovakvu politiku, s obe strane, moguće doći do nivoa u kojem će se obezbediti bolji život za sve ljude, bez obzira na nacionalnost?

– Odsustvo dijaloga i suradnje, rješavanja otvorenih pitanja i građenja povjerenja štetno je za obje države i oba naroda. Da je rat bio dobar za srpsku i hrvatsku državu za Srbe i Hrvate općenito, onda bi nastavljanje ratovanja drugim sredstvima također bilo dobro. To nije tako, već je suicidno i s demografskog, i s ekonomskog i s međunarodno političkog aspekta. To mnogo više i sve više koristi drugima negoli Srbima i Hrvatima.

I Srbi i Hrvati trpe zbog Vučića i Grabar Kitarović

* Kako vidite razvoj vlasti Aleksandra Vučića, a kako Kolinde Grabar Kitarović, u godinama koje su iza nas?

– To su dva različita puta. Predsjednik Aleksandar Vučić svoju je vlast razvijao skoro do razmjera potpune vlasti, dok je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svoju vlast razvijala do nepotpune vlasti. Gledano iz perspektive hrvatsko-srpskih odnosa i prava Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, njihova je suradnja i rezultati njihove suradnje trpili zbog toga.

https://www.danas.rs/politika/ustase-i- ... te-i-srbe/

[Haman2]

HRVATSKI POVJESNIČAR, HRVOJE KLASIĆ: "Otvorena je jedna tema s kojom se Srbi uporno izbjegavaju suočiti"

‘Zapitaju li se ponekad jesu li mitinzi s četničkom ikonografijom i antihrvatskim parolama, koji se u Hrvatskoj organiziraju od kraja 1980-ih, dakle prije pobjede HDZ-a na izborima, utjecali na daljnji razvoj događaja, piše ugedni hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić, u kolumni koju prenosimo u cijelosti.



Piše: Hrvoje Klasić

Nažalost već godinama, uvijek u isto vrijeme, pišem o događaju kojega se Hrvati i Srbi sjećaju na vrlo selektivan, ustvari vrlo sebičan način. Prošlo je 24 godine od vojne operacije „Oluja“, a njezino obilježavanje u Hrvatskoj i Srbiji izaziva i dalje potpuno suprotne emocije. Za jedne sjećanje na hrabrost, domoljublje, oslobođenje i uspostavu mira, za druge sjećanje na stradanje, patnju, progon i gubitak najmilijih. Mogu li oba narativa biti ispravna, ili što je možda i važnije, jednakovrijedna? Siguran sam da bi samo razmišljanje o odgovoru na ova pitanja predstavljalo veliki iskorak u unapređenju odnosa između dva naroda koji ponekad upravo udaljavanjem pokazuju koliko su bliski. Ne mislim da je moguće, pa ni potrebno, tuđe stavove odmah prihvatiti. Ali, barem ih poslušati i razmisliti o njima, bio bi izvrstan početak.

Kako to izgleda, a uz samo malo dobre volje bi moglo izgledati, kod Hrvata?

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoz, praznik je posvećen vojnoj operaciji u okviru koje je oslobođen dio teritorija nad kojim demokratski izabrane vlasti međunarodno priznate države četiri godine nisu imale nikakvu kontrolu. Da stvar bude gora, upravo s tog teritorija su na krajnje nehuman način bombardirani brojni hrvatski gradovi, i uglavnom tamošnji civilni objekti. Moj dobar prijatelj, sa samo 18 godina, upravo je tako poginuo. Šetao je ulicom kada je pokraj njega pala granata ispaljena iz Krajine. A nije bio jedini. Moja obitelj nije imala staklo na prozorima četiri godine. Zbog brojnih granata koje su padale oko zgrade, nakon što su nam prvi put popucala stakla, odlučili smo do kraja rata zadržati najlon na prozorima. Tek nakon Oluje, kad smo znali da te vrste opasnosti više nema, ponovo smo ih ostaklili. I nismo jedini tako postupili. Za većinu nas koji smo živjeli u blizini „granice“ Oluja je označila kraj strepnje i straha. Za brojne prognane Hrvate Oluja je označila povratak njihovim kućama. Za većinu ostalih građana Oluja je označila oslobođenje zemlje i mogućnost slobodnog kretanja.

Je li ovakav, hrvatski pogled na Oluju ispravan? Jest. Ali, nije potpun.

Slaveći pobjedu Hrvati moraju imati snage prisjetiti se i poraženih. Svih onih Srba koji su napuštali svoje domove jer hrvatske vlasti nisu ništa konkretno učinile da ih zadrže i osiguraju im nastavak normalnog života. Svih onih kuća spaljenih i opljačkanih od strane pripadnika hrvatskih oružanih snaga, i prvenstveno svih onih civilnih žrtava koje su hrvatski vojnici i policajci poubijali nakon završetka vojne operacije. Kao i svih nepostojećih presuda hrvatskih sudova za počinjene nečasne radnje i zločine.

A kako to izgleda, i uz samo malo dobre volje bi moglo izgledati, kod Srba?

Oluja predstavlja najveći egzodus srpskog naroda nakon Drugog svjetskog rata i masovno ubijanje civila, za koje nitko u Hrvatskoj nije odgovorao. Mnogi ljudi koji se ni na koji način nisu ogriješili o zakon ili moral, napustili su svoju djedovinu i krenuli u neizvjesnu budućnost.

Je li ovakav, srpski pogled na Oluju ispravan? Jest. Ali, nije potpun.

Opravdano oplakujući vlastitu žrtvu i prozivajući hrvatske vlasti zbog nesankcioniranja odgovornih za ubojstva, palež i pljačku, Srbi propuštaju na isti način reagirati na gotovo indentičan scenarij koji se 1991. dogodio Hrvatima koji su živjeli na području Krajine. Zašto su dopustili progon i ubojstva hrvatskih civila, ili pljačku njihove imovine? Kako su krajiški Srbi 1991. reagirali na ova zlodjela? Koliko je njihovih sunarodnjaka sankcionirano pred civilnim i vojnim sudovima Krajine? Kad smo kod same Oluje, iako to nije službena verzija, nema sumnje da hrvatskim vlastima nimalo nije smetao egzodus Srba i da se nitko nije pretrgao uvjeriti sve te ljude da im je ostanak, unatoč svemu, najbolja opcija. Ali, isto tako je povijesna činjenica da hrvatska vojska nije prognala Srbe iz Krajine. Svaki grad u koji su ušli, bio je već prazan. Danas su javno dostupni dokumenti vlasti Republike Srpske Krajine o „planskoj evakuaciji“ vlastitog stanovništva koja započinje istodobno s Olujom. Naravno da to i dalje ne mijenja prije iznesene činjenice o odnosu hrvatskih vlasti prema tom egzodusu. Međutim, otvara ipak jednu temu s kojom se Srbi, posebno oni porijeklom iz Hrvatske, uporno izbjegavaju suočiti. Da, imaju svako pravo iz različitih razloga prozivati hrvatske vlasti. Ali, što je sa srpskim vlastima? Onima u Kninu, i pogotovo onima u Beogradu. Kako te 1995. tako i nekoliko godina ranije. Zapitaju li se ponekad jesu li mitinzi s četničkom ikonografijom i antihrvatskim parolama, koji se u Hrvatskoj organiziraju od kraja 1980-ih, dakle prije pobjede HDZ-a na izborima, utjecali na daljnji razvoj događaja? Razmišljaju li o odgovornosti Beograda, o čemu ugledni Srbin iz Hrvatske, Simo Rajić, piše: „mitingaške ili jogurt-revolucije, smišljene u kabinetu Slobodana Miloševića, imale za cilj da se u krajevima gdje su Srbi u većini, organiziraju masovni skupovi. Pokušavalo se Srbe vatrenim govorima o njihovoj ugroženosti od Hrvata i ulozi matične zemlje u njihovoj zaštiti uvjeriti da je njihov opstanak moguć jedino u jednoj državi“. Nije to bio prvi put da Beograd „skrbi“ o Srbima van Srbije. Ali, nije bio ni prvi put da jedan Srbin ukaže koliko je takav pristup pogrešan i opasan. Dvadeset godina ranije, veliki srpski političar Marko Nikezić ustvrdio je da „bilo kakva pretenzija, ili samo intencija Republike Srbije za staranjem o svim Srbima u Jugoslaviji predstavlja čisti nacionalizam”.

Licemjerni Vučić

Zato danas posebno licemjerno zvuče moralne prodike srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je samo nekoliko mjeseci prije Oluje u društvu Vojislava Šešelja, a usred Hrvatske, zazivao veliku Srbiju grmeći kako „Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku“. Možda bi baš Vučićev primjer, dok ovih dana drži jednako zapaljive govore i suočava se sa svačijom, samo ne svojom prošlošću, Srbi trebali iskoristiti da se zapitaju o odgovornosti, ne samo hrvatskih nego, i vlastitih elita za nevolje koje su ih snašle.

