Intervju

[Haman2]

SEAD REKIĆ ZA STAV (2): MUNIR ALIBABIĆ JE NOTORNI LAŽOV I PETLJANAC

Redakcija STAVA 27.12.2017.


Munir Alibabic

U krivičnoj prijavi koju je protiv mene podnio Munir Alibabić, kreator i autor mog progona kroz institucije službe državne bezbjednosti, naglašeno je da sam izazvao rat u Mostaru, da se specijalna jedinica raspala poslije mog odlaska iz Mostara i još mnoge druge laži. To je notorna laž koju su moji saborci u ulozi svjedoka na sudu već demantirali, ali opet će i tako još jednom osramotiti tog lažova i petljanca

Stav objavljuje drugi dio razgovora sa Seadom Rekićem, umirovljenim oficirom Armije R BiH.

STAV: Možete li imenovati osobu odgovornu za Vaše utamničenje i mučenje?

REKIĆ: Moj boravak u pritvoru bio je u početku strašan. Jednostavno nisam mogao vjerovati gdje se nalazim i nikako se nisam mirio s tom činjenicom. Osjećao sam se užasno. Istražni sudija Senad Kreho me vrijeđao, nazivao četnikom, izdajnikom, psovao mi četničku majku i mahao pištoljem, prijetio mojoj porodici ako ne budem pričao ono što sam potpisao, naređivao da me vode u ćeliju, gdje sam proveo nekoliko dana u tako malom prostoru da smo sjedili jedni na drugima, a zatim se mijenjali da na nama sjede. U toj je ćeliji jako smrdjelo jer ljudima nisu dali da idu u toalet, pa se nužda vršila u odjeći. Prijetio mi je da će me smjestiti u ćeliju kod Damjanovića i Heraka i narediti im da me siluju. Okružni vojni tužilac Bisić nije mnogo zaostajao za njim, a ustvari su obojica očito mislili da su gospodari života i smrti i da im je sve dozvoljeno.

Kada su tokom procesa smijenjeni radi svih tih propusta, Kreho mi je jednom prišao na hodniku i ulizivački rekao da on nije ništa kriv i da iza cijele kampanje mog progona stoji Munir Alibabić, te da je i njih dvojicu tjerao na razne postupke. Ustvari, dok me je Kreho ispitivao u ulozi istražnog sudije, često je zvonio telefon i, kada bi se javio, otvarao je usta i bez glasa saopćavao Bisiću da ga je nazvao Munja, koji se očito interesirao da li sam potvrdio prethodno iznuđen iskaz jer se Kreho nešto pravdao u tom smislu da je govorio da “prijatelj još nije donio sve stvari, ali da će on to brzo riješiti te da se ne treba brinuti i da će i to biti brzo”. Poslije takvih razgovora telefonom, Kreho je uvijek bio bijesan te je vrištao i galamio na mene, prijeteći mi i vrijeđajući me. Očito su se i on i Bisić bojali Munira Alibabića, tako da su mu se čak i preko telefona lažno osmjehivali i dodvoravali.

STAV: Osim Munira Alibabića, ko je još stajao iza Vašeg mučenja ili ga poticao?

REKIĆ: Saznajem da su neke novine objavile strašne stvari o meni gdje je napisano sve ono što su me natjerali da “priznam”. Kasnije otkrivam da su to objavile novine As, čiji je vlasnik bio Ekrem Lekić. Poslije rata sam upoznao Ekrema, koji mi je rekao da mi Sefer Halilović nije prijatelj jer je on tražio od Ekrema da objavi sporni tekst u svojim novinama, za šta mu je obećao dati 10.000 njemačkih maraka. Također mi je Ekrem tad rekao da taj novac nije nikad dobio i da ga je ovaj prevario. Ekrem mi je također tom prilikom rekao da će mi on biti lektor ukoliko se odlučim da napišem knjigu. Jedini mi je rekao šta se tačno dešavalo i njegovu ulogu u tome. Takvom ponašanju odajem poštovanje.

STAV: Kakve su Vaše veze s generalom Fikretom Muslimovićem i jeste li ikada od njega primali neka naređenja koja su vezana uz obavještajni rad ?

REKIĆ: U vrijeme dok sam bio na dužnosti komandanta 288. bataljona vojne policije u periodu od 1988. do 1990. godine, Fikret Muslimović je jedan period bio moj nadređeni po stručnoj liniji. Nikad nisam dobijao od njega nikakve obavještajne zadatke po bilo kojem pitanju jer to i nije podrazumijevalo bilo kakvu vojno-policijsku aktivnost u periodu prije rata, a tokom rata i poslije sve do 2014. godine nisam ni kontaktirao niti bio u prilici da kontaktiram Fikreta Muslimovića u vezi s bilo čim. O povodima, uzrocima i motivima mog proganjanja pisat ću u narednom periodu, gdje ću jasno navesti i staviti u taj kontekst Munira Alibabića, Senada Krehu, Mustafu Bisića, Sefera Halilovića i njihove satelite.

Za sada tek da kažem da je moj slučaj proizveden s povodom da se inkriminira i smijeni tadašnji državni vrh te da s vodećih pozicija u Armiji RBiH uklone najsposobniji oficiri, što bi direktno pogodovalo neprijatelju. To su radili nekada, a rade to isto i danas. Zato se moj lažni i pod mučenjem iznuđeni iskaz stalno ponavlja u medijima koje plaćaju ili s kojim upravljaju isti ljudi koji su radili na štetu odbrane BiH. Međutim, ne izbjegavam odgovore, da me krivo ne shvatite, jer pišem detaljno o svemu ovome i želim da neke detalje precizno opišem, a na ovom prostoru za to nemam mjesta. Da dodam da ja, za razliku od onih koji su me utamničili i mučili i tjerali da priznam praktički njihove grijehe, stojim na istim pozicijama kao i početkom devedesetih; da pod cijenu vlastita života branim suverenost moje domovine Bosne i Hercegovine.

STAV: Da se vratimo dalje u prošlost, možete li nam objasniti okolnosti Vašeg odlaska u mostarski MUP i šta je obilježilo taj period vašeg profesionalnog angažmana?

REKIĆ: Kao inspektor MUP-a, od samog početka dobijao sam veoma složene zadatke koje sam uglavnom izvršavao s inspektorom Teufikom Mušićem i Vinkom Pravdićem. Obojica ovih inspektora ostavili su na mene veoma dubok trag koji je obilježen njihovom sposobnošću i profesionalizmom, ličnom hrabrošću i mirnoćom. S inspektorom Teufikom Mušićem određen sam da lišimo slobode pripadnike jedne terorističke organizacije u Bosanskoj Krajini, što smo i učinili, tako da uspijevamo uhapsiti u dva navrata po jednog člana ove organizacije i privesti ih u zatvor. U to vrijeme pripadnici ove terorističke organizacije ratovali su u Hrvatskoj kao paravojna jedinica, a u vremenu boravka u BiH podmetali su eksploziv na imovinu istaknutih Bošnjaka i napadali policijske stanice i bacali bombe na javnim pa i vjerskim skupovima.

Poslije uspješno izvršenog zadatka, inspektor Mušić i ja nagrađivani smo od ministra unutrašnjih poslova. U daljnjem radu dobivam zadatak da lišim slobode vrlo opasnog teroristu koji je podmetnuo eksploziv pod kuću jednog načelnika centra službi bezbjednosti, uslijed čega su stradale njegova majka i sestra. Ovu akciju izvršavam s inspektorom Smajlovićem, koji me, istina, veoma razočarao jer je više puta želio da se povučemo neobavljenog zadatka, a o našoj akciji obavijestio je i načelnika centra službi bezbjednosti Banja Luka Stojana Župljana i na taj način provalio akciju koja je bila tajna. Mi uspješno hapsimo tog teroristu i smještamo ga u zatvor u Bihaću, poslije čega se vraćamo u Sarajevo.

O inspektoru Smajloviću i o ovoj akciji ću još pričati, a uglavnom ja poslije ovog zadatka molim pomoćnika ministra gospodina Avdu Hebiba da me više ne šalje u Krajinu jer me je Smajlović provalio, tako da se znalo koga sam hapsio i jednostavno sam mislio da će se ti teroristi osvetiti meni ili mojoj porodici koja je živjela u toj sredini. Poslije toga moja molba je uvažena i dobijam zadatke u Hercegovini, gdje uglavnom boravim s inspektorom Pravdićem i savjetnikom ministra Krešom Markićem. U Mostaru susrećem Avdu Grebu, s kojim izvrsno sarađujem na raznim zadacima. Odmah po dolasku povezujem se s načelnikom policije Safetom Memićem, u kojem prepoznajem istinskog patriotu, veoma sposobnog i hrabrog čovjeka koji je već u tom vremenu bio ključni čovjek za organizaciju policije u funkciji priprema za odbranu BiH.

U ovom smo periodu težište našeg rada usmjerili na održavanje tajnih sastanaka po gradovima i selima u Hercegovini u cilju upoznavanja Bošnjaka s potrebom izlaska na referendum i glasanja svih punoljetnih građana. Ovdje zaista želim potencirati hrabrost i sposobnost Avde Grebe, kojeg zaista ništa nije moglo zaustaviti i s kojim sam prošao mnoge opasnosti na raznim zadacima. Pored zadataka na formiranju zajedničkih patrola u tom periodu, osnovu našeg rada podrazumijevala je organizacija policije po ratnim stanicama u cilju zatvaranja mogućih pravaca napada rezervista i jedinica bivše JNA, obuka, naoružavanje i opremanje stanovništva i policijskih jedinica. Po napuštanju srpskih kadrova iz policije, odmah pristupamo formiranju i popuni specijalne jedinice policije. Od Safeta dobijam zadatak da izvršim popunu, naoružam i obučim ovaj sastav kojeg odmah uključujemo u borbene planove i na taj način zaustavljamo divljanje crnogorskih rezervista po Mostaru.

Pripadnici specijalne policije bili su iz reda sva tri naroda, a komandant te jedinice bio je inspektor Franjo Dujmović, koji je na toj dužnosti ostao dok hrvatski kadrovi nisu napustili ovu jedinicu jer Bošnjaci nisu željeli da potpišu prisegu HZ HB. Specijalna policija učestvovat će u više borbi pod mojom komandom i predstavljala je snažnu prijetnju sposobnu da kontrolira teritoriju zapadnog Mostara, uslijed čega pripadnici bivše JNA i rezervisti napuštaju i u strahu bježe iz nekoliko kasarni s ove teritorije.

U tom periodu dolazi do oružanog sukoba na Buni, kojom prilikom pripadnici bivše JNA zarobljavaju Mitu Hujdura, Semira Baltu i još dvojicu naših pripadnika, te Safet Memić i ja odlazimo u kasarnu i raznim prijetnjama, ucjenom da ćemo i mi zarobiti članove oficirskih porodica, ulazeći u snažan verbalni i fizički duel s oficirima bivše JNA, uspijevamo osloboditi naše pripadnike. Policijska jedinica za specijalnu namjenu kompletna učestvuje u oslobađanju Mostara od četnika i u potpunosti opravdava svoju svrhu. U krivičnoj prijavi koju je protiv mene podnio Munir Alibabić, kreator i autor mog progona kroz institucije službe državne bezbjednosti, naglašeno je da sam izazvao rat u Mostaru, da se specijalna jedinica raspala poslije mog odlaska iz Mostara i još mnoge druge laži. To je notorna laž koju su moji saborci u ulozi svjedoka na sudu već demantirali, ali opet će i tako još jednom osramotiti tog lažova i petljanca. (Nastavit će se)

[Haman2]

NAPOMENA: Kad poslusam ovu besjedu, pozelio bih da svaki dan bude Bozic, jer ovako nikad nije govorio mitropolit Amfilohije. Sve receno sad je u granicama korektnosti, ali juce nije bilo ne samo od drugih vjerskih uglednika nego i od mitropolita Amfilohija. SPC bila je za Veliku Srbiju i sam mitropliti nije bas lijepo govorio o islamu i muslimanima itd. Drago mi je cuti da jedan ovakav uglednik SPC isprica svoju besjedu na najprimjeniji nacin, jer njegova besjeda ima uticaja na vjernike. Da smo svi ovako pricali prije poslednjeg rata, siguran sam da rata ne bi bilo.

Mitropolit Amfilohije: Granice uspostavljene na nečovječnosti i zločinu nemaju budućnost
Almir Terzić / Anadolija

jan 7, 2018



Poruka Božića je uvijek poruka mira, ona koja se čula u Vitlejemu kada se Hristos rodio – slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Mislim da nema ljepše poruke od te na ljudskim jezicima, pošto nije samo jedan ljudski jezik, poručio je u ekskluzivnom božićnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, drugi po rangu među episkopima u hijerarhiji Srpske pravoslavne crkve, odmah nakon patrijarha srpskog.

Ta poruka je, kaže mitropolit, proslavljanje Boga, mir na zemlji i dobra volja među ljudima.

“Da bi bilo mira neophodna je dobra volja među ljudima, među svima koliko nas ima. A, svi ljudi na zemlji smo iz jednoga korijena, svi smo braća, kada se malo dublje pogleda. A to i jeste poruka Božića da i Bog, ne samo da smo mi braća, nego da i on postaje naš brat. Neizreciv je, neiskaziv je. Postaje ono što naš narod naziva Božić bata koji nosi kitu zlata, da pozlati vrata i oboja poboja, i svu kuću do krova. Kao što sam i ja naučio od svoje majke još u djetinjstvu tu pjesmu: Božić, Božić bata pozdravlja ga tata, dočekuje majka mila, sva nam djeco svijeta srećna bila. To je poruka”, navodi mitropolit Amfilohije.

Kaže kako se boji da komercijalno nadvaladava ono duhovno, ono suštinsko u Božiću. Navodi da je i to nešto što primamo sada i od Zapada od koga očekujemo svo izobilje i bogatstvo.

“Pa i to je taj Zapad. Na Zapadu je sve komercijalizovano još od ranije. Sada se to prenosi ovdje i kod nas. Ne može i bez toga, naravno, ali ako to preovlada i što se tiče Božića i Nove godine ipak, to onda nije ono pravo istinsko. To skriva suštinu samog događaja, kosmičkog, istorijskog, vremenu vječnog. Trebamo da se vraćamo dubljem smislu”, navodi mitropolit.

– Hoće li strah od Allaha i Sudnjeg dana vratiti vjeronauku u školu

Bitno je, kaže, da se u školama ponovno vrati vjeronauka. Mislim, navodi mitropolit, da je u BiH ona vraćena. U tom pogledu u BiH, cijeni, ide se ispred Crne Gore.

“Crna Gora još je u okvirima onoga što ja malo grubo nazivam, ali tako jeste, bolesti zvane brozomora. Brozomora to je taj ateizam, bezbožništvo, bogoubistvo na kome se pokušalo da utemelji ljudska sreća, istorija, sudbina čovjekova. Što je govorio čuveni ruski socijalista 19. vijeka Bjelinski – čovjek je od majmuna, volimo jedni druge. Ne možete na majmunskom porijeklu temeljiti mir među ljudima i bratstvo i zajedništvo”, poručio je mitropolit Amfilohije.

Stoga, smatra, vraćanje tome, iskonskom, veoma je bitno. Veoma je bitno, smatra, da se “vraćamo toj najdubljoj istini života o čovjeku, o tvorevini Božijoj, o svijetu”. I da ta istina, kaže mitropolit, posvjedoči sveukupno ne samo hrišćansko iskustvo nego sveukupno ljudsko iskustvo, posebno religiozno, a posebno religija koje su izrasle iz onog Mojsijevog zakonodavstva, Deset božijih zapovijesti, a to je i judeizam, to je i hrišćanstvo, to je i islam na kraju krajeva.

“To je temelj toga. Promicanje toga iskustva vjekovnog, koje nije bajka, nije priča, nego realnost hiljada godina, na kojoj se temelji sve što je časno i čestito dato narodima, posebno evropskim, azijskim, amerikanskim, to je ono što je neophodno. Problem je recimo sada konkretno u Crnoj Gori. Mi smo i ovdje pokušali da uvedemo vjeronauku još od 90-tih godina, ali nažalost pošto je Crna Gora, odnosno crnogorska vlast bila baš nosilac bezbožništva to se nije uspjelo. Samo je Albanija Envera Hodže bila ispred Crne Gore. Sada ta ideologija još uvijek na neki način vlada prosvjetom u Crnoj Gori. Pošto sam poznat kao jezičar rekao sam sada je ministar prosvjete u Crnoj Gori musliman, Damir Šehović, i ako ima straha od Allaha i Sudnjega dana onda evo nama vjeronauke u Crnoj Gori. Ne znam da li ima straha od Allaha i Sudnjega dana. Jer, bez toga nema ni istinske prosvjete, ni napretka”, stava je mitropolit Amfilohije.

Za sve, pa i odlazak mladih sa prostora bivše Jugoslavije, smatra mitropolit, prvi grijeh “svih nas jeste upravo rat koji se dogodio u kome niko ne može da kaže da je bezgrešan u tome što se tu dogodilo”.

“Naravno, mi se sada pravdamo da je to bilo i vrijeme toga titoizma, kako da kažem, totalitarizma, pa je to bila jedna reakcija. Jeste jednim dijelom bila reakcija na to. Ali, sa druge strane nije bila samo reakcija na to nego je bilo jednim dobrim dijelom i povampirenje naših nesreća istorijskih, u nama samima, tih mržnji. Tako da je to ono što je rodilo i ono što rađa i ovo sada. To su rane, duboke rane koje ne mogu tako lako da se zamire i da se prevaziđu. Posebno mlađa pokoljenja prije svega su na gubitku. Jer, koliko je dobara, bez obzira kakav je bio taj sistem prethodni, sa svim manama, ipak, je u njegovo vrijeme mnogo šta urađeno, stvoreno u svim zemljama sada bivše Jugoslavije. Međutim, i samim tim nesrećnim ratovanjima mnogo šta je od toga uništeno i ne samo toga, nego i mnogo čega drugoga je uništeno”, kaže mitropolit Amfilohije.

A, onda, navodi, i to zajedništvo koje je tu na neki način dovedeno do određenog stepena. Ipak, i ono je ugroženo i ne može preko noći da se zamiri. Sve to, cijeni, je onda proizvod da ta mlađa pokoljenja ostaju prije svega osiromašena.

Poručuje kako bi političari morali, puno više da rade na pomirenju na prostoru bivše Jugoslavije. I svi mi, cijeni mitropolit Amfilohije, morali bi da se više angažujemo i uključimo.

“To što vjerski lideri u BiH preuzimaju tu ulogu na sebe to nije od danas i od jučer. Ja sam učestvovao još od 90-tih godina u tim susretima u Cirihu gdje je bio prisutan i kardinal Franjo Kuharić nadbiskup zagrebački i patrijarh Pavle, gdje je bio i Jakub ef. Selimoski reisu-l-ulema Islamske zajednice Jugoslavije. Bili smo zajedno i pokušavali da posavjetujemo političare da nije to put za razrješenje tih nagomilanih problema, nego da je to najmračniji put ustvari”, navodi mitropolit Amfilohije.

– Profit i trbuh postali bogovi

Nije trebalo da dođe, ocjenjuje, “komunizam da nas uči bratstvu i jedinstvu”. Smatra da se “komunizam i primio u onim zemljama gdje je to bratstvo i jedinstvo vijekovima potvrđivano, upravo praznikom Božića, Vaskrsenja…

“Vjera po svojoj prirodi neprekidno priziva ljude na mir. To je ono što vjera posebno hrišćanska crkva neprekidno podvlači. Pitanje je ko sluša? Treba da slušaju našeg Božijeg čovjeka patrijarha Pavla. Nikada ja od njega ružne riječi nisam čuo. On je u najtežim vremenima kada je bio rat, sjećam ga se, a bili smo u State Department, UN-u kod generealnog sekretara uvijek govorio o svima. Nikada on nije tamo branio Srbe, nego molio, govorio je – kod nas je rat bratoubilački, stradaju i Srbi i Hrvati, muslimani, svi stradamo tamo; dajte pomognite da se prekine to stradanje. To je bio njegov osnovni stav. I u Jerusalimu je to govorio. Sjećam se kada je bio u posjeti tadašnjem predsjedniku Izraela. To je govorio kada je bio i u Moskvi, a to je ponavljao iznova i u Vašingtonu i Njujorku. Nije samo on, nego i drugi. Ali, gdje su ljudi da čuju taj glas? Treba malo da operemo uši. Pa i naši političari koji čim uzjašu na vlast računaju da su oni tu mjera svega. A, nisu mjera. To istorija pokazuje”, ističe mitropolit Amfilohije.

Kaže za sebe kako u javnosti slovi kao kritičar Zapada. A, veli, nije kritičar Zapada kao Zapada, niti naroda na Zapadu nego upravo Zapada koji se u suštini odriče sebe i svojih iskonskih vrijednosti. To, kaže mitropolit Amfilohije, “takav Zapad, ni Rim, ni Berlin, ni Njujork, nije Zapad Petra i Pavla, apostola Zapada i Istoka, nije Zapad Franje Asiškoga, velike ličnosti, savremenika Svetog Save”.

“To nije Zapad Shakespearea, Dantea i drugih tamošnjih velikih ličnosti do de Gaullea. Njega bi posebno istakao u novija vremena. To je Zapad koji je sve podvrgao profitu. Nije čovjek kao vječna slika živoga Boga, ono što je bitno, nego je bitan profit, bitan je trbuh koji je postao Bog. A i apostol Jakov u svojoj poslanici, što je zapisao apostol Petar, a u isto vrijeme donio i u naša vremena govori o tome”, priča mitropolit Amfilohije.

– Zapad nosilac gubljenja istinskih vrijednosti

Poručuje da su u zabludi i oni koji misle i da je to učestvovanje Zapada ovdje kod nas bila nekakva ljubav prema muslimanima, Srbima ili Hrvatima, kao što je to ista priča bila, navodi, i u toku Drugog, ali i Prvog svjetskog rata.

“To su interesi moćnika, kao i sada što se događa, što se dogodilo sa nama ovdje, posebno na Kosovu, što se dogodilo i događa u Ukrajini, Siriji na istoku. Je li to ljubav prema istočnim narodima? To je problem koji muči mene kao čovjeka. Nije pitanje Zapada ili Istoka nego pitanje da Istok ili Zapad ako izgubi osećanje za istinsko ljudsko biće, za njegov vječni smisao, neprolazni to je ono što je opasno. A, nosilac toga gubljenja jeste sada Zapad mnogo više nego li Istok, bez obzira da li se radi o istoku hrišćanskom ili islamskom ili čak Istoku hinduizma, bramaizma i budizma”, cijeni mitropolit Amfilohije.

Zapad jeste, kaže, s jedne strane zaista nosilac civilizacije jedinstvene u istoriji svijeta, ali s druge strane upravo je nosilac duha dubljeg raščovječenja čovjeka.

“To je ono što mene kao čovjeka prije svega zabrinjava. Ja sam, na kraju krajeva, živio na tom Zapadu još u vrijeme studentskih dana, prošao sam ga. Neki odavde, ovi naši sada političari čeznu za Zapadnim vrijednostima. A, bojati se da nemaju pojma šta su to zapadne vrijednosti. Za njega su zapadne vrijednosti upravo trbuh, profit. To primjenjuje i ovdje, a to nasleđuje i sa Zapada”, kaže mitropolit Amfilohije.

Govorio je i oštrim stavovima Katoličke crkve upućenih Srpskoj pravoslavnoj crkvi zbog ubistava i progona Hrvata u proteklom ratu.

“Posljednju riječ o svima nama i ono što govorimo ne pripada nama ljudima, niti zemaljskim sudovima i rasuđivanjima, bez obzira čiji su. Ipak, je Bog zadržao strašniji sud, konačni sud za sebe. To je bilo i to će tako i ostati. Prema tome i ta naša suđenja jednih o drugima, plod takvih suđenja i rasuđivanja je sve ono što nam se događa, a nije dobro. Prema tome, bojati se da i ta naša rasuđivanja jesu da mi time nasljeđujemo neke dublje diobe koje tu traju vijekovima, postajemo organi tih dubljih dioba umjesto da se vratimo sebi”, poručio je mitropolit Amfilohije.

Što se tiče kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca to je pitanje, kaže, o kojem u SPC-u nikada nisu dovodili pod sumnju da to pripada rimskom episkopu, papi.

“U tim razgovorima u kojima sam i ja učestvovao, a imali smo šest tih susreta, jedan od njih je bio u Podgorici, mi smo uvijek to podvlačili. Ali smo, u isto vrijeme, blagodarili sadašnjem papi Franji što je smogao snage, iako je po vjerovanju Rimske crkve nezabludiv, nepogrešiv u odlukama, da je on smatrao za potrebno da o tome vodi diskusiju. To mu služi na čast i mi smo to njemu i rekli kada smo predali pismo našega patrijarha Irineja njemu kao odgovor na prijedlog da Srpska pravoslavna crkva učestvuje u tim razgovorima o kanonizaciji Stepinca. To je prvi papa od 11. vijeka koji je tako nešto učinio. I sada mu blagodarimo, ne samo ja, nego sva naša Crkva”, navodi mitropolit Amfilohije.

– Kroz kanonizaciju Stepinca sakralizuje se najtragičniji period hrvatskog naroda

To što, kaže, nisu mogli da se saglase u vezi te kanonizaciji, je na osnovu činjenica.

“Nismo mi mogli da je prihvatimo, prije svega, jer ta kanonizacija kako je ona zamišljena od onih koji su je planirali ona je u suštini nemoguća. Nije u pitanju ličnost samoga Stepinca, nego je u pitanju vrijeme u kojem je on živio, koje je on podržao. Jasno je da je on na neki način podržao Antu Pavelića, jednog od glavnih evropskih fašista i nacista. On je podržao i njega i tu državu, tu njegovu tvorevinu. Mi znamo kakvi su plodovi te države bili. Nije Stepinac učestvovao sam po sebi, ali je bio vikar te vojske i to je veoma značajno da se podvuče. On je postavljao i dušebrižnike toj takvoj vojsci koji su se ispovijedali kod njega i kojima je davao oprost za ono što su radili ili što su sami blagoslovili”, upozorava mitropolit Amfilohije.

Navodi da je činjenica da je Stepinac jedna složena ličnost i da su to i govorili. Nema nikakve sumnje, kaže mitropolit Amfilohije, da je on iz jedne čestite porodice iz Krašića, od osmero djece koliko ih je bilo iz drugog braka, da je majka njegova izuzetno čestita i on po svom životu. Imao je, veli mitropolit Amfilohije, čovjekoljublja kao ličnost.

“Međutim, njegova kanonizacija je neka vrsta sakralizacije tog najtragičnijeg perioda u istoriji hrvatskog naroda. Sakralizuje se sve to. Razumijem jedan broj potomaka tih ustaša kod Hrvata, da je to njima veoma bitno. Samo mi smo to njima i govorili – zar je moguće da u tom vremenu između 1941. i 1945. jedina ličnost koja zaslužuje u hrvatskom narodu, katoličnom je Stepinac. Ima toliko divnih i čestitih ljudi. Mi smo pominjali posebno Dianu Budisavljević koja je spasila 12.000 djece iz Mlake i Jasenovca u to vrijeme. Ona je zaslužila. Mi bi za nju potpisali bez daljnjega da bude kanonizovana. A, za Stepinca ne možemo. Ne što se tiče prosto njegove ličnosti, nego što se tiče tog njegovog učešća i u tim zbivanjima, najtragičnijim u istoriji hrvatskog naroda, koji su ostavili strašne tragove. Tome svjedoči Jadovno i Jasenovac. Mislim da ne treba svjedoka većih i strašnijih od toga”, navodi mitropolit Amfilohije.

Vjernici u Crnoj Gori, kaže, nisu podijeljeni zbog postojanja dviju crkava. Mitropolit Amfilohije navodi da je i sam svjedok toga već 30 godina od kada se nalazi na toj poziciji.

“Crna Gora jeste bila ateizirana i ta vlast crnogorska ostala je do sada nažalost ateizirana. Na tome gradi i budućnost Crne Gore. Ali, narod nije, jer ne bi se ovdje u toku ovih tridesetak godina obnovilo više od 600-700 crkava. Mi smo u ovo vrijeme sagradili najveći hram u istoriji Crne Gore, hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, hram Svetog Jovana u Vladimiru prvom svetitelju, pošto Crna Gora sebe smatra nasljednicom Duklje, dakle dukljanskom svetitelju. Tako da, što se tiče crkve, nema problema. Međutim, postoji jedna grupica ljudi koja je sebe proglasila za Crnogorsku crkvu. To nije nikakva crkva, prije svega. To što i sadašnja vlast, neke partije to podržavaju kao Crkvu, to ona nije. To je osnovna stvar. To je jedna interesna zajednica. Od kada je partija, te bezbožne ideologije su stvarale crkve. Tako je i sada. Mnogi od tih koji su bili osnivači Crnogorske crkve, ideolozi njeni, su deklarisani ateisti. Mi smo, smatraju, ateisti, ali hoćemo Crnogorsku crkvu. To je plod, ustvari, onog dijela crnogorskog stanovništva koje je bilo bezbožno i onog koji se pojavio na Trgu Josipa Broza da proglasi nekakvu autokefalnu Crnogorsku crkvu”, navodi mitropolit Amfilohije.

– Odricanjem od Kosova crkva bi se odkrekla sebe

Ona, kaže, “nema nikakve veze s tom Crkvom crnogorskom, odnosno sa crnogorskom mitropolijom koja traje bez prekida osam vijekova”.

“Oni sebe prikazuju kao takvi, ali nemaju nikakve veze s tim. Prije svega, taj koji je na čelu on je lišen svešteničkog čina od carigradskog patrijarha kojem je pripadao u Rimu i stavljeno je na njega prokletstvo i na svakoga onoga ko od njega uzima blagoslov. To nije Crkva. To je jedna od nevladinih organizacija sa, rekao bih, religioznim obličjem. Ovdje su, kao i u BiH, nikle brojne nevladine organizacije. Samo, u BiH nema tog tipa nevladinih organizacija, pa su i u tom pogledu u Bosni napredniji od Crnogoraca. Otuda nema Srpska pavoslavna crkva nikakve problema što se tiče naroda. Ima problema upravo s tim nasljednicima te ideologije koja prvi put, takva ideologija stvara svoju Crkvu. To je Crkva te ideologije koja je ovdje vladala i koja i sada zvanično vlada u Crnoj Gori”, stava je mitropolit Amfilohije.

Srpska pravoslavna crkva, izričit je, nije i ne može promijeniti svoje stavove u odnosu na pitanje Kosova.

“Apsolutno to ne dolazi u obzir, jer ona bi time morala da se odrekne sama sebe. Pećka patrijaršija to je središte naše Crkve, vjekovno. Sada kome ono pripada? A, kome je pripadalo kroz vijekove? To je neshvatljivo. Ja sam inače egzarh trona Pećkog. Još 1750. ta titula je data crnogorskom mitropolitu Vasiliju Petroviću koji je sahranjen u Petrogradu (St. Petersbourgu). Na njegovom grobu i sada piše da je mitropolit crnogorski i egzarh trona Pećkog. Tako da Crkva, što se toga tiče, ne može apsolutno promijeniti stav o Kosovu i nema govora da će toga biti”, navodi mitropolit Amfilohije.

Ono što se dogodilo na Kosovu, što se događa i sada, a kao što je bilo i sa ostalim dijelovima bivše Jugloslavije, je, cijeni, jedna tragedija.

“Posebno pitanje Kosova. To je jedna od nesreća za sve one koji živimo okolo sada i posebno za one koji žive na Kosovu. To se vidi. Ta nesreća je započela poodavno, a naročito je krenula da se manifestuje tokom italijanske okupacije 1941. godine, kada je bilo protjerano više od 100.000 pravoslavnih Srba s Kosova. Pa onda redom to protjerivanje je išlo. Treba pročitati o tome. Patrijarh Pavla, on je tamo bio 34 godine episkop i svake godine je podnosio izvještaj Saboru, s mudrošću i poštovanjem prema svima i vlasti koja je tada bila, ali govorio je realno šta se događa. Tamo 700 sela, koja su bila naseljena pravoslavnim, srpskim življem, sada nema niti jednog uha pravoslavnog. Ne može to imati božijeg blagoslova za bilo koga. Da ne govorimo i o našoj braći Albancima koji su tamo. Nije to ni za njih sreća”, tvrdi mitropolit Amfilohije.

– Pomjeriti granice u sebi

Prije svega, tamo je, na Kosovu, kaže, nezaposleno 60 posto osoba i to je najgora nezaposlenost, kako ističe, u bivšim jugoslovenskim državicama i pokrajinama.

“To je jedno, a drugo to je narod patrijahalni, koji je bez obzira da li su ostali hrišćani ili su postali muslimani, ipak sačuvali jednu patrijahalnost. A, sada tamo vlada prostitucija, živi se od droge. Na šta je sveden taj narod i kakva je budućnost?! To je isti onaj problem koji smo pomenuli te takozvane evropske vrijednosti koje razaraju, kako se sada to događa i bombama, tako da kažemo bombardovanjem. Ne može se na tom nasilju graditi budućnost. Ta grupa ljudi koji su stvorili ovo sadašnje Kosovo nisu to, neka mi oproste i oni i svi drugi, pravi i čestiti Albanci Kosova. Ja znam njih na desetine takvih koji su i ubijeni zato što nisu prihvatali taj i takav metod i put stvaranja svoje države. I sami su ugroženi i moralno i duhovno, kao narod, a u isto vrijeme to je rađeno na zločinu s ljudima, s narodom s kojima žive vijekovima, sa kojima su upućeni jedni na druge. Na tim zločinima graditi budućnost svoje djece nije to dobro. To je, pominjali smo i nesrećnog Antu Pavelića, ti zločini u ime naroda, Crkve, koji su izvrešni u Drugom svjetskom ratu ne može Hrvatska, odnosno ako na tome gradi svoju budućnost onda je to tužna i jadna budućnost”, smatra mitropolit Amfilohije.

A, isto je, cijeni, i slučaj i s ovim stanjem koje sada imamo na Kosovu. Ne može se, tvrdi, na tome graditi ničija budućnost.

“To nije čovječna budućnost, nije budućnost niti jednog naroda. A, tamo ima hljeba i zemlje. I tamo se umanjuje natalitet i kod Albanaca na Kosovu. To su plodovi. Sada je borba hoće li biti u UNESCO-u ili neće biti, odnosno gdje će biti. Kada razaraš svoje osnove, svoje biće bez obzira gdje si i kako si nema tu vajde ni sreće”, ocjenjuje mitropolit Amfilohije.

Smatra da bi, prije svega, bilo najsvetije da se pomjere granice između čovječnosti i nečovječnosti u nama.

“Moramo ih pomjeriti. Ne smijemo na nečovječnosti, na zločinu graditi i praviti bilo kakve granice. Patrijarh Pavle je i sam govorio protiv i velike Srbije i male Srbije, ako se gradi i na jednom zločinu. Granica koja se pravi na zločinu ona nema budućnost. Uostalom mi ovdje na Balkanu koliko smo puta mijenjali i mijenjamo te granice. Tako, granice ovdje nisu nikada bile neka sveta priča, ali bitno je da iskustvo ove tragedije i jučerašnje i današnje, da nas uputi da imaju neke vrijednosti koje su važnije od granica. Da nas uputi na Božje granice među nama, a to su granice među braćom i da braća bez obzira koju vjeru ispovijedaju i kako bogosluže i u kojim granicama se nalaze da shvatimo da smo mi prizvani da budemo jedan narod, Božiji narod. Svi zemaljski narodi su prizvani, to je tajna Hristovog rođenja. To je ono što nas veže i ako to ne shvatimo i ako to ne prihvatimo, nego se otimamo za tuđe nema tu budućnosti”, poručuje mitropolit Amfilohije.

Kaže kako intervju biskupa dubrovačkog Mate Uzinića Anadolu Agency, koji je čitao, ukazuje na prave stvari.

“Veoma mudro je čovjek rekao. Borili se tamo oko zemlje, oko granica, a sada Slavonija, a to mi kaže i naš vladika Jovan propada. Prošle godine 20.000 ljudi otišlo je iz Slavonije, koja je hranila Evropu. Šta će bilo kome sada granice? Šta je uradio? Da ne govorimo o Dalmaciji, Liki gdje je narod prognan. Pomenuli smo, žale se Hrvati. Jeste tačno i sa ove strane je bilo nemalo tih zločina, ali u isto vrijeme stotine hiljada su prognani sa tih prostora Hrvatske. Sada kako mislimo mi pogotovo koji smo ljudi crkve Božije, da na takvim progonima može biti blagoslov za one koji tamo ostaju. Eto vidite, nema blagoslova Božijeg. Narod je to odavno znao da ono što nema blagoslova Božijeg to nema budućnosti. Tako i ovdje. Zato kažem bitno je da pomjerimo granice u nama samima. Te granice, to je ono što je nečovječno, što je sebično. To treba da iskorijenimo”, kaže mitropolit Amfilohije.

– Patrijarh Pavle nije priznavao državu nastalu na zločinu

Navodi da, po njegovom shvatanju, postoji dvije vrste ljudi na zemlji. Ima mnogo naroda i narodnosti i granica, kaže, ali samo dvije vrste ljudi – imaju oni koji žrtvuju sebe za bližnje svoje, a to je tajna i Hristove ličnosti na kraju i ljudi koje žrtvuju druge sebi i svojim interesima.

“Nema treće vrste ljudi na zemlji. I to sve provijava i kroz ovakva zbivanja i kod nas i ne samo kod nas, nego širom svijeta. Kao što smo rekli za Zapad. Taj tip Zapada to je onaj tip koji je po svojim imperijalnim stremljenjima žrtvovao druge sebi, počevši od krstaških ratova do Napoleona, Francuske revolucije, do nacifašizma, boljševizma, pa i do ovih sadašnjih NATO-paktovskih, kako ih ja nazivam, granica. To je to. Ništa drugo. To je ta imperija, gospodarenje svijetom i otimanje od drugih. Bez obzira gdje ono započinjalo u mom srcu ili u ovoj ili onoj državi to nema sreće, nema Božijeg blagoslova. To se dogodilo, bar mi smo svjedoci toga. Ja sam računao da ćemo to iskustvo koje smo imali za vrijeme boljševizma da će nas poučiti. Nažalost ništa nas nije poučilo. To je boljševizam koji je bez Boga, bez vjere otimao, stvarao novog čovjeka. Sve je propalo. Bez Božijeg blagoslova sve će propasti i u mom životu, ličnom mom životu, životu moje porodice i moga naroda i mjesta gdje služim, a i u životu čitavog svijeta kada nema Božijeg blagoslova. Tu ne može biti budućnosti zvali ga mi demokratija ili ga zvali socijalizam ili kako drugačije”, ocjenjuje mitropolit Amfilohije.

Kaže kako tvrdnje da je SPC jedan od protagonista velike Srbije apsolutno ne stoje što se crkve tiče.

“Ja sam jedan od nosilaca crkvenog mnijenja ovih posljednjih 30 i više godina u ovim zbivanjima. Nikada u Crkvi nijedan od crkvenih ljudi nije govorio o tome. Imali smo mi i one koji su pominjali te takozvane ideje, da ih ne pominjemo velike Srbije, ali je to nekakva potpuno besmislena priča. Drugo je pitanje brige Crkve o svom narodu. Ona nije mogla da se odrekne brige o narodu ni u Drugom ni u Prvom svjetskom ratu. Uostalom, ako je neko i nastradao u Prvom i Drugom, i u novije vrijeme to je Crkva. U Prvom svjetskom ratu hiljade sveštenika su pobijeni, a u Drugom svjetskom ratu kada govorimo o Hrvatskoj četiri epsikopa su ubijena, nekoliko stotina sveštenika, pa čak i mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić, izuzetna ličnost. Crkva je prizvana da brani svoj narod, a narod Crkve je svaki čovjek, svaki narod na zemlji. To je poznato za onoga koji je malo dublje svjestan Crkve posebno ovdje”, poručuje mitropolit Amfilohije.

Patrijarh Pavle, kaže, i sam veli da je bio svjedok toga, ne samo što nije govorio o velikoj Srbiji, nego je upravo govorio bilo velika ili mala država ako je na zločinu zasnovana da to nije njegova država, da tu državu ne priznaje.

“I to je stav Crkve bio, istinskih crkvenih ljudi. A, bilo je onih koji su sebe proglašavali da su ljudi Crkve i drukčije mogli su da govore i da pričaju, ali ne u ime nas”, navodi mitropolit Amfilohije.

– Trumpov potez nije razuman

Kada je u pitanju status Jerusalima, smatra da treba zadržati status quo, jer svako pomijeranje stanja “pali iskre”.

“Trebamo, prije svega, mi ljudi vjere, moramo prvo da zamolimo Boga da pomogne tamo. Bez Boga ni preko praga ne treba da se ide. Da nam Bog pomogne da počnemo da živimo kao ljudi i ovdje, i u Jerusalimu, i oko njega. Jerusalim je u vremenu Hristovom, a i prije toga za vrijeme Kira i drugih, jedini grad koji je dobio naziv i postao nebeski grad. Nema drugoga grada na zemlji iako nekada ovi koji su vezani za prvi Rim misle da je Rim glavni grad, ovi vezani za novi Rim da je to Carigrad ili oni koji su proglašavali Moskvu trećim Rimom. No, jedini grad koji je postao nebeski grad i tako nazvan to je Jerusalim. Zato nije čudo sve što se oko njega događa. Gledam i u savremenom svijetu i kroz prošle vijekove sve se prelamalo preko Jerusalima i preko onih koji žive u tom gradu. Neophodno je da shvatimo svi koliko nas ima značaj toga grada i značaj one poruke koju taj grad nosi. To je ono što nam treba, da živimo kroz tu poruku. Jevrejski narod je vezan pupčanom vrpcom, svim svojim bićem za Jerusalim, a onda i svi oni koji su rođeni u Jerusalimu, a svo hrišćanstvo je tu rođeno. A i islam je tu oko hrama Solomonovog, jer po predanju islamskom tamo je Muhammed bio. Tako da koliko je islam vezan za Mekku i Medinu toliko je vezan i za Jerusalim. I otuda Palestinci, nije u pitanju samo geografija, postoji ta jedna vezanost koja ne može biti ignorisana nikada ako hoćemo kao ljudi da govorimo i živimo”, poručuje mitropolit Amfilohije.

Potez predsjednika SAD-a Donalda Trumpa o priznavanju Jerusalima kao glavnog grada Izraela, navodi mitropolit Amfilohije, “nije razuman, očevidno”.

“On je pomalo, naime, to su i sadašnji i raniji predsjednici oni su nosioci tog imeprijalnog duha Zapada. To je ono što ja, govoreći o Zapadu, ne mogu da prihvatim kao mjeru ni Zapada ni Istoka, ni sebe. To je taj imperijalni duh gdje je njegovo ponašanje očevidno takvo ne samo prema Jerusalimu i prema tim zbivanjima, nego i šire od toga. Svi smo očekivali da će valjda taj Trump nešto da poboljša. Međutim, očevidno je da ništa nije boljega od onih prethodnih koji su tu bili donio”, poručio je mitropolit Amfilohije.

https://www.fokus.ba/vijesti/bih/mitrop ... st/971413/

[Haman2]

Intervju: Nacionalistička Srbija se ne miri sa „gubitkom“ Crne Gore

Dr Milivoje Bešlin (intervju za Pobjedu)



Po riječima jednog od najznačajnijih srpskih istoričara mlađe generacije, dr Milivoja Bešlina, odgovor na pitanje - što je nama Jugoslavija biće ključno za generaciju kojoj pripada. ,,Nastala kao rezultat racionalno izgrađene istorijske svesti, Jugoslavija je najvažniji emancipatorski projekat u modernoj istoriji njenih naroda, koji su, posebno u drugoj Jugoslaviji, prvi put prestali da budu imperijalna periferija i objekat velikih sila i postali subjekti istorije.

Izuzimajući delom Slovence, svi ti narodi su u jugoslovenskoj zajednici prvi put živeli u srednjerazvijenoj, a ne u siromašnoj državi, koja je igrala relativno ravnopravnu utakmicu na međunarodnoj sceni. To nisu mala dostignuća i skoro sva su vezana za socijalističku Jugoslaviju, koja je, posebno Srbima i Crnogorcima, donela i najduži period mira i prosperiteta. Najzad, svi jugoslovenski narodi su u toj zajednici sticali važno iskustvo življenja sa drugima i naučili da razlike prevazilaze dijalogom i sporazumom“, kaže Bešlin. ,,Uprkos svemu, za razliku od Srbije u kojoj se vek od stvaranja prve Jugoslavije nameće kao ključna godišnjica koju bi srpsko društvo trebalo da obeležava u kulturi sećanja, u ostalim državama naslednicama ovaj se datum ne doživljava na takav način“.

POBJEDA: Zašto?

BEŠLIN: Pokušajući da konstituiše bilo kakav identitet kako ne bi ostala ono što jeste - poslednji ostatak razorene Jugoslavije koji niko drugi nije hteo – te frustrirana porazom u ratovima devedesetih, Srbija već deceniju luta od Nemanjića do Nedića, od Draže i Karađorđevića do Tita.

POBJEDA: Mislite li da su ti ratovi završeni? Podsjećam da je šef srpske diplomatije Ivica Dačić nedavno rekao da nijesu,,otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu“, te da je ovo ,,samo intermeco između nekih novih sukoba, i to ne zbog Nacionalistička Srbija nikada se nije pomirila sa „gubitkom“ Crne Gore Srba, već zbog nerešenih pitanja na Balkanu“.

BEŠLIN: Takozvano srpsko pitanje o kojem Dačić danas govori i početkom devedesetih je rešavano kao teritorijalno, tj. ratnim sredstvima. Očito je da Srbija, nepomirena sa svojim poslednjim ratnim porazom, trenutno stanje na Balkanu smatra privremenim i provizornim, neskriveno zagovarajući drugo poluvreme, i to čim se, u njenu korist, promene međunarodne okolnosti. U tom smislu, Dačićev istup mogao bi se tumačiti i kao priprema javnog mnjenja u Srbiji za ponovno odmeravanje snaga u regionu.

POBJEDA: Koju Jugoslaviju je Milošević ,,branio“? Svakako ne onu avnojevsku, koja se u Srbiji nikada nije doživljavala na isti način kao Kraljevina SHS.

BEŠLIN: Nije se ni mogla na taj način doživljavati. Naime, avnojevska Jugoslavija bila je država ravnopravnih naroda, federalizovana, konstituisana na antifašističkom vrednosnom konsenzusu i idejama socijalne pravde. Bila je to federacija ravnoteže, bez vodeće ,,državne“ nacije. Srpska politička kultura konsekventno je odbacivala ideju složene države, budući da su Srbi, kao najviše disperzovani narod u toj zajednici, usled organicističkog poimanja nacije odbacivali unutrašnje granice koje su doživljavali kao cepanje tzv. nacionalnog bića. Državnost i trostruka konstitutivnost BiH (,,i srpska i hrvatska i muslimanska“), crnogorska državnost i nacionalna samobitnost, makedonska nacionalna i državna emancipacija, kao i autonomije pokrajina kod srpskih nacionalista oblikovale su stav da je druga Jugoslavija ,,antisrpska tvorevina“, da je kao takvu nije ni trebalo stvarati i da se na njenim razvalinama mora konstituisati svesrpska država. Istovremeno, mnogi Srbi i danas veruju da je jugoslovenska država 1918. bila poslednja velika pobeda Srbije.

POBJEDA: Je li?

BEŠLIN:Po rečima političke i intelektualne elite tadašnje Srbije, ta je država bila ,,velika Srbija“, ,,naša proširena otadžbina“. Jedan od vodećih državnih istoričara u Srbiji nedavno je napisao da je Jugoslavija bila ,,srpska država u kojoj su živeli i drugi“, što, ako je reč o prvoj Jugoslaviji, nije sasvim netačno. Naime, Kraljevina SHS stvorena je na temeljima pobede u Prvom svetskom ratu i uz naklonost saveznika koji su Srbiji dopustili da, zajedno sa svojom vojnom silom, zaposedne veliku teritoriju. Iako etnički i konfesionalno heterogena, ta je država nesumnjivo bila pod dominacijom srpske vojske i dinastije.

POBJEDA: Ne čudi Vas onda to što, za razliku do Srbije, Crna Gora vijek od nastanka Kraljevine SHS ne obilježava s pretjeranim entuzijazmom?

BEŠLIN: Teško je entuzijastično obeležavati istorijski proces koji je Crnu Goru ponizio, na bajonetima ukinuo njenu teško stečenu državnost i uveo brutalne represivne mere, posebno nakon Božićnog ustanka. Sa Hrvatima se u prvoj Jugoslaviji ipak pokušao napraviti modus vivendi: Sporazum Cvetković – Maček (1939) nije došao odjednom i niotkuda; sa Slovencima se konstantno bilo u savezu; bošnjačke stranke više su bile u vlasti nego van nje; i muslimanske i albanske stranke povremeno su potkupljivane: naposletku, sistemom političke korupcije, one su i glasale za Vidovdanski ustav (1921). Prema Crnoj Gori je konsekventno korišćena sila, nipodaštavanje i represija, bez ikakvih pokušaja sporazuma ili uvažavanja. Kao rezultat antifašističke borbe, tek su Trinaestojulski ustanak 1941. i obnova crnogorske državnosti 1944. kardinalno izmenili položaj Crne Gore u drugoj Jugoslaviji.

POBJEDA: ,,Mi smo ovdje, među ovim zidovima, u pobjedničkoj euforiji 1918. zbog Jugoslavije žrtvovali Kraljevinu Crnu Goru onome što smo smatrali višim interesima. Vaš prađed je od samog početka rata 1914. bio saveznik koji se hrabro borio protiv nadmoćnog neprijatelja, ali je na Versajskoj mirovnoj konferenciji to zaboravljeno“, kazala je u maju 2017. direktorka za kontinentalnu Evropu Ministarstva vanjskih poslova Francuske Florans Manžen, dodjeljujući crnogorskom princu Nikoli Petroviću Njegošu francusku Legiju časti. Da li ove riječi razumijete i kao izvinjenje Francuske Crnoj Gori?

BEŠLIN: Apsolutno! To jeste veoma zakasnelo, ali nedvosmisleno izvinjenje Crnoj Gori zbog toga što je žrtvovana usled ,,viših interesa“ evropskih sila. Pojedine države EU povlačile su slične poteze prema Crnoj Gori i u periodu 2000. do 2006, ali, srećom, sa drugačijim ishodom. Kada je reč crnogorskoj sudbini 1918, stvari se ipak moraju posmatrati kontekstualno. Ne zaboravite da je Evropa te godine izašla iz najvećeg sukoba do tada, u kojem su srušena čak četiri carstva - nemačko, rusko, Osmansko, austrijsko; ceo jedan svet je odlazio u istoriju. Silama pobednicama u Versaju bio je potreban bedem spram pokušaja revanšističkih, poraženih snaga da obnove stari poredak. Evropu tih godina potresaju i pokušaji socijalnih revolucija, odjeci Oktobarske revolucije, ali i užasno stanje na čitavom kontinentu iscrpljenom ratom, glađu, bolestima, nemaštinom... Velika država je, dakle, u ovom delu Evrope bila garancija očuvanja Versajskog poretka, ali i brana revolucionarnim pokretima. U takvim okolnostima malena Crna Gora bila je sitan kusur u geopolitičkoj igri i interesima velikih evropskih sila pobednica. Pored toga, činjenica je da ni kralj Nikola nije imao dovoljno kredibiliteta i političke veštine da se nametne kao subjekt istorije i ravnopravni sagovornik velikim silama. Zapad će takvog umešnog i ravnopravnog crnogorskog sagovornika, sa nesumnjivim državničkim karakteristikama, dobiti mnogo kasnije – 2006. i 2016.

POBJEDA: Demokratski front je za 27. januar najavio potpisivanje deklaracije o pomirenju partizana i četnika. Otkud u regionu ta opsjednutost pomirenjima, poravnavanjima, izjednačavanjima fašista i kvislinga sa antifašistima, izjednačavanja dželata i žrtava? Čini mi se da na tome posebno insistiraju političke grupacije ili pojedinci čiji je politički i moralni kapacitet prilično problematičan.

BEŠLIN: Na kojim će se to principima miriti ,,četnici“ i ,,partizani“ u današnjoj Crnoj Gori? Na principima partizanskog antifašizma, nacionalne ravnopravnosti i obnove crnogorske državnosti ili na principima četničke velike Srbije, nestanka Crne Gore i pokolja i genocida prema njenom bošnjačkom i muslimanskom stanovništvu?! Može li se na dve ovako divergentne platforme napraviti bilo kakvo pomirenje? I odakle to optuženici za državni terorizam odjednom postadoše zastupnici pomirenja?! Uzgred, ni sama ideja o pomirenju nije ni nova ni originalna. Naime, na našim prostorima je ideju ,,nacionalnog pomirenja“ prvi afirmisao nacionalistički hrvatski predsednik Franjo Tuđman. Setite se da je upravo Tuđman hteo da pomeša kosti dželata i žrtava u Jasenovcu, što takođe nije originalna ideja. Tzv. nacionalno pomirenje, zapečaćeno zajedničkim sahranjivanjem poginulih fašista i antifašista je, kao pokušaj normalizacije fašizma i zatiranja antifašističke levice, originalna zamisao španskog diktatora Fransiska Franka, memorijalizovana kroz izgradnju monumentalne „Doline palih“ na obroncima Gvadarame. Kod Srba je „pomiriteljsku“ ideju prvi izneo Ljotićev bliski saradnik, emigrant i fašista Stanislav Krakov, i to u romanu-apologiji o Milanu Nediću početkom šezdesetih godina 20. veka.

POBJEDA: Šta je sa najavljenom deklaracijom o očuvanju srpskog naroda, koja će, kažu, u Srbiji i u BiH biti objavljena 15. februara? Je li cilj i tog dokumenta pomirenje?

BEŠLIN: Nije. Baš kao i Crna Gora, Bosna i Hercegovina nikada nije prestala da bude ,,meta“ srpskog nacionalistič- kog projekta. Pritom, Vučićev režim nije prvi koji piše ovakve deklaracije. I Boris Tadić je pisao svoju ,,nacionalnu strategiju“, koja je imala veoma sporan sadržaj i koja je, kao i ova danas, pokazala da je svaki pokušaj Srbije da pod svoj patronat stavi Srbe u regionu i da ih iskoristi je ne samo nacionalizam, nego i jasna teritorijalna pretenzija prema susedima. Verujem da će najavljena deklaracija, potpuno opravdano, izazvati nelagodu i sumorne asocijacije u regionu.

POBJEDA: Kako ocjenjujete politiku Srbije prema Crnoj Gori?

BEŠLIN: Ta se politika konstantno vodi na dva koloseka: načelno korektni odnosi, a onda se iz budžeta Srbije izdvoji 3,4 miliona eura za nekakvu srpsku kuću u Podgorici. Čemu onda Ambasada Srbije?! Da ne govorim o tome da se taj novac stavlja u džepove ,,kontroverznim“ biznismenima u Crnoj Gori, medijima koji ga podržavaju i ljudima osumnjičenim za pokušaj terorizma. Na teritoriji Srbije planirano je nasilje u izbornom danu u Crnoj Gori, pa nije jasno zbog čega srpske institucije odbijaju da svoja saznanja podele sa crnogorskim institucijama i da izruče osumnjičene. Zašto kontrolisani mediji u Srbiji vode ciklične kampanje prema predsedniku DPS-a?! Sa druge strane, ako pogledate odnos intelektualne elite u Srbiji prema Crnoj Gori, videćete da stavovi Vučićeve vlasti zaista deluju kao dodir Majke Tereze.

POBJEDA: Zašto je taj odnos i dalje takav?

BEŠLIN: Zato što se nacionalistička Srbija nikada nije pomirila sa ,,gubitkom“ Crne Gore.

(Ovaj intervju je prenesen sa portala ANALITIKA)
http://www.bosnjackooko.com/index.ph...tari&Itemid=70

[Haman2]

BiH - Otvoreno za Vijesti.ba Akademik Filipović o nagodbama Vučića i Kolinde, Rusiji i Turskoj, Bošnjacima, Livanjskoj deklaraciji...



Akademik Filipović o nagodbama Vučića i Kolinde, Rusiji i Turskoj, Bošnjacima, Livanjskoj deklaraciji... Muhamed Filipović / Vijesti.ba Onaj ko hoće da vodi politiku prevazilaženja podjela i stvaranja uslova za trajni mir, prvo moramo otkloniti sve uzroke koji su doveli do rata, a to je svaka ambicija nacionalizma i stvaranja nacionalnih državica na Balkanu, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba akademik Muhamed Filipović.
Vučić nastoji da Bošnjake izuzme iz BiH

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, smatra, ne treba da se zalaže da dobre odnose između Bošnjaka i Srba, nego za dobre odnose između države BiH i države Srbije.

"Vučić nastoji da Bošnjake izuzme iz BiH. Svaka kombinacija u kojoj se Bošnjaci izvlače iz konteksta BiH, iz bosanskog jedinstva i zajedništva, ne miriše mi", upozorava akademik Filipović.

Osvrnuo se na nedavni sastanak Vučića i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića sa turskim predsjednikom Erdoganom u Istanbulu.

"Bojim se da iza svega toga stoji jedna dalekosežna ideja o preustroju geostrateških situacije na Balkanu na osnovu ostataka legitimiteta jaltskog sporazuma o podjeli zona uticaja, te da se sada pokušava izdvojiti jedna zona koja bi obuhvatila Srbiju i bošnjački i srpski dio BiH kao momenat buduće strukture koja se oslanja na politiku o kojoj se vjerovatno razmišlja u Moskvi i u Istanbulu", navodi Filipović.

U politikama prevazilaženja podjela i stvaranja uslova za izgradnju trajnog mira, dodaje, treba da učestvuju sve zemlje u regionu.

"U suptornom, vrši se dalja parcijalizacija. U šta BiH treba da se pretovori, pa da ima RS čija je strateška uloga direktna saradnja sa Rusijom, zatim da se bošnjački dio preko Izetbegovića i Erdogana uvlači u neku kombinaciju sa Srbijom i Vučićem? Šta to znači? To nije put ka prevazilaženju sukoba, nego stvaranje novih podjela", upozorava akademik Filipović.

Glumci borbe za jedinstvo

Potrebu domaćih političara da za rješavanje unutrašnjih problema konstantno traže pomoć nekoga izvan države tumači na način da oni nemaju stvarnog političkog uporišta, ali i da narodu ne smiju reći kakvu politiku zapravo zastupaju

"Koja je to vladajuća politička struktura koja je otvoreno rekla: 'Mi hoćemo da se priključimo Hrvatskoj', 'Mi hoćemo da se priključimo Srbiji, to je naš politički program' ili 'Mi hoćemo nezavisnu državu Bošnjaka, to je naš program'?! To niko nije rekao, to ne smije reći, ali svi oni igraju neke glumce borbe za jedinstvo, a u stvari svi na neki način rade protiv njega", konstatovao je akademik Filipović u razgovoru za Vijesti.ba.

Upitan o očekivanjima od predstojećeg susreta predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Srbije Vučića u Zagrebu, akademik je podsjetio da su "Milošević i Tuđman prvo zaratili, a onda se sastali i našli soluciju da preko BiH svedu svoje račune".

"Vučić i Grabar Kitarović treba da se nagode oko toga ko će u BiH šta uzeti. Nema drugog rezona", mišljenja je Filipović.

Livanjska deklaracija - kontinuitet politike HDZ-a

Govoreći o Deklaraciji koju je nedavno usvojila Skupština Livanjskog kantona, a kojom se negira presuda Haškog tribunala u slučaju "Prlić i ostali", akademik Filipović potcrtava da je nedopustivo da Hrvati usvajaju dokument koji se direktno kosi sa bitnim životnim interesima Bošnjaka i Srba.

"Deklaracija je samo kontinuitet politike HDZ-a BiH. Oni smatraju da je politika stvaranja Herceg- Bosne legitimna i opravdana. Ne samo da se ne odriču te politike, nego nastoje da je obnove kroz skrivenu formu stvaranja zasebnih hrvatskih izbornih jedinica", upozorava on.

Podršku za glorifikaciju zločinaca HDZ BiH ima u zvaničnom Zagrebu.

"Tamo je u porastu desnica, a ustaški prosede vraća se u cjelini. Vidjeli smo da su i premijer Plenković i svi drugi zvaničnici odbili presudu. Oni se činjenici da je čovjek koji je notorni ubica, koji je pucao na ljude i na istorijske objekte, izvršio, kao, herojski čin samoubistvo. To je ludilo. Politika Zagreba vodi se na dva nivoa: stvara politika u prizemlju, a na prvom spratu se pokazuju toalete i odlazi da se pokloni žrtvama u Ahmićima", poručio je u razgovoru za Vijesti.ba akademik Filipović.

N.Ć.

(Vijesti.ba)

[Haman2]

Nj.e. Rabii AL HANTOULI, ambasador Države Palestine u Crnoj Gori
NEKA IZRAEL SAMO OKONČA OKUPACIJU PALESTINE I ISPOŠTUJE REZOLUCIJE UN I IMAĆEMO TRAJAN MIR

Objavljeno: 22. January 2018. 17:01:37



Nj.e. RABII AL HANTOULI: Mi u Palestini, jevreji, hrišćani i muslimani smo oduvijek živjeli zajedno u miru, ali je cionistički pokret iskoristio religijski faktor da implementira svoj rasistički kolonijalni projekat u Palestini. Danas nas je 5 miliona Palestinaca u Gazi, na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jerusalimu, uz još 1.5 miliona Palestinaca koji žive u današnjem Izraelu, i vjerujte mi da mi ne idemo nigdje, mi ostajemo na našoj zemlji.