Ja to radim svaki dan. Preispitujem tuđe, ali i vlastite stavove. U svaku izjavu u kojoj smo „mi“ jedini ispravni, a „oni“ jedini krivci, od početka sumnjam. A, i dobru i zlu sam davno prestao stavljati nacionalni predznak.

I iz dana u dan se osjećam sve bolje. U društvu meni dragih Hrvata, i isto tako dragih Srba. Probajte i vi, i vidjet ćete da život u kojem tražite razloge da nekog zavolite postane puno ljepši od onog u kojem tražite razloge da nekog zamrzite.

[Haman2]

ŽELJKA CVIJANOVIĆ PROMIJENILA PLOČU: „RS je uvijek bila za saradnju sa NATO savezom..“
BiH je ove godine propustila odličnu šansu da dođe do kandidatskog statusa, jer nismo mogli da obezbijedimo ni najosnovniju stvar - da formiramo vlast nakon izbora, rekla je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović u intervjuu za Nezavisne novine


Foto: Arhiv

- Tu više nije stvar ni Upitnik, ni mišljenje, nego da li smo formirali vlast. Nije bilo ni elementarne stvari ni kredibilnog partnera za Evropu - kaže Cvijanovićeva za Nezavisne.

Kako iz ugla predsjednice Republike vidite ovu priču o formiranju Savjeta ministara?

"Nažalost, ta tema traje deset mjeseci od završetka izbora. Sasvim normalno bi bilo da odmah uđete u proces formiranja vlasti zato što time ispunjavate volju birača i sprovodite izborne rezultate. Umjesto toga, imamo manipulacije, izmišljanje političkih igara i uslova i nekih drugih tema sasvim bespotrebno na štetu građana. Vidimo da u FBiH partneri koji su pregovarali, SDA, pokušavaju da to nekako razvodne ubacujući neku priču o dužim rokovima zbog svojih političkih potreba. Naš stav je jasan - izborni pobjednici treba da formiraju vlast i snose odgovornost za procese. Tada bismo dobili jednoobrazne političke strukture na različitim nivoima vlasti. To je uvijek recept za neko bolje kretanje i kad su u pitanju procesi unutar BiH i evropske integracije. Protekle četiri godine kad smo imali različite strukture vlasti, imali smo loše iskustvo. Nije bilo dovoljno komunikacije niti je bilo prave koordinacije. Umjesto organizovanog kretanja imali smo blokade, pokušaje da bh. nivo spriječi dotok novca itd. Јedan katastrofalan primjer koji stalno pominjemo je most "Bratoljub".

Kako je došlo do tog dogovora o novom sastavu Savjeta ministara? Čak i mi novinari bili smo malo iznenađeni kada se pojavila ta vijest.

"Bili ste iznenađeni zato što se naoko nije dešavalo ništa, ali u takvim procesima uvijek se nešto dešava ispod površine i postojala su određena kretanja. I njima u Sarajevu, prvenstveno SDA, postalo je malo preteško da nose teret da jesu oni ti koji blokiraju vlast. Oni blokiraju i evropski proces. Mi smo davno trebali da uđemo u tu skoro pa tehničku fazu, da preduzmemo korake koje je trebalo preduzeti i prema Briselu, ali u krajnjem slučaju i prema građanima, što je opet važnije od bilo kojeg Brisela. Ali sa druge strane, oni imaju neku svoju političku agendu."

Zbog čega su se predomislili?

"Zato što su željeli da pokažu neki aktivizam i da su, kao, voljni da uđu u proces. Ali, kažem, opet su pronašli "razloge" da odugovlače i spominju neke kratke rokove. Kad imate političku opredijeljenost, onda sve možete da ispoštujete u veoma kratkom vremenu. Ali bio im je prevelik pritisak pa su rekli da su se dogovorili, a sad treba da završe sve svoje kongrese i događaje..."

Mislite li da će se poslije kongresa SDA nešto pomjeriti?

"Uopšte neću da nagađam. Prvo, neozbiljno je da se došlo u takvu situaciju. Јedino logično je bilo da se to završi u januaru, najkasnije do aprila. Oni žele da smanje prostor SNSD-u na vlasti, zato što SNSD za njih nije željeni partner. Za njih su željeni partner SDS i PDP, jer su s njima mogli bolje da sarađuju nego što su taj isti SDS i PDP željeli da sarađuju sa svojim institucijama ovdje u Republike Srpske, odakle su i izabrani na pozicije. Formirali su vlast s izbornim gubitnicima, a sad su još veći gubitnici, jer su na izborima izgubili još više glasova."

Mislite li da je priča o godišnjem nacionalnom programa (ANP) samo povod?

"Niti je povod niti je razlog. To je izmišljena tema, samo da bi mogli imati dovoljno jak "argument" da oni to odgađaju beskonačno zato što znaju da postoji rezolucija Narodne skupštine o vojnoj neutralnosti. Dakle, izmišljena tema. Čak i dobronamjerni stranci jasno su rekli da to nije nikakav uslov."

Na šta je SNSD tačno pristao kad je u pitanju saradnja s NATO-om?

"To je vrlo jasno definisano u principima. Јasno je i kroz našu prethodnu komunikaciju i iznošenju stavova u javnosti. Mi nikada nismo sporili da treba da postoji saradnja s NATO-om. Ne da nismo sporili, mi smatramo da ona treba da postoji, jer smatramo da nam saradnja s NATO-om treba da jačamo naše bezbjednosne kapacitete i dosegnemo neki nivo, ali to ne znači da treba da uđemo u NATO, pogotovo zato što imamo tu rezoluciju, koja se ne odnosi samo na neutralnost prema NATO-u nego prema bilo kojem vojnom savezu. Što se tiče GNP-a, sve je definisano u principima. Kada formiramo vlast, onda treba da definišemo sve što treba da predstavlja ta saradnja. To bi bilo logično. Ali ovdje nema logike, ovdje ima samo proste političke agende i to one sirove."

Hoće li ovo odgoditi proces dobijanja kandidature za članstvo u EU, pogotovo zato što se sve više u EU spominje zaustavljanje procesa proširenja?

"Mnoge stvari su usporene, pa i dobijanje kandidatskog statusa. Ova godina bila je odlična šansa da dođemo do kandidatskog statusa. Evropa želi da zabilježi uspjehe i pojedinačno njihovi ljudi na važnim pozicijama koji odlaze. Ako smo sve ove godine pričali da nam je to cilj, ovo nam je bila prilika da taj cilj ostvarimo. A mi nismo mogli da obezbijedimo osnovnu stvar - da formiramo vlast nakon izbora. Tako da smo propustili priliku. Tu više nije stvar ni upitnik, ni mišljenje, nego da li smo formirali vlast. Nije bilo ni elementarne stvari, ni kredibilnog partnera za Evropu. A ovo što ste pitali o zaustavljanju proširenja - imate one u EU koji su apriori za proširenje znajući da to donosi stabilnost u Evropi u svakom pogledu - ekonomskom, socijalnom, bezbjednosnom, koji postaje sve važnije pitanje. Pored tih, ima druga grupa koja kaže da nisu apriori protiv, ali očekuju puni angažman kandidata i potencijalnih kandidata. I postoji jedna manja grupa onih koji su apriori protiv bilo kakvog proširenja zato što smatraju da je potrebno da se u Evropi prvo sve posloži. To preslagivanje unutar evropske kuće moglo bi da traje mnogo godina, pa zar to nije onda prilika da mi u tom periodu riješimo naše probleme?"

Mislite li da smo odlaskom stare i dolaskom nove Evropske komisije izgubili cijeli naredni ciklus?

"Ovu godinu smo definitivno izgubili. Da smo se mi ovdje posložili do maja, onda bi znanje nove Komisije o nama bilo drugačije. Sad ćemo neke stvari morati da radimo ispočetka. Mi ne znamo kakve će izvještaje onima koji dolaze ostaviti ovi što odlaze. Ko su ljudi koji će doći? Koliko oni imaju znanja o ovom prostoru? Hoće li morati da uče ispočetka, pa ćemo godinu dana ostati na ledu? Nas veoma zanima ko je komesar koji će se baviti transportom. Ko će se baviti proširenjem ili dobrosusjedskom politikom? Ko će se baviti energetikom? Hoćemo li imati sagovornika za naše projekte? Šta ako ti komesari kažu da su im naši projekti sad nevažni, da će se baviti projektima u okviru EU?"

Međutim nezavisno od toga, reforme se moraju nastaviti, jer naši ljudi sve više odlaze. Ima li Vlada Republike Srpske planove kad su reforme u pitanju?

"Vidite, sad se možemo vratiti na početak razgovora. Mi pričamo ovdje o NATO-u i šta je u principu definisano? Eto, dogovorićemo se kako ćemo sarađivati kad formiramo vlast. A niko ne spominje druga pitanja koja su isto tamo definisana o obavezi nastavka ekonomskih, socijalnih i drugih reformi i da treba da nastavimo reformsku agendu koju smo uspješno sproveli. Ta reformska agenda sadrži set mjera koje treba da poprave ekonomsko-socijalnu situaciju. Mi hoćemo da povećavamo plate i penzije. Želimo pomoći socijalnim kategorijama. Želimo poboljšati obrazovanje, da ne edukujemo kadrove koji nikad neće zaraditi platu niti imati radno mjesto. Onda, demografska situacija, i ljudi koji odlaze odavde. A posebna priča su migranti koji dolaze. Vlada Srpske radi, ali potrebna nam je jedna kompaktnost i okupljenost oko reformi na svim nivoima, a mi pričamo o NATO-u."

Koliko Vlada Republike Srpske ima odriješene ruke da se bavi tim pitanjima?

"Ima odriješene ruke, ali govorim o nekim projektima koji treba da olakšaju aktivnosti Vlade. Vlada radi dobro svoj posao, parlament izglasa sve ono što je dogovoreno, ali ne možete da završite priču o "Bratoljubu", nemate s kim da dogovorite kako realizovati dogovorene strategije itd. Zato neki projekti jesu usporeni, jer su oni na nivou BiH uspavani, ne reaguju i ne žele da sarađuju s Republikom Srpskom. A šta oni rade? Izgube izbore i deset mjeseci sjede u foteljama. Kredibilniji bi bili da kažu da izlaze iz vlasti i da pokušaju onda ravnopravno naći svoje koalicione partnere. To bi bilo kredibilnije od njih da kažu tražite vi, tražićemo i mi."

Gdje je mjesto Republike Srpske u spoljnoj politici? Rusija, Turska, EU, SAD, Kina?

"Naše mjesto je u saradnji sa svima. Vi ne možete da se izolujete. Ne treba da imate nikog za neprijatelja. A mislim da je svijet usmjeren negdje drugo i dobro je da mi nismo dio toga. Loše je kad nas uvlače u te rasprave pa kažu ima lošeg uticaja ovih ili onih. Mi smo sićušni u globalnim razmjerama. Јedini način je da gradimo prijateljstvo sa svima. Ako neka kineska kompanija ima neki poslovni interes, zašto ne bismo sarađivali s njima? Ili s Rusima i Amerikancima, i sa svakim s kim možete naći zajednički interes. Zašto ne bismo kopirali neka dobra rješenja, recimo, kad je obrazovanje u pitanju ili ekonomija. Partnerstvo, prijateljstvo, investicije. Negdje ćete biti samo partner, negdje pravi prijatelji. Ono što je najbitnije jeste da ni na političkom ni na ekonomskom planu ni sa kim ne smijete biti u neprijateljskim odnosima."

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... vezom.html

[Haman2]

MATTHEW PALMER OČITAO LEKCIJU MILORADU DODIKU: „Takve prijetnje su beskorisne…“
Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Euroaziju, u razgovoru za Glas Amerike kaže da SAD podržavaju nedavni dogovor političkih lidera i da je budućnost BiH vezana za EU, NATO-u i partnerstvo sa SAD


Foto: VOAIlustracija

Palmer je u intervjuu za VOA (Glas Amerike) rekao kako je važno da BiH preda Godišnji nacionalni program (ANP) te da vjeruje kako Milorad Dodik neće zadržati retoriku poput one da će u pitanje dovesti nadležnosti koje su, prema njegovom mišljenju, prebačene s entiteta na državu.

Gospodine Palmer, kako komentarišete nedavni dogovor bosanskohercegovačkih političara o formiranju vlasti, kao i činjenicu da se 10 dana nakon toga zapravo ništa nije promijenilo i da se oni i dalje uglavnom raspravljaju?

Hvala vam na pitanju. Smatramo da je pozitivan razvoj događaja to što su se lideri tri velike stranke okupili i utvrdili kompromis kao put naprijed kad je riječ o Evropskoj uniji (EU), NATO-u i formiranju vlasti. Razumijemo da postoje diskusije o tome kako će taj dogovor postati operativan. Posebno razumijemo da su članovi Predsjedništva Komšić i Džaferović jasno dali do znanja da žele dogovor o podnošenju Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) NATO-u, kao dio sporazuma o formiranju vlasti. Podržavamo njihovo pravo na to. Nadamo se da će se Predsjedništvo okupiti i dogovoriti o putu prema naprijed koji svima odgovara.

Predsjedništvo je zakazalo sjednicu za naredni utorak. Ali Milorad Dodik juče je rekao da neće slati ANP u Brisel. Njegov savjetnik rekao je da još nije sigurno ni da će se o tome razgovarati, dok je, na primjer, Željko Komšić rekao da ako nema dogovora o ANP-u, neće biti dogovora ni o Vijeću ministara. Kako to komentarišete?

To je politika, zar ne? A ono što je važno u politici jeste da ljudi odrede svoje stavove, iznesu ih i zatim pregovaraju o kompromisu na putu prema naprijed. To je nešto od temeljnog značaja za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Postoji dogovorena politika na državnoj razini koja podržava i put ka EU i put ka NATO-u. Ne vjerujemo da su ti putevi na bilo koji način kontradiktorni, upravo suprotno. Komplementarni su. U suštini, reforme koje su dio NATO procesa podržavale bi reforme koje su potrebne da i BiH krene prema EU.

Dosta se raspravljalo o tome kakav će ANP biti. Sada se govori da bi to mogla biti reducirana verzija ANP-a. Mislite li da je to dovoljno?

To je stvarno do BiH, zar ne? Država je ta koja odlučuje o brzini i opsegu angažmana s NATO-om kao institucijom. Važno je, kako mi na to gledamo, da se ANP preda, kako bi BiH mogla biti partner NATO-u u promovisanju reformi u odbrambenom i sigurnosnom sektoru. NATO donosi puno toga i može pomoći BiH da ojača svoje sposobnosti u ovim vrlo važnim područjima. I smatramo da će te reforme olakšati napredak ka članstvu u EU.

Gospodin Dodik također je jučer rekao da ako u roku od 30 dana ne bude postignut dogovor o vlasti, što je rok zasnovan na dogovoru lidera, da će u pitanje dovesti nadležnosti, koje su, po njegovom mišljenju, prebačene sa entitetskog na državni nivo, poput pravosuđa, oružanih snaga ili poreza. Mislite li da bi to mogao biti uvod u pogoršanje stanja i veće probleme u zemlji?

Znate, ne mislim da će takve prijetnje zaista pomoći u stvaranju političke klime koja vodi ka kompromisu i dogovoru. Tako da se nadam da predsjednik Dodik neće zadržati takvu tvrdokornu retoriku. Mislim da je to u osnovi beskorisno i da stvara političku klimu u kojoj imate pobjednike i gubitnike, a ne priliku da svi dobiju dio onoga što žele i da budu u poziciji da prihvate da su nešto uspjeli, kazao je Palmer za Glas Amerike.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... risne.html

[Haman2]

SENADIN LAVIĆ – NAŠ VIZIONAR I REVOLUCIONAR
Autor: Šemso Agović
Objavljeno: 17. August 2019. 08:08:06
Razgovarao: Šemso Agović



Š. A.: Srbi i Hrvati?
Lavić: Naravno! Danas mnogi Srbi i Hrvati shvataju da su devedesetih bili zavedeni, i takoreći bez potrebe udarili agresiju na BiH. Oni danas maltene oplakuju svaki zločin nad Bošnjacima iz tog neshvatljivog vremena, svih sto i kusur hiljada ubijenih Bošnjaka, uključujući tu i genocid. Oni sada znaju da je bosanstvo i njihov kardinalni politički okvir, u koji se inače trebaju uokviriti prvo Bošnjaci, kao što sam već rekao. I onda svi zajedno u bosanstvo, to jest u slobodu.


Š. A.: Gospodine Laviću, molim vas, predstavite se ukratko našim čitateljima.
Lavić: Ja sam profesor političkih nauka, i već na početku našeg razgovora moram potcrtati i “priznati” da je moja politička filozofija bosanska, to jeste nije etnička ili etničko-religijska, nije narodnjačka, populistička, niti pučko-kolektivistička.

Š. A.: Zanimljivo. Kako ste uspjeli formirati takav filozofsko-politički profil?
Lavić: Dizdar Mak je, između ostalih, veliki “krivac” za moje bosanske vidike – preko poezije! On i Nada Klaić su mi otvorili oči.