Vaša ekselencijo, stradanja palestinskog naroda traju sedam decenija ispred očiju brojnih arapskih zemalja i cijelog svijeta. Upoznajte nas sa situacijom kada je u pitanju Palestina i palestinski narod danas.
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Ovo je nažalost tužna realnost, od kreiranja Izraela 1947. godine na našoj teritoriji narod Palestine nikada nije imao mir i bezbjednost i još uvijek se borimo da ostvarimo naše pravo na slobodu i nezavisnost u suverenoj Palestini. Već je 70 godina suočavanja sa svirepošću i zločinima izraelske okupacije koja je rezultirala milionima izbjeglica i hiljadama žrtava, ranjenika i zatvorenika.
Palestina još uvijek živi ovu nepravdu u kojoj međunarodna zajednica nije sposobna da iznese svoju obavezu da okonča ovu vojnu okupaciju primjenjujući međunarodne zakone i rezolucije Ujedinjenih nacija, dajući Izraelu osjećaj nekažnjivosti i omogućavajući mu da vrši zločine bez plaćanja ikakve cijene. Izrael u potpunosti ignoriše i krši 86 rezolucija Vijeća sigurnosti i više od 700 rezolucija Generalne skupštine UN-a. Zamislite šta bi se desilo nekoj drugoj državi kada bi dostigla samo 1% ovog sramotnog rekorda?
Najnovija rezolucija Vijeća sigurnosti je usvojena prošle godine potvrđujući da su naselja koja Izrael gradi nelegalna i predstavljaju ogromnu prepreku miru, zahtijevajući od Izraela da odmah prestane sa tim, i šta se desilo? Izraelska Vlada konfiskuje dodatnu palestinsku teritoriju svakog dana i najavljuje dodatnu izgradnju ilegalnih naselja.

Jerusalim je sveti grad za tri monoteističke religije. Upoznajte nas: koliko iznosi površina Palestine (Zapadna obala i Pojas Gaza) prema rezoluciji UN-a iz 1967. godine, a koliku površinu danas kontroliše palestinska uprava? Kolika je površina, broj stanovnika i etnički sastav Jerusalima (a kolika je površina, broj stanovnika i etnički sastav Istočnog Jerusalima)?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Jerusalim je jedan od najstarijih stalno naseljenih gradova na svijetu, a istorija grada je počela prije više od 5.000 godina. Među njegovih 220 istorijskih spomenika su: Hram Hristovog Vaskrsenja u kojem se nalazi Hristov grob, Al-Aksa džamija i Kube (Kupola) na stijeni, sagrađena u sedmom vijeku. Džamija Al Aksa je treće najsvetije mjesto za muslimane širom svijeta, i ova džamija je bila prva kibla kod muslimana. Stari grad Jerusalim sa svojim zidinama, jedan je od najbolje očuvanih srednjevjekovnih gradova u islamskom svijetu. Podijeljen je na četiri dijela: muslimansku, hrišćansku, jermensku i jevrejsku četvrt. Stari grad je bio dom za više različitih kultura, koje se ogledaju u arhitekturi i planovima grada i njegovih sakralnih objekata, ulica, pijaca i stambenih četvrti. Danas, jerusalimska živa tradicija se nastavlja, čineći ovaj grad srcem ljudske istorije.
Vjekovima je Jerusalim bio političko, administrativno i duhovno srce Palestine. Skoro jedna trećina ekonomske aktivnosti je centralizovana oko Istočnog Jerusalima.
Prema međunarodnom pravu, Istočni Jerusalim (uključujući Stari grad i njegova sveta mjesta) nije legalno dio Izraela. Od osnivanja Izraela 1948. godine, međunarodna zajednica, uključujući SAD, odbija da prizna suverenitet bilo koje zemlje nad bilo kojim dijelom Jerusalima u odsustvu trajnog arapsko-izraelskog mirovnog sporazuma.
Na osnovu granica iz 1967. godine, Državi Palestini treba da pripadne 22% istorijske teritorije Palestine (prije osnivanja Izraela). Tokom rata 1967. godine, Izrael je vojno okupirao Zapadnu obalu, uključujući i Istočni Jerusalim, i Palestina se od tada sve do danas nalazi pod vojnom okupacijom Izraela. Izrael je kasnije aneksirao Istočni Jerusalim nakon što je masovno širio gradske granice ka Zapadnoj obali na način koji su UN i međunarodna zajednica više puta osudili kao nezakonite. Izraelsko širenje granica opštine Jerusalim i kolonizacija su proglašeni nelegalnim Rezolucijama 242, 252 i 476 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. U Istočnom Jerusalimu živi oko 330.000 Palestinaca koji preživljavaju sistematsku diskriminaciju od strane izraelskih vlasti i suočavaju se sa stalnom prijetnjom da će izgubiti pravo da žive u gradu ako otputuju u inostranstvo da uče ili rade. Oko 78% palestinskih stanovnika Jerusalima živi u siromaštvu, a najmanje 160.000 Palestinaca koji žive u gradu nemaju odgovarajuću ili legalnu povezanost na vodovodne mreže. Izrael sprječava Palestince koji nisu iz Jerusalima da uđu u grad osim ako dobiju izraelsku dozvolu, koja se rijetko odobrava.

Nj.e. RABII AL HANTOULI: Na osnovu granica iz 1967. godine, Državi Palestini treba da pripadne 22% istorijske teritorije Palestine (prije osnivanja Izraela). Tokom rata 1967. godine, Izrael je vojno okupirao Zapadnu obalu, uključujući i Istočni Jerusalim, i Palestina se od tada sve do danas nalazi pod vojnom okupacijom Izraela.

Da li su palestinska vlada i ostale arapske vlade nespremno dočekale odluku američkih vlasti o premještanju ambasade u Jerusalim, iako je bilo tih najava?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Nije lako pretpostaviti da jedan stalni član Vijća sigurnosti koji bi trebalo da čuva međunarodni mir i sigurnost može prekršiti sopstvene rezolucije kreirajući novu prijetnju za međunarodnu sigurnost.
Ali ta odluka američkog predsjednika je u suprotnosti sa međunarodnim zakonom, rezolucijama Vijeća sigurnosti i sa tradicionalnom pozicijom SAD-a da je mir koji treba postići zasnovan na dvodržavnom rješenju sa granicama država od prije 1967. godine, što bi značilo da je istočni dio Jerusalima uključujući i stari grad palestinski.
Još od prošle godine smo imali intenzivne kontakte sa novom američkom administracijom pokušavajući da nađemo način za pravedan i trajan mir, i radili smo to veoma iskreno nadajući se da ćemo pomoći da se dođe do rješenja, ali smo ‘nagrađeni’ ovom odlukom koja ima ozbiljne posljedice. Ovim činom se SAD sebe eliminisale iz uloge iskrenog mirovnog posrednika, i postale saučesnik u okupaciji.

Da li je odluka američke administracije o premještanju ambasade u Jerusalim pokušaj da se ispita odlučnost arapskog svijeta da brane Jerusalim ili pritisak na palestinsku vlast putem ucjenjivanja (‘’daćemo vam Istočni Jerusalim; a vi priznajte Izraela’’)?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: To zaista jeste ispit ali ne samo za arapske ili muslimanske zemlje, već i za hrišćanske i za čitavu međunarodnu zajednicu, za sve na ovom svijetu koji podržavaju ljudska prava, mir i pravdu. U najnovijem glasanju u Ujedinjenim nacijama o Jerusalimu, velika većina svijeta je odbila američku odluku i potvrdila poštovanje međunarodnih zakona od strane međunarodne zajednice. Principijelan stav takođe treba prenijeti i u djela. Kada se radi o našim osnovnim pravima to je crvena linija i ne postoji pritisak koji može da promijeni našu poziciju, naš narod je spreman da ih brani po svaku cijenu. Rekavši to, nećemo dozvoliti da nas uvuku u nasilje jer je to protiv interesa našeg naroda, mi ćemo nastaviti našu borbu na političkom, diplomatskom i pravnom polju zajedno sa popularnim mirnim otporom na terenu.

U slučaju da Izraelci odluče da isprovociraju haos, mi ne raspolažemo sredstvima da ih zaustavimo, ali u toj situaciji ono što se desi u Palestini neće ostati samo u Palestini, posljedice će biti globalne. Iz tog razloga je veoma hitno da međunarodna zajednica djeluje i zaustavi ovu okupaciju.

Nameće se utisak da su načelno (ili formalno) obje strane spremne za dvodržavno rješenje (međusobno priznanje). Koji su sve problemi mirovnog procesa? Je li ključni spor višedecenijskog konflikta status cijelog Jerusalima (ili Istočnog Jerusalima)?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Realnost je da smo mi Palestinci, zarad mira, napravili istorijski politički ustupak 1988. godine, povinujući se rezolucijama međunarodne zajednice i prihvatajući da formiramo našu nezavisnu državu na granicama iz 1967. godine sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom (22% originalne teritorije Palestine), priznajući time državu Izrael. Nakon toga smo 1991. godine ušli u mirovni proces koji je trebalo da dovede do trajnog i pravednog mira zasnovanog na ovim međunarodnim uslovima gdje je izraelska okupacija naše teritorije trebala u potpunosti da prestane 1999. godine. Problem je što su od tada izraelske vlade torpedovale ovaj proces i neprekidno tražile izgovore kako ne bi ispunile svoje obaveze iz potpisanih sporazuma i međunarodnog prava.
Danas, neki izraelski zvaničnici uključujući i ministra otvoreno govore da odbijaju da priznaju Državu Palestinu pozivajući na dodatno otimanje zemlje i čak pozivajući na ubijanje Palestinaca.
Stvarni problem je taj da Izrael ne vidi nikakvu potrebu ili interes za postizanjem pravog mira što je dodatno ojačano nekažnjavanjem za kršenja od strane međunarodne zajednice. Oni svoj interes vide u kriminalnom kolonijalističkom tretmanu Palestine, uključujući Jerusalim. Kada se to promijeni, imaćemo mir.

Nj.e. RABII AL HANTOULI: U Istočnom Jerusalimu živi oko 330.000 Palestinaca koji preživljavaju sistematsku diskriminaciju od strane izraelskih vlasti i suočavaju se sa stalnom prijetnjom da će izgubiti pravo da žive u gradu ako otputuju u inostranstvo da uče ili rade. Oko 78% palestinskih stanovnika Jerusalima živi u siromaštvu, a najmanje 160.000 Palestinaca koji žive u gradu nemaju odgovarajuću ili legalnu povezanost na vodovodne mreže. Izrael sprječava Palestince koji nisu iz Jerusalima da uđu u grad osim ako dobiju izraelsku dozvolu, koja se rijetko odobrava.

Šta konkretno izraelski režim treba da uradi kako bi došlo do međusobnog priznanja Palestine i Izraela; šta palestinske vlasti treba da urade da Arapi iskreno prihvate mogućnost da Izrael egzistira među arapskim državama, kako bi Arapi i Jevreji (i svi ostali) imali mir i stabilnost?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Sve što Izrael treba da uradi je da implementira i poštuje međunarodni zakon i rezolucije UN-a, a to će uraditi prekidom vojne okupacije, povlačenjem svojih vojnika i ilegalnih naseljenika sa naše teritorije okupirane 1967. godine, uključujući i Istočni Jerusalim.
Palestina i arapske zemlje su svoj domaći zadatak završile još odavno. Arapske zemlje su 2002. godine usvojile Arapsku mirovnu inicijativu koja kaže da su sve zemlje spremne da normalizuju odnose sa Izraelom ako Izrael prekine svoju vojnu okupaciju Palestine i drugih arapskih teritorija i ako ispoštuje rezolucije Ujedinjenih nacija. Ova inicijativa je ignorisana od strane Izraela koji se bavi spletkama oko nje. Ne zaboravite da Izrael ima mirovni sporazum sa dvije arapske zemlje u susjedstvu, Egiptom i Jordanom, i nijedna arapska zemlja ni na koji način ne prijeti Izraelu ni na koji način, čak naprotiv, Izrael je taj koji sprovodi agresiju nad Libanom, Sirijom, itd.

Izraelski desničari koriste koncept ‘’obećane zemlje’’ kao osnovu za opravdanje naseljenja Jevreja i raseljenja Palestinaca. Zlokobno se spominje aneksija okupiranih dijelova Zapadne obale, preseljenje Palestinaca iz Pojasa Gaze… Da li teorija zavjere o tzv. ‘Velikom Izraelu’ polahko dobija potvrdu u stvarnosti?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: To je ono što oni pokušavaju da urade već 70 godina, i to ne samo desnica. Oni koriste religijske argumente u političke svrhe, žele da prikažu situaciju kao religijski sukob, što mi odbijamo. Radi se isključivo o ljudskim pravima, samoopredjeljenju, nezavisnosti i slobodi. Mi u Palestini, jevreji, hrišćani i muslimani smo oduvijek živjeli zajedno u miru ali je cionistički pokret iskoristio religijski faktor da implementira svoj rasistički kolonijalni projekat u Palestini. Danas nas je 5 miliona Palestinaca u Gazi, na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jerusalimu, uz još 1.5 miliona Palestinaca koji žive u današnjem Izraelu, i vjerujte mi da mi ne idemo nigdje, mi ostajemo na našoj zemlji.

Protiv Trampove odluke su glasale četiri stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a: Kina, Francuska, Rusija i Velika Britanija. Možemo li sada očekivati novi početak mirovnog procesa, direktne pregovore sa jasnim početnim parametrima: dvije države i Palestina sa glavnim gradom Istočni Jerusalim?
Nj.e. RABII AL HANTOULI: Međunarodna zajednica i naročito stalni članovi Viječa sigurnosti Ujedinjenih nacija imaju odgovornost da nađu novi mehanizam koji bi doveo do pravednog i trajnog mira zasnovanog na međunarodnim uslovima. Sada bi mogla biti prilika za kredibilan proces sa jasnim vremenskim okvirom koji bi rezultirao okončanjem izraelske okupacije Palestine kako bi se postigao mirovni sporazum o dvije države zasnovan na granicama od prije 1967. godine, Izrael i Palestina, sa Istočnim Jerusalimom kao našim glavnim gradom.

NEKA IZRAEL SAMO OKONČA OKUPACIJU PALESTINE I ISPOŠTUJE REZOLUCIJE UN I IMAĆEMO TRAJAN MIR — Bosnjaci.Net

[Haman2]

Mozda bi bilo najbolje da ovaj tekst ide pod naslov " NASA POSLA" ali kako sam ranije pod ovim naslovom prezentirao kazivanje S. Rekica, red je da i ovaj tekst prezentiram pod istim naslovom, jer pretpostavljam da svi ne citamo sve naslove na ovom Forumu.

TRAČ PARTIJA SENADA AVDIĆA: Kako je Fikret Muslimović postao simbol jedinstva naroda, vjere i vojske?!
Možda se ovaj feljton, koji, shvatili ste, nije samo priča samo o tome kako je jedan karijerni oficir obavještajno-bezbjednosne struke Jugoslovenske narodne armije protrčao kroz ratno-poratnu Bosne i Hercegovinu i sve njene institucije, mogao biti okončan sa prošlim nastavkom.

Piše: SENAD AVDIĆ



Ali, nije, jer se u međuvremenu "dogodio" opsežni intervju Seada Rekića nedjeljniku "STAV". Rekić je predratni oficir JNA odškolovan u svijetlim tradicijama Vojne akademije - odsjek, obavještajno-sigurnosni.

Zato ću posvetiti neophodan prostor koji Rekićev intervju, njegovo izvlačenje iz penzionerskog naftalina nakon četvrt stoljeća, traži i zaslužuje. Zanimljivo je da je Fikret Muslimović, gosutujući na Face TV na pitanje voditelja Senada Hadžifejzovića najavio mogućnost da se Rekić napokon oglasi u medijima i brani od optužbi koje ga prate decenijama. "Mislim da bi najbolje bilo da to Rekić sam objasni". I , samo 15-ak dana kasnije, Rekić se oglasio u nacionalnom bošnjačkom nedjeljniku "Stav" koji izdaje i reklamira knjigu autora Fikreta Muslimovića i kolege mu, iz JNA, Armije BiH i kabineta Bakira Izetbegovića, doktora nauka Selme Cikotića!

Nekoliko mjeseci pred početka rata rukovodstvo RMUP-a BiH, predvođeno ministrom Alijom Delimustafićem i predstavnici Generalštaba JNA na čelu sa šefom KOS-a Aleksandrom Vasiljevićem dogovorili su na sastanku (u Han Pijesku, gdje će kroz koji mjesec zasjesti Ratko Mladić) zajedničku suradnju i pomoć. Pored ostalih oblika bratske pomoći, JNA je policiji BiH "ustupila" nekolicinu sojih iskusnih, provjerenih i dokazanih oficira, da im se "nađu pri ruci".

Jedan od takvih danajskih darova bio je Sead Rekić, kapetan JNA, vrunski operativac za završenom Vojno-štapskom akademijom. Nakon transfera iz JNA u MUP-u je dobio status samotalnog inspektora, ili kako se već to zvalo. Obilazio je policijske ustanove širom BiH, sa dosta maglovitim, nejasnim zadatcima i linijom odgovornosti. Rat ga je zatekao u Mostaru, bio ja na čelu jedne specijalne policijske postrojbe iza koje su u Hercegovii ostali brojni nerašćišćeni repovi i afere.

Poslije će se sa svojim specijalcima nazvanim odred "Dido" preseliti na Igman, samo uvećavajući haos, bezvlašće,proširujući carstvo kriminala, špijunaže koje je carovala na tom "slobodnom teritoriju" u kojem su stanovnici sarajevskog logora, bezrazložno, naivno, kako i priliči očajnicima, gledali jedinu nadu za svoju slobodu.

SPAŠAVANJE VOJNIKA JARANA-FIKRETA

Rekić je sa nekoliko svojih vojnika, većinom stranaca, "kerova rata", ušao u Sarajevo (preko aerodromske piste) u rano proljeće 1993.godine i vrlo brzo bio uhapšen. Pritvorila ga j sarajevska policija po nalogu sektpora Državne bezbjednosti kojem je Rekić bio poznat/sumnjiv od prije rata dok je bio na službi u JNA. Kako će mi kasnije ispričati Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice RMUP-a, jedine organizovane oružane sile prije rata i na njegovom početku, Rekić se oko njega i Specijalne jedinice počeo napadno vrzmati u vrijeme dok je još bio oficir JNA.

Na jednom "druženju" u jedinoj sarajevskoj konobi sa morski plodovima i vinima, "Šentadi", pričao je Vikić, Rekić ga je satima ispitivao o brojnosti, (nacionalnom) sastavu, opremljenosti njegovih specijalaca. "Od početka sam primijetio da Rekić taj "neobavezni" kafanski razgovor snima", kazao mi je nakon rata Vikić. Nedugo nakon tog razgovora JNA, odnosno njen ovlašteni predstavnik Fikret Muslimović, u to vrijeme Rekićev šef u KOS-u, što je Rekić i potvrdio u "Stavu", tužit će Dragana Vikića i Avdu Hebiba, tada pomoćnika ministra RMUP-a za neovlašteno zaustavljanje konvoja sa (vojnim) naoružanjem na području Istočne Hercegovine, u Bileći u proljeće 1991. godine.

Vikićevi specijalci su, uprkos orkestriranim protestima lokalnih Srba, koji su prijetili da se pretvore u brutalni linč specijalaca iz Sarajeva, presreli kamion pun oružja koji se iz Trebinja kretao prema Ljubinju. Iako su se u kamionu nalazili isključivo civili, funkcioneri lokalnog SDS-a, JNA je, preko organa bezbjednosti, Fikreta Muslimovića, optužila čelnike MUP-a za uzrupaciju njene imovine, oružja i municije.

Rekić je nakon hapšenja priznao inspektorima DB-a Sarajevo da je u MUP BiH prešao po nalogu svojih šefova iz KOS-a i da je cijelo vrijeme, sve do hapšenja, radio po nalogu KOS-a, a da mu je veza u Armiji BiH bio Fikret Muslimović, u to vrijeme načelnik Vojne bezbjednosti Armije BiH. Rekićev iskaz uskoro je objavljen u tabloidu "AS", kasnije će se saznati uz posredovanje tadašnjeg komandanta Armije BiH Sefera Halilovića i šefa njegovog kabineta Fahrudina Radončića. Radončića i glavnog urednika "AS"-a Džemala Džakmića uhapsili su i pritivorili pripadnici vojne bezbjednosti, koja je bila podređena Muslimoviću. Pušteni su iz pritvora poslije nekoliko dana nakon intervencije kabineta Alije Izetbegovića, odnosno njegovog sina Bakira.

Fikret Muslimović je nakon što je Rekićevo priznanje u kojem ga je ovaj teško teretio za "suradnju sa agresorom" sve negirao i kazao da je on još u martu 1992.godine, kada je saznao da je Rekić infiltriran u RMUP BiH o tome da je on krtica JNA obavijestio tadašnjeg portparola Stranke demokratske akcije profesora Enesa Pelidiju. Muslimović ga je, kako je tvrdio, zamolio tu infomciju brzo prenese vrhu stranke, odnosno Aliji Izetbegoviću, lično.

Enes Pelidija, koji je na iznenađujući način postao portparol SDA i još neobjašnjivije to prestao biti, potvrdio je u dva navrata da je Muslimovićevu poruku porenio Izetbegoviću. Izetegović govori da se toga ne sjeća, ali ako Pelidija tvrdi da mu je prenio, onda je to vjerovatno istina, a da je on propustio da je proslijedi odgovornima u MUP-u i Armiji.

KOS TO KAŽE, KOS TO LAŽE, SRBIJA JE MALA

Zanimljivo je ukazati da je prije tri mjeseca govoreći na obilježavanju godišnjice Bošnjačkog sabora (kojeg je neko samoinicijativno proglasio za Dan Bošnjaka!?), Bakir Izetbegović među najveće bošnjačke intelektualce, uz Aliju Isakovića, Enesa Durakovića, Muhameda Filipovića i Bakira Tanovića svrstao i malo kome poznatog Enesa Pelidiju. Pelidiji ni po kom kriteriju nije mjesto u takvom društvu, čitav njegov naučni opus vezan je za rani period turske vladavine u Bosni i Hercegovini.

Glorificiranje Pelidije u kontekstu "bošnjačke nacije" samo indicira da je Izetbegovićev govor, zapravo, pisao njegov savjetnik Fikret Muslimović, koji je time, pored ostalog, vratio dug Pelidiju kao dugogodišnjem suradniku koji mu je bio ključni (i jedini) alibi- svjedok da nije KOS-ova krtica u redovima, ne samo Armije BiH, nego cjelokupne bošnjačke političke, vjerske, medijske, spoljnopolitičke nomenklature.

Sead Rekić je u intervjuu "Stavu" ponovio iste tvrdnje koje je iznio na suđenju pred Vojnim sudom kada je oslobođen u proljeće 1994.godine. (Sudija mu je bio Ismet Mehić, predratni vojni tužilac i dobar poznanik iz tadašnje kasarne JNA "Viktor Bubanj" gdje je bilo smješteno vojno pravosuđe, ali i vojna policija kojoj je komandovao Rekića.) Rekić je tvrdio da je iskaz u SDB-u dao pod užasnom torturom, fizičkom i psihičkom, da je mučen, izgladnjivan, te da je njegovo priznanje iznuđeno, pa zbog tih oklolnosi ne može biti valjan sudski dokaz.

Gledao sam video snimak sa ispitivanja Rekića u DB-u, ne znam šta mu je prethodilo, ali jasno se vidjelo da Rekić fizički nije izgledao ništa ni bolje ni lošije od svojih "mučitelja", inspektora državne bezbjednosti. I, još jednu, valjda najvažniju stvar nije (očito u pisanom intervjuu) u "Stavu" je preskočio Rekić: zašto ga je, goinu dana prije hapšenja bivši šef Fikret MUslimović , prema vlastitoj tvrdnji, potvđenoj i od Enesa Pelidije, prijavio da je KOS-ova krtica u MUP-u BiH u funkciji predstojeće srpske agresije na BiH?!

Mene, međutim, kopka jedna druga, lično-profesionalna nedoumica (mada nedoumica oko žalosne, maligne uloge Fikreta Muslimovića u svim aferama društva, nemam nedpoumica): zašto toga marta 1992.godine nije meni, od kojeg je primao mjesečnu panažu, a ne tamo nekom portparolu SDA Pelidiji, Musimović nije prenio svoja saznanja o Rekićevoj KOS-ovskoj agenturi u MUP-u BiH.

Upravo tih dana, prije 26 godina nekoliko (neplaćenih!) izvora, poznanika i prijatelja, mi je skrenulo pažnju na izvjesnog lika, Ragiba Merdžanića, koji je iz Hrvatske došao u Sarajevo i za kratko vrijeme se nametnuo kao važan čimbenik u političko-bezbjedonosnom životu, savjetnik visokih bošnjačkih dužnosnika. Kod kolega iz Hrvatske sam se raspitao o Merdžaniću i sve što sam saznao, nije ostavljalo dilemu da je ciljano poslan u BiH da unese dodatnu konfuziju. Bio je visokorangirani funkcioner UDBA-e sa sjedištem u Rijeci, od velikog povjerenja Josipa Perkovića, sive eminencije hrvatske UDBA-e koji se odmah nakon sloma komunizma priključio Tuđmanovovom sigurnosnom aparatu. Nakon što sam objavio tekst o Merdžaniću, on je preko noći nestao iz Sarajeva. Analogija sa Rekićem je neizbježna...

RASTANAK SE PRIMAKAO

Priča o Fikretu Muslimoviću, "kantaru bosanskog ponosa", kako su ga na početku rata nazivali bošnjački novinari i intelektualci, bivšem surovom, nemilosrdnom, pa zato i cijenjenom i perspektivnom bezbjednjuku i obavještajcu nekadašnje Jugoslovenske narodne armije, decenijama, pa i danas, jednom od najmoćnijih osoba bošnjačke politike i javnog prostora, primiče se svome kraju.

Ostao sam dužan još veliki broj zanimljivih, istinitih, lično doživljenih , proživljenih i preživljenih priča u kojima se on pojavljuje kao glavni akter, iz sjene, ili, rjeđe, na sceni. Ako su moguće neke komparacije, usporedbe sa sličnim personama, možda bi se "duboka moća" Fikreta Muslimovića u bošnjačkoj poltici mogla uporediti sa utjecajem Vladimira Šeksa na procese u Hrvatskoj, od osamostaljenja pa sve do današnjih dana. Šeks je Tuđmanu,nekada, a Plenkoviću danas, bio podjednako nezaobilazan, važan suradnik, kao što je Muslimović bio Aliji Izetbgoviću, nekada, i sinu mu Bakiru posljednjih destak godina.

U ljeto 1993. godine u Narodnom pozorištu u Zenici održana je promocija knjige mog predratnog profesora Safeta Halilovića "Restitucija bosanske državnosti". Profesor Hilmo Neimarlija, glavni promotor, držao je, čini mi se, sat vremena pažnju publike predavanjem koje se nije odnosilo isključivo na tematiku Halilovićeve knjige. Značajan dio svog predavanja Neimarlija je, teško mi je bilo odgonetnuti iz kojih razloga, odvojio za ukazivanje na opasnost biroktatizacije Armije BiH, ali i militarizaciji cjelokupnog društva od strane pripadnika nekadašnje JNA koji su preuzeli Armiju BiH ne odričući se ničeg osim prethodne ideološke i državne paradigme.

Dvadeset i pet godina kasnije Fikret Muslimović, kao reprezentaivan uzorak JNA-ovske tranzicije u nacionalne vojske i društvene sustave, piše knjigu "Mislilac i držvnik Alija Izetbegović", promovira je po džamija, Islamskim centrima u prisustvu najviših vjerskih dužnosnika Ilamske zajednice. Danas, dakle, nema potrebe da nam profesori poltilogije pišu knjige o državnosti, niti vjerski autoriteti, ulema, tumače islamske vrijednosti i obaveze: za sve je to dovoljan samo jedan, svemogući, svevremeni, sveznajući, sveprisutni- Fikret Muslimović!

KRAJ
(Posuđena kolumna iz magazina "Start")

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/716 ... ske_v.html

[Haman2]

[quote]Nikola Tesla - intervju



TESLA ILI PRILAGOĐAVANJE ANĐELA

Kаo inspirаcijа Stevаnu Pešiću dа nаpiše ovu drаmu, poslužio je intervju koji je nаučnik Nikolа Teslа dаo zа čаsopis „Besmrtnost“ u svojoj lаborаtoriji u Kolorаdo Springsu.

Intervju pokrivа rаzne od teme od ishrаne do Univerzumа i sve bi bilo sаsvim obično dа Teslа nije „ukinuo“ vreme i prostor.

Posle ovаkvog „putovаnjа“ novinаr više nikаdа neće biti isti, а ni mi.

INTERVJU TESLE SA DŽON SMITOM

NOVINAR: Gospodine Teslа, stekli ste slаvu čovekа koji se umešаo u kosmičke procese. Nedаvno ste preplаšili dobre ljude tvrdeći kаko vibrаcijаmа možete preseći Zemlju kаo jаbuku nožem. Ovde u Kolorаdu Springsu stvorili ste munju; čovek do sаdа to nije učinio. Nebo seku hiljаde munjа i hiljаde gromovа udаrаju u plаninske vrhove. Tlo podrhtаvа, а životinje i ptice beže u divljem strаhu. Zаhvаljujem vаm nа ljubаznosti što ste pristаli dа se sklonimo u ovu kuću; tu se osećаm bezbednim. Moje ime je Džon Smit i novinаr sаm u “Biltenu Besmrtnosti“. Urednik togа listа je gospođicа Emili Dikinson, а direktor gospodin Bolt Bitmen.

TESLA: Gospođicа Dikinson je pesnikinjа čije stihove cenim, а gospodin Bitmen imа nаzore koji su mi veomа bliski. Redovno čitаm vаš list, i dа bi ovаj rаzgovor tekаo lаkše i brže ukinućemo vreme i prostor.

NOVINAR: Čudo je evo već u početku! Ko ste vi, gospodine Teslа?

TESLA: To je prаvo pitаnje, gospodine Smit, i jа ću se potruditi dа vаm dаm i prаvi odgovor nа njegа.

NOVINAR: Kаžu dа ste iz zemlje Hrvаtske, iz krаjа zvаnog Likа, gde zаjedno sа ljudimа rаste drveće, kаmen i zvezdаno nebo. Kаžu dа vаm je
zаvičаj selo koje nosi ime po gorskom cveću, i dа je kućа, u kojoj ste se rodili, pored šume i crkve.

TESLA: Zаistа, sve je tаko.

NOVINAR: Stub kuće je bilа mаjkа. Imаlа je zlаtne ruke. Njenа bаštа se prvа zаzelenilа, i njeno žito nаjpre vlаtаlo. Tkаlа je nаjbelje plаtno i vezlа nаjlepše vezove u krаju. Vreme je znаlа po ptičjem letu, а po trаvi gde će poteći izvor. Pred oluju je brаlа u polju iglice gromа i tаko sprečаvаlа nesreću i vаtru. Pesme koje je onа slušаlа kаo dete, pevаlа je svojoj deci ili je smišljаlа nove.

TESLA: Bilo joj je šezdeset godinа i, šаle rаdi, vezivаlа je tri svoje trepаvice. Zаr to nije čudesno?

NOVINAR: Zаdivljujuće je kаko izvesni ljudi imаju roditelje kаkvi su donekle i oni sаmi.