Š. A.: Mak i Nada?!
Lavić: Tako je: Mak i Nada. Preko poezije. To se zove licentia poetica. Vi u dijaspori znate šta je to.

Š. A.: Prije njih ste imali zatvorene oči?
Lavić: Tako je. Bio sam u mraku. Kao i cijela Bosna i Hercegovina.

Š. A.: Molim vas – u mraku?!
Lavić: Tako je. U mraku. Bosanski mrak su “bošnjačka politika”, “srpska politika”, “hrvatska politika” ili “legitimni predstavnici naroda”, “konstitutivni narodi”, “dogovaranje naroda” i tome slično. Bosanski mrak su religije, bosanski mrak su nacionalisti i nacionalnosti, fratri, hodže i popovi!

Š. A.: I šta sad?
Lavić: Ništa. Moja vizija je da to sve treba brisati!

Š. A.: Brisati?
Lavić: Tako je. Brisati sa javne scene. Privatno – ko voli – bujrum! Jeste li čuli za Oktobarsku revoluciju? Jeste li čuli u kakvom mraku je bila carska Rusija do revolucije? Jeste li čuli da je Oktobarskom revlucijom tamo društveni mrak izbrisan? Religije odbačene, nepravda uklonjena. Čovjek, pojedinac, obasjan slobodom...

Š. A.: Gospodine Laviću, ovo je Bosna, dvadeset prvi vijek...
Lavić: Tako je. Ovo jeste Bosna. Zato se Bošnjaci moraju boriti za bosanstvo, a ne za bošnjaštvo! Oslobođeni stega vjere i nacionalizma, tribalnosti i primitivizma, srednjevjekovnih tradicija, osvetoljubivosti i mitova...
Š. A.: Ali, gospodine Laviću, u Bosni ne žive samo Bošnjaci...
Lavić: Tako je. U Bosni ne žive samo Bošnjaci. Ali su glavni problem. Najbrojniji su. Zato se oni prvi moraju okrenuti bosanstvu. Srbi i Hrvati će im slijediti. Kao i ostali, Jevreji, Romi i drugi.

Š. A.: Srbi i Hrvati?
Lavić: Naravno! Danas mnogi Srbi i Hrvati shvataju da su devedesetih bili zavedeni, i takoreći bez potrebe udarili agresiju na BiH. Oni danas maltene oplakuju svaki zločin nad Bošnjacima iz tog neshvatljivog vremena, svih sto i kusur hiljada ubijenih Bošnjaka, uključujući tu i genocid. Oni sada znaju da je bosanstvo i njihov kardinalni politički okvir, u koji se inače trebaju uokviriti prvo Bošnjaci, kao što sam već rekao. I onda svi zajedno u bosanstvo, to jest u slobodu.

Š. A.: I onda?
Lavić: I onda evo nas u Evropskoj Uniji. Slobodni, zbratimljeni, ravnopravni, prosperitetni, ujedinjeni...

Š. A.: Bez međusobnih razlika, kao Lenjinovi Sovjeti?
Lavić: Ne baš tako. Ne baš kao Sovjeti. Bosanstvo je za sve krovna konstrukcija. Krov. Ispod njega, naravno, postoje neke razlike. Dapače, to su Bosanci. Religija je dio njihovog postojanja ili jedan od mnogih dijelova. Krstjanski i muslimanski credo u strukturi Bošnjaka nisu identični svetosavskom principu nacije – po njemu se nacija zasniva na religiji i samo jedna religija može biti u državi tog naroda. Koncepti islama i kršćanstva su univerzalni.

Š. A.: Meni ovo djeluje pomalo konfuzno.
Lavić: Ok., objasnit ću: te razlike su marginalna stvar. Bitno je da će u bosanstvu biti svi jedinstveni.

Š. A.: Šta će biti sa kulturom i obrazovanjem u BiH prema vašim vizijama bosanstva?
Lavić: Smatram da Bošnjaci u Bosni prave najveću grešku za sebe kada se odvajaju od bosanskih državnih institucija, osnivanjem paralelnih etničkih institucija kao da ne umiju koristiti postojeće institucije vlasti, nauke, kulture, obrazovanja, ekonomije i druge, te tako idu na ruku svima onima koji rade na podrivanju i uništenju institucija države Bosne i Hercegovine.

Š. A.: Na primjer?
Lavić: Greška je osnivati BANU pored ANUBIH. Opasna greška. I najveća.

Š. A. : Ali u školskoj lektiri su Radičević, Andrić, Kiš i Njegoš zastupljeni antiislamskim narativima.
Lavić: Politika ne treba raspravljati o tome šta je opjevao neki pjesnik. On leži u hladovini i od dosade svakakve stihove sklapa. Ili romane. Naše je da se okrenemo budućnosti, čvrsto vjerni bosanstvu i evropskim vrijednostima, a ne da vječno kopamo po prošlosti.

Š. A.: Pa ipak takva lektira je problem.
Lavić: Niko kod nas taj problem ne vidi. Vi iz dijaspore ste ga »otkrili« i nametnuli, te ga pomoću nekih opskurnih internetnih portala agresivno raširili.

Š. A.: Agresivno?
Lavić: Da, agresivno. Ako već mislite da taj problem postoji, trebate stvar pokrenuti institucionalno, na visokom naučno-obrazovnom nivou, uz potpuno poštovanje mišljenja Drugih i drugačijih. Ono što je za jedne uvredljivo, za Druge može biti uzvišeno. To su evropski principi. A evropski principi trebaju biti temelj novoformirane bosanskohercegovačke nacije zasnovane na bosanstvu, koja će se, oslobođena etničkih i drugih torova, uspješno uključiti u zajednicu isto tako reformiranih, evropskih naroda.

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=68141

[Haman2]

Sattler nakon Wigemarka: EU bez strategije za radikalne promjene u BiH


Zekerijah Smajić / Vijesti.ba

Iskusni austrijski diplomata Johann Sattler preuzet će dužnost šefa Delegacije Evropske unije i specijalnog predstavnika EU-a u BiH 1. septembra.
Sattler će na ovoj funkciji zamijeniti dosadašnjeg šefa Larsa-Gunnara Wigemarka iz Švedske.

Zekerijah Smajić, višegodišnji dopisnik iz Brisela i ekspert za evropske politike i proces proširenja Evropske unije u intervjuu za Vijesti.ba govori o dolasku gospodina Sattlera na mjesto šefa Delegacije EU i specijalnog predstavnika EU u BiH, očekivanjima, te eventualni promjenama koje građani BiH mogu očekivati dolaskom gospodina Sattlera.

Razgovarao: Haris Ljevo

Možemo li dolaskom gospodina Sattlera očekivati veći angažman EU u BiH?

SMAJIĆ: Evropska unija neosporno želi pozitivne promjene u Bosni i Hercegovini, ali ne zna kako da to izvede u praksi. Dokaz ovoj tvrdnji je upravo i imenovanje austrijskog diplomate Johanna Sattlera za novog šefa Delegacije i specijalnog predstavnika EU u BiH. Ovakvim izborom potvrđuje se sve ono o čemu sam ranije nebrojeno puta govorio i pisao: da EU nema strategiju za zapadni Balkan i za radikalne promjene u BiH, da je evropska kadrovska politika u fazi razarajućeg nepotizma, te da osobni interesi pojedinih visokih funkcionera EU i nacionalni interesi država članica sve više nadjačavaju interese i potrebe zajedničke nadnacionalne tvorevine. Da sada i pojasnim.

Da EU ima strategiju prema BiH i da želi radikalne promjene za šefa Delegacije u Sarajevu bi već odavno bio postavljen neko karijeran, politički i državnički iskusan iz neke od vodećih članica EU. Imajući u vidu da se to nikada do sada nije desilo moj osobni zaključak je da EU ne vjeruje u suštinske promjene u BiH te da za to ni jedna od vodećih država EU ne želi preuzeti na sebe odgovornost ili međunarodnu kompromitaciju. Zbog toga se tako za nas značajne funkcije dodjeljuju manjim članicama EU kojima imponuje da glume velike igrače na evropskoj i globalnoj sceni.

Da evropska kadrovska politika nije u fazi razarajućeg nepotizma, ambasador Sattler ne bi mogao biti na mjestu šefa Delegacije EU u BiH kao „izum“ njegovog zemljaka u Evropskoj komisiji Johannesa Hahna koji u oktobru odlazi s pozicije evropskog povjerenika za susjedsku politiku i pregovore o proširenju. Niti bi također odlazeća visoka predstavnica za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini dopustila da sve glavne funkcije EU i međunarodne zajednice u BiH obnašaju Austrijanci uprkos mom osobnom visokom poštovanju prema građanima ove zemlje.

I na koncu, da osobni interesi pojedinih viskoh funkcionera EU i nacionalni interesi država članica sve više nadjačavaju interese i potrebe zajedničke nadnacionalne tvorevine potvrđuje upravo činjenica da na ključne pozicije u BiH već četvrt stoljeća dolaze mahom međunarodno anonimni "specijalisti za zapadni Balkan", diplomati na zalasku svojih karijera ili penzionisane zapadne persone kojima je politički laboratorij na Balkanu osobno zanimljiv.

Kada je u pitanju Johann Sattler, o kakvom se čovjeku i političaru radi i kakav će biti njegov odnos prema BiH?

SMAJIĆ: Ambasador Johann Sattler je neosporno obrazovan specijalista za slavenske pa tako i južnoslavenske teme i balkanske mentalne sklopove. Ali to nije garancija da će biti uspješan a pogotovo da će načiniti radikalne zaokrete u Bosni i Hercegovini kojoj upravo samo radikalne promjene njene konstitutivnosti i uozbiljenje njenih zakonodavnih, izvršnih i sudskih vlasti mogu pomoći u sprječavanju potpunog sunovrata. Ambasador Sattler pritom nije ni političar niti je eminentno karijerni diplomata. On je stručni zanatlija koji će, poput kakvog dobrog metalostrugara, u naredne dvije godine pokušati izbrusiti tek samo pokoji šrafčić u cjelokupnom mehanizmu evropske i austrijske politike prema BiH. Ništa više od toga jer su i mandat i nadležnosti šefa Delegacije i specijalnog predstavnika EU u BiH vrlo precizno utvrđeni u Briselu.

Pitali ste me i kakav je Sattlerov odnos prema BiH? Osobne karakteristike evropskih funkcionera poput njihovih ljudskih vrlina i mana, empatije, komunikativnosti ili srdačnosti, nemaju nikakvog suštinskog značenja za obavljanje njihovih operativnih poslova u sjedištu ili na terenu. Evropska unija funkcionira po vrlo strogim birokratskim pravilima, samo njoj svojstvenim kodeksima i procedurama jer jedino tako i može opstati kao svojevrsna nadnacionalna super država. Osobna empatija bilo kojeg stranog diplomate prema bilo kojoj državi svijeta može biti građanima te države simpatična ali takve karakteristike bilo kojeg diplomate nemaju nikakvu političku relevantnost. Ambasador Sattler je očigledno naučio „hodati u tuđim cipelama“ ali mu to ni u BiH neće pomoći ako mu „cipele“ budu loše skrojene.

Sattler je radio poprilično dobar posao u Albaniji, možemo li očekivati da isti takav angažman pokaže i u BiH?

SMAJIĆ: Posao austrijskog ambasadora u Albaniji i dvostruka, vrlo odgovorna evropska funkcija u Bosni i Hercegovini ne mogu se ni po čemu uspoređivati. Svi koji to čine, a vidim da to u sve većem broju rade domaći analitičari i politički kratkovidci, veoma griješe. Biti ambasador jedne male, vrlo uređene tradicionalističke zemlje čak i u turbulentnoj Albaniji je posao za diplomatskog penzionera u odnosu na funkciju specijalnog predstavnika EU i šefa Delegacije EU u trenutno najnestabilnijoj zemlji Evrope. Veoma je pogrešno zavoditi bh. građane iluzijom da bilo ko sa strane može učiniti ono što domaći političari ne mogu ili ne žele, a što građanstvo svake četiri godine sa dovoljnom većinom glasova podanički ovjerava.

Možemo li se ipak očekivati da Sattlerov angažman u BiH, nakon uspjeha u Albaniji donese neke promjene i u BiH?

SMAJIĆ: Vidim da se u bh. medijima govori o nekakvim spektakularnim uspjesima za vrijeme trogodišnjeg mandata gospodina Sattlera u Tirani. Sve koji prave takve jednostrane i površne analize Sattlerove diplomatske karijere želim upitati što je to ambasador jedne male globalno beznačajne države, u jednoj također maloj zemlji kao što je Albanija, mogao uraditi spektakularno ako je ta zemlja čak i na svom EU i NATO putu prestigla našu zemlju mnogo prije Sattlerovog mandata? Osim toga, niti jedan ambasador niti u jednoj standardizirano uređenoj državi nema pravo da se petlja ni u šta drugo osim u izgradnju što boljih bilateralnih odnosa između njegove zemlje koja ga zbog toga i šalje za ambasadora i zemlje domaćina koja ga uljudno primi. Ovoliku snishodljivost i idolopoklonstvo prema diplomatsklim predstavnicima međunarodne zajednice nisam do sada uočio niti u jednoj drugoj državi svijeta. To, naravno, nije pohvalno za međunarodni ugled naše zemlje niti je dobro za dostojanstvo naših građana.

Želim zapravo reći da je u BiH odavno izgubljena mjera u naglašavanju važnosti stranih diplomata. To direktno doprinosi njihovoj aroganciji. Naša snishodljivost i njihova arogancija ishode krajnje lošim rezultatima već četvrt stoljeća.

Među svakodnevnim ilustracijama ove opaske je i najnovija izjava aktuelnog šefa Misije OSCE-a u BiH Brucea Bertona koji ovih dana od najviše vlasti u zemlji, od Predsjedništva države, "traži" da se u zemlji "iznađe kompromis kako bi se ostvario željeni napredak u formiranju vlasti u FBiH i imenovanju predsjedavajućeg Vijeća ministara". On, dakle, "traži" odnosno zahtijeva od zemlje u kojoj je tek samo diplomatski gost, da se nešto uradi kako bi to on i njegova vlada željeli. Takva ponašanja stranih diplomata nisu nigdje u svijetu dopuštena osim u banana-državama u kojima je američka imperijalna vlast uspostavljala modificirani oblik robovlasničkog sistema. Austrijskom ambasadoru Sattleru želim dobrodošlicu u Sarajevo, savjetujem mu da se ne ugleda na svog sunarodnjaka Valentina Inzka te da i ne pokušava promijeniti ćud etnonacionalnih „elita“.

Jedino po čemu bi možda Sattler mogao biti zapamćen jeste da ne bude isti kao njegov odlazeći kolega Lars-Gunnar Wigemark koji za svog cijelog mandata nije spoznao da u Bosni i Hercegovini osim političara, etnonacionalista i konstitutivnih naroda žive i građani, radnici, akademska zajednica, proevropski pokreti i stručna javnost koji su mu mogli pomoći da se BiH makar za korak pokrene naprijed. Umjesto svih gore spomenutih slojeva bh. zajednice Wigemark se slijepo držao isključivo preporuka svojih birokratiziranih sarajevskih savjetnika koji su mu, kao i svim prethodnicima, vrlo temeljito isuflirali ko su podobni a ko nepodobni za saradnju s Delegacijom EU u Sarajevu, kome treba a kome se ni za živu glavu ne smiju dodjeljivati pare evropskih poreskih obveznika. Za to što evropeizacija BiH desetak godina zaostaje i za Albanijom glavnu krivicu snose domaći političari, institucije i građani, ali i evropska loša politika i još lošiji predstavnici koji je provode na terenu.

(Vijesti.ba)

[Haman2]

AZEM VLASI OTKRIVA OPASNE NAMJERE: "Vučić cilja da preko Dodika uzme pola Bosne za Kosovo"

Politički analitičar iz Prištine Azem Vlasi kazao je za Vijesti.ba kako nijedna američka administracija, bez obzira ko je činio, neće učiniti ništa što bi narušilo status Kosova kao nezavisne države


Azem Vlasi (Foto: Vijesti.ba)Azem Vlasi (Foto: Hanza Media)Aleksandar Vučić i Milorad Dodik (Foto: Pixsell)

Vlasi je u intervjuu za Vijesti.ba govorio o posjeti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Washingtonu, odnosima između Prištine i Beograda, američkom angažmanu na Balkanu, teritorijalnim pretenzijama Srbije prema BiH...

Kako gledate na nedavnu službenu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Washingtonu?

VLASI: Vučić je u Washington išao da otuda srpska javnost čuje da je Kosovo kao nezavisna država nesporna činjenica te da finale sporazuma o normalizaciji odnosa podrazumijeva da Srbija prizna Kosovo kao državu. Nijedna Administracija u Washingtonu, pa ni ova Trumpova, neće tražiti od Kosova da Srbiji dadne nešto što bi narušilo status Kosova kao drzaže sa sadašnjim ustavnim statusom, granicama i teritorijom. Amerikanci kažu "dogovorite se" ali do međusobnog priznanja mora doći.

Kako komentirate njegovu izjavu da je nemoguće da Albanci dobiju sve a Srbi ništa?