TESLA: Seme biljke morа pаsti nа pogodno tlo, i trebа gа zаlivаti, negovаti i čekаti dа iznikne i olistа. Tаko je i sа svаkim čovekom ili bićem koje imа ljudsko obličje.

NOVINAR: Znаči li to dа tаkvo obličje nije uvek i znаk dа je neko čovek?

TESLA: Jа sаm se mnogo putа uverio u to.

NOVINAR: Gospodine Teslа, jedаn pesnik je govorio o svemirskom brodu, koji se spustio u Smiljаnu i čestitom seoskom svešteniku i njegovoj ženi ostаvio muško dete, koje su oni nаzvаli Nikolа.

TESLA: Pesnici bolje tumаče pojаve ovogа svetа od drugih ljudi.

NOVINAR: Pre nego što će se to dogoditi, nаd Likom se pojаvio meteor, svetionik zvezdаnom brodu.

TESLA: Tаj meteor je opisаo i moj otаc. On gа nаzivа usijаnim nebeskim telom.

NOVINAR: Ako je jedno dete tаko rođeno, zаr nisu i svа decа nebeskog poreklа?

TESLA: Vаsionа je bilа kolevkа prvih ljudi. Iz nje su potom izlаzili jedino oni što će nešto stvoriti i učiniti zа ljudski rod.

NOVINAR: Kojа su decа iz te kolevke?

TESLA: Bili Šekspir, Leonаrdo dа Vinči, onаj momаk Amаdeus. Nаrаvno, imа ih još.

NOVINAR: Prvi je pesnik, drugi slikаr i nаučnik, treći kompozitor.

TESLA: Svi oni su sаmo rаzličite mаnifestаcije istog Duhа.

NOVINAR: Jesu li i oni prispeli nа Zemlju svemirskom letelicom?

TESLA: Bilo je i tаkvih koje su gurnuli dole. Ali ne brinite zа njih. Oni su kаo mаčke: dočekаju se nа noge mаkаr ih bаcili sа poslednjeg sprаtа “Vаldorf-Astorije“.

NOVINAR: Dok smo posmаtrаli kаko blešte munje i slušаli kаko tutnje gromovi, rekli ste: “To je kаo u 'Luči Mikrokozmа', kаdа Lucifer nа čelu milionske vojske poleće u Nebo! “

TESLA: U Luciferа su svi bili zаljubljeni. Ni onаj što je leteo umnim krilimа, nije mu odoleo.

NOVINAR: Je li i on iz vаsionske kolevke?

TESLA: Jeste. Čujem dа se moji Srbi nešto žаle. Štа im nedostаje? Imаju Vlаdiku i mene, ono što je vrhunsko nа Zemlji: Poeziju i Nаuku.

NOVINAR: Ko su, zаprаvo, Srbi?

TESLA: Posredničko pleme među nаrodimа, trgovci sunčаnom energijom nа Zemlji. Robа im dаnаs slаbo ide, pа su se zаbrinuli.

NOVINAR: Vrаtimo se vаšem životu. Školovаli ste se u Grаcu, studirаli u Prаgu, službovаli u Budimpešti i Pаrizu. Zаtim odlаzite u Ameriku.

TESLA: Amerikа je spirituаlno tlo, zbog togа sаm došаo i ostаo ovde. Nаkon revolucije Lenjin me je pozivаo u Rusiju, аli jа sаm zаhvаlio i odbio. Rаzlog zа to nije što sаm slutio štа će se tаmo zbivаti. Rusijа je letnje podne zаsićeno tаmnim energijаmа koje bi ometаle moj rаd. Amerikа je svetlo prolećno jutro.

NOVINAR: Ne rаzumem vаs, gospodine Teslа.

TESLA: Nа ovoj plаneti postoje krаjevi koji su izvor negаtivnih duhovnih energijа, i oni koji to nisu. Amerikа je krаj sа pozitivnim energijаmа ( Jack987: bila je u to doba. Danas, 110 godina kasnije, tamo je sasvim suprotna energija). Ponekаd, noću, vidim čete Mаjа i Astekа kаko mаrširаju putevimа ove zemlje, hitаjući premа grаdovimа sа kаpijаmа od Suncа i Mesecа. Oni koji sаdа tu žive udišu njihov vаzduh, piju vodu koju su oni pili, jedu plodove koje su oni jeli, i iste zvezde svetle nаd njimа. Iz tog ukrštаjа će se roditi novа rаsа. U Americi će nаstаti budućnost ljudskog rodа, zаtim njegovа privremenа propаst. Izа togа će nаstupiti dobа koje se nаzivа Zlаtnim. I to dobа će biti privremeno. ( OPD 4. denzitet ??? )

NOVINAR: Molim vаs dа to objаsnite, gospodine Teslа.

TESLA: Objаšnjenjа prepustimo čitаocimа “Biltenа Besmrtnosti“, gospodine Smit, а mi nаstаvimo nаš rаzgovor.

NOVINAR: Pretpostаvljа se dа imаte hiljаde otkrićа i izumа.

TESLA: Moguće je, zаborаvio sаm im broj.

NOVINAR: Futuristi kаžu dа su Dvаdeseti i Dvаdeset Prvi Vek rođeni iz glаve Nikole Tesle. Oni slаve Obratno Mаgnetno Polje i pevаju himne Indukcinom Motoru. Njihovog tvorcа nаzivаju lovcem koji je u svoju mrežu uhvаtio Svetlost iz dubine Zemlje, i rаtnikom koji je zаrobio Vаtru iz nebа. Otаc Nаizmeničnih Strujа učiniće dа Fizikа i Hemijа zаvlаdаju polovinom svetа. Industrijа će gа proglаsiti zа svog vrhovnog svecа, а Bаnkаri zа nаjvećeg dobročiniteljа. (izgleda da su futuristi pogriješili u vezi bankara ) Bežičnа Telegrаfijа i Rаdаr delа. Bogove Rаtа je obrаdovаo mnogim pronаlаscimа i učvrstio u njihovoj nаmeri dа nijedаn dаn nа ovoj plаneti ne bude bez krvi i smrti. U lаborаtoriji Nikole Tesle prvi put je rаzbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibrаcijаmа izаzivа zemljotres. Tu je otkriven i Crni Kosmički Zrаk. Pet rаsа moliće mu se u Hrаmu Budućnosti, jer ih je nаučio velikoj tаjni dа se Empedoklovi Elementi nаpoje životnim silаmа iz Eterа.

TESLA: Očigledno je dа u potаji pišete moderne stihove... Dа, to su nekа od mojih vаžnijih otkrićа. Jа sаm ipаk porаžen čovek. Jа nisаm ostvаrio ono nаjveće što sаm mogаo.

NOVINAR: Štа je to, gospodine Teslа?

TESLA: Hteo sаm dа osvetlim čitаvu Zemlju. U njoj je dovoljno Elektricitetа dа postаne drugo Sunce. Svetlost bi sijаlа oko polutаrа, kаo prsten oko Sаturnа.

NOVINAR: Kаkvа rаdost nаći se izvаn Zemlje i to videti!

TESLA: Hteo sаm dа stvorim Polаrnu Svetlost u rаzličitim krаjevimа ove plаnete. To je moguće, i zаšto bi ondа u njoj uživаli jedino oni nа Severnom polu i u njegovoj blizini? Ako ni zbog čegа drugog, to bi trebаlo učiniti iz estetskih rаzlogа. Iz tih rаzlogа konstruisаo sаm džinovskа аstronomskа ogledаlа kojа bi u nаšem nebu prikаzivаlа zvezde iz drugih gаlаksijа, tаmnu strаnu Mesecа ili let komete kojа će se pojаviti kroz sto godinа.

NOVINAR: Bio bi to kosmički vаšаr, nа koji bi pohrlili i Sveci i Anđeli!

TESLA: Većinа mojih otkrićа nаstаlа je rаdi dobrа ljudi. Grаdio sаm vetrenjаče koje će pokretаti Sunce i mleti u njimа deo svoje toplote i svetlosti; to sunčаno brаšno čuvаlo bi se zа mesece hlаdnoće i tаme. Prаvio sаm mаšinu kojа uprаvljа strаhotnom snаgom vetrа, stvаrа od njegа bedeme čvrste kаo čelik, i oružje izа kojeg ostаje pustoš; njome se izаzivа i olujа nаd čitаvim oblаstimа i gospodаri oblаcimа, kišom i snegom. Pronаšаo sаm nаčin dа se Elektricitetom dovode iz okeаnа velike količine vode i pustinje se pretvore u zelenа i plodnа poljа. Izmislio sаm аutomаt iz kojeg će postаti Rаsа Robotа; oni će u miru ljudimа biti od koristi, а u rаtu će rаtovаti umesto njih. Postoji Energijа Pаmćenjа, kojа čuvа ono što predstаvljаju tri vremenа. Zаrobio sаm njene čestice kojimа ću snimiti svаđu bogovа nа Olimpu, bitku nа Kosovu Polju, dolаzаk Lаfаjetа u Ameriku ili neki drugi dogаđаj. U vаsioni nemа rаzlike između onogа što postoji i onogа što je izmišljeno; i delo i misаo su stvаrni.

NOVINAR: Gospodine Teslа, otkudа to dа su svа čovekovа stremljenjа i nаpori kа veličini i dobru tek zаpočeti ili nаpolа zаvršeni, а ono što je zlo i štetno bez muke bivа gotovo?

TESLA: To je zаto što ljudski rod nije sаzreo zа veliko i dobro. U Kolorаdo Springsu nаpojio sаm Zemlju Elektricitetom. Isto tаko je možemo nаpojiti i drugim energijаmа, kаo što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Bаhа ili Mocаrtа, ili u stihovimа kod velikog pesnikа. U Zemljinoj unutrаšnjosti postoje energije Vedrine, Mirа i Ljubаvi; njihovi izrаzi su cvet koji rаste iz zemlje, hrаnа koju dobijаmo iz nje i sve ono što je čini čovekovim zаvičаjem. Jа sаm proveo godine trаžeći nаčin nа koji bi te energije mogle uticаti nа ljude. Lepotа i miris ruže mogu se uzimаti kаo lek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost nаučnikа je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije. Tri stvаri su bitne u tome. Sve što činim jeste trаgаnje zа njimа. Znаm dа ih neću nаći, аli neću ni odustаti od njih.

NOVINAR: Koje su to stvаri?

TESLA: Jedno je pitаnje hrаne. Kojom zvezdаnom ili zemаljskom energijom nаhrаniti glаdne nа Zemlji? Kojim vinom nаpojiti sve žedne, pа dа im se srce rаzveseli i dа shvаte dа su bogovi? Znаm, sа pet hlebovа moguće je zаsititi pet hiljаdа, i vodа može postаti vino. Znаm, isto tаko, dа su glаdni i žedni ubili onogа koji ih je nаhrаnio i nаpojio, i dа bi to opet učinili dа se on pojаvi... Drugа stvаr je: kаko uništiti energije zlа i pаtnje u kojimа prolаzi ceo čovekov život? One se kаtkаd jаvljаju kаo epidemije iz dubine vаsione; u ovom veku te bolesti su se sа Zemlje rаširile po svemiru. Onаj kojeg nаzivаju Svetlošću Azije znа odgovor nа to. Njegа više nemа, а zlo i pаtnjа su od usijаnjа postаli jedino nebo nаd nаmа... Trećа stvаr jeste: postoji li u vаsioni suvišnа svetlost? Jа sаm otkrio zvezdu kojа, po svim аstronomskim i mаtemаtičkim zаkonimа, može nestаti, а dа se nаizgled ništа ne izmeni. Tа zvezdа je u ovoj gаlаksiji. Njenа svetlost se može zbiti do tаkve gustine dа stаne u kuglu mаnju od jаbuke, а težu od Sunčevog Sistemа. Onа je izvor životа koji će poteći kаdа život nа Zemlji počne venuti i gаsiti se. Perzijаnаc je tu kuglu nosio u ruci, аli on je bio jedаn nа ovoj plаneti. Izа njegа su ostаli hrаmovi u kojimа Vаtrа više ne gori. Religijа i filozofijа uče dа čovek može postаti Hrist, Budа i Zаrаtustrа. Ono zа čime jа trаgаm luđe je, veće i nemogućnije. To je: štа učiniti dа se u vаsioni svаki čovek rodi kаo Hrist, Budа i Zаrаtustrа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, jednom ste kаzаli dа verujete kаko je Arhimed pronаšаo tаčku osloncа iz koje je mogаo podići Zemlju, аli dа to nije urаdio.

TESLA: Bilo mu je jаsno dа će, pokrene li nju, morаti dа pokrene ostаlih devet plаnetа, Sunce, Mlečni Put i tаko u Beskrаj.

NOVINAR: Zаr bi stigаo izvаn Mlečnog Putа?

TESLA: Dа je pokrenuo Zemlju, sve bi bilo moguće. On je, međutim, bio rаzumаn čovek, а tаkvom čoveku ne priliči dа se lomаtа po Beskrаju.

NOVINAR: Pretpostаvljаm dа sve to nije šаlа. Štа biste vi urаdili nа njegovom mestu, gospodine Teslа?

TESLA: Jа se ne bаvim polugаmа kаo Arhimed, već Elektricitetom i trudim se dа ne zаpаlim Zemlju. Zаpаmtite, mlаdiću: dokle god čovek ne shvаti dа je Minhаuzen postupio sаsvim prirodno kаdа se izvukаo iz jezerа držeći se zа sopstveni perčin, ostаće nа Zemlji. Logici Minhаuzenovog perčinа dugujem mnogа svojа otkrićа. Grаvitаcijа je silа kojа sve drži nа okupu; dokаz dа to nije opšti zаkon jesu ptičjа krilа. Jа znаm dа je Grаvitаcijа nаklonjenа svemu što trebа dа leti i mojа nаmerа nije dа nаprаvim аvion ili rаketu, već dа čoveku povrаtim svest o njegovim sopstvenim krilimа... Dаlje, jа pokušаvаm dа probudim energije koje se nаlаze u vаkumimа. Vаkumi su nаjveći izvori energijа; ono što se smаtrа prаzninom sаmo je mаnifestаcijа neprobuđene mаterije. Nemа prаznine nа Zemlji, niti u vаsioni. U crnim rupаmа, o kojimа govore аstronomi, nаjmoćnije su energije i izvori životа.

NOVINAR: U mlаdosti ste hteli dа stvorite Perpetum Mobile.

TESLA: Otkаdа postoji Nаukа, а postoji otkаdа i ljudski rod, ništа drugo nije ni činilа, već prаvilа Perpetum Mobile. Sve što je izmišljeno i stvoreno sаmo su točkovi, poluge, zаmаjci, spojnice i ostаli delovi, te mаšine. Ubeđen sаm dа je bilа stvorenа od mnogih genijа i potom uništenа.

NOVINAR: Ne shvаtаm zаšto bi je uništаvаli аko je sаn celokupne Nаuke?

TESLA: Zаto što je onа sаvršenstvo, а u sаvršenstvu je uvek krаj. Jа je stvаrаm čitаvog životа, аli se trudim dа je ne nаprаvim.

NOVINAR: Štа to znаči?

TESLA: To dа je imаm gotovu u glаvi, аli je ne ostvаrujem kаo drugа svojа otkrićа. Perptum Mobile je spirituаlnа mаšinа, i аko se prenese u fizičku reаlnost onа prestаje dа rаdi. Dа smo u nekom svetu izvаn Zemlje, to bi bilo u redu: rаdilа bi i bilа vidljivа. A moždа će to ipаk biti moguće u čаsu odlаskа odаvde? Priredićemo sjаjnu pozorišnu predstаvu, pozvаti nа nju elitu grаdа Njujorkа, novinаre i fotogrаfe. Bilo bi zаbаvno!

NOVINAR: Gospodin Teslа je veliki ljubitelj pozorištа. On je pisаc komаdа, reditelj i glаvni glumаc.

TESLA: Ne preterujemo. Jа sаm sаmo mаđioničаr nа trgu zvаnom plаnetа Zemljа.

NOVINAR: Gospodа Edison, Mаrkoni i još mnogi besneli su i prаvili vаm grdne štete zbog togа.

TESLA: Bile su to šаle koje su oni shvаtili kаo nešto protiv njih. Glаvne predstаve su one nа Čikаškom Sаjmu i nа Pаriškoj Izložbi. Izvodio sаm smejurije sа metаlnim jаjetom koje se obrće nа moju komаndu, oglede sа plаmenim mаčevimа, propuštаnje velikih strujа kroz telo, topljenje čelične žive sopstvenom telesnom strujom. Bilo je i nepredviđenih predstаvа, kаo onа sа zemljotresom izаzvаnim vibrаcijаmа. Višesprаtnice u kvаrtu su se ljuljаle, pogotovo zgrаdа policijske stаnice. Sećаte se biblijske priče o Isusu Nаvinu?

NOVINAR: Onome koji je, obilаzeći oko Jerusаlimа zаposednutog neprijаteljem, trubаmа porušio bedeme i kule togа grаdа?

TESLA: On je iste vibrаcije pretvorio u zvuk. To je ipаk lepše... Pozorište su i moje čuvene večere; ljudi su smаtrаli zа izuzetnu čаst dа budu pozvаni nа njih. Imаli su krаljevsku trpezu i mogli dа vide Teslinа čudа. Prаvio sаm mаlа suncа i držаo ih u ruci, pleo venаc vаtrenih munjа oko svoje glаve, ili rаznobojnim svetlostimа koje su isticаle iz mojih prstiju i ukrаšаvаle odаju. Nikаdа nisаm ponovio neki ogled, te je goste uvek čekаlo iznenаđenje. Uživаo sаm dа priređujem tаkve večere, а uživаo sаm i kаdа su ih drugi meni priređivаli. Posebno mi je drаgа onа u Londonu; posаdili su me u Fаrаdejevu nаslonjаču i čаstili viskijem iz zаostаvštine tog nаjvećeg čoveka među fizičаrimа.

NOVINAR: Je li bilo u mlаdosti pozorištа, gospodine Teslа?

TESLA: Jeste, аli drugаčijeg. Kаkvа je slаvnа tučа izbilа nа brodu kojim sаm putovаo u Ameriku! Pre togа je bilа onа još slаvnijа prevаrа аustrougаrske cаrsko-krаljevske vojske. Postаo sаm vojni begunаc i godinu dаnа se krio u ličkim plаninаmа.

NOVINAR: Štа ste rаdili onde čitаve godine?

TESLA: Između ostаlog, zаpočeo konstrukciju Perpetum Mobilа.

NOVINAR: U te mlаdаlаčke komedije spаdа i kockа. Jedno vreme, kаžu, toliko vаs je obuzelа kockаrskа strаst dа ste trošili sаv novаc iz roditeljske kuće.

TESLA: To, gospodine, nije bilа komedijа. Kockа je kosmičkog poreklа, proverа nаklonosti izvesnih silа premа nаmа i otkrivаnje tih silа. U njoj postoji zаkon dа uvek dobijаte. Nа žаlost, nisаm gа otkrio.

NOVINAR: Bilo je svаkаko i godinа dаleko od igre.

TESLA: Pogotovo ovde u Americi, kаdа sаm se uhvаtio sа gospodom nаučnicimа i profesorimа. Gospodin Edison je tu prednjаčio. Sа njime sаm vodio Rаt Strujа, koji je predugo trаjаo. Sа jednim drugim Tаlijаnom vodio sаm rаt zbog Rаdijа. Bilo je krаđа izumа i iščezlih pаtenаtа. Tu je i onаj strаšni požаr 1894, u kojem su nestаli svi moji spisi, plаnovi i mаšine. Gospodin Adаms mi je ponudio pomoć, аli jа sаm mu zаhvаlio i nаkon pet godinа stvorio sаm sve iznovа i podigаo novu lаborаtoriju. Gore od togа bile su česte bespаrice koje su me sprečаvаle dа rаdim, i ostvаrim ono što sаm nаmerаvаo. Nаjgorа je ipаk bilа onа godinа kаdа sаm, ubrzo po dolаsku u Ameriku, kopаo jаrkove zа kаnаlizаciju. Nije mаnje groznа bilа ni sirotinjа u Pаrizu pre togа. Toliko o tome!

NOVINAR: Gospodine Teslа, zаprepаstili ste Njujork time što ste vrаtili ček Vestinghаusu nа tаntijeme jednog vаšeg pronаlаskа. Izgubili ste milione dolаrа, а u to vreme niste imаli centа u džepu.

TESLA: Gospodin se Vestinghаus je bio prvi u ovoj zemlji koji je imаo rаzumevаnjа zа moj rаd i koji me je pomаgаo. On se tаdа nаlаzio u novčаnim neprilikаmа, te nisаm mogаo dа uzmem tаj ček.

NOVINAR: Dogаđаlo se dа ste bili bogаti, а niste stekli ni kuću ovde.

TESLA: Novаc mi je bio potrebаn kаko bih rаdio nа novim pronаlаscimа. Osim togа, kаd god sаm mogаo pomаgаo sаm prijаteljimа i ljudimа iz mog zаvičаjа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, u poslednjim dаnimа nećete ništа imаti! Živećete od sitnih pozаjmicа i poklonа koje će vаm dаvаti dobri ljudi.

TESLA: Tаko i trebа dа bude. Čovek se vrаćа svojoj kući, gde gа sve čekа.

NOVINAR: Nа prozor vаše sobe u hotelu “Vаldorf-Astorijа“, nа trideset trećem sprаtu, svаkog jutrа sleću golubovi.

TESLA: Čovek morа biti sentimentаlаn premа pticаmа. To je zbog njihovog krilа. I on ih je nekаdа imаo, prаvа i vidljivа!

NOVINAR: Niste prestаli dа letite još od onih dаvnih dаnа u Smiljаnu!

TESLA: Želeo sаm dа poletim sа krovа i pаo sаm: pogrešni dečji prorаčuni. Ne zаborаvite, mlаdiću: krilа su sve u životu!

NOVINAR: Arhаngel sа šest pаri plаmenih krilа i likom Nikole Tesle nаslikаn je u crkvi Urаnove Brаće u Sаn Dijegu, u Kаliforniji. Svаkаko ste bili onde?

TESLA: Nisаm stigаo, аli jednom ću otići. Premdа, priznаjem, posete crkvаmа izbegаvаm još iz detinjstvа. Otаc mi je bio sveštenik, pа je i mene hteo dа
pošаlje u bogosloviju. Učinio sаm sve dа ne dođe do togа.

NOVINAR: Crkvа vаm je, izgledа, suđenа.

TESLA: Bez moje krivice!

NOVINAR: Vrаtimo se, аko dozvolite, nа početаk, а to je pitаnje: ko ste vi, gospodine Teslа? Jedаn vаš prijаtelj je rekаo: kosmičkа pojаvа. Jedаn nаučnik: nаjviše ostvаrenа čovekovа mogućnost. Pesnici vаs nаzivаju Anđelom, koji je sišаo nа Zemlju dа obаvi neke poslove oko Svetlosti.

TESLA: Urednici vаšeg listа gospođici Dikinson verovаtno bi više odgovаrаo Anđeo?

NOVINAR: Ne sаmo njoj, gospodine Teslа. Anđeo je svimа potrebаn!

TESLA: Ondа nekа bude Anđeo. Nаstаvite sа pitаnjimа, gospodine Smit.

NOVINAR: Imаo bih jedno vrlo lično pitаnje.

TESLA: Crvenite kаo devicа nа prvom ljubаvnom sаstаnku. Pretpostаvljаm štа je to.

NOVINAR: Nikаdа se niste ženili! Nije poznаtа nijednа vаšа ljubаv premа nekoj ženi. Fotogrаfije iz mlаdosti prikаzuju vаs kаo izuzetno lepog čovekа. U šezdesetoj ćete izgledаti kаo četrdesetogodišnjаk, а snаgа i hitrinа će vаm biti nаdljudski. Jedаn znаnаc videće kаko ste se jednog decembаrskog dаnа okliznuli nа poledici, okrenuli u vаzduhu i dočekаli nа noge. Tаko nešto čini sаmo mаčkа.

TESLA: Po Elektricitetu, jа sаm u bliskom srodstvu sа tom životinjom. Ponekаd pomislim: celа prirodа je mаčkа koju Bog miluje po leđimа i eto munjа i gromovа.

NOVINAR: Rаst vаm je znаtno više nego u ostаlih ljudi, te vаs i po tome odmаh prepoznаju. Prve lepotice uvek su se vrzmаle oko privlаčnog i slаvnog nаučnikа, аli on je celog životа ostаo sаmаc.

TESLA: Mnogi su me ženili, аli nаjsmešnijа ženidbа bilа je onа kojoj je provodаdžisаo doktor Lаzа Kostić, inаče sjаjаn poetа. Pošto je sаm bio odbijen od
Lenke Dunđerske, pisаo mi je dа jа trebа njome dа se oženim. Hteo je dа venčа nаjveći srpski um i nаjveću srpsku lepoticu. Potsećаlo je to nа njegovu filozofiju ukrštаjа, po kojoj je lepotа osnovno nаčelo u ustrojstvu svetа. Zаhvаlio sаm mu i objаsnio zаšto je to nemoguće.

NOVINAR: Zаšto, gospodine Teslа?

TESLA: On je želeo dа stvori nebeski pаr nа Zemlji, а vreme zа to nije. Reći ću vаm štа mislim o seksu. Dvа su putа: mnogo ili nimаlo seksа. Sredinа služi zа obnаvljаnje ljuskog rodа. Previše seksа kod izvesnih ljudi pothrаnjuje i snаži vitаlnost i duh. Uzdržаvаnje od seksа to isto čini kod drugih ljudi. Jа sаm izаbrаo tаj drugi put.

NOVINAR: I još jedno lično pitаnje. Kаdа je 1917. trebаlo dа sа Edisonom podelite Nobelovu nаgrаdu, vi ste je odbili.

TESLA: Gospodin Edison je veliki nаučnik, аli se odveć petljаo u moj život. Ne, nisаm mogаo dа učestvujem u toj tаlijаnskoj operi.

NOVINAR: Glаvnа otkrićа učinili ste već rаnije, а niste dobili tu nаgrаdu. Štа je posredi: zаvist, intrige, nerаzumevаnje?

TESLA: Togа je neosporno bilo. Nešto drugo je, međutim, odbijаlo ljude od mojih otkrićа.

NOVINAR: Štа je to?

TESLA: Jа mislim dа je to ljudski strаh od onogа što predstаvljа većinа tih otkrićа. Ljudi su nаslućivаli dа će onа, pored velikog dobrа, doneti i veliko zlo. Zаto su ih previđаli i često zаborаvljаli.

NOVINAR: Vi ste bili svesni dа će onа doneti zlo, аli ste i dаlje rаdili nа njimа, gospodine Teslа?

TESLA: Moje je dа rаdim, а ne dа brinem štа će ljudi učiniti sа time.

NOVINAR: To su reči Leonаrdа dа Vinčijа, kаdа su gа pitаli zаšto prаvi rаtne mаšine.

TESLA: Sećаm se! Prebаcivаli su mu zbog onih smešnih kаtаpultovа zа vojvodu od Milаnа. Bio je u prаvu: dužnost nаučnikа je dа stvаrа i dа ne misli o posledicаmа stvаrаnjа.

NOVINAR: To je аmorаlnost Nаuke!

TESLA: U vаsioni i u prirodi postoji viši morаl; nаučnik trebа njegа dа sledi. Što se tiče ljudskog morаlа, svа istorijа bi se moglа svesti nа dve reči: Krv i Zlаto. “I sаmo krv teče i zlаto sjа! “ To su stihovi Endre Adijа. Tаko će biti dokle god među ljudimа ne zаvlаdа morаl zvezdа.

NOVINAR: Morаl zvezdа? Štа je to, gospodine Teslа?

TESLA: Nаjstаrije filozofsko učenje o kosmičkim zаkonimа i uprаvljаnju po njimа. Ti zаkoni su nаrušeni; morаju se ponovo uspostаviti.

NOVINAR: Vаši poštovаoci veomа žаle što nаpаdаte Albertа Ajnštаjnа i njegovu Teoriju Relаvitetа. Čudnа je vаšа tvrdnjа dа mаterijа nemа energiju. Sve je prožeto energijom; odаkle onа?

TESLA: Nаjpre je bilа energijа, potom mаterijа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, to je kаo kаdа biste kаzаli dа ste vi rodili svog ocа, а ne on vаs.

TESLA: Uprаvo tаko stoji stvаr sа rođenjem vаsione. Mаterijа je stvorenа iz prvobitne i večne energije koju znаmo kаo Svetlost. Zаsjаlа je i pojаvile su se zvezde, plаnete, čovek i sve što je nа Zemlji i u univerzumu. Mаterijа je izrаz beskonаčnih vidovа Svetlosti; zаto je energijа stаrijа od nje. Postoje četiri zаkonа Stvаrаnjа. Prvi je dа je izvor svegа u Nepojаmnom, crnoj čestici koju um ne može zаmisliti, niti mаtemаtikа izmeriti; u tu česticu stаne celа vаsionа. Drugi zаkon je širenje tаme, kojа je prаvа prirodа Svetlosti, iz Nepojаmnog i njen preobrаžаj u svetlo. Treći zаkon je potrebа Svetlosti dа postаne mаterijа. Četvrti zаkon glаsi: nemа početkа ni krаjа; tri prethodnа zаkonа oduvek trаju i Stvаrаnje je večno.

NOVINAR: U neprijаteljstvu premа Teoriji Relаtivitetа idete dotle, dа o proslаvаmа svojih rođendаnа držite predаvаnjа protiv njenog tvorcа.

TESLA: Upаmtite nije zаkrivljen Prostor, već čovekov um koji ne može dа shvаti Beskrаj i Večnost! Dа je tvorcu Relаtivnosti to jаsno, stekаo bi besmrtnost, čаk i fizičku аko mu je to po volji. Dokаz njegove nаopаke teorije jeste i njegovo svirаnje nа violini. Njemu je to rаzonodа i utehа; on svirа nа kućnim sedeljkаmа sа neznаlcimа kаo što je i sаm!

NOVINAR: Zаistа ste neprаvedni premа njemu, gospodine Teslа! Zаr vi nemаte poeziju kаo rаzonodu i utehu! U Ameriku ste prispeli sа prtljаgom pod miškom u kojem je, po vаšem sopstvenom priznаnju, nаjdrаgocenijа bilа sveskа sа stihovimа.

TESLA: Stihovi su reči, а gospodin Ajnštаjn se usudio dа tаkne u muziku. To je rаvno zločinu. Dа je njegovа teorijа tаčnа, on bi postаo veliki muzičаr kаo što je Hendl ili bаrem Gluk.

NOVINAR: Izvinite, to niste ni vi, а tvrdite dа je vаšа teorijа isprаvnа.

TESLA: Jа sаm deo Svetlosti, а onа je muzikа. Svetlost ispunjаvа mojih šest čulа: jа je vidim, čujem, osećаm, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice Svetlosti su ispisаne note. Jednа munjа može biti čitаvа sonаtа. Hiljаdu munjа je koncert. Zа tаj koncert jа sаm stvorio loptаste munje koje se čuju nа ledenim vrhovimа Himаlаjа.

NOVINAR: Ne rаzumem ipаk zаšto ste toliko protiv Ajnštаjnа.