VLASI: Kada Vučić stalno ponavlja da do priznanja Kosova od strane Srbije neće doći dok ne bude "nekog kompromisa koji znači da i Srbija i Srbi dobiju nešto a ne samo Albanci" ne misli on samo na neki djelić teritorije Kosova jer Srbiji to ne treba, a niti će to dobiti od nas, niti pak samo na kosovske Srbe koji imaju više nego bilo koja nacionalna manjina u nekoj evropskoj državi. On namjerno i ne precizira šta bi to Srbija i Srbi htjeli. A ustvari cilja na pola Bosne koji se zove entitet RS.

Ne vodi on za džaba Dodika na svaku seosku crkvenu slavu po Srbiji. Kao što ni Dodik ne radi tako uporno na rušenju Bosne i protežiranju teze da ako će Srbija priznati Kosovo onda će i RS tražiti otcepljenje od Bosne. To je ista politika sa kojom se 1992. godine krenulo u rat i zločine za nestanak Bosne. Mislim da to niko razuman u svijetu neće dopustiti pa ni Rusija neće podržati takvu mračnu opciju.

Analitičari ističu da se SAD vraćaju u punom kapacitetu na Balkan. Može li to pridonijeti konačnom rješenju problema između Srbije i Kosova?

VLASI: Amerikanci se moraju iz strateških razloga vratiti Balkanu. I to ne samo radi normalizacije odnosa između Srbije i Kosova. Prije svega da ne bi dopustili Rusiji da uporištem na svoju saveznicu Srbiju upropasti sve ono ogromno što su Amerikanci uložili za mir i stabilnost na Balkanu već dvadeset pet godina. A nestabilnost u našoj regiji ugrozilo bi i stabilnost Evrope te time i prestiž SAD u Evropi.

Kakva nas budućnost na ovim prostorima očekuje nakon posljednjih dešavanja oko neformiranja vlasti u BiH, napada na Srbe u Hrvatskoj, stalnim napetostima na relaciji Beograd-Priština...?

VLASI: Zavisi prije svega od nas. To znači da političke elite odnosno vlasti u svakoj od država u našoj regiji imaju glavnu odgovornost za očuvanje unutrašnje stabilnosti, etničkih prava, vladavinu zakona i sigurnosti svih građana. Istovremeno da porade na normalizaciji međudržavnih i dobrosusjedskih odnosa. Tu mislim prije svega na Srbiju jer je ona pokrenula spiralu zla još 1989.godine na Kosovu pa ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.

Milošević je kao glavni pokretač toga zbačen sa vlasti, završio pred Sudom za ratne zločine u Hagu, ali se u Srbiji niko nije nikome izvinio zbog toga što bi bitno pokrenulo proces pomirenja. Naprotiv, na vlasti su ljudi izrasli iz njegove politike i vremena. I ne samo da se nisu makar verbalno ogradili od njegove zločinačke politike već hoće i spomenike da mu podižu, a one koji su pred Haškim tribunalom osuđeni za zločine tretiraju kao heroje. To znači, iako u izmijenjenim okolnostima nastavak velikosrpske politike.

Kako iz današnje perspektive vidite budućnost BiH?

VLASI: Nad BiH mora se povratiti jedna forma blagog međunarodnog protektorata koji bi vršila Evropska Unija uz aktivnu podršku SAD. Cilj i zadaća tog protektorata treba biti da zaštiti državni integritet BiH od Milorada Dodika i Dragana Čovića, a da pri tome osigura ravnopravnost Bošnjaka, Srba i Hrvata i svih građana kojima je BiH zajednička država bez rezervne države izvan nje. To bi trajalo dok na vlast ne dođu političke snage posvećene jedinstvenoj BiH prihvatljivoj za sve svoje građane. To je realno i moguće jer oni koji rade na tome da BiH prikažu nemogućom misijom svoje narode guraju u sukobe iz '92.godine".

(Vijesti.ba)

[Haman2]

Dioptrija Vedrane Rudan
Srijeda, 28 Kolovoz 2019 07:15



Vedrana Rudan: Kandidujem Noleta za predsednika Hrvatske, a vama, Srbi, evo Kolinda!

Vedranu Rudan ne treba posebno predstavljati, jer je gotovo svi znaju. Hrvatska književnica, novinarka, blogerka... Ukratko - regionalna zvezda i neko ko u javnim istupima ne štedi ni sebe ni druge. Ovih dana je u Srbiji objavljena njena nova knjiga - autobiografija „Ples oko Sunca“, gde bez imalo kompromisa podvlači crtu ispod životnog puta, ali istovremeno piše i o životu svih nas u ovom delu Balkana. U ekskluzivnom intervjuu za Kurir, Vedrana Rudan govori o politici, regionu, Jugoslaviji i Josipu Brozu Titu, ratu devedesetih i današnjem položaju Srba u Hrvatskoj, tamošnjoj predsednici Kolindi Grabar Kitarović i teniseru Novaku Đokoviću...

Pisanje autobiografije je dobra prilika za podvlačenje crte. Kakav je vaš životni bilans, jeste li zadovoljni?

- Nisam propustila nijednu priliku. Iza mene je fenomenalan život.

Stekao sam utisak da ste, kao i većina, skloni idealizovanju Jugoslavije. Pišete: „Bila je krasna zemlja, pokoj joj duši.“ Šta vam to nedostaje?

- Sigurna sam da „većina“ ne „idealizira“ Jugoslaviju, pa ni ja. Jugoslavija je u odnosu na ove „države“ koje su iz nje nastale bila Država. Imali smo pravo na školovanje, zdravlje, posao, krov nad glavom. Radnička djeca mogla su završiti fakultet, nisu oko sebe gledala bahate vršnjake koji nekažnjeno smiju svojim „mercedesima“ ubijati djecu na zebri samo zato jer im je otac ugledni kriminalac. Jugoslavijom nisu vladali gangsteri. Doduše, nije bilo „demokracije“.

Zašto mislite da je doživotni predsednik SFRJ Josip Broz Tito trebalo da poubija više ljudi, protivnika?

- Koliko je Tito „poubijao“ ljudi, nikad nećemo saznati. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su ovi koji danas vladaju zemljama nastalim raspadom Jugoslavije Titova kopilad, logično je da mi pada na pamet da bi bilo bolje da ih se Stari riješio. I još samo ovo. Kad usporedimo Titove pobijene, koji se, navodno, broje u stotinama hiljada, sa brojem žrtava ovih današnjih titića, koji se, bez navodno, broje u milijunima, svatko normalan će reći da je drug Tito bio milosti pun. „Jugoslaviju su gradili najbolji, a rušili najgori“, reče jednom moj dragi prijatelj i kum i genijalac, pokojni Predrag Lucić

Niste bili u Kući cveća, gde je Tito sahranjen.

- Nisam bila u Kući cvijeća. Ja sam na Tita bacala cvijeće dok je bio živ. Živjela sam u Mošćeničkoj Dragi, Titova kolona je kroz nju prolazila na putu prema Brijunima. Političare treba gađati dok su živi. Ne palim se na mrtvace.

I sami priznajete da imate dane kad biste mogli da pobijete neke a da ne trepnete.

- Naravno. Vi ne biste ubili silovatelja svoje kćeri? Čekali biste da ga pravomoćno osudi neki srpski sud? Ne vjerujem vam. Bez da trepnem ubila bih ratne zločince, ratne i mirnodopske profitere, licemjerne političare opsjednute moći i lovom, popove djecojepce, sve silovatelje i obiteljske nasilnike, gadove koji su pokrali Hrvatsku i život moje djece i unuke pretvorili u pakao. Nažalost, malo je ljudi koji misle poput mene. Da nas ima više, ovi bi prostori drugačije izgledali.

Ne ustručavate se da priznate i da mrzite sve političare i Katoličku crkvu, koja je, kažete, „zločinačka organizacija sa najdužim stažom na kugli zemaljskoj“.

- Svatko normalan mrzi političare, te licemjerne gadove, lopove koji svoju potrebu za vladanjem i pljačkanjem prodaju kao borbu za moje i naše bolje sutra. To što sam rekla o Katoličkoj crkvi misle svi koji o Katoličkoj crkvi nešto znaju, a imaju kvocijent inteligencije oko devedeset pa nagore.

Šta nam je u 21. veku donela demokratija? Zašto mislite da je ona ubila čoveka u čoveku više nego bilo kakva diktatura?

- Nemam pojma što vama znači „demokracija“. Ako mislite da je demokracija „vlast naroda“, tko sam ja da vam otvaram oči? Vaše je „demokratsko“ pravo da budete slijepi. Nema zemlje na svijetu kojom vlada „narod“. Vladari su uvijek oni koje narod „izabere“, ali narod nikad ne zna tko sastavlja listu „spasitelja“. Kad svemu dodamo falsificiranje izbora koje je u svijetu opće mjesto, onda nam je valjda jasno da vladavina naroda ne postoji. Postoji diktatura manjine. Pedesetak ljudi odlučuje o sudbini svijeta. Nije „demokracija“ ubila ljudi više nego „bilo koja diktatura“. Ne vidim razliku između „demokracije“ i „diktature“. Živimo u globalnom robovlasničkom sistemu.