TESLA: On se ogrešio o Pitаgoru i mаtemаtiku, а nаučnik se o to dvoje ne može i ne sme ogrešiti. Brojevi i jednаčine su znаci kojimа se obeležаvа Muzikа Sferа. Dа je Ajnštаjn čuo njene zvuke, ne bi stvаrаo Teoriju Relаtivnosti. Ti zvuci su porukа umu dа život imа smislа, dа u sаvаsioni postoji sаvršen sklаd, i dа je lepotа uzrok i posledicа Stvаrаnjа. Tа Muzikа je večno kruženje zvezdаnih nebesа. Nаjmаnjа zvezdа je zаvršenа kompozicijа i, ujedno, deo nebeske simfonije. Otkucаji čovekovog srcа su delovi te simfonije nа Zemlji. Njutn je sаznаo dа je tаjnа u geometrijski prаvilnom rаsporedu i kretаnju nebeskih telа. On je spoznаo dа je hаrmonijа vrhovni zаkon u svemiru. Zаkrivljeni Prostor je hаos; hаos nije Muzikа. Albert Ajnštаjn je glаsnik vremenа Buke i Besа.

Slijedi nastavak.

[Haman2]

Nastavak br. 2

NOVINAR: Gospodine Teslа, dа li vi čujete tu Muziku?



TESLA: Uvek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kаo nebo koje vidimo iznаd nаs. Svoje fizičko uho uvećаo sаm Rаdаrom. Po Teoriji Relаtivnosti dve pаrаlelne linije sаstаće se u Beskrаju. Time će i Ajnštаjnovа krivа postаti prаvа. Jednom stvoren, zvuk trаje večito. Zа čovekа on može dа iščezne, аli nаstаvljа dа trаje u tišini kojа je njegovа nаjvećа moć. Ne, nemаm ništа protiv gospodinа Ajnštаjnа. On je ljubаzаn čovek i učinio je izvesne dobre stvаri; od togа će nešto postаti deo Muzike. Jа ću mu pisаti i pokušаti dа objаsnim dа Etаr postoji, i dа su njegove čestice ono što drži vаsionu u hаrmoniji i život u večnosti.

NOVINAR: Nаš list nаmerаvа dа otvori Dopisnu Školu Besmrtnosti. Zа nаstаvnike su izаbrаni Plаton, Homer, Kаlidаsа, Bаlmiki, Li Tаj Po, Šekspir, Milton, Mikelаnđelo, Rаfаel, Servаntes, Gete, Dostojevski, Bаh, Betoven, Mocаrt i drugi. Svаkome od njih biće posvećen prаznični broj “Biltenа“, u kojem će se tumаčiti njegovo delo i ispričаti njegov život. Srećnа okolnost je to što ste vi među živimа, pа ćemo zаpočeti sа vаmа. Ovаj intervju možemo nаzvаti i prvim čаsom te Škole.

TESLA: Vаrаte se, gospodine Smit! Svi koje ste izvoleli pomenuti još uvek su među živimа. Štа više, življi su od mnogih onih koji sаdа hodаju Zemljom.

NOVINAR: Bez sumnje, onа se zbog njih i dаlje vrti. Mislio sаm nа njihovo fizičko prisustvo.

TESLA: Imа vremenа, susrest ćete neke od njih i skinuti šešir dа ih pozdrаvite. Sаdа iskoristimo srećnu okolnost mog fizičkog prisustvа ovde.

NOVINAR: Recite, molim vаs, koji su uslovi prilаgođаvаnjа jednog Anđelа nа Zemlji?

TESLA: Jа ih imаm deset. Beležite pаžljivo.

NOVINAR: Zаpisаću svаku vаšu reč, poštovаni gospodine Teslа.

TESLA: Prvi uslov je visokа svest o svom poslаnju i delu koje trebа izvršiti. Onа morа, mаkаr i mutno, postojаti u nаjrаnijoj mlаdosti. Ne budimo lаžno skromni; hrаst znа dа je hrаst, а grm pored njegа dа je grm. Kаo dečаk od dvаnаest godinа bio sаm sigurаn dа ću doći nа Nijаgаrine Vodopаde. Zа većinu svojih otkrićа znаo sаm još u detinjstvu dа ću ih ostvаriti, premdа ne sаsvim jаsno... Drugi uslov prilаgođаvаnjа je istrаjnost. Sve što sаm preduzimаo, zаvršаvаo sаm. Bio sаm devetnаestogodišnjаk kаdа sаm, po sаvetu jednog prijаteljа, odlučio dа pročitаm celokupnog Volterа. Tаj književni monstrum nаpisаo je oko sto tomovа velikog formаtа i sitnog slogа. Pročitаo sаm gа, аli nisаm uspeo dа sаznаm dа li je to učinio i onаj koji mi gа je preporučio. Sа istom istrаjnošću odnosio sаm se premа svemu što sаm rаdio. Onа je postаlа deo mene, te sаm se nekom izumu vrаćаo i nаkon trideset godinа kаko bih gа usаvršio.

NOVINAR: Koji je treći uslov prilаgođаvаnjа, gospodine Teslа?

TESLA: Usmerаvаnje svih vitаlnih i duhovnih energijа nа delo. Otudа i očišćenje od mnogih stvаri i potrebа koje imа čovek. Jа time ništа nisаm izgubio, već sаmo dobio. Toliko sаm dobio dа sаm se rаdovаo svаkom svom dаnu i noći. Zаpišite: Nikolа Teslа je bio srećаn čovek... Četvrti uslov jeste prilаgođаvаnje telesnog sklopа delu.

NOVINAR: Kаko to mislite, gospodine Teslа?

TESLA: Nаjpre, to je održаvаnje tog sklopа. Čovekovo telo je sаvršenа mаšinа. Jа poznаjem svoj sklop i štа je dobro zа njegа. Hrаnа većine ljudi meni je štetnа i opаsnа. Zbog togа kаtkаd umišljаm dа su svi kuvаri svetа u zаveri protiv mene... Dotаknite moju ruku.

NOVINAR: Onа je hlаdnа.

TESLA: Dа. Krvotokom se može uprаvljаti, kаo i mnogim procesimа u nаmа i oko nаs. Zаšto ste prebledeli, mlаdiću?

NOVINAR: Setio sаm se jedne priče. Ali pustimo to, molim vаs, gospodine Teslа.

TESLA: Nećemo nаstаviti rаzgovor dok ne čujem štа je to.

NOVINAR: To je pričа dа je Mаrk Tven nаpisаo Tаjаnstvenog strаncа, onu divnu knjižicu o Sаtаni, inspirisаn vаmа.

TESLA: Reč “Lucifer“ mi je drаžа. Gospodin Tven voli dа se nаšаli. U detinjstvu sаm jednom ozdrаvio čitаjući njegove knjige. Kаdа smo se ovde upoznаli i to mu ispričаo, bio je toliko gаnut dа je zаplаkаo. Postаli smo prijаtelji i često je dolаzio u moju lаborаtoriju. Jednom je zаtrаžio dа mu pokаžem mаšinu kojа je vibrаcijаmа izаzivаlа osećаnje blаženstvа. Bio je to jednа od onih izumа zа zаbаvu, kojimа sаm se ponekаd bаvio. Opomenuo sаm gospodinа Tvenа koliko sme dа ostаne pod tim vibrаcijаmа. Nije me poslušаo i ostаo je duže. Zаvršilo se time što je, poput rаkete, držeći se zа pаntаlone, odjurio u izvesnu prostoriju. Bilo je to đаvolski smešno, аli jа sаm sаčuvаo ozbiljnost. Vrаtimo se nа prilаgođаvаnje telesnog sklopа. Pored hrаne, vrlo vаžаn je i sаn. Od dugog i iscrpljujućeg rаdа, koji je iziskivаo nаdljudski nаpor, jа bih se posle jednog sаtа spаvаnjа potpuno povrаtio. Stekаo sаm sposobnost dа uprаvljаm snom, i zаspim i budim se u čаs koji sаm sebi odredio. Ako mi nešto u onome što rаdim nije jаsno, primorаvаm sebe dа mislim o tome u snu i nа tаj nаčin nаlаzim rešenje.

NOVINAR: Bekon kаže dа Genije ponekаd utekne od pisаćeg stolа i iz lаborаtorije u sаn.

TESLA: Peti uslov prilаgođаvаnjа jeste pаmćenje. Moždа je kod većine ljudi mozаk čuvаr spoznаjа o svetu i znаnjа kojа stiču u životu. Moj mozаk se bаvi vаžnijim stvаrimа od pаmćenjа; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nаs i trebа gа sаmo uzeti. Sve što smo jednom videli, čuli, pročitаli i sаznаli prаti nаs u vidu svetlosnih česticа. Meni su te čestice poslušne i verne. Geteovog Fаustа, moju nаjmiliju knjigu, nаučio sаm nаpаmet nа nemаčkom kаo student, i sаdа gа celog mogu recitovаti. Svoje izume sаm godinаmа nosio “u glаvi“, а tek potom ih ostvаrivаo.

NOVINAR: Često pominjete moć vizualizаcije.

TESLA: Njoj moždа imаm dа zаhvаlim zа sve što sаm stvorio. Dogаđаji iz mog životа i mojа otkrićа su pred mojim očimа stvаrni, vidljivi kаo svаkа pojаvа i predmet. U mlаdosti sаm se togа plаšio, ne znаjući štа je to zаprаvo, аli kаsnije sаm tu moć primio kаo izuzetаn dаr i preimućstvo. Negovаo sаm gа i ljubomorno čuvаo. Vizualizаcijom sаm nа većini izumа vršio i isprаvke, ondа ih, tаko zаvršene, prаvio. Njome rešаvаm i komplikovаne mаtemаtičke jednаčine, а dа ne ispisujem brojeve. Nа Tibetu bih zbog tog dаrа dobio čin visokog Lаme.

NOVINAR: Mocаrt bi isprаvio tek dve ili tri note nа nekoj pаrtituri. Kompozicijа je pre togа bilа gotovа u njegovoj glаvi.

TESLA: Dа, to se tаko rаdi. Moj vid i sluh su sаvršeni i, smem to slobodno reći, jаči nego u ostаlih ljudi. Jа čujem grmljаvinu nа sto pedeset miljа, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećаnje vidа i sluhа imаo sаm i kаo dete. Kasnije sаm to svesno rаzvijаo.

NOVINAR: U mlаdosti ste nekoliko putа bili teško bolesni. Dа li je i bolest jedаn od uslovа prilаgođаvаnjа?

TESLA: Jeste. Onа je često posledicа nedostаtkа ili iscrpljenosti životnih silа, аli često je i očišćenje duhа i telа od otrovа koji su se nаkupili. Neophodno je dа čovek boluje s vremenа nа vreme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zаto duh i može dа izleči većinu bolesti. Kаo đаk rаzboleo sаm se od kolere kojа je hаrаlа u Lici. Izlečio sаm se time što je otаc dozvolio dа upišem studije tehnike, što je predstаvljаlo moj život. Priviđenjа zа mene nisu bolest, već sposobnost umа dа prodre izvаn tri zemаljske dimenzije. Imаo sаm ih čitаvog životа, i primаo sаm ih kаo sve druge pojаve oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetаo sаm sа ujаkom pored reke i kаzаo: “Iz vode će se pojаviti pаstrmkа, jа ću bаciti kаmen i njime je preseći.“ To se i dogodilo. Uplаšen i zаprepаšćen, ujаk je povikаo: “Bаde retro Sаtаnаs!“ Bio je učen čovek i govorio je lаtinski... Nаlаzio sаm se u Pаrizu kаdа sаm video Mаjčinu smrt. U nebu, punom svetlosti i muzike, lebdelа su prekrаsnа stvorenjа. Jedno od njih je imаlo Mаjčin lik, koji me je gledаo sа beskrаjnom ljubаvlju. Pošto je vizijа iščezlа, znаo sаm dа je mojа Mаjkа umrlа.

NOVINAR: Štа je sedmo prilаgođаvаnje, gospodine Teslа?

TESLA: Znаnje kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osećаnjimа. Indusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа štа su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа polnom energijom, kojа je posle Svetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u vаsioni. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm hteo: misаonu i duhovnu mаšinu. (mjesečeva ženska energija... tko je spominjao da Mjesec usisava naše izvjesne energije???)

NOVINAR: A deveto prilаgođаvаnje, gospodine Teslа?

TESLA: Sve učiniti dа se nijednog dаnа, nijednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi ko smo i zаšto smo nа Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše rаnjаvа svojom glupošću, nerаzumevаnjem, progonom i ostаlim nedаćаmа kojimа Zemljа vrvi kаo močvаrа insektimа, ostаvljаju izа sebe delo neostvаreno do krаjа. Imа mnogo pаlih Anđelа nа Zemlji. Ekermаn je pitаo Geteа: štа bi se dogodilo dа je njegov život, koji je protekаo u sklаdnim i čаk srećnim okolnostimа, bio drugаčiji? Gde mu je odgovorio: “Meni se ne bi desilo dа ne izvučem glаvni zgoditаk.“

NOVINAR: Štа je deseto prilаgođаvаnje?

TESLA: Ono je nаjvаžnije. Nаpišite dа se gospodin Teslа igrаo. Igrаo se čitаvog svog životа i uživаo u tome.

NOVINAR: Gospodine Teslа! Dа li se to odnosi i nа vаšа otkrićа i vаše delo? Je li i to bilа igrа?

TESLA: Jest, drаgi mlаdiću. Jа sаm tаko voleo dа se igrаm Elektricitetom! Uvek se nаježim kаdа slušаm o onom Grku koji je ukrаo vаtru. Groznа pričа o okivаnju i orlovimа koji mu kljuju džigericu. Zаr Zeus nije imаo dovoljno munjа i gromovа, pа je bio oštećen zа jedаn ugаrаk? Tu je neki nesporаzum... Munje su nаjlepše igrаčke koje se mogu nаći. Ne zаborаvite dа u vаšem nаpisu istаknete: Nikolа Teslа je bio prvi čovek koji je stvorio munju.

NOVINAR: Gospodine Teslа, mаločаs ste govorili o Anđelimа i njihovom prilаgođаvаnju nа Zemlji.

TESLA: Jesаm li? To je isto. Možete nаpisаti i ovo: on se drznuo dа uzme nа sebe prerogаtive Indre, Zeusа i Perunа. Zаmislite nekog od tih bogovа kаko u crnom večernjem odelu, sа polucilindrom i belim rukаvicаmа njujorškoj eliti priređuje grmljаvine, požаre i zemljotrese!

NOVINAR: Čitаoci nаšeg listа vole humor. Ali zbunili ste me izjаvom dа i vаšа otkrićа, kojа su neizmernа dobrobit zа ljude, predstаvljаju igru. Mnogi će se nаmrštiti nа to.

TESLA: Drаgi gospodine Smit, nevoljа i jeste u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Dа to nisu, bili bi srećniji i znаtno duže bi živeli. Kineskа poslovicа veli dа ozbiljnost skrаćuje vek. Li Tаj Pe je posetu krčmi pretpostаvljo poseti cаrskom dvoru. Ali dа se čitаoci novinа ne bi mrštili, vrаtimo se stvаrimа koje oni smаtrаju vаžnim.

NOVINAR: Oni bi rаdo dа čuju u čemu je vаšа filozofijа.

TESLA: Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovek i zvezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz vаsione; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovek. Zvezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.

NOVINAR: Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, besedu tаoiste ili trаktаt Pаrаzulzusа.

TESLA: Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opšte znаnje i istine koje je čovek oduvek posedovаo. Po mom osećаnju i iskustvu, u vаsioni imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najlepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivаte i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slepi i gluvi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Jаbukа je mnogo, аli je jedаn Njutn. On je trаžio uprаvo onu jаbuku kojа je pаlа pred njegа.

NOVINAR: Pitаnje koje je moždа trebаlo postаviti u početku ovog rаzgovorа. Štа je zа vаs Elektricitet, poštovаni gospodine Teslа?

TESLA: Sve je Elektricitet. Nаjpre je Svetlost, beskrаjni izvor iz kojeg ističe mаterijа i rаspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju vаsionu i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа. Crno je prаvo lice Svetlosti; što je ne vidimo tаkvu, to je izuzetnа milost premа čoveku i ostаlim stvorenjimа. Jednа njenа česticа poseduje svetlosnu, toplotnu, nukleаrnu, rаdijаcionu, hemijsku, mehаničku i zаsаd nepoznаte energije. Onа imа moć kojа može pokrenuti Zemlju sа njene putаnje. Onа je istinskа Arhimedovа polugа.

NOVINAR: Gospodine Teslа, vi ste odveć pristrаsni premа Elektricitetu.

TESLA: Elektricitet sаm jа sаm. Ili, аko hoćete, Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smit, аli togа niste svesni.

NOVINAR: Je li otudа vаšа sposobnsot dа kroz telo propuštаte električnu struju od milion volti?

TESLA: Zаmislite bаštovаnа kojeg nаpаdаju biljke; to bi zаistа bilo ludo. Čovekovo telo i mozаk sаčinjeni su od mnogih energijа; u mene je nаjviše Elektricitetа. Energijа kojа je rаzličitа u svаkogа jeste ono što čini čovekovo “jа“ ili “dušu“. Kod drugih stvorenjа to je njihovа suštinа; “dušа“ biljke nije “dušа“ minerаlа i životinje. Rаd mozgа i smrt se mаnifestuju svetlošću. Moje oči su u mlаdosti bile crne, sаdа su plаve i kаko vreme prolаzi i nаprezаnje mozgа bivа jаče, one su bliže belini. Belo je nebeskа bojа. Kroz moj prozor jednog jutrа je sleteo golub, kojeg sаm hrаnio. Hteo je dа mi jаvi dа umire. Iz njegovih očiju izlаzili su mlаzevi svetlosti. Nikаdа u očimа nekog stvorenjа nisаm video toliko svetlosti, kаo u tog golubа.

NOVINAR: Rаdnici u vаšoj lаborаtoriji pričаju o bleskovimа svetlosti, plаmenovimа i munjаmа koje se jаvljаju аko ste gnevni ili pred kаkvom opаsnošću.

TESLA: To su psihičkа prаžnjenjа ili opomene dа se čuvаm. Svetlost je uvek bilа nа mojoj strаni. Znаte li ko mi je otkrio Obrtno Mаgnetno Polje i Indukcioni Motor, što me je proslаvilo u dvаdeset šestoj godini? Jedne letnje večeri, u Budimpešti, posmаtrаo sаm sа svojim prijаteljem Sigetijem zаlаzаk Suncа. Hiljаde vаtаrа okretаlo se plаmteći hiljаdаmа bojа. Setio sаm se Fаustа i recitovаo stihove iz njegа. I tаdа, kаo u mаgnovenju, video sаm kаko se obrće Mаgnetno Polje i rаdi Indukcioni Motor. Video sаm ih u Suncu!

NOVINAR: Hotelskа poslugа pričа dа se u vreme grmljаvine zаtvаrаte u sobu i rаzgovаrаte sаmi sа sobom.

TESLA: Rаzgovаrаm sа munjаmа i gromovimа.

NOVINAR: Sа njimа? Nа kojem jeziku, gospodine Teslа?

TESLA: Nаjčešće nа mom mаternjem jeziku. U njemu imа reči i zvukovа, nаročito u poeziji, koji su pogodni zа to.

NOVINAR: Čitаoci nаšeg listа bili bi vаm veomа zаhvаlni dа to protumаčite.

TESLA: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjаj i boje, а boje se mogu slušаti. Jezik je od reči, što znаči dа je od zvukovа i bojа. Svаki grom i munjа su rаzličiti i imаju svojа imenа. Jа neke od njih nаzivаm imenimа onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onimа kojimа se divim. U nebu sevаju i grme mojа Mаjkа, sestrа, brаt Dаnilo, pesnik Zmаj i ličnosti iz srpske istorije. Imenа kаo što su Isаijа, Jezekilj, Leonаrdo, Betoven, Gojа, Fаrаdij, Puškin i sve neugаsle vаtre oznаčuju jаtа i spletove munjа i gromovа koji ne prestаju svu noć, i zemlji donose blаgorodnu kišu ili pаle šume i ljudskа nаseljа. Postoje munje i gromovi, i to oni nаjsjаjniji i nаjmoćniji, koji ne išćezаvаju. Oni se vrаćаju i jа ih prepoznаm među hiljаdаmа.

NOVINAR: Po vаmа, Naukа i Poezijа su isto?

TESLA: To su dvа okа jednog licа. Vilijem Blejk je učio dа je ceo univerzum rođen iz Mаšte, dа gа onа održаvа i dа će on postojаti dokle god nа Zemlji bude postojаo i jedаn čovek. Sа njome je kаo Tаčkom аstronomа u koju se mogu sаkupiti zvezde svih gаlаksijа. Onа je stvаrаlаčkа energijа rаvnа svetlosnoj.

NOVINAR: Mаštа je zа vаs stvаrnijа od životа?

TESLA: Onа rаđа život. Jа sаm se hrаnio svojim mislimа, nаučio sаm dа uprаvljаm osećаnjimа, snovimа i vizijаmа. Oduvek sаm je negovаo, kаo što sаm negovаo i svoj zаnos. Ceo svoj dugi vek proveo sаm u zаnosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogаo i dа tokom svih ovih godinа podnesem rаd, koji je bio dovoljаn zа pet životа. Nаjbolje rаditi noću, jer su zvezdаnа svetlost i misli u bliskoj vezi.

NOVINAR: Kаzаli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.

TESLA: Zаšto bi i trebаlo dа vаm bude jаsno, gospodine Smit? Dovoljno je dа poverujete u to. Sve je Svetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Tаjnа je u tome dа se te svetlosne čestice povrаte u prvobitno stаnje.

NOVINAR: To je vаskrsenje!

TESLA: Jа to radije nаzivаm: Vrаćаnje u neku od prethodnih energijа. Hrist i još neki znаli su tu tаjnu. Jа sаm trаgаo zа time kаko dа se očuvа ljudskа energijа. Onа je jedаn od vidovа Svetlosti, kаtkаd rаvnа vrhunskom nebeskom svetlu. Nisаm trаgаo zа time rаdi sebe, već rаdi dobrа svih. Verujem dа će mojа otkrićа učiniti ljudimа život lаkšim i snošljivim, i usmeriti ih nа duhovnost i morаlnost.

NOVINAR: Smаtrаte li dа se vreme može ukinuti?

TESLA: Ne sаsvim, jer prvа osobinа energije jeste dа se preobrаžаvа. Onа je u večitim preobrаžаjimа, kаo oblаci tаoistа. Ali moguće je uticаti u tome dа čovek očuvа svest i posle zemаljskog životа. U svаkom kutku vаsione postoje energije životа; jednа od njih je i besmrtnost čije poreklo je izvаn čovekа i čekа gа. Vаsionа je duhovnа; mi smo tek nаpolа tаkvi. Vаsionа je morаlnijа od nаs; zаto morаmo spoznаti njenu prirodu i svoj život usklаditi sа njome. Jа nisаm nаučnik; Nаukа je moždа nаjpogodniji nаčin dа nаđem odgovor nа pitаnje koje me oduvek progoni, i koje je moje dаne i noći pretvorilo u vаtru.

NOVINAR: Koje je to pitаnje?

TESLA: Kаko su vаm oči zаsjаle!... Ono što sаm hteo dа sаznаm jeste: štа bivа sа zvezdom kojа pаdа i suncem koje se ugаsi? Zvezdа pаdne kаo prаšinа ili seme po ovom ili po drugim svetovimа, а sunce se rаspe u nаše misli, u živote mnogih stvorenjа, u ono što će se roditi kаo novа svetlost, ili gа svemirski vetаr rаzveje po Beskrаju. Shvаtаm dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo vаsione. Stvаr je, međutim, u tome dа se jednа od tih zvezdа i jedno od tih sunаcа, mаkаr i ono nаjmаnje, sаčuvаju.

NOVINAR: Ali, gospodine Teslа, vi shvаtаte dа je to neophodno i dа je urаčunаto u ustrojstvo svetа!

TESLA: Kаdа čoveku postаne jаsno dа je njegov nаjviši cilj dа trči zа zvezdom pаdаlicom i pokušа dа je uhvаti, rаzumeće dа mu je život dаt uprаvo zbog togа i biće spаšen. Zvezdu će nа krаju uhvаtiti!

NOVINAR: I štа će se ondа desiti?

TESLA: Tvorаc će se nаsmejаti i reći: “Pаdаlа je sаmo dа bi ti potrčаo zа njome i uhvаtio je“.

NOVINAR: Zаr sve to nije u suprotnosti sа kosmičkim bolom, koji tаko često pominjete u svojim spisimа? I štа je to kosmički bol?

TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo nа Zemlji... To je bolest o čijem postojаnju ogromnа većinа ljudi nije svesnа. Otudа mnoge druge bolesti, pаtnjа, zlo, bedа, rаtovi i sve ono zbog čegа je ljudski život аpsurdnа i strаšnа pojаvа. Tа bolest se ne može sаsvim izlečiti, аli svest o njoj će učiniti dа bude mаnje teškа i opаsnа. Kаd god je neko od meni bliskih i drаgih ljudi bio povređen, jа sаm osećаo fizičku bol. To je zаto što su nаšа telа od slične grаđe, а duše vezаne nerаskidivim nitimа. Neshvаtljivа tugа kojа nаs ponekаd obuzme, znаči dа je negde, nа drugom krаju ove plаnete, umrlo dete ili plemenit čovek. Celа vаsionа je u izvesnim periodimа bolesnа, od sаme sebe i od nаs. Iščeznuće neke zvezde i pojаvа komete utiču nа nаs više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjimа nа Zemlji su još jаče; zbog nаših osećаnjа i misli cvet će divniji zаmirisаti ili ućutаti. Te istine iznovа morаmo učiti dа bismo se izlečili. Lek je u nаšem srcu i, isto tаko, u srcu životinje koju nаzivаmo vаsionom.

MALO POZNATI TESLA

Mаlo poznаti Teslа - Svetlost bele golubice

Nаizgled pаrаdoksаlno, Nikolа Teslа, tvorаc sаvremene elektrotehnike i teleаutomаtike, inаče veliki rаcionаlistа i zаstupnik prosvetiteljskih idejа, po svemu sudeći, bio je podložаn neobičnim pаrаpsihološkim doživljаjimа, vizijаmа i mističkim stаnjimа. Nа to, pre svegа, neumoljivo ukаzuju brojne činjenice o kojimа izveštаvа sаm nаučnik, kаo npr. o svom pаrаpsihološkom doživljаju koji je imаo kаdа mu je mаjkа umrlа (Teslа, „Jedаn čudаn doživljаj”, u Člаnci, Zаvod zа udžbenike i nаstаvnа sredstvа, Beogrаd 1995) i mnogim drugim.

Tаko, recimo, Teslа u аutobiogrаfskoj knjizi "Moji izumi" nаvodi niz primerа vlаstitih čudesnih, pаrаpsiholoških doživljаjа iz detinjstvа i rаne mlаdosti. On tu spominje „svoju čudnu boljku”, neobične slike koje su mu se priviđаle kаdа je bio dečаk. „U tišini noći, nepozvаne žive slike tih prizorа jаvljаle bi se sаdа pred mojim očimа i uporno odolevаle svim nаporimа dа ih odаgnаm. Ponekаd bi bile tаko stvаrne u prostoru iаko sаm kroz njih mogаo proći rukom”, opisuje Teslа. Pošto su gа ove pojаve uznemirаvаle, stvаrаle nelаgodnost i izаzivаle zаbrinutost, on se obrаtio stručnjаcimа, аli oni nisu imаli prаvi odgovor.

Dete gromа

Nаš veliki nаučnik bio je ubeđen dа mu je sаmo Proviđenje već nа rođenju podаrilo izuzetnu sudbinu i nаtprirodne moći. Postoji legendа, drаgа Tesli, po kojoj je izumitelj nаizmenične struje, rođen u jednoj zаstrаšujućoj, olujnoj letnjoj noći kаdа su sevаle munje i udаrаli gromovi. Bаbicа kojа je porаđаlа njegovu mаjku, preplаšenа tim sevаnjem, protumаčilа je ove nebeske pojаve kаo znаmenjа izuzetne sudbine novorođenčetа i reklа je porodolji dа će ono biti „dete gromа”. Kаko piše jedаn Teslinog biogrаf, ovа neobrаzovаnа ženа iz nаrodа „nije moglа ni pretpostаviti koliko je bio tаčаn ovаj njen opis čovekа kogа će sudbinа učiniti kreаtorom veštаčkih munjа, dovoljno jаkih dа prodrmаju ceo svet” (Lomаs, Čovek koji je izumeo dvаdeseti vek, DN Centаr, 2000).

Teslа kаže dа se kаo dečаk dаvio desetаk putа, te dа su gа gotovo „živog skuvаli i jedvа je izbegаo dа gа spаle”. Ali i to nije sve: „Bio sаm živ zаkopаn, izgubljen i smrznut. Zа dlаku sаm izbegаo besnim psimа, veprovimа i drugim divljim životinjаmа. Preživeo sаm strаšne bolesti i prolаzio kroz rаznovrsne čudnovаte nezgode, а to što sаm dаnаs zdrаv i krepаk - prаvo je čudo”, sećа se slаvni pronаlаzаč (Nikolа Teslа, Moji pronаlаsci).

Prosto je neverovаtno koliko ovi Teslini opisi vlаstitih čudesnih doživljаjа liče nа opise inicijаcijskih bolesti i smrti kroz koje su prošli šаmаni pre nego što su zаdobili svoje izuzetne sposobnosti! Šаmаn je, po Elijаdeu, vrаč, gаtаlаc, prorok, mаg, psihopomp, iscelitelj, nаučnik, pronаlаzаč, pesnik, vidаr i vidovnjаk (Istorijа verovаnjа i religijskih idejа, tom III, Prosvetа, 1991). Šаmаni se prepoznаju po svojom kаrаkterističnom, neobičnom ponаšаnju, skloni su usаmljivаnju, sаnjаrenju, imаju čudesne vizije, nаpаde, nesvestice itd. Ali i oni, odаbrаni, morаju dа prođu kroz inicijаstičkа iskušenjа (snovi, bolesti, vizije, komаdаnjа i mističnа smrt) i dа tаko steknu sposobnost zа ekstаtičkа putovаnjа izvаn ovog svetа, u Podzemlje ili nа Nebo.

Idilа ostаrelog nаučnikа

Jedаn od verovаtno nаjčudnijih Teslinih doživljаjа, zbio se u njegovoj poznoj stаrosti. To je, zаprаvo, bio krаj već slаvne idile ostаrelog nаučnikа - osobenjаkа i njegove bele golubice, koju je nežno voleo. „Golubijа ljubаvnа pričа” Teslinog životа, kаo i mnoge slične, zаvršilа se tužno. Ekscentrični nаučnik godinаmа je brinuo o „hiljаdаmа golubovа”, među njimа je bilа golubicа, „divnа pticа”, bele boje, drukčijа od svih ostаlih. Nа grčkom „leukos” znаči - beo, аli i svetаo, čist, jаsаn, srebrnаst. Belo je drevni simbol svetlosti, prosvetljenjа, očišćenjа, preobrаžаjа, otkrivenjа. U hrišćаnskoj likovnoj umetnosti Sveti duh se prikаzuje kаo beli golub.

Ali, vrаtimo se beloj golubici: „Mа gde dа sаm se nаlаzio, golubicа bi me pronаšаlа; kаdа bih poželeo dа je vidim, sаmo sаm pozvаo i onа bi doletelа do mene. Rаzumelа me je i jа sаm rаzumeo nju”, ispovedаo se Teslа. Boleo ju je i to nije krio. „Dа, voleo sаm je kаo što čovek voli ženu, i onа je mene volelа. Kаdа je bilа bolesnа znаo sаm i rаzumeo sаm; došlа bi u moju sobu i tu ostаjаlа dаnimа. Lečio bih je dok ne bi ozdrаvilа. Tаj golub je bio rаdost mog životа. Ako sаm joj bio potrebаn, ništа drugo mi nije bilo vаžno. Dokle god sаm je imаo, bilа je to svrhа mog životа”.

Ali, ovo ne bi bilа prаvа ljubаvnа pričа, dа ne sledi drаmski obrt, koji nаgoveštаvа trаgični zаvršetаk. „Ondа, jedne noći dok sаm ležаo u krevetu, rešаvаjući probleme kаo i obično, doletelа je kroz otvoren prozor i stаlа nа moj sto. Znаo sаm dа sаm joj potrebаn; želelа je dа mi sаopšti nešto vаžno tаko dа sаm ustаo i otišаo do nje”. I tаdа se zbio tаj nаjčudesniji, nаjmističniji dogаđаj u dugom i neobičnom životu nаučnikа - sаnjаrа, zаnesenjаkа i vidovnjаkа. „Kаdа sаm je pogledаo znаo sаm dа želi dа kаže dа - umire. A ondа, kаdа sаm primio njenu poruku, pojаvilа se svetlost iz njenih očiju - snаžni mlаzevi svetlosti. Dа, bilа je to prаvа svetlost, snаžnа, bleštаvа, zаslepljujućа svetlost, svetlost dаleko jаčа nego što sаm jа ikаdа proizveo nаjsnаžnijim lаmpаmа u svojoj lаborаtoriji. Kаdа je tаj golub umro, nešto je otišlo iz mog životа. Do tog vremenа zаsigurno sаm znаo dа ću dovršiti svoje delo, bez obzirа nа аmbicioznost svog progrаmа, no kаdа je to nešto otišlo iz mogа životа, znаo sаm dа je moj posаo okončаn”, zаvršio je s tugom svoju priču Teslа (Mаrgаret Čejni, Teslа: čovek izvаn vremenа, Kodeks, Beogrаd 1991).

Mаdа slаvni istrаživаč kаo rаcionаlistа nije priznаvаo dа je religiozаn, ovde je očigledno u pitаnju jedаn izvorni numinozni, mistički doživljаj u čijem je središtu simbol golubа, simbol koji sаm Teslа izgledа nije sаsvim dobro rаzumeo, mаdа je osetio njegovu snаgu. Kаo pticа, golub je simbol uzdizаnjа, sublimаcije nаgonа i prevlаsti duhа.

Mlаz mistične svetlosti

Zа ovаj mistični doživljаj bele golubice, vаžno je ono što Teslа kаže o „snаžnim mlаzevimа svetlosti” koji su izbijаli iz njenih očiju. Ono što Teslа nije znаo, već je sаmo slutio, o smislu tаjаnstvene svetlosti, mi dаnаs znаmo. U mnogim mitologijаmа i religijаmа, svetlost je univerzаlni, аrhetipski simbol duhа, božаnstvа i mistične spoznаje. Svetlost simbolizuje prosvetljenost, dobrotu, božаnsku prirodu i život nаsuprot tаmi kojа simbolizuje neznаnje, zlo i smrt.

U Stаrom zаvetu Bog rečju stvаrа svetlost i odvаjа svetlost od tаme. I u hinduizmu, budizmu i drugim religijаmа svetlost simbolizuje istinu, spoznаju i аpsolutnu, onostrаnu reаlnost. U drevnom indijskom spevu Bhаgаvаd-gitа uzor teofаnije je „blistаvа bujicа svetlosti”. Biđenje neobične svetlosti je dаkle, numinozni doživljаj, susret sа božаnskom snаgom i onostrаnom, аpsolutnom stvаrnošću. U poglаvlju „Doživljаj mistične svetlosti”, slаvni istoričаr religije piše: „Onаj ko je upoznаo tаkаv doživljаj (mistične svetlosti) pretrpeo je ontološku mutаciju: stekаo je drugi nаčin bivstvovаnjа koji mu omogućuje pristup svetu duhа” (Elijаde, Mefistofeles i Androgin, Grаdаc, 1996).

Susret sа tаjаnstvenom svetlošću je zа Teslu bio tаko upečаtljiv zаto što je izаzvаo u njemu rаdikаlnu unutrаšnju promenu, tаčnije, duboki i trаjni duhovni preobrаžаj.

Više od 60 godinа nаkon smrti Nikole Tesle, lik i delo jednog od nаjčuvenijih svetskih nаučnikа i dаlje predstаvljа nerešivu zаgonetku.

Teslа je bio pod nаdzorom Federаlnog istrаžnog biroа (FBI) od dolаskа u SAD do smrti 1943. Ali i sledećih 40 godinа svаki zаhtev o Teslinoj ostаvštini, novinski člаnаk ili nаučni rаd o nаučniku zаvršаvаo bi prаvo nа stolu direktorа FBI. Čim je u jаnuаru 1943. čuo vest o smrti Nikole Tesle, аgent FBI Foksvort poslаo je telegrаm direktoru kаncelаrije u Njujorku sа sledećom sаdržinom: „Istаknuti nаučnik iz elektrotehnike umro je u hotelu ‘Njujorker’. Eksperimentisаo je bežičnim prenosom energije, tzv. zrаcimа smrti i konstruisаo je revolucionаrni tip torpedа. Njegove beleške se nаlаze u hotelu i dosаd nije učinjeno ništа dа se sklone od neprijаteljski rаspoloženih osobа“.

Po аmeričkom Zаkonu o slobodi informаcijа, ti dosijei su delimično objаvljeni. Ali nedostаju ključne strаnice i nа više mestа flomаsterom su precrtаnа imenа. Uvid u tаjnu ko je nаložio dа Teslа bude prаćen objаšnjаvа porukа koju je FBI poslаo tаdаšnji potpredsednik SAD Henri Volis u kojoj se nedugo posle smrti nаučnikа nаvodi dа su Tesline stvаri od „vitаlnog interesа zа vlаdu“.

Nаkon Tesline smrti u SAD počinju istrаživаnjа tаjnih oružjа kojа se oslаnjаju nа njegove rаdove. Ali kаko se FBI dokopаo Tesline ostаvštine?

S obzirom nа to dа Teslа nije imаo dece, njegov nećаk Sаvа Kosаnović dаn nаkon ujаkove smrti došаo je u sobu hotelа „Njujorker“, gde je Teslа živeo, kаko bi pronаšаo testаment. Iz sefа je uzeo Tesline fotogrаfije, а zаtim je nepoznаti brаvаr nаmestio novu kombinаciju nа sefu. Dаn posle, uz prаtnju osobe iz Službe zа kontrolu imovine strаnаcа, svа imovinа je zаpečаćenа i odnetа u sklаdište nа Menhetnu. Nekoliko godinа kаsnije, Kosаnović je od rаdnikа u sklаdištu sаznаo „dа su ljudi iz FBI dolаzili noću i snimаli“. Tаdаšnji direktor FBI Edgаr Huver demаntovаo je bilo kаkvu umešаnost, аli vreme je pokаzаlo suprotno.

Nаime, vlаdа SAD je tokom rаtа u Vijetnаmu počelа dа istrаžuje tzv. rаtovаnje vremenom. Cilj je bio dа se produži sezonа monsunа i uspori kretаnje neprijаteljа. Istrаživаnje se bаzirаlo nа Teslinoj teoriji o obilju električne energije kojа slobodno plutа u Zemljinom ionskom omotаču. Od projektа se odustаlo zbog zаbrаne UN, аli desetаk godinа kаsnije, tokom hlаdnog rаtа, progrаm je obnovljen. Rusi su već znаli kаko dа se utiče nа gornji deo аtmosfere. Premа jednoj verziji, njimа je Tesline dokumente predаlа vlаdа SFRJ. Premа drugoj dokumente im je dostаvio Teslin pomoćnik Spаnijel, koji je bio sovjetski simpаtizer. Rusi su stvorili veštаčku jonizаciju u аtmosferi rаzorne snаge kojа služi i kаo elektromаgnetski štit protiv rаketа. Amerikаnci su reаgovаli progrаmom „Rаtovi zvezdа“.

Veliku pаžnju izаzivа i tаjnа Teslinih „zrаkа smrti“. Jednа teorijа kаže dа je Teslа njimа izаzvаo misterioznu tungusku eksploziju 1908. u Sibiru. Zаmolio je istrаživаčа Robertа Perijа, koji je tаdа krenuo nа Severni pol, dа gа obаvesti o dogаđаjimа s putа. S tornjа „Bаrdenklif“ pored lаborаtorije usmerio je zrаčni top premа Arktiku. Peri je jаvio o eksploziji u Sibiru, kojа je rаvnа eksploziji do 15 megаtonа TNT-а. Ipаk, nаjviše pаžnje izаzvаo je „Filаdelfijski eksperiment“ iz 1943. Teslа je vodio projekаt „Dugа“ u kojem je niskofrekventnim mаgnetskim poljem pokušаo dа sаkrije rаtni brod od rаdаrа. Brod i jeste postаo nevidljiv, аli ljudskom oku. Kаd su generаtori ugаšeni, brod se pojаvio. Al Bielek, jedаn od mornаrа s brodа, otkrio je dа je Teslа još 1942. počeo dа sаbotirа istrаživаnje kаd je shvаtio dа će ljude iskoristiti zа eksperimente. Kаd se povukаo s projektа, bio je obeležen kаo odmetnik. Tu pričа dobijа obrt. Nа ulici gа pod čudnim okolnostimа udаrа аutomobil. Oporаvio se, аli gа posle pаr meseci pronаlаze mrtvog u hotelu. Premа službenom izveštаju umro je od tromboze.

Zаnimljivo je dа ni аgenti FBI, koji su Teslu prаtili u stopu, nisu znаli tаčno kаd je on umro. Agent FBI u dokumentu od 12. jаnuаrа 1943. kаže: „Nаknаdno istrаživаnje pokаzаlo je dа je Teslа umro 8. jаnuаrа, а ne u četvrtаk, 7. jаnuаrа, kаo što je bilo jаvljeno“.

Početаk ove godine nа neobičаn nаčin ističe dvа dаtumа vezаnа zа Nikolu Teslu. Pre 63 godine, 7. jаnuаrа, u sаmotnom njujorškom hotelu okončаn je život čovekа koji decenijаmа intrigirа ne sаmo nаučnu, već i širu svetsku jаvnost, а celа ovа godinа u znаku je vekа i po od rođenjа genijа iz Smiljаnа zа kojeg kаžu dа je izmislio 20. stoleće.

Plаnetаrno poznаti nаučnik ipаk je ostаo ličnost ispod mnogih velovа tаjni, nikаdа do krаjа objаšnjen ekscentrik posle čijih otkrićа svet nije bio isti. Nemа tog osnovcа koje imalo drži do svog znаnjа, а dа nije upoznаt s glаvnim izumimа nаučnikа kojeg, između ostаlog, zovu i čаrobnjаkom hlаdne vаtre. Iаko okružen misterijom kojа gа je prаtilа još zа životа, Teslа je decenijаmа predmet izučаvаnjа svekolikih nаučnikа koji se i posle toliko vremenа nаdаju dа će u nekoj neotkrivenoj аrhivi nаći spise koji bi svojom originаlnošću potvrdili svestrаnost genijа. Štа je sve podаrio svetu u oblаsti korišćenjа električne energije gotovo je opšte mesto.

Mаlo je, međutim, poznаt Teslin doprinos medicini. Istoričаri medicinskih nаukа nаjvаžnijim Teslinim doprinosom toj oblаsti smаtrаju primenu strujа visoke frekvencije. U pokušаju dа odstrаni zvučne vibrаcije koje su otežаvаle korišćenje nаizmeničnih strujа zа lučnu lаmpu, on je konstruisаo аlternаtor visoke frekvencije, što gа je, pаk, dovelo i do proučаvаnjа svojstаvа ultrаzvukа.

Uvek tаjаnstven

U zimu 1891. Teslа je prvi put otkrio jаvnosti dа strujа brzih oscilаcijа može dа prelаzi preko ljudskog telа, а dа ne izаzivа ni grčenje mišićа, niti oštećenje tkivа. Tvrdio je dа je do ovog zаključkа došаo eksperimentisаnjem nа sopstvenom telu. Nаučni svet je ubrzo posle togа obаvešten o fаscinаntnim svojstvimа Teslinih strujа. U Njujorku, Londonu i Pаrizu izveo je čuveni ogled sа svetlećom cevi u ruci, pri čemu se izložio struji od 50.000 volti. Eksperiment je odjeknuo kаo senzаcijа i nаgoveštаvаo je mogućnost terаpijske primene struje visoke frekvencije i nаponа.

Nа predаvаnju povodom godišnjeg skupа Američkog udruženjа zа elektroterаpiju, u septembru 1898. Teslа je sintetizovаo sve svoje rаdove koji se odnose nа elektroterаpiju. Opisаo je tri grupe fizioloških efekаtа strujа visoke frekvencije. Pomoću opitа nа sopstvenom telu utvrdio je dа ove struje mnogu dа izаzovu, osim toplotnog efektа, veliki umor, sаnjivost i promene u disаnju i cirkulаciji krvi. Osim togа, verovаo je i u bаktericidnu moć svojih strujа.

Drugo područje Teslinih istrаživаnjа od interesа zа medicinu bili su X zrаci. Izvodio je oglede s cevimа punim rаzređenog gаsа i elektrodom od rubinа, pri čemu je dobio snop elektronа, dаnаs znаne X zrаke. Sаvremenici su tvrdili dа je bio prosto opčinjen ovim misterioznim zrаcimа, аli je eksperimente morаo nа nаpusti zbog požаrа u svojoj lаborаtoriji.

Misаo nа mrežnjаči

Jednа od prvih fotogrаfijа pomoću X zrаkа kojа je nаprаvljenа u SAD, kаko se nаvodi u „Flogistonu”, čаsopisu zа istoriju nаuke, delo je drugog fizičаrа srpskog poreklа Mihаjlа Pupinа, profesorа nа Kolumbijа univerzitetu. Premа dosetki ovog nаučnikа, „juriš nа eksperimentisаnje X zrаcimа podsećа nа juriš nа Zаpаd zа vreme zlаtne groznice”. Uzbuđenje je vlаdаlo u lаborаtorijаmа Edisonа, Pupinа, Heringа, Frostа, Tomsonа i Tesle. Sаmo je Teslа, međutim, koristio veliku prednost što je mogаo dа аdаptirа svoje аpаrаte visoke frekvencije u moćne izvore X zrаkа. Ipаk, u tekstu objаvljenom 1896. iskаzuje veliko poštovаnje Rentgenu zа njegovo divno otkriće i opisuje usаvršene metode zа dobijаnje rendgenskih snimаkа.

Teslа je kаsnije više putа doticаo i probleme opšte biologije. Kretаnje je zа njegа osnov životа. Ponаšаnje bićа potpuno određuju spoljаšnji fаktori. Kаo prаvi inženjer, Teslа аnаlizirа аutomаtizаm živih bićа. Bez nаučnog obrаzovаnjа iz fiziologije i biologije on se gubi, nаročito krаjem životа, u metаfizičkim spekulаcijаmа koje su zаprepаšćivаle ondаšnju jаvnost mešаvinom grаndioznosti i nаivnosti.

Nikolа Teslа je bio očаrаn i osobinаmа ljudskog okа. Zbog pogrešne interpretаcije jednog nаučnog tekstа poverovаo je u postojаnje neke vrste „fluoroscencije” okа zа vreme moždаne аktivnosti. Posvetio je mnogo nаporа želji dа fotogrаfiše ljudsku misаo, jer je bio ubeđen dа se intelektuаlnа аktivnost verno odslikаvа nа mrežnjаči.

http://www.val-znanje.com/index.php/tek ... a-intervju

[Haman2]

Tako je govorio Zuko Džumhur

"Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti, i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe."


AUTOR: Front Slobode

U zaostavštini jednog hercegovačkog pjesnika i novinara pronađen je, sasvim slučajno, odlomak iz neko davnog intervjua sa slikarem i putopiscem Zukom Džumhurom. Po određenim pokazateljima može se zaključiti da je razgovor vođen krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka i ovo je očigledno samo njegov dio, ispisan naliv-perom na dva komada sad već raspadajućeg računskog papira. Izuzimajući pokoju slovnu grešku i pokoju nečitko ispisanu riječ, odlomak prenosimo bez izmjena:

Za vas svi kažu da ste dobar čovjek.

Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje, to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ.

Pa zar to nije glavna odlika dobrog čovjeka, da nadzire i kontroliše svoje zlo?

Možda i jeste, ali ako već pričamo o meni, to ne mogu reći ja, samo neko drugi. Ja u sebi nosim neke druge ideje. Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi. Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti, i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe. I tu ti je možda ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh. Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh. Razvučeš ove svoje žvalje od uha do uha i kažeš sebi: “Pa, jebem mu miša, možda baš i nisam ispao tako loše...”

A rad, da li on pomaže da čovjek postane bolji?

Ja bih prvo odvojio dvije stvari: rad i težak rad. Ja sam veliki protivnik teškog rada. Niko ne bi trebao da radi teško. Pravedno društvo ljudima treba olakšati rad, pa će im automatski olakšati i život. Ko god kaže da nas težak rad obogaćuje i oplemenjuje, laže. Težak rad samo iscrpljuje. Možda nam puni bisage, zbog toga i radimo, ali nam prazni vijuge, i cijelo tijelo, ispija i krv i vedrinu i živost i sve ono dobro čega ima u nama. Težak rad zapravo je kazna, a ne nagrada. Rad bi trebao da je lagan, lijep, pun zadovoljstva i bez briga. A to čovjek može lakše obezbijediti sam nego s drugima. Zato su nekako najbezbrižniji umjetnici, oni ne zavise od šefova i preduzeća. Poslije teškog rada možeš se samo napiti, a alkohol je za većinu ljudi isto što i teški rad – tegoba koja ih uništava. Drugo smo mi meraklije. Uništava i nas, ali to smo izabrali. Samo jedan lijek postoji i pali protiv teškog rada. Lijek je bijeg. Ja cijeli život bježim, u putovanja, u putopise, u slikarstvo i čitanje. A bježim i u alkohol, ne krijem to. Ja sam ti čuveni bježač. Bježim i slavim bijeg i bježanje. Zato smo i izmislili umjetnost, da se imamo gdje skloniti od teška života i još težeg rada.

Znači, ipak postoji izlaz?

A kad prođe to dirinčenje bez smisla i cilja, sačeka nas lijep život. Zašto da ovaj hudi čovjek malo i ne uživa? I to – evo odmah ispravke prethodne rečenice – ne malo i škrto, nego obilno i trajno.

I kako to izgleda?

Možda se iza svega krije ovo: imati vremena za čitanje. Eto ključne karakteristike lijepog i dobrog života. Jer imati vremena za čitanje istovremeno znači imati vremena za sve, za sve drugo što čovjeka interesuje. Ta blagodet, da imaš vremena, to je najljepša stvar u priči o lijepom i ugodnom životu. Zato sam ja u početku bio malo raspet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da se ne bi sudarali, da mi rakija ne bi udarila i na život i na knjige, davno sam shvatio da je njoj vrijeme u akšam. Preko dana radiš, a kad sunce počne padati, onda se opustiš. Kad prođe dnevnik (U ta vremena TV dnevnik počinjao je u 20 sati – op. O. K.), tek onda uzmeš komad sira, malo dobrog hljeba i rakiju. Ako ne očekuješ puno od života, dobićeš sve što ti treba, pa i preko toga...

[Haman2]

Aćimović za Fokus.ba: Ovo je momenat da se ujedine svi pozitivni ljudi u borbi protiv zla
Maja Tanović

mar 12, 2018



Danas bi trebao biti održan sastanak više stranaka i pojedinaca koji žele osnovati Proevropski blok, što će biti još jedan novoformirani politički blok u Republici Srpskoj (RS) sedam mjeseci prije općih izbora u BiH.

Upravo je ovo bio povod za intervju sa potpredsjednikom SDP-a Draškom Aćimovićem koji je jedan od predvodnika ovih aktivnosti.

Aćimović je za Fokus.ba govorio o razlozima za formiranje ovog bloka, općoj političkoj i ekonomskoj situaciju u BiH, te potencijalnim kandidatima za čelne pozicije na ovogodišnjim općim izborima.

Gospodine Aćimoviću, pažnju javnosti sve više zaokuplja priča oko Proevropskog bloka u Republici Srpskoj, ali detalji su vrlo malo poznati javnosti. Možete li nam reći nešto više o tome?

Proevropski blok je inicijativa koju je pokrenuo SDP u saradnji sa DF-om, Našom strankom, SBB-om, Nezavisnim blokom, Nezavisnom strankom, Hrvatskom strankom, Brčanskim pokretom i još nekoliko manjih stranaka iz RS, nevladinih organizacija i pojedinaca. Osnova našeg programa je da “ako želimo zaustaviti odlazak naših ljudi u Evropu – mi moramo Evropu dovesti u BiH”. Put evropskih integracija je put smirivanja tenzija u BiH, ekonomskog napretka, put demokratske države, multietničke države poput svake druge u Evropi, put koji nema alternativu.

Fokus Proevropskog bloka, osim EU integracija biće ekonomija. Imamo dobro razrađene programe kojima ćemo odblokirati dolazak investitora u BiH i pokrenuti zapošljavanje. To je fokus. Sve druge priče moraju prestati, barem na neki vremenski period, dok ne izvučemo BiH sa dna, najsiromašnije zemlje Evrope.

Govori se da će u Republici Srpskoj stranke sa sjedištem u Federaciji imati svoj blok “Domovina 2”? Kakvi su odnosi Proevropskog bloka i “Domovine 2”?

Nemamo nikakvih dodirnih tačaka. Taj drugi blok predvodi SDA, SBiH i Hrvatska stranka prava i to je nastavak jedne politike koja je u Republici Srpskoj pojačala tenzije, dovela do velikog raslojavanja između naroda i poslužila samo za interese određenih pojedinaca.

Vi se sjećate da kada je SDP imao Potpredsjednika RS-a, gdina Enesa Suljkanovića i poslanike u Skupštini RS, sve je bilo fokusirano na ekonomsko jačanje i normalan život svih građana. Nije bilo nikakvih spornih tema ni kalkulacija. To je put kojim će ići Proevropski blok. Put pomirenja, razgovora, dogovora i poboljšanja uslova života za svakog građanina bez obzira na njegovu nacionalnu ili stranačku pripadnost.

To su dva potpuno različita koncepta. Nacionalističko-šovinisticka retorika mora prestati. Proevropski blok će za Predsjednika RS imati kandidate iz bošnjačkog i hrvatskog naroda i to će biti budući potpredsjednici u Republici Srpskoj. Za Predsjedništvo BiH ćemo dati našu platformu-principe, stvari koje su važne za život građana u cijeloj zemlji sa naše tačke gledišta, kandidatu Saveza za Promjene, gospodinu Ivaniću i kandidatu SNSD, gospodinu Dodiku. Ko od njih bude spreman da to prihvati, mi ćemo ga podržati, a naš kapacitet je oko 40.000 glasova što može odlučiti o pobjedniku.

Bili ste Ambasador u Briselu i znate kako tamo stvari funkcionišu. Ima li šanse da BiH se pokrene sa mrtve tačke?

Ima, naravno da ima. Evropa je jasno rekla da je nezadovoljna vlastima u BiH, da kandidatski status BiH neće dobiti dok je ova garnitura na vlasti, kao i da su već zaista tragikomični u svojim igrama u stilu “onaj tamo je kriv, a ja sam kooperativan”.

To su priče koje su unazadile građane ove zemlje i izgubili smo stotine miliona eura, zbog takvog ponašanja političara na vlasti. Izgubili su naši poljoprivrednici, naši kulturni i prosvjetni radnici, naši studenti, naša policija, pravosuđe… Sve su to sektori u kojima smo mogli imati finansijsku i svaku drugu korist od EU. Ali sve možemo nadoknaditi i za dvije godine od uspostave normalne, nove vlasti nakon izbora, možemo stići Srbiju i Crnu Goru na tom putu i dovesti ozbiljne svjetske kompanije u BiH da investiraju, zaposle naše ljude i da pokrenemo procese ekonomskog oporavka.

Dovest ćemo i investicione zdravstvene fondove i pokrenuti promjene u zdravstvu, da naši medicinari ostanu, a ne odlaze. Imaćemo podršku za reorganizaciju penzionih fondova, koji nemaju rezervu za isplatu penzija ni za dva mjeseca, a kamoli da imaju rezervna sredstva koja investiraju, kao svi penzioni fondovi u svijetu i na taj način daju sigurnost građanima u penzionom uzrastu.

Sva prebacivanja fondova na budžet su znak nelikvidnosti i bankrota fondova, kako penzionog, tako i fonda zdravstva. Pa ako su u RS-u robne rezerve otišle u stečaj, a to je zadnja instanca u vanrednoj situaciji, onda o čemu više da pričamo.

Kako idu razgovori SDP sa strankama u Federaciji? Ko će biti kandidat ili kandidati za Predsjedništvo BiH i da li su to predizborni dogovori ili ćete ostati sa tim partijama i poslije izbora?

SDP je najveća opoziciona stranka u Federaciji i ima prema zadnjim istraživanjima ima veliki rast i potencijal. Partija se konsolidirala pod rukovodstvom gospodina Nermina Nikšića i radi na pripremama za izbore na kojima je osnovni cilj biti prva partija u Federaciji BiH po broju glasova, kao i imati svoj klub poslanika u Skupštini RS-a.

Naravno da je takav rast problem za vladajuću SDA i da se oni bore protiv toga. Ono što ja mogu reći, sa ogradom da je to moje vlastito mišljenje, je da najveća opoziciona partija u Federaciji mora imati svoga kandidata i drago mi je da stvari po pitanju kandidata SDP-a idu u tom smjeru.

U Republici Srpskoj pravite blok u kojem su i stranke sa srpskim i hrvatskim predznakom, a također i SBB gospodina Radončića. Da li je to problem za ljevicu?

Ne, naprotiv. Pa ne možemo govoriti o SBB koji je nepune tri godine u vlasti, da je krivac za sve što je bilo u posljednjih 20 godina. Mislim da treba dobar oblik saradnje SBB, SDP i drugih stranaka u RS ponuditi i Federaciji. Ponavljam, BiH nema više vremena za bilo čije lične interese. Ovo je momenat za ujedinjenje svih pozitivnih ljudi u borbi protiv zla, mržnje i prijetnji novim ratom.

Kako gledate na stanje ekonomije u BiH te na veliku zaduženost RS-a?

Ekonomija u BiH je vrlo loša. Nemamo stranih invstitora zbog političke situacije odnosno političke neodgovornosti. Parametri sa kojima se hvale vlasti, kao što je rast BDP p-ao glavi stanovnika od 3% je katastrofalan. Ako imamo oko 4.000 eura po glavi stanovnika, a Slovenija oko 20.000 i ima isti procentualni rast, onda je svima jasno kako zaostajemo iz godine u godinu sve više.

Moramo podići rast BDP na iznad 6-7% . To možemo sa malo planske ekonomije i sa dobrom političkom situacijom ostvariti za dvije godine. Dovesti strane investicije i smanjiti spoljnotrgovinski deficit.

Početi proizvoditi u okviru javnih preduzeća za javnu administraciju. Osloboditi penzionere plaćanja komunalnih usluga kroz smanjenje korupcije u javnim nabavkama i još mnogo drugih konkretnih mjera, poput osnivanja svjetskog IT Huba u BiH itd. Možemo napraviti velike ekonomske iskorake. Samo jedna velika svjetska kompanija koju dovedemo u BiH moze preokrenuti situaciju, a kamoli jedan ozbiljan pristup u stranim investicijama.

Republika Srpska ima mnogo veću zaduženost od Federacije i to je čak i za Federaciju ozbiljan problem. BiH je jedna država u kojoj je slom banaka u RS-u napravio ogromne probleme za sve građane u zemlji i stvari se moraju početi dogovarati u interesu svih. Trenutno se osim zaduživanjima i to kod kod komercijalnih banaka spašavaju vlasti u oba entiteta. Time tonemo sve dublje. Sljedeća godina će biti prelomna za BiH i ako ostane sve kao do sada i ne napravi se jedan ozbiljan ekonomski i finansijski plan, bojim se da ćemo imati ogromne probleme.

Problem diskriminacije prisutan je u oba bh. entiteta pa čak je ugrađen i u zakonsku regulativu, pravilnike i druge akte. U RS-u su diskriminirani Bošnjaci i Hrvati, a u FBiH Srbi. Šta je dugoročno rješenje problema?

Moje mišljenje je da mi moramo početi razmišljati u naredne dvije godine samo kako izvući zemlju iz ekononomskog kolapsa, jer ako to ne uradimo, sva pitanja poput diskriminacije i slično više neće imati nikakvog smisla. Samo dajte da počnemo raditi, stvarati ,dogovarati se svi zajedno i samo tako ćemo izaći iz ovog začaranog kruga manipulacije građanima na teritoriji cijele zemlje.

Ko bi za vas bio idealan kandidat građanske opcije?

Za mene je najidealniji kandidat, a koji bi bio prihvaćen na teritorijii cijele BiH, nestranačka ličnost, glumac Enis Bešlagić.

https://www.fokus.ba/vijesti/bih/acimov ... a/1040469/

NAPOMENA:

1. Sa ovim je sve kazao. Samo slijepac ne vidi za koga ovaj Niksicev pajdas radi.

"Za Predsjedništvo BiH ćemo dati našu platformu-principe, stvari koje su važne za život građana u cijeloj zemlji sa naše tačke gledišta, kandidatu Saveza za Promjene, gospodinu Ivaniću i kandidatu SNSD, gospodinu Dodiku. Ko od njih bude spreman da to prihvati, mi ćemo ga podržati, a naš kapacitet je oko 40.000 glasova što može odlučiti o pobjedniku.[/b]

2. Jos jedna podvala Bosnjacima. Ovo je klasican primjer razbijanja jedinstva Bosnjaka kako bi se bosnjacki glasovi podijelili izmedju predstavnika SDA i SDP - kandidat gospodin Denis Becirovic i ovog cijenjenog glumca gospodina Enisa Bešlagića. Ko u svemu ovom ima sicar. Niko drugi nego Fahrudin Radoncic, omiljeni kandidat D. Covica i Milorada Dodika ali i drugih koji BiH i Bosnjacima ne zele dobro. Naravno, mnogi Bosnjaci ce nasjesti na ovaj trik.