Ko danas bolje sarađuje - „obični“ Srbi i Hrvati ili srpski i hrvatski političari?

- „Obični“ Srbi i Hrvati bore se za goli opstanak, ne razbijaju glavu kako međusobno „surađivati“, dapače, trenutno se u Hrvatskoj „obični“ Hrvati spremaju na rat protiv Srba, kojih u Hrvatskoj jedva ima u tragovima. Nikad nisam imala visoko mišljenje o „običnim“ ljudima. „Obični“ ljudi su obične budale koje bez pogovora puše svojim vladarima. Nema njima pomoći. Naši i vaši političari su braća po prolivenoj krvi Srba i Hrvata.

Kako danas žive Srbi u Hrvatskoj? U knjizi pišete da su „dobri“ Srbi uvek bili u Hrvatskoj na ceni.

- U posljednje vrijeme Srbi u Hrvatskoj imaju status štakora. Mlati ih se, prebija, vrijeđa, proziva. To se ne dešava slučajno. Ubijanje boga u Srbima danas je u Hrvatskoj službena politika. Logično. Vlast skreće pažnju naroda sa pravih tema. Nema ovdje liječnika, medicinskih sestara, učitelja, konobara, smetlara, vozača autobusa, penzija kojima bi ljudi mogli kupiti kruh... Nema budućnosti. Ima političara koji rasprodaju zemlju za proviziju i građana koji bježe glavom bez obzira sa broda koji samo što nije potonuo. Dablin je već dugo glavni grad Hrvatske. U takvoj zemlji narodu moraš ponuditi krivca za sve što mu se događa. Mlaćenjem Srba neki se „Hrvati“ oslobađaju stresa. Znaju da za to neće biti kažnjeni, pa im je orgazam osiguran. Sve ih provocira. Kad Srbin gleda utakmicu u Kninu, kad šeće Splitom u „srpskoj“ trenirci, kad... Ali kad su im NATO vojnici došli u Zadar da se „opuste“, kad su im popišali grad, hvatali Hrvatice za sise, demolirali kafiće, jebali čitavom Zadru mater, nitko nije pružio otpor. Hrvatska je policija bila u mišjoj rupi, a Hrvatine se usraše. Dakle, nisu „Hrvati“ zlostavljači baš toliko izvan kontrole. Popizde samo kad je s druge strane slabiji. „Dobri Srbi“ jesu kod nas na cijeni, jer se vole družiti sa lošim Hrvatima.

Više ste nego kritični prema tamošnjoj predsednici Kolindi Grabar Kitarović. Evo, na izmaku je mandata, kako biste ocenili njeno vođenje države? Šta joj zamerate?

- Hrvatski predsjednici nisu plaćeni da bi Hrvatsku „vodili“. Za što su plaćeni, nitko ne zna. Ništa joj ne zamjeram. Jadnica, kad je Bog dijelio pamet, ležala je negdje bolesna od viroze. Pa ipak, kad pogledam ekipu koja joj želi oteti „vlast“, obuzme me užas. Kratka povijest Hrvatske pokazala nam je da uvijek može gore.

Kakve su joj šanse za još jedan predsedniški mandat?

- Nadam se da će pobijediti u prvom krugu sa 150 odsto glasova.

Šta pomislite kad danas čujete zloglasni ustaški pozdrav „Za dom spremni“?

- Nikad ga „uživo“ nisam čula, jer biram društvo. Čujem ga samo na televiziji i onda mi padne na pamet da mi koji smo još ostali u ovoj rupetini zaslužujemo baš sve što nam se dešava.

Kako komentarišete zahtev hrvatske države da se kontroverzni kardinal Alojzije Stepinac proglasi za sveca?

- Za mene je Alojzije Stepinac ratni zločinac. Ovo ne govorim prvi put, tako da ne mislite da ste dobili ekskluzivu.

Nego, da li mislite da su vam Hrvati oprostili što ste se devedesetih udali za Srbina? Platili ste tada visoku cenu...

- Za to sigurno nisam platila visoku cijenu. Nešto ste iz moje knjige krivo shvatili ili ne znate kako funkcionira ženski mozak. Ljubav je ono što pokreće nas žene. Što košta da košta. Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam što o meni misle „Hrvati“. Ne zanima me ni što o meni misli najuža rodbina.

Hoćete li nam ispričati kako ste tada kolegama, a potom i čitaocima vaših knjiga, objasnili zašto ste u bračnoj vezi sa Srbinom?

- Neću. Neka vaši čitatelji kupe knjigu. Jeftina je, još ako ste član Kluba čitalaca „Lagune“... Za male pare dobit ćete veliki užitak

Kada u knjizi pišete o seksu, kažete da žene brišu recke, a muškarci ih dodaju. Zašto je to tako?

- Zato jer muškarci vladaju svijetom. Zato jer su muškarci kada jebu „jebači“, jebene žene su uvijek „kurve“. U hrvatskom jeziku se glagol jebati ne smije upotrijebiti u ženskom licu. Žena kod nas nikad ne „jebe“, ona je jebana. Ona je objekt. U engleskom, primjerice, nije tako. Na engleskom jebu i muškarci i žene. Žene, dakle, ne mogu biti „jebačice“, ne žele biti „kurve“, zato brišu recke. Čudi me da to niste znali.

Na kraju, otkrijte nam zašto više ne volite tenisera Novaka Đokovića?

- Tko to kaže, tko to laže? A ja baš ovih dana pokušavam potegnuti neke svoje veze i predložiti da on bude idući hrvatski predsjednik. Ne vidim tko ne bi za njega glasao. Vi nama Đokovića, mi vama Kolindu?

O svetskim liderima - ne bi bilo dobro da imamo samo Trampa

Kako vidite ruskog predsednika Vladimira Putina, a kako šefa SAD Donalda Trampa?

- Drago mi je da Putin postoji. Zamislite da imamo samo Trampa? Volim ravnotežu u zlu.

“Oluju” su režirali Ameri, asistirali Tuđman i Milošević

Šta je za vas akcija "Oluja" iz 1995, tokom koje je iz Hrvatske proterano oko 250.000 Srba, a ubijeno oko 2.000?

- Sto sam puta rekla što je za mene akcija "Oluja". O njoj se sve zna. Smeta mi što se uporno zanemaruje istina da su "akciju" režirali Ameri, asistirali su im Tuđman i Miloševoć. Našim narodima je teško priznati da nas naše vpđe već trideset godina huškaju jedne na druge da bi oni u miru mogli krasti. Ima tu logike. Sve je ljepše kad si slijep.

Je li se region oporavio od rata iz devedesetih?

- Oporavitće se kad se svi iselimo

(Intervju je vodio Boban Karović. Tekst je prenesen iz Politike od 26.8.2019)

bosnjacko oko.

[Haman2]

ZLATKO LAGUMDŽIJA: "SDP je tužna priča, uhvatili su se u jedan vrlo ozbiljan antidržavni plan"

Ovdje su ljudi u tenama i majicama ovaj grad odbranili protiv četvrte najjače vojne sile u svijetu u to doba. O čemu mi pričamo? Je li neko zaista misli da će sa tri polovna aviona iz Rusije ovdje nekoga prepasti u Sarajevu? To se radi o zavaravanju i prepadanju nas ovdje. Oni nas prepadaju. Treba im reći: "Halo, pustite. To su priče za malu djecu.



Bivši predsjednik SDP-a BiH i jedan od čelnika novoosnovanog Pokreta socijalne pravde i demokratije Zlatko Lagumdžija kaže da su u susjedstvu još žive ideje o dijeljenju teritorija BiH, a u tom je kontekstu u intervjuu za Hayat prokomentirao i intezivno naoružavanje Republike Srbije.

Lagumdžija smatra da se Srbija prije svega naoružava iz "poslovnih", a ne vojnih razloga.

- Ovdje su ljudi u tenama i majicama ovaj grad odbranili protiv četvrte najjače vojne sile u svijetu u to doba. O čemu mi pričamo? Je li neko zaista misli da će sa tri polovna aviona iz Rusije ovdje nekoga prepasti u Sarajevu? To se radi o zavaravanju i prepadanju nas ovdje. Oni nas prepadaju. Treba im reći: "Halo, pustite. To su priče za malu djecu. Malo smo mi veće štihove nego što ste vi, mnogo naoružaniji, a mi nejaki, a u to doba Boga mi i neuki, a Boga mi malo i naivni i opet nam niste glave došli". Ja da sam porezni obveznik iz Srbije, ja bih imao mnogo više problema sa tim – kazao je Lagumdžija.

Lagumdžija smatra da je imenovanje specijalnog predstavnika SAD-a za Zapadni Balkan poruka iz te zemlje da se namjeravaju intezivnije uključiti u dešavanja u ovom regionu, ali da će u fokusu rada specijalnog predstavnika Matthewa Palmera ipak biti odnosi Srbije i Kosova.

Formiranje vlasti

Govoreći o formiranju vlasti na državnom nivou, a u kontekstu Godišnjeg nacionalnog programa (ANP), Lagumdžija ističe da članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić neće popustiti Miloradu Dodiku. Pristajanje na takve uvjete bi, dodaje, značilo uvođenje anarhije.

- Ja se sjećam prije deset godina kada je potpredsjednik SAD-a Joe Biden bio ovdje u Parlamentu. Nas je bilo desetak, onih uobičajenih sumnjivaca, od Silajdžića, rahmetli Tihića, Čavića, Dodika, Čovića, Ljubića, ja sam bio tu, Ivanić... Biden je napravio veliki govor. Nismo ni počeli sastanak, Dodik se javio za riječ i rekao: "Potpredsjedniče Biden, ako ima neki papir da se ja potpišem da mi hoćemo u NATO". Baš tim riječima. Pošto je inteligentan frajer ko struja, možete ga voljeti ili ne voljeti, ali on je inteligentan, on je znao da će njega pitati: "Što vi nećete u NATO?", pa je on rekao: "Hoćemo u NATO, šta ćete sad". Da je Holbrooke bio živ tada, on bi vjerovatno dao papir i rekao: "De se ti, momak, potpiši ovdje" – ispričao je Lagumdžija.

Dodao je da je Nebojša Radmanović (SNSD) kao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH poslao molbu NATO-u da nas prime.

- Tada je Boris Tadić kao predsjednik Srbije, to mi je on pričao, zvao sve šefove srpskih stranaka iz BiH i Crne Gore da im kaže da je interes Srbije da BiH i Crna Gora uđu u NATO što prije. To nije tajna – izjavio je Lagumdžija.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i Milorad Dodik su, smatra bivši predsjednik SDP-a, u "ozbiljnoj vezi".

- Ona je političke prirode, ona je poslovne prirode, ona je privatne prirode. Tu sad možete tražiti i ovu vezu preko Hrvatske koja je poslovna. Tu možete tražiti i poslovne veze sa nekim zemljama istočno od nas. Njih dvojica su tu u odnosu – kazao je Lagumdžija.

HDZ-ova politika

Dragan Čović je, dodaje, postao vlasnik HDZ-a BiH te se HDZ-ova politika Hrvatske prema BiH kreira u HDZ-u BiH, a ne obrnuto, kako je to, smatra on, bilo nekada. Tvrdi da je Aluminij služio kao firma koja izvlači novac iz državnih sredstava i prebacuje ih u privatna sredstva.

- Od 400 miliona duga Aluminija, prema Elektroprivredi HZHB-a je 300 miliona. A Elektroprivreda HZHB je državna firma. Elektroprivreda HZHB je profitabilna firma, bez Aluminija. Da kojim slučajem Aluminij nema taj dug prema Elektroprivredi HZHB, onda bi u Elektoprivredi HZHB bilo tih 300 miliona. Tih 300 miliona bi bilo profit. Znate gdje bi završio profit? Profit bi završio u budžetu FBiH. Sve je jasno kao iz aviona. To se u organiziranim zemljama zove organizirani kriminal. Eronet i Elektroprivreda HZHB, osim jedne godine greškom u Eronetu, nisu ništa uplatili od profita u budžet FBiH. Sve je izvučeno kroz kojekakve kanale. S druge strane, BH Telecom i Elektroprivreda BiH posluju sa profitom i taj profit ide u budžet FBiH – pojašnjava Lagumdžija.

Osvrnuvši se ponovo na formiranje vlasti, kazao je da se Dodik nerezonski ponaša te da će Džaferović i Komšić ostati na svojim pozicijama.

- Vi ste vidjeli njegovu (Dodikovu, op.a.) press konferenciju poslije sjednice Predsjedništva. Čovjeka znam. Ne znam ništa, ali čovjeka znam. Da je dva puta razmislio i malo prespavao, ne bi ono onako pričao. Ono su prijetnje koje su potpuno prazne. Mislim da je on došao u jednu situaciju za koju nije očekivao da će biti takva. Te njegove prijetnje sa UIO-om, vojskom, VSTV-om, to su potpune gluposti. Poznato je da UIO, ovakva kakva je, ima mnogo veće prihode nego da imamo dvije odvojene. On kad bi sutra pozvao ljude da uplaćuju poreze u RS-u, znate šta bi se desilo sa RS-om, kolabirao bi za mjesec, ne bi ga bilo na mapi – izjavio je Lagumdžija.

Podsjetio je da po postojećoj metodi raspodjele sredstava entitet RS dobija više novca nego što tom bh. entitetu pripada te da je situacija u tom dijelu BiH mnogo lošija u odnosu na FBiH.

- Danas je RS ekonomski na koljenima. Imate duplo više zaposlenih u FBiH nego u RS-u, a nemate duplo više stanovnika. Penzije su deset posto veće u FBiH nego u RS-u. Prikupljeni porez na dohodak je prošle godine bio 14 posto veći nego u prethodnoj, a u RS-u dva posto. Dakle, tamo gdje oni ubiru porez, eto koliko su porasli, dva posto. Je li neko misli da bi sudije i tužioci izašli iz VSTV-a i tužilačkih struktura i došli da primaju plaću u Banju Luku, da budu prijeki sud Dodikov – kazao je Lagumdžija.

Dešavanja u SDP-u

Prokomentirao je Lagumdžija dešavanja u svojoj bivšoj stranci, SDP-u.

- SDP je jedna tužna priča. Mene duša zaboli da pričam na tu temu. Ima jako puno divnih ljudi u SDP-u. Nemate političke stranke koja ima toliko divnih ljudi, a takvo nikakvo rukovodstvo. Ne postoji to. Takvo rukovodstvo je moja greška. Moja kapitalna greška je bila što sam ja mislio da su oni dobri ljudi. Da su neki stručnjaci, nisu. Tjerao sam ih da fakultete završe i da nešto stručno postanu. Ispostavilo se da su puno bolji stručnjaci nego ljudi. Oni su kao ljudi nula bodova i ja sam tu promašio – izjavio je Lagumdžija.

Dodao je da se plaši kako se SDP uhvatio u jedan vrlo ozbiljan plan koji je "u suštini antidržavni".

- Neki dan je trenutni zvanični predsjednik SDP-a rekao šta je njihov plan bio, a ja sam šokiran bio. Znao sam za taj plan, ali nisam znao da će ga neko priznati. Čovjek je ovako rekao: "Naš je plan bio da u kantonima sa bošnjačkom većinom napravimo vlast bez SDA i HDZ-a i onda kada šest mjeseci ništa ne bude funkcioniralo, da onda napravimo sa onim ko je nezaobilazan faktor". To su HDZ, SNSD i prirodno, mastermajnd čitavog projekta SDP-ovog koji sjedi u tornju – izjavio je Lagumdžija.

Poručio je Lagumdžija da, kada je u pitanju odnos prema državi, SDA nije ista kao SNSD i HDZ te da je problem u tome što se snage koje su protiv države pokušavaju ujediniti i da je u tu priču "uletio" SDP.

O radu ili neradu aktuelne Vlade Kantona Sarajevo, dodaje, "ne misli ništa".

- Zato što ja to ne vidim, osim ako je voziti se u autobusu na koncert novi koncept, onda je to uredu. Vidim da ih je posložio šef neki dan, fali mu zaobilaznica, da je nisu baš probili – izjavio je Lagumdžija.

Komentirajući nedavni tekst Financial Timesa o aktuelnoj Vladi Kantona Sarajevo kao prvoj "multietničkoj demokratskoj vlasti", što implicira, smatra on, da su dosadašnje vlasti bile "nacionalističke, divlje, muslimanske bande", Lagumdžija je izjavio da je to laž koja mu je zasmetala.

- Vlada Kantona Sarajevo, koju je vodio Dino Konaković kao SDA-ov kadar, bila je više multietnička po ministrima nebošnjacima nego ova sadašnja. Ja sam šokiran da SDP nije reagirao, da neke druge stranke nisu reagirale. Proglasiti da je ova Vlada prva multietnička demokratska vlada je šamarčina Sarajevu, šamarčina ljevici u Sarajevu i u krajnjem slučaju laž. Neka se oni vozaju u autobusu, sve je to uredu, ja nemam ništa protiv toga, ništa efikasno, ali dozvolite, nemojte bacati pod noge te vlade u Kantonu Sarajevo – pojasnio je Lagumdžija.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/125 ... _plan.html