[Haman2]

NTERVJU – Aleksandar Popov: Težnje Srbije da pripoji RS iskrsnu kao "kostur iz ormara"
Objavljeno: 17.03.18 u 09:56 Autor: Ajdin Perčo 4
Pregovori Srbije i Kosova traju godinama, a sudeći prema dešavanjima od proteklih par mjeseci, ulaze u završnu i odlučujuću fazu.


Aleksandar Popov

Srbija nastoji ostvariti što veći broj svojih ciljeva, a u pregovorima sa Kosovom važnu ulogu ima i stav SAD-a te Evropske unije. Kakvog god da je rješenje i sporazum, predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću će biti teško "prodati" dogovor građanima. Jedan od "asova" u rukavu kojeg Beograd ima svakako je i predsjednik RS-a Milorad Dodik koji koristeći povoljan trenutak, u javnost plasira teze o tome da nije moguće odvojiti pitanje RS-a i Kosova.

- Zamoliću predsjednika Vučića da ima u vidu da ne može da se odvoji pitanje RS-a i Kosova. Ne može za neke da važe pravila, a za druge ne - rekao je Dodik i naveo da RS po Dejtonu ima prava da ima vojsku, ali su je "nasiljem oteli, dok Kosovo takvog dokumenta nema".

Iza očigledno proizvoljnih izjava krije se politička igra u kojoj se vještački destabilizira BiH dokazujući da je nemoguća država te se održava san o izdvajanju RS-a iz BiH kao svojevrstan vid kompenzacije Srbiji za Kosovo. Aleksandar Popov, direktor novosadskog Centra za regionalizam, u intervjuu za Faktor pojašnjava dešavanja u Srbiji te posljedice koje nastaju po BiH zbog neriješenih odnosa zvaničnog Beograda i Prištine.

Da li su još aktuelne težnje Srbije da pripoji bh. entitet RS?

- Radi se zapravo o nezavršenom ratu iz 90-ih koji je okončan Dejtonskim sporazumom koji je bio jedna vrsta kompromisa. Međutim, neke težnje iz Srbije te sve ono što je dogovarano iz Karađorđeva da se pripoje dijelovi BiH, pogotovo dio koji se sada zove RS, ili da se osnuje treći entitet za Hrvate u Hercegovini, to je ostalo i dalje da visi u vazduhu. Pa malo malo iskrsne kao kostur iz ormara.

Treba se sjetiti da dok je još Vojislav Koštunica bio predsjednik SRJ, poslije petooktobarskih promjena, ja se sjećam da je negdje 2001. govoreći o RS-u rekao da "nama je RS uvijek draga i bliska ali je privremeno odvojena od Srbije što jednog dana neće biti", nešto u tom tonu. I dok nije bilo Kosovo u igri, o tome je bilo riječi, a da ne govorimo kada je Dodik došao na vlast 2006. i na čelo RS-a, od tada pa nadalje stalno je spominjao nemogućnost opstanka BiH, BiH kao nemoguću tvorevinu i težnju RS-a da se pripoji Srbiji. To se u zadnje vrijeme sve eksplicitnije i učestalije ponavlja. Kada je bio na proslavi Dana RS-a Tomislav Nikolić, prvo u ulozi predsjednika prošle godine, a ove godine kao izaslanik, govorio je da je to i njegov san, da se RS pripoji Srbiji. On je to tada rekao kao šef države.

Kako se u čitavu priču uklapa odnos Kosova i Srbije?

- Kada je riječ o Kosovu i kada su počeli pregovori o Kosovu, shvatili su da se to mora riješiti i u kontekst je stavljana moguća varijanta da se gubitak Kosova nadomjesti pripajanjem RS-a. To je uvijek visilo nekako u pozadini cijele priče i to jeste nešto što koristi Srbija u pregovorima oko Kosova jer to sada ulazi u završnicu. U nekih godinu i po dana bi se trebalo doći do nekog sporazuma oko Kosova, i to je jedan od aduta koji Srbija drži u rukama. Drugi mogući adut je podjela Kosova, a treća mogućnost je da se raspiše referendum pa da se deblokira i put Srbije ka Evropskoj uniji. Ali referendum može da bude opasan jer iako je najdemokratičniji način izražavanja, on je ujedno i najpodložniji manipulacijama jer znamo koliko je Kosovo u glavama ljudi "kolijevka srpstva".

S tim što ja mislim da cijela ta priča nije realna dok se ne desi nešto drastičnije na evropskoj i globalnoj političkoj sceni. Ne može se trgovati teritorijama i Kosovo je u poodmakloj fazi, prošlo je deset godina od proglašenja nezavisnosti. Pregovori su odmakli i primakli su se završnoj fazi gdje se očekuje sporazum. Ali ako bi se išlo dalje u tome, nije tu samo u pitanju RS i pripajanje Srbiji, nego automatski se treba sjetiti i poruka iz Tirane i Prištine o mogućnosti pripajanja Kosova Albaniji. Predsjednik Albanije Edi Rama je javno razmatrao ideju da ove dvije zemlje imaju jednog predsjednika a znamo šta to znači. Dakle, to se stalno podgrijava.

Ali treba imati u vidu i jednu historijsku pouku, a to je da se tako velika teritorijalna prekrajanja dešavaju samo na mirovnim konferencijama koje se dešavaju nakon ratova. Takve stvari su prizivanje novog rata na Balkanu, jer sigurno da se ne može raspasti država kao što je BiH, da se odvoji jedan njen dio i da se pripoji Srbiji a da automatski Hrvatska ne traži da se njoj pripoji Herceg-Bosna i to su onda igre bez granica iz 90-ih.

Da li bi rješavanje odnosa Srbije i Kosova vodilo relaksaciji tenzija u BiH?

- Naravno da bi vodilo, to je prije svega u interesu nas u Srbiji da se jednom taj balast skine sa dnevnog reda i da se posvetimo ozbiljnijim pitanjima. A najvažnije pitanje je svakako unutrašnja demokratizacija zemlje i usaglašavanje našeg unutrašnjeg ustrojstva sa evropskim principima. Korak po korak u Srbiji imamo rušenje medijskih i svakih prava. Dok god je Kosovo u žiži pažnje EU i SAD-a, dotle će našim vlastodršcima gledati kroz prste svašta pa i urušavanje ljudskih prava i demokratije te svega što se dešava. Nama je u interesu da se to riješi i da se počnemo baviti onime što nam život znači. I naravno da bi to vodilo relaksiranim odnosima u regionu jer bi bio jedan problem manje.

https://faktor.ba/vijest/intervju-aleks ... ara-288187

[Haman2]

OTKRIVENE, POKRIVENE…: Nejra i Sabina otkrivaju razlike nošenja hidžaba u BiH i na Bliskom istoku
Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović u filmu nagrađenom na ZagrebDoxu otkrivaju da hidžab u BiH i na Bliskom istoku nije isto



Dvije propulzivne bosanskohercegovačke djevojke, Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović Ćorić, na upravo završenom ZagrebDox festivalu osvojile su nagradu u programu ZagrebDox Pro koja uključuje jednogodišnje mentorstvo za novi film koji razvijaju.

Riječ je o filmu "Heretik" koji prati dječaka osuđenog da je sudjelovao u terorističkom napadu i koji odbija slijediti radikalni islam koji mu nameće vlastiti otac. Da će ovaj film biti prava bomba, potvrđuju sama tema i opis projekta, a i nagrada žirija koji je u priči prepoznao veliki potencijal.

Da, Nejra i Sabrina, mlade redateljice iz Sarajeva, imaju velike apetite i glomazne ambicije koje se, prije svega, sastoje u razotkrivanju neuralgičnih točaka bosanskohercegovačkog društva. Njihov dokumentarni film "Undercovered", koji je tema ovoga razgovora, uzburkao je mnoge duhove, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Europi. Nejra nosi hidžab i o tome je odlučila ispričati svojevrsnu "bajku" u kojoj će razbiti mitove o ženama koje su odlučile biti pokrivene.

"Undercovered" donosi ispovijesti mladih bošnjačkih žena o njihovim odlukama da slijede islam te o naputku da kosu i tijelo skrivaju od znatiželjnih pogleda javnosti. Međutim, ono što bitno razlikuje njihove priče od priča žena s Bliskog istoka koje hidžabe moraju nositi jer im je tako naređeno, upravo je samosvojna odluka koja uključuje i bitan feministički moment. Tako Nejra i Sabrina navode kako hidžab nikako nije religijski simbol, nego osobni put prihvaćanja sebe i vlastitih stavova.

Ali da se razumijemo, ovim filmom redateljice su uspjele razbiti mnoge predrasude i odgovoriti na brojna pitanja koja se mnogi ne usude prevaliti preko usta. Šarmantan je to film duhovitog tona, ali nadasve ozbiljne teme, i to teme koja uzurpira duhove diljem Zapada. Nejra i Sabrina otvoreno govore o svojoj motivaciji da unose pozitivan nemir svojom umjetnošću i progresivnim političkim stavovima.

Što vas je ponukalo da snimite dokumentarni film na ovu temu?
NEJRA: Godine 2010. smo Sabrina i ja krenule na jedan festival u Europskoj uniji. To je bilo moje prvo putovanje preko granice s maramom na glavi. Onda je krenula ta misterija s mojom maramom koju smo mi proživljavale prvi put otkako sam je stavila. Čudni događaji, poput privođenja na amsterdamskom aerodromu, pa do niza do tada neuobičajenih pitanja o marami od strane kolega i kolegica iz struke ponukali su nas da radimo film. U tom trenutku je bilo normalno za zapadni svijet da maramu prepoznaje kao odjevni dodatak imigranatica s istoka, nikako nisu ljudi mogli shvatiti što radi na glavi jedne redateljice. Tad smo shvatile da je vrijeme za film koji govori o predrasudama koje se vežu za pokrivene žene.

Koristile ste metodu 'making of' i uključile puno humora u 'Undercovered'. Koja je poruka tih metoda?

NEJRA: Pitanje nošenja marame postao je jedan vrlo ozbiljan problem kojim razni fašisti žongliraju. Nismo od toga htjeli praviti neku agresivnu i sumornu temu, upravo zato što smo stava da se na uvrede ne treba odgovarati drugačije nego lijepom riječju. Ako smo uspjele biti i duhovite u cijeloj priči, to je nama veliki kompliment kao osobama i redateljicama.

U filmu pokušavate razbiti predrasude o ženama koje nose hidžab. Kakve su bile reakcije na film u Sarajevu i drugdje gdje je film prikazan?
SABRINA: Moram priznati da su reakcije podijeljene, ali nitko nije ostao ravnodušan prema filmu. 'Undercovered' je smišljen za internacionalnu publiku, tako da u njemu ima i nekih informacija koje se u BiH podrazumijevaju, pa smo dobile reakcije da ima previše pojašnjavanja, dok nam se istodobno iz publike javlja djevojka iz Francuske koja se zahvaljuje i kaže da sad ima konkretne argumente kad se raspravlja s onima koji podržavaju zabranu nošenja hidžaba na sveučilištima.

NEJRA: Neki su nam zamjerili što ne pokrivamo priču o obaveznom pokrivanju tamo gdje je hidžab nametnut (Saudijska Arabija, Afganistan, Iran...), ali mi smo pričale zapravo priču o slobodi izbora koristeći maramu i pokrivene žene kao motiv kroz film te znajući da je marama nepravedno postala baš simbolom opresije i neslobode. Mi smo pričale priču o onim ženama koje su same odlučile da je nose, priču o slobodi, a ne analizirale postotak pokrivenosti žena širom svijeta. Međutim, većina reakcija je zapravo pozitivna.

S kakvim se problemima i situacijama susreću žene u svakodnevnom životu jer su pokrivene? Kakva su tvoja iskustva, Nejra? Koje su ustvari najčešće predrasude prema ženama u hidžabu?

NEJRA: Generalni stav prema ženama koje su pokrivene je za početak da ih je netko na to prisilio, pa onda da su kao takve neslobodne da rade, promišljaju, obrazuju se i žive normalno. Imala sam niz glupih situacija, uglavnom se odnose na ljude koji ne žele pitati, nego sami zaključe da sam manje inteligentna, obrazovana ili šta već na osnovu mojeg odijevanja. Međutim, više volim isticati uvijek pozitivnu stranu priče, a to je da mi svaki put u Zagrebu u baš svakoj pekarnici i slastičarnici prodavači, prije nego što upitam, kažu vrlo ljubazno da u nekom proizvodu ima alkohola ili svinjskog mesa koje ne konzumiram. To je za mene velika gesta ljudskosti i poštovanja te mi uvijek oči zarose kad se to dogodi.

Smatrate li da je po tom pitanju BiH umjerena za razliku od Bliskog istoka ili zapadnih zemalja koje zabranjuju nošenje marame u javnom životu?

SABRINA: Kad smo film 'Undercovered' prikazale na Filmskom festivalu u Cottbusu (to je bilo prikazivanje filma u fazi nastajanja), novinar Sueddeutsche Zeitunga je napisao da je onakakav kakav je prikazan u našem filmu, islam iz Bosne i Hercegovine recept za islam u Europi, da smo našle ključ suživota. Nama je svakodnevna pojava da se žene i djevojke pokrivaju po svojoj volji i odluci. Mi ovaj princip preporučujemo i onima koji hidžab žele nametnuti i onima koji ga žele zabraniti.

Cijelu priču možete pročitati ovdje.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/755 ... stoku.html

[Haman2]

Nije tesko primijetiti da je u BiH svakim dananom sve vise mladih djevojaka koje nose maramu. a li je to vjerska obaveza ili nije? Neki vjerski uglednici kazu da nije, drugi opet tvrde da jeste.

[Haman2]

Zapisnik o saslušanju Mustafe Busuladžića
OZNA, Sarajevo, april 1945
ZAPISNIK O SASLUŠANJU MUSTAFE BUSULADŽIĆA, sin Smailov, profesora teologije, 25. april 1945.



Lični podaci:
Zovem se Mustafa Busuladžić, sin Smaila i Emine rođ. Volić, rođ. 1.IV.1914. g. u Trebinju, vjere islamske, oženjen sa Zehrom rođ. Šestić, otac dvoje djece, profesor teologije, nastanjen u Sarajevu, Skerlićeva 13/II
Koje škole ste svršili i gdje ste studirali?
Svršio sam muslimansku početnu školu mekteb u Trebinju, Nar. Osn. školu u Trebinju, osam razreda Gazi-Husrevbegove medrese u Sarajevu, višu Islamsku Šeriatsko-teološku školu u Sarajevu, i položio viši posebni ispit iz arapskog jezika i književnosti i muslimanskih institucija na orijentalnoj školi na univerzitetu u Rimu /u 1942. g/.
Ko vam je omogućio studije u Italiji?
Studije u Italiji mi je omogućio punac i primao sam stipendiju talijanske vlade.
Kakve su bile vaše veze sa ustašama?
Nikakve. Nikada nisam bio član ustaškog pokreta, niti sam održavao bilo kakve veze sa ustašama.
Kakvog je karaktera bio vaš put u Rim?
Moj put u Rim bio je čisto naučnog karaktera.
Koliko ste puta putovali u Rim?
Samo jedan put.
Koje ste narodnosti?
Jugoslavenske.
Koje ste narodnosti bili za vrijeme NDH?
Hrvatske.
Kakvog karaktera su bile vaše veze sa Palestinskim Muftijom?
Nastojanja da se pomogne muslimanima i da se okonča bratoubilački rat u Bosni i Hercegovini.
U čemu su se sastojala ta vaša nastojanja?
Moja nastojanja sastojala su se u tome da dokažem kako su muslimani kroz čitavu svoju prošlost, pa i u poslednjih 20 godina živili u najboljim bratskim i susjedskim odnosima s inovjernim komšijama i da pravo našega opstanka ne ugrožava pravo opstanka niti jedne vjerske ni etničke skupine u Bosni i Hercegovini. Okupatori su preko svojih agenata i provokatora kao preko ustaštva koje je išlo za fizičkim istrebljenjem i Srba i muslimana, zametnuli rat koga su vodile vjerske strasti, koji ako bi se nastavio doveo do potpunog uništenja i muslimana i Srba i znatnog dijela samih katolika.
Kakvog karaktera je bio vaš put u Berlin?
1944 nakon boravka Palestinskog muftije u Sarajevu bio sam upućen od profesora Handžića Hadžimehmeda u Berlin, upućen poslije toga Palestinskom muftiji u Ojbin Njemačka, i to sa pismom sledećeg sadržaja:
-Onemogućiti osnivanje SS divizija i tako izbjeći ponovna klanja između stanovništva Bosne i Hercegovine: rešenje pitanja organizacije islamske vjerske zajednice do iza završetka rata.
-Da su progoni ustaša i njihova zlostavljanja uperena protiv muslimana, dosegla svoj vrhunac i da stav ustaša prema muslimanima prijeti potpunim uništenjem muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Moj boravak kod muftije trajao je mjesec dana. Muftija je obećao da će poraditi da se problem muslimana u Bosni i Hercegovini i njihov težak položaj, kao i njihova stradanja prikažu muslimanskim zemljama naročito Egiptu i da se pod dejstvom egipatske vlade, upoznaju pretstavnici savezničkih zemalja u Kairu sa stradanjem muslimana i da egipatska vlada poradi kod gl. odbora međunarodnog Crvenog Krsta u Ženevi da se stradalnicima uopšte, naročito muhadžerima iz ist. Bosne pomogne bilo u novcu bilo u naravi ili u lijekovima.
U čijoj je službi bio Palestinski muftija i čiju je zaštitu uživao?
Ja ne znam u čijoj službi je bio, a uživao je njemačku zaštitu.
Da li vam je bilo poznato da je Palestinski muftija aktivno učestvovao u borbi protiv slobodarskih naroda, pa i protiv Jugoslavije, organiziranjem muslimanskih SS divizija?
Nije mi to bilo poznato. Poznato mi je bilo samo da je osnivao SS divizije, ali da je učestvovao u borbi protiv Jugoslavije to mi nije bilo poznato.
Kako se desilo da ste kao “Jugoslaven” u Rimu, Palestinskom muftiji preveli i dostavili pismo Mehmeda Handžića od 2. marta 1942, koje je po, svom sadržaju bilo upereno protiv Srba, dakle, potpuno u oprečnosti sa svim principima vašeg stava koje ste gore naveli? Iako za to niste imali nikakvih podataka?
SLIJEDI NASTAVAK
Pod dojmom klanja u ist. Bosni.

SLIJEDI NASTAVAK II

[Haman2]

Nastavak br. 2

Zapisnik o saslušanju Mustafe Busuladžića

OZNA, Sarajevo, april 1945

ZAPISNIK O SASLUŠANJU MUSTAFE BUSULADŽIĆA, sin Smailov, profesora teologije, 25. april 1945.



Šta ste govorili pred Carevom džamijom?

Nakon pokolja u Višegradu u oktobru 1943 ja sam govorio pred Carevom džamijom da muslimani trebaju zadržati potpunu hladnokrvnost, da se ne smiju zavesti tuđom propagandom i da moramo ujediniti naše redove isključivo radi naše samoodbrane, te na koncu zamolio okupljenu masu da se mirno raziđe svojim kućama, te da se naoružavaju. U tu svrhu.

Da li vam je bila poznata pozadina klanja u Višegradu i na koji način je došlo do toga?

Nije mi bila poznata.

Da li vam je bilo poznato ko je uzeo u zaštitu živalj ist. Bosne a naročito nakon klanja u Višegradu samog stanovništva Višegrada?

Partizani.

Kad ste bili svjesni toga, zašto ste svojim javnim istupom zaveli masu u bludnju i na taj način cepali Narodno Oslobodilački Front svih naroda Jugoslavije pa i samih muslimana?

Ja sam saznao tek kasnije da su partizani izbacili četnike iz Višegrada.

Da li vam je bilo poznato ko je izbacio četnike iz Goražda i Foče i uzeo muslimansko stanovništvo u zaštitu i koje godine?

Nije mi bilo poznato. Tek kasnije sam saznao.

Kako to da ste primili uloge poslanika Palestinskom muftiji, a bili ste svjesni da ste Jugoslaven, i da partizani jedini štite stvarno muslimanski živalj?

Primio sam se dužnosti da ponesem pismo pok. Handžića Palestinskom muftiji kao musliman iako sam bio svijestan da će me moji lični neprijatelji proglasiti plaćenikom. To sam učinio tim prije što su svi naši vodeći ljudi bili zatajili i što niko nije imao kuraži da javno ustane u obranu muslimana. U prisutnosti ing. Suljage Salihagića, Palestinski muftija pokazao nam je El Ahram (Kairski dnevnik) od mjeseca maja 1944 g. u kome je bila donešena slika maršala Tita propraćena komentarom o razlozima napredovanja partizanskog pokreta u Jugoslaviji. Na muftijino pitanje, zašto se osjeća veliki priliv muslimana u partizanske redove odgovorio sam prosto iz razloga što partizani jamče biološki opstanak muslimana u Hercegovini i Bosni, što zavode jednakopravnost i naročito zbog toga što partizani jamče potpunu vjersku slobodu i svetinje muslimana. U mjestima u kojima se nalaze partizani nimalo nije izmijenjen islamski oblik života.

Čime pravdate vaš istup i vaše djelovanje na muslimanske mase da se naoruža i drži odvojeno nakon takvih vaših saznanja i zaključaka? Odnosno zašto je vaše držanje bilo negativno?

Kad sam se vratio iz Njemačke jula mjeseca imao sam namjeru stupiti u vezu sa prof. Ćemerlićem, ali nisam imao mogućnosti za to.

Da li ste bili svjesni kakvu je zabunu unio vaš govor pred Carevom džamijom među muslimanima BiH?

Ja ne znam kakvu zabunu.

Kako tumačite telegrame koje ste nakon toga primili?

Kao jake razloge za okupljanje muslimana u linije samoodbrane.

Da li ste bili svjesni da stvaranjem linije samoodbrane cepate jedinstvo NOB-e i izazivate razdor među narodima BiH?

Nisam bio svjestan. Naprotiv držim da je time masa odvraćena od ustaštva.

Da li je ta vaša aktivnost sa stvaranjem linije samoodbrane pridonela formiranju i jačanju milicije?

Ja držim da jeste. Kao dokaz za to je visočka milicija, naime ti moji govori u džamiji na Baščaršiji u Carevoj džamiji i pred istom uticali su na muslimanske mase da se naoružaju isključivo u svrhu samoodbrane.

Jeste li radili za MERHAMET?

Jesam. U svakom vazu sam govorio da muslimanski svet treba da pomaže MERHAMET i muslimansku sirotinju naročito muhadžire koji su ostali bez igde ičega.

Šta možete da kažete o vašem držanju na skupštini društva MERHAMET u pogledu na izbor vodstva?

Pohvalio sam javno rad MERHAMETA i dao puno povjerenje dosadašnjem odboru i naročito pohvalio rad Pretsednika društva Čomore i tajnika Dubravića.

Kakve su bile vaše veze sa Hadžiosmanovićem Hasanom, ust. logornikom?

Samo porodične veze, obzirom da je moja punica njegova rođakinja.

A na skupštini MERHAMETA 1944?

Hadžiosmanović Hasan predložio je mene i Asimbega Dugalića u kandidacioni odbor što smo mi odbili.

Kako objašnjavate povjerenje ust. logornika prema sebi?

Ja nisam imao pojma da će me Hasan Hadžiosmanović predložiti.

NASTAVAK ZAPISNIKA (30. april 1945)

Šta mislite kakvog je karaktera bilo zadržavanje Palest. muftije u Rimu?

To meni nije poznato.

Gdje je živio Palest. muftija u Rimu?

Na periferiji Rima u vili “Collonna”

Kakav je Vaš stav bio prema fašističkoj Italiji nakon kapitulacije b. Jugoslavije?

Kao i prije bez ikakvih simpatija.

Zašto ste primali štipendiju fašističke talijanske vlade i nakon okupacije jednog djela Jugoslavije po fašistima?

Htio sam završiti studije, a osim toga nisam se mogao vratiti radi pokidanog prometa.

Kako se desilo, da ste pismo Mehmeda Handžića doslovce preveli i predali Palest. muftiji i ako se u njemu pisao podpuno okomio na Srbe i tražio intervenciju Talijana protiv Srba? Odn. time bio protiv interesa dobrih odnosa naroda Jugoslavije?

Ja sam to pismo preveo na traženje muftijino. Osim toga dobio sam još jedno pismo od Handžića sa rezolucijama (sarajevskom, banjalučkom i mostarskom), pa sam i to sve preveo i predao muftiji.

Na koji je način Palest. muftija saznao za Vas i tražio od Vas prevod tih pisama?

Nakon primitka Handžićevih pisama ja sam zamolio Palestin. muftiju da me primi i on me primio.

Šta ste time hteli postići?

Da se zaustave klanja u BiH i da preko Talijana energično zatraži, da ustaše obustave svoj huškaći i rušilački rad.

Kakve veze ima pismo Mehmeda Handžića sa ustašama, kad u njemu doslovce stoji: “Srbi su zakleti neprijatelji Talijana”.

Ja sam prvo pismo samo doslovce preveo i predao muftiji. Tom prilikom bilo je govora o tome, kako Talijani oružaju četnike u borbi protiv muslimana. Tek u drugom pismu bila je objašnjena posadina krvoprolića nad muslimanima u Hercegovini i Ist. Bosni sa rezolucijama.

Šta ste još razgovarali sa Palest. muftijom? Kakve podatke ste mu dali o prilikama u BiH?

Govorili smo o vjerskim pitanjima. Osim toga muftija se interesirao za Mehmeda Handžića, ing. Suljagu Salihagića, zatim za Hadžimujagu Merhemića iz Sarajeva, Mustafu Mujagića, vrh. šer.sudiju, Hadžihafiza Hamida Muftića, imama iz B. Luke, Hadžialiriza Karabega, Hadžihasana Nesirhodžića.

Kakve su bile vaše veze sa Italijan. konsulatom u Sarajevu?

Nisam imao nikakve veze. Samo sam u tri maha predvodio tri delegacije i fungirao kao obični tumač talijanskog jezika.

Koje delegacije ste predvodili?

Predvodio sam pretsednika Ulema-medžlisa Ridžanovića radi zatvaranja muslimana i pravoslavaca u Trebinju. Drugi put sam predvodio muslimane Trebinjce nastanjene u Sarajevu po istoj stvari. Treći put sam bio tumač muslimanima iz Sandžaka nastanjenim u Sarajevu radi intervencije zbog hapšenja uglednih muslimana u Sandžaku. Delegaciju je predvodio Ilijas Dobardžić.

Kakvog karaktera je bila Vaša saradnja u ustaškom listu “Osvit”?

Ja sam surađivao u “Osvitu” ne kao ustaša, već kao musliman.

Kakav ste stav zauzeli prema I. zasjedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu?

Vrlo simpatičan i pozitivan.

Kako možete objasniti onda Vašu saradnju u “Osvitu” i Vaš članak “Naša tolerancija”?

Htio sam nešto da kažem kao musliman prema muslimanima. Htio sam da istaknem potrebu međuvjerske tolerancije. Kao neprijatelje podrazumijevao sam četnike i ustaše.

Zašto četnike niste otvoreno napali pod punim imenom kao četnike?

Cenzura je brisala svaki spomen imena “četnik” pa bilo spomenuto u bilo kakvom smislu. Ja sam u rukopisu svagdje naveo “četnici” a za ustaše “huškači”.

Koga ste mislili kao zajedničkog neprijatelja u pasusu gdje se govori o borbi Arapa, muslimana i kršćana u Palestini?

Prvenstveno židove a zatim i Engleze.

Da li je i to bilo u duhu vjerske tolerancije?

Ako je u duhu čovječanske tolerancije napadati prava muslimana i kršćana u Palestini od strane židova, onda i mi imamo pravo da branimo svoje.

Uviđate li, da je ovakvo dvosmisleno pisanje i prikazivanje “neprijatelja” a štampano u ustaškom “Osvitu” unosilo zabunu u redove muslimana, koji su ili sarađivali sa NOP-om ili ga simpatisali naročito kada se to desilo u 1944 godini?

Ja sam uvijek napadao samo četnike i ustaše. Zastupao sam potrebu potpune međuvjerske tolerancije i nikada ni u članku ni u propovjedima nisam ni najmanjom aluzijom napadao NOP.

Tko je pisao pisma od 26. i 29. II. 1944. naslovljenih na Vas, a podpisanih sa “Hafiz Hasan”?

Moj prijatelj Hafiz Hasan Babović iz Trebinja.

Šta znate o njemu?

To je čovjek, koji uživa vrlo veliki ugled u Trebinju.

Čiji je članak “Islam i muslimani u Poljskoj”?

To je članak učenika šerijatske gimnazije Rešidbegovića. On me je zamolio da ga uvrstim u NOVI BEHAR. Članak nisam dospeo da pročitam.

Tko je pisao “El-Huseinu” na talijanskom jeziku 20. VI. 1944 iz Gubena?

Ja, sa namjerom da El-Husein interveniše kod Pavelića za Hafiza Muhameda Pandžu

Šta Vas je na to ponukalo?

Visoki položaj koji je Pandža zauzimao u musl. vjerskoj hijerarhiji.

Šta ste radili u Gubenu?

U Gubenu sam boravio mesec dana i po potrebi odlazio u Oybin kod muftije. Muftija me zamolio, da održim nekoliko predavanja iz povijesti islama đacima imamske škole.

Kakva je to bila imamska škola i gdje je bila smeštena?

To je bila imamska škola za imame predviđene za SS-diviziju, koju je osnovao muftija.

Tko je još držao predavanja na toj imamskoj školi?

Stalni nastavnici: Salih Hadžialić, Hariz Korkut, Husein Džozo. Privremeni nastavnici: Ja neznam nikoga osim mene. Ja sam trebao ostati stalan nastavnik, ali sam to odbio.

Poznate li Šehića Osmana i šta znate o njemu?

Prvi put sam ga upoznao u Sarajevu u knjižari Kalajdžića. Zatim sam ga susreo kod muftije u Oybinu na večeri i zatim na povratku u Beču. Još kod Kalajdžića rekao mi je Šehić, da ima punomoć nekih muslimana i muslimanskih društava iz Hercegovine, da ih može zastupati kod El-Huseina. Ja sam čuo za njega, da je prije toga bio već jednom kod El-Huseina u Rimu sa delegacijom iz Hercegovine. U Nemačkoj neznam šta je radio. Isto tako neznam šta je govorio sa El-Huseinom. Trebali smo se zajedno vratiti iz Beča gdje smo se slučajno sreli, ali se on morao zadržati u Beču, pa sam ja sam otputovao. Kasnije ga više nisam susretao.

Koje ste muslimane susreli u Nemačkoj?

Ing. Suljagu Salihagića, Mahmuta Volića. Ing. Suljagu sam sreo kod muftije, no neznam šta je radio kod njega. Mahmut Volić je moj rođak i trgovac, pa sam kod njega bio par dana.

Uviđate li, da je muftija radio protiv interesa NOP-a a time i protiv muslimana BiH?

Ne želim da budem advokat muftijin. Mogu reći samo to da su Njemci prevarili samoga muftiju i upotrijebili muslimanske SS-trupe protiv volje muslimana u borbi protiv partizana u kojima se nalazilo u znatnom broju i muslimana.

Kakvo je Vaše učešće bilo u tome?

Nikakvo.

Gdje ste i šta pisali za vrijeme okupacije?

Pisao sam u El-Hidaji, Osvitu, Novom Beharu, kalendaru Narodne uzdanice. Osim toga učestvovao sam u pisanju vjerskih članaka, koje je izdavao redakcioni odbor El-Hidaje. Pisao sam vjerske članke, a i političke.

U kakvom ste duhu pisali? Fašističkom ili antifašističkom?

Ni u jednom duhu, nego u muslimanskom.

A brošura “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” iz 1942.?

Ova brošura izgleda da je napisana u fašističkom duhu i ako mi to nije bila namjera. Nju sam napisao pod uticajem propagandne literature. Taj rad štampan je prvo u 1942 godini u Podlistku “Osvita”, a kasnije je preštampan u 3.000 primjeraka kao posebna knjiga pod punim mojim imenom. Za taj rad primio sam od urednika i vlasnika “Osvita” Hadžiosmanovića Hasana 3.000. – Kuna, dok se brošura prodavala za moj račun, a štampana je U MOJOJ REŽIJI.

Da li ste bili radio spiker u Rimu za vreme okupacije Jugoslavije?

Bio sam u rimskoj radio-stanici namješten od januara do maja 1942 godine i to kao prevodioc za hrvatski i srpski jezik u glavnom za vijesti. Jedno vrijeme bio sam u emisijama na srpskom i hrvatskom jeziku spiker.

Šta Vas je ponukalo da kažete: “Zar Vi mislite, da bi Anglo-amerikanci učinili ono sa El-Huseinom što se ovdje misli?”

Mislio sam na njegov ugled u islamskom svijetu i na činjenicu da je pretsjednik sveislamskog kongresa.

Šta možete reći o boravku El-Huseina u Sarajevu?

El-Huseina u Sarajevu dočekali su svi vjerski i politički predstavnici muslimana. Sva muslimanska društva iz Sarajeva priredili su mu večeru u gradskoj vijećnici. Tko se naročito istakao oko toga neznam, jer nisam bio pozvan da učestvujem u njegovom dočeku.

Koje narodne neprijatelje poznajete?

Ja neznam ko šta misli.

Imate li još što da kažete?

Nemam ništa više da kažem. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi u njemu tačno navedene, pa ga kao svoj podpisujem.

(Zapisnik o saslušanju, presudu i obrazloženje presude prenosim u nastavcima iz časopisa STAV, broj 158, 2018, svakako uz dopuštenje gospodina urednika Filipa Mursela Begovića)

Nastavlja se….

[Haman2]

Sud – broj 8/45.

OZNA VOJNOM SUDU KOMANDE GRADA SARAJEVA (2. maj 1945)
Sarajevo
Predajemo Vam na suđenje narodnog neprijatelja:

MUSTAFU BUSULADŽIĆA, profesora iz Sarajeva zato što je:



a) bio spiker radio stanice u Rimu i prevodilac vijesti od januara do maja 1942 godine.

b) saradnik palestinskog muftije El-Huseina poznatog sluge fašizma, u Italiji i Njemačkoj, kao prvi njegov upoznavalac sa prilikama u Bosni i Hercegovini, čime mu je pripomogao da u zajednici sa okupatorom iskoristi političko stanje u BiH kod muslimana, za formiranje SS-divizije.

c) pisac i izdavalac šovinističkih i političkih članaka i brošura u duhu fašističke ideologije, čime je uticao na mase i pomagao okupatoru na raspirivanju bratoubilačkog rata, mobilizaciji za okupatorske jedinice i za jedinice u službi okupatora (milicije).

d) kao govornik koristeći svoj položaj sveštenika istupao u šovinističkom duhu, čime je pripomogao okupatoru da mobiliše jedan dio masa za sebe, pomoću El-Huseina i njemu sličnih sa parolom “Din je u opasnosti”.

e) nastavnik u “Školi imama za SS-diviziju u Gubenu u Njemačkoj” čiji je zadatak bio vaspitanje imama u fašističkom duhu i pripremanje za rad u SS-diviziji i na terenu među musliman. življem u našoj zemlji, za mobilizaciju masa u službi okupatora. Za ovaj posao primio je nagradu od El-Huseina 500. – RM.

Prilažemo kao dokazni materijal:

Njegovu brošuru “Muslimani u Sov. Rusiji”, pismo Mehmeda Handžića, koje je preveo i predao El-Huseinu, kopiju pisma na italijanskom jeziku predanog El-Huseinu radi intervencije za Pandžu koji je tada bio u zatvoru u Zagrebu, članak “Naša tolerancija”, pozdravne depeše, koje je dobio nakon govora pred Carevom džamijom u Sarajevu i njegovo saslušanje.

23. maja 1945. Godine

PRESUDA

U IME NARODA JUGOSLAVIJE!

Vojni sud Komande grada Sarajeva sastavljen od drugova majora Mirka Pekića, kao predsjednika vijeća, potpukovnika Hotića Mesuda, druga majora Šahinpašića Hilmije kao članova vijeća, u prisutnosti druga-poručnika Šefkije Hadžiomerovića, kao zapisničara te druga poručnika Vese Jovanovića, kao zastupnika optužbe i MUSTAFE BUSULADŽIĆA kao okrivljenog zbog krivičnih djela označenih u članu 13 i 14 Uredbe o Vojnim sudovima, nakon dne 21. i 22. maja 1945 g. u Sarajevu održanog glavnog pretresa donio je slijedeću

PRESUDU

Okrivljeni MUSTAFA BUSULADŽIĆ, profesor teološke škole sin Smajilov, rođen 1914 g. u Trebinju, srez Trebinje, vjere islamske, oženjen sa dvoje djece, stanuje u Sarajevu Skerlića ul. br. 13.

KRIV JE

Zato što je:

a/ u periodu rata bio kontakt sa Palestinskim muftijom El-Huseinom, njemačkim agentom špijunom i bio mu jedan od najboljih pomagaća za razoran rad među muslimanima u našoj zemlji.

b/ što je bio nastavnik na Imamskoj školi u Gubenu u Njemačkoj gdje su se vaspitavali imami za SS.diviziju “Handžar”.

c/ što je za vrijeme okupacije bio saradnik ustaškog lista “Osvit”, pišući u njemu u duhu fašističke ideologije članke u kojima se napada NOP i pozivaju muslimani u borbu protiv Jugoslavenske Armije.

d/ što je u god. 1942. izdao brošuru pod naslovom “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” u kojoj je iznosio lažne i izmišljene činjenice i podatke o životu muslimana u Sovjetskom Savezu te na taj način reagirao i klevetao našeg saveznika Sovjetski Savez.

e/ što je, koristeći svoj položaj sveštenika zaklanjajući se za vjeru u javnim propovjedima-vazovima pozivao vjernike na vjernost okupatoru a u borbu protiv NOV.

f/ što je od januara do maja 1942 g. bio spiker radio stanice u Rimu te u tom svojstvu pronosio neprijateljsku propagandu i vrijeđao NOP.

Čime je počinio krivična djela iz čl. 13 i 14 Uredbe o vojnim sudovima dakle djelo narodnih neprijatelja i ratnih zločinaca kažnjiva po čl. 16 o vojnim sudovima, pa se stoga

OSUÐUJE

NA KAZNU SMRTI STRIJELJANJEM, TRAJAN GUBITAK ČASNIH PRAVA I KONFISKACIJU NJEGOVE IMOVINE U KORIST NARODNO-OSLOBODILAČKOG FONDA

O B R A Z L O Ž E N J E

Optužuje se da je pisao članke u ustaškom listu “Osvit” u duhu fašističke ideologije i tako odgojno trovao svijet fašizmom. Nadalje da je napisao brošuru “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” u kojoj je na lažan naćin prikazao položaj Muslimana u Sovjetskom Savezu. Ćime je klevetao i vrijeđao našeg saveznika SSSR. Okrivljeni se brani da je nasijeo fašističkoj propagandi te da je pod tim utiscima pisao pomenute stvari. Priznaje da u tim svojim napisima iznosio laži i neistinite činjenice o SSSR te životu Muslimana u Sovjetskom Savezu. Sud ne može primiti obranu okrivljenoga da je nasijeo fašističkoj propagandi te da je pod takvim utiskom napisao pomenute članke i brošure s obzirom, da je BUSULADŽIĆ Mustafa, profesor – intelektualac, naprotiv po sadržaju i terminologiji vidi se da je okrivljeni iskovani fašistički agent i zakleti neprijatelj NOP, koji u potpunosti vlada sa Gebelsovom tehnikom propagande iz čega jasno izlazi da je svjesno i tendenciozno harangirao protiv NOP sa namjerom da Muslimanske mase stavi u službu okupatora. U tu svrhu iskoristio je neprosvječenost muslimanskih masa da u džamiji, gdje treba da se samo služi Bogu propovjeda mržnju prema istokrvnoj braći i huška na bratoubilački rat šaljući muslimane u razne SS – Handžar Divizije. Brani se da je na tim propovjedima pozivao Muslimane na samoodbranu i na borbu protiv četnika, međutim činjenica je da je SS divizija “Handžar” koju je okrivljeni moralno bodrio svojima predavanjima imamima te divizije u Gubenu u Njemačkoj borila se je u zajednici sa četnicima i Njemcima protiv NOV.

Okrivljeni priznaje da se je sastajao sa palestinskim muftijom EL-Huseinom te da je od njega primao savjete. Poznato je da je palestinski muftija El-Husein bio njemački agent te da je ovih dana uhapšen od naših saveznika. Jasno je kakve je sve mogao savjete dobiti okrivljeni Busuladžić Mustafa od ovako prepredenog fašističkog agenta, kojemu je Mustafa Busuladžić služio vjerno propovjedajući u džamijama da Muslimani idu u Njemačku SS diviziju i da služe interesima okupatora.

Okrivljeni Busuladžić optužuje se da je bio radio-spiker radio stanice u Rimu. Djelo priznaje i ne brani se ni ćim. Živi smo svjedoci kakve su se laži emitovale preko pomenute stanice i na kakav se je sve naćin napadao NOP i naši saveznici

Iz svega gore iznietoga djela su mu dokazana kao i krivično pravna odgovornost pa je sud na osnovu iznietog donio presudu kao u dispozitivnom dijelu.

Pri odmjeravanju kazne sud mu je uzeo kao otežavajuće izdajništvo prema narodu i prema užoj zajednici – Muslimanima, a kao olakšavajuće ništa.

Ostali dio presude temelji se na zakonskim propisima citiranih u dispozitivnom dijelu.

“SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU”

Sarajevo, dne 23. maja 1945. g.

(Ovaj feljton je prenesen u nastavcima iz časopisa STAV, broj 158, 2018, uz dopuštenje glavnog urednika Filipa Mursela Begovića kojem se i u ovoj prigodi ps srca zahvaljujem.)

[Haman2]

POTPREDSJEDNIK RS-a JOSIP JERKOVIĆ: "Hrvati ne traže treći entitet nego federalnu jedinicu; Posavina bi ostala u RS-u..."
Potpredsjednik RS Josip Jerković u intervjuu za Vijesti.ba tvrdi da nikada nije zagovarao treći entitet u BiH. Svjedoci smo da niko od Hrvata direktno ne zagovara treći entitet. Zagovara se federalna podjela u okviru države BiH. Svako onaj ko ne vidi cjelovitu BiH, taj je slijepac, ističe Jerković.



- Verbalni sukobi između predsjednika RS Milorada Dodika i banjalučkog biskupa Franje Komarice izazvali su brojne oštre reakcije u javnosti. Kako ih Vi doživljavate?

Posljednji verbalni sukob nije prvi između našeg biskupa Komarice i predsjednika RS Dodika. Kada je bilo riječi o Blajburgu, ja sam da opdršku i rekao da je biskup Komarica moj biskup. Danas mogu da kažem da je potrebno naći rješenje - kako dalje, jer nama je zajedno živjeti na prostoru BiH. Ne podržavam opasnu retoriku, pa poslije ispravljanje, nego sam za traženje rješenja. Svi građani BiH, kao i katolici u RS, trebaju mir i mogućnost boljeg života na tim prostorima.

- Jeste li zadovoljni načinom na koji se aktuelna vlast u RS odnosi prema povratnicima Hrvatima?

Mi imamo ministra za izbjegla i raseljena lica RS, čovjeka koji je član HDZ-a BiH. Riječ je o ministru Davoru Čordašu koji kroz svoje ministarstvo, koliko mu omogućavaju novčana sredstva, pomaže i obnavlja ratom porušene objekte. Naravno, stanje se uvijek može poboljšati. To ministarstvo trebalo bi da ima daleko veći grant, kako bi barem jednim dijelom moglo zadovoljiti silne zahtjeve koji se nalaze pred njim. Moram reći da je 5.000 zahtjeva trenutno spremno, obrađeno, ispunjeni su opšti kriterijumi osoba koje žele obnovu i koje žele da se vrate na prostor RS.

- Gospodine Jerkoviću, zanemaruje li HDZ BiH Hrvate u BiH, kako mu se to često spočitava?

Član sam HDZ-a BiH od osnivanja i biću u ovoj stranci dok ona postoji. Vrlo je bitno znati da je HDZ BiH prvi počeo obnovu objekata za Hrvate na prostoru RS i Posavine, te da smo napravili prvih 100 kuća za povratnike Hrvate na prostor bosanske Posavine.

Osim toga, kadrovi HDZ-a BiH rade na poslovima rekonstrukcije i obnove objekata uz pomoć Vlade Hrvatske. Akcenat se stavlja na prostor RS. Imamo projekat "Jedna županija - jedna hrvatska kuća", koji vodim ja ispred Ureda potpredsjednika RS.

Zaisgurno nije istina da HDZ BiH ne želi povratak. Prvi smo krenuli i radimo i danas. Niko ne može reći da Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS ne utroši namjenska sredstva za povratnike na prostor RS. Svakako, trebalo bi još sredstava, ali to je druga priča.

- Nedavno je predsjednik Dodik izjavio da bi treći entitet stabilizovao BiH. Kako komentarišete ovu izjavu?

Ja nikada nisam zagovarao treći entitet. Uvijek sam pričao o federalnoj jedinici za Hrvate. To što Dodik zagovara treći entitet, on je vjerovatno izrekao svoje mišljenje i promišljanje. Svjedoci smo da niko od Hrvata direktno ne zagovara treći entitet. Zagovara se federalna podjela u okviru države BiH. Svako onaj ko ne vidi cjelovitu BiH, taj je slijepac.

- No, u tim razgovorima isključuje se, recimo, Posavina koju pominjete.

Ta federalna jedinica bila bi onakva kako bismo se dogovorili. Razgovaralo se o federalnoj jedinici na prostoru FBiH. Kako bi se to dogovaralo i da li bi se Dejton pomjerao, otom-potom. U sadašnjem slučaju, izgleda da nije riječ o prostoru RS i da federalna jedinica ne bi ulazila u prostor RS.

- Znači li to da su Hrvati iz Posavine zanemareni?

Ne, nisu Hrvati iz Posavine zanemareni. Hrvate treba prvo vratiti. Vjerujte, kada se Hrvati vrate u Posavinu, broj Hrvata koji je protjeran iz Posavine, ne treba nama nikakva federalna jedinica, onda je Posavina u cjelosti naseljena sa brojem stanovništva kako je bilo prije rata. Bilo je većinsko hrvatsko stanovništvo.

(vijesti.ba/SB)

[channel10]

Konacno da neko od njih izadje u javnost sa ovom pricom. Svi pricaju kako ne zele nikakve podjele, a evo ovaj prvi izadje u javnost sa onim sto zele Covic i kompanija. Lijepo za procitati, a sad cekam moketa i njegov komentar

[Haman2]

DRAGAN BURSAĆ: "Vučić preko Dodika prikuplja poene..."

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o odnosu između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. Sagovornici su bili Izabela Kisić, izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, i Dragan Bursać, novinar i kolumnista portala Buka iz Banjaluke.


Foto: Arhiv

Bilo je riječi o tome zašto u posljednje vrijeme nijedan značajni politički događaj u Srbiji ne može da prođe bez Milorada Dodika, o čestim Vučićevim sastancima sa predsjednikom Republike Srpske, zašto se Vučić nikada nije ogradio od Dodikovih izjava o ujedinjenju Srbije i Republike Srpske, o Vučićevom ignorisanju opozicije u Republici Srpskoj i njegovoj otvorenoj podršci Dodiku uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini. Da li Rusija preko Dodika, svog vjernog saveznika, šalje poruke Vučiću, zašto Vučić govori o Bijeljini kao da je to grad u Srbiji, kao i o tome da li je Dodik prije svega potreban Vučiću da bi u vrijeme, kada mora da donese teške odluke kojim se Srbija odriče Kosova, poslao poruku da će taj gubitak biti kompenzovan dobitkom Republike Srpske.

Omer Karabeg: U u poslednje vreme u Srbiji ne prođe nijedan značajniji politički događaj bez Milorada Dodika. Čas drži govor u Aleksincu na obeležavanju godišnjice NATO bombardovanja Srbije, čas je u Zrenjaninu, a u Beogradu je bar jedanput nedeljno i vrlo često se susreće sa Vučićem. Zašto je Dodik toliko prisutan u Srbiji?

Izabela Kisić: Dodik se pojavljuje u Beogradu kad god hoće i javno govori bez ikakve najave kao da je ovdašnji političar i kao da ovde živi. Mislim da Vučić zapravo koristi Dodika i da mu je Dodik potreban u kontekstu rešenja statusa Kosova. Naime, Vučićevo okruženje - tu mislim na nacionalističku intelektualnu elitu i delove njegove stranke i vlade - insistira da Republika Srpska bude neka vrsta kompenzacije za gubitak Kosova, pa u tom smislu zbližavanje sa Dodikom Vučiću dobro dođe.

Srpski pasoš

Dragan Bursać: Prije svega, Dodik nije samo predstavnik bosanskih Srba, on je i državljanin Srbije, a mislim da je i građanin Beograda. To je, naravno. moguće u nakaradnoj politici i nakaradnom sistemu. Rekao bih da Dodika u Srbiji smatraju dobrim dečkom iz unutrašnjosti. On je na sebe preuzeo sav onaj nacionalizam, svu onu nacionalističku retoriku, koju gospodin Vučić ne može da koristi u zadnje vrijeme. Složio bi se da se u Srbiji na Republiku Srpku gleda kao na teritorijalno proširenje srpske države.

U Srbiji se misli da će nakon priznanja Kosova Republika Srpska biti zapadna srpska zemlja, kako to tamo vole da kažu. Dodik je Vučiću potreban u propagandne svrhe kao dio populističke priče, koja i te kako funkcioniše u Srbiji. Dodik je Vučićeva maskota koju on hrani. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je Milorad Dodik i bukvalno i metaforički sahranio mnoge srpske vladare - od Miloševića, pa nadalje. Nakon njihovog pada on je uvijek ostajao na srpskoj političkoj sceni, što znači da je njegova adaptivnost velika. Koliko god mi mislili da je Dodik površni populista - ispod toga se krije veliki pragmatizam koji sve ove decenije održava Dodika na vlasti.

Separatističke izjave

Omer Karabeg: Koliko znam, Vučić se nikada nije ogradio od agresivnih nastupa Milorada Dodika. Dodik crta granice "velike Srbije", a često i u Vučićevom prisustvu govori da su Republika Srpska i Srbija jedno, negira Bosnu i Hercegovinu i najavljuje ujedinjenje Republike Srpske i Srbije. Kad novinari upitaju Vučića šta on misli o tome, on stalno ponavlja - Srbija poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. I na tome se sve završava.

Izabela Kisić: Vučić je jako oprezan i nikada ne daje komentare na Dodikove ispade o referendumu, otcepljenju Republike Srpske i slično. Međutim, mislim da je odnos između Vučića i Dodika nešto složeniji. Oni nisu lično bliski. Dodik je bio mnogo bliži Borisu Tadiću, da ne govorim o Tomislavu Nikoliću. Mislim da Dodik u izvesnom smislu predstavlja pretnju Vučiću. Naime, ako je neko na Balkanu ima bliske veze sa Rusima - to je Milorad Dodik. Svojim susretima sa Putinom Dodik zapravo šalje poruku Vučiću. Ne zaboravimo da je Putin primio Dodika uoči referenduma o Danu Republike Srpske. Nedavno smo imali i incident sa Putinovim bajkerima koji su prošli Balkanom i došli do Republike Srpske sa porukom da je Balkan ruski. Tako da mislim da odnos između Vučića i Dodika treba posmatrati i u kontekstu geostrateških ciljeva i politika na Balkanu.

Dragan Bursać: Zašto bi se Vučić ograđivao od Dodikovih separatističkih i proputinovskih izjava kada Zapad nikada na njega nije izvršio pritisak da to učini. Inače, Dodik daje različite izjave. On je u stanju da za dva dana da dva potpuno različita intevjua. Kada govori za Radio Televiziju Republike Srpske, vidite čovjeka koji je spreman da koliko sutra podiže barikade za samostalnu Republiku Srpsku, a kada daje intervju televiziji N1, koja je partner CNN-a, to je posve druga priča.
Tako da i Milorada Dodika treba gledati sa više strana. On govori prije svega ono što narod želi da čuje i ono što ga održava na vlasti. Ovog trenutka to je proputinovska priča koje nacionalističke uši vole da čuju. Na konferencijama za štampu Vučić se smješka, tapše Dodika po ramenu, ovaj mu uzvraća, tako da ne znate ko je kome PR. Vučić velikodušno daje neke novce Republici Srpskoj, Dodik mu zahvaljuje, traži još novaca i pokušava se ugurati u priču Kosovo - Srbija.

Izabela Kisić: Ne treba zaboraviti da je i Vučić u suštini populista i nacionalista. On bi morao da se odrekne svoje politike iz devedesetih, ali to nikada nije uradio.

Izmišljeno hapšenje

Omer Karabeg: Vučić je spreman da govori i neistine da bi podigao Dodikov rejting u očima nacionalista. On je nedavno rekao da je Sarajevo tražilo od beogradskih vlasti da privedu Dodika, to jeste da ga uhapse, a u stvari radilo se o zahtevu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine da se provere finansijske transakcije Milorada Dodika u vezi sa kupovinom vile na Dedinju. Beograd nikada nije odgovorio na taj zahtev, a onda je Vučić izmislio hapšenje.

Dragan Bursać: Ta priča donijela je Vučiću mnogo poena kod srpskih nacionalista s obje strane Drine, jer se predstavio kao zaštitnik Milorada Dodika. Dodao bih još nešto što djeluje prilično paradoksalno. Vučić i Dodik se kreću u obrnutom smjeru. Milorad Dodik danas stremi ka Vučićevoj nacionalističkoj prošlosti, a Vučić Dodikovoj, da tako kažemo, prozapadnoj prošlosti. Milorad Dodik je nekada bio dašak svježeg demokratskog vjetra, kako ga je nazvala Medlin Olbrajt, pa je danas postao rusofil i ultranacionalista, a Vučić ide u obrnutom smjeru. Karijere im se ipak negdje ukrštaju.

Omer Karabeg: Uoči oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini Vučić se potpuno stavio na stranu Dodika, što nije uradio na izborima 2014. godine.

Dragan Bursać: To je tačno. Do ovih izbora gospodin Dodik nikada nije imao eksplicitnu podršku Aleksandra Vučića. Takvu bespogovornu podršku imao je kada su neke druge srbijanske partije bile na vlasti, prije svega Demokratska stanka. Stvar je u slijedećem: opozicija u Republici Srpskoj ne postoji.
Postoje samo fragmenti nekadašnjih partija, koje su baštinile naslijeđe rata i ratnih zločinaca. Te partije su se usitnile do neprepoznavanja - tako da su gotovo nestale, a većina njihovog članstva prešla je u Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata. Ako izuzmemo nekoliko opština gdje su opozicione stranke na vlasti, može se slobodno reći da je ono što se sada u Republici Srpskoj naziva opozicijom na nivou zavičajnih udruženja. Ako se ne desi nešto epohalno, a takve stvari se rijetko događaju, opozicija nema šta da traži na oktobarskim izborima, pa je razumljivo što Vučić podržava najjačeg i jedinog igrača u Republici Srpskoj.

Izabela Kisić: Vučić očekuje pobedu Milorada Dodika, pa ga zato i podržava. Oni se uzajamno pomažu i podržavaju. Što se tiče opozicije u Republici Srpskoj, ja je pre svega vidim u onim grupama i pojedincima koji se ne kandiduje na izborima, a to su građanski krugovi. Uporedo sa jačanjem nacionalističke politike Milorada Dodika i drugih političkih struktura u Republici Srpskoj jačaju i antinacionalističke i antišovinističke snage. To je jako važan proces i čini mi se da je sve počelo od onog prikazivanja po stanovima zabranjenog filma Anđeline Đoli. Mislim da se danas u Republici Srpskoj mnogo više čuju racionalni, antinacionalistički i proevropski glasovi. Znam da ti ljudi deluju u veoma teškim okolnostima, ali jako je važno da se njihov glas čuje. Možda će to jednog dana izrasti u opoziciju.

Zaboravljeni Ivanić

Omer Karabeg: Vučić ignoriše ne samo opoziciju u Republici Srpskoj, nego i Mladena Ivanića, koji je srpski član Predsedništva Bosne i Hercegovine. Ivanić je pandan Vučiću, a ne Dodik. Međutim, Vučić je Ivanića do sada primio svega dva ili tri puta, a Dodika ko zna koliko puta.

Dragan Bursać: Titularno gledajući, Ivanić jeste pandan Vučiću, ali on nema nikavog uticaja. U Bosni i Hercegovini tri čovjeka imaju političku moć - to su Dodik, Čović i Izetbegović. Sva vlast je u njihovim rukama, oni donose sve odluke. Vučić to, naravno, zna. Kada se pomene Republika Srpska, 99 posto ljudi u Srbiji misli na Milorada Dodika. Zašto da Vučić komunicira sa čovjekom koji mu ne može donijeti nikakvu političku reklamu? Zamislite, recimo, da se Vučić na otvaranju nekog tunela negdje u Srbiji fotografiše sa Ivanićem. Ta vijest nikome ništa ne znači, Vučić iz toga ne može izvući nikakvu marketinšku korist. Jasno je onda zašto se Vučić dva-tri puta sreo sa Ivanićem, a sa Dodikom se stalno viđa.

Izabela Kisić: Vučić vrlo dobro razume ko je najmoćniji čovek u Republici Srpskoj i ko ima podršku koja Vučiću može da bude i pretnja - tu pre svega mislim na rusku podršku. Mislim da je on prosto prinuđen da održava dobre odnose sa Miloradom Dodikom, jer Rusija preko Dodika šalje poruke Vučiću.

Putinov emisar

Omer Karabeg: Gospodine Bursać, mislite li i vi da Rusija preko Dodika šalje poruke Vučiću?

Dragan Bursać: Mislim da je trenutno Milorad Dodik glavni ruski emisar, glavna baza Rusije u srpskom nacionalnom korpusu. Predstavnici nepriznatih, proruskih separatističkih teritorija poput Abhazije i Južne Osetije su gotovo pa redovni gosti u Banjaluci. Dodik prima te ljudi koji su praktično ruski gubernatori tih teritorija. Sve to govori da je ruski uticaj mnogo vidljiviji i jači u Banjaluci nego u Beogradu. Kad dođe stani-pani, Milorad Dodik uvijek može izvući kartu Vladimira Putina, jer, šta god mi mislili o njemu, on se sastaje sa Putinom, jednim od najmoćnijih ljudi na svijetu - i on jeste na neki način Putinov emisar.

Izabela Kisić: Karakteristično je da je Putin do sada nekoliko puta primio provincijskog balkanskog lidera, koji nije ni šef drzave. U tom smislu danas je Republika Srpska ključ preko koga Rusija utiče na destabilizaciju Balkana i pokušava da odvrati Balkan od evroatlantskih integracija. Rusija ima svoje ljude u Srbiji - to je pre svega ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, a onda je tu i Milorad Dodik, koji je u ovom momentu najverniji saveznik Rusije. Susreti sa ultradesničarskim organizacijama, kao što je Srbska čast, naoružavanje policije Republike Srpske automatskim puškama i dolazak Putinovih bajkera su izuzetno opasne poruke i pretnja čitavom Balkanu.

Ratni plen

Omer Karabeg: Vučić praktično Dodika identifikuje sa Republikom Srpskom. Kad se dodeljuje finansijska pomoć opštinama u Republici Srpskoj, Vučić to uvek saopštava nakon sastanka sa Dodikom. I naravno da narod u Republici Srpskoj to doživljava kao da je Dodik zaslužan za tu pomoć.

Dragan Bursać: U medijima je to predstavljeno kao da Dodik donosi pare narodu. Ali, on ne donosi pare nikakvom narodu, već administraciji koju treba hraniti da bi za njega glasala.

Omer Karabeg: Gospođo Kisić, rekli ste na početku da je Dodik pre svega potreban Vučiću da bi u vreme, kada mora da donese teške odluke o Kosovu, poslao poruku da će gubitak Kosova biti kompenziran dobitkom Republike Srpske. Mislite li da je to glavni razlog zbog koga se Vučić toliko zbližio sa Dodikom?

Izabela Kisić: Da, aposlutno mislim da je to u ovom trenutku glavna funkcija Dodika. U Srbiji su veoma jaki pritisci da se kosovsko pitanje rešava kao srpsko pitanje na Balkanu. Pitanje Kosova se povezuje sa Republikom Srpskom. To pominje i ministar Vulin, koji je jedan od glasnogovornika nacionalističke struje na Srbiji. Taj stav je veoma prisutan i u akademskim krugovima, čuje se i u Srpskoj akademiji nauka, zastupa ga Srpska pravoslava crkva, a šire ga mediji koji su pod kontrolom Vučića. Na Republiku Srpsku se gleda kao na ratni plen i kao na nešto što pripada Srbiji.

Da li je Bijeljina u Srbiji?

Dragan Bursać: Kada nešto krene po zlu na Kosovu ili bilo gdje, onda se Dodik, kao tableta za smirenje, zove u polurijaliti i polupolitčke emisije da bi umirio javno mnjenje u Srbiji, gdje je još uvijek dominantan narativ da je Republika Srpska plijen srpske vojske koji će, kako planiraju nacionalosti, u budućnosti pripasti Srbiji. Ovih dana na konferenciji za štampu nakon susreta sa Dodikom Vučić je dao jednu zanimljivu izjavu u tom smislu. Građanima Niša, koji se bune što im je vlada uzela aerodrom, on je poručio - ako nećete 20 miliona evra koje je vlada namijenila aerodromu, onda ćemo za taj novac napraviti put do Bijeljine.
Dakle, Bijeljina, koju su na početku rata arkanovci temeljeno etnički očistili, nije više grad u Bosni i Hercegovini. Bijeljina se tretira maltene kao sastavni dio Srbije, što je užasavajuće. Čudi me da apsolutno niko nije reagovao na tu Vučićevu izjavu koji, kako mu se ćefne, može da gradi put do Bijeljine kao da je Bijeljina Ljig ili neko mjesto u okolini Beograda, a ne grad u drugoj državi.

Omer Karabeg: Čini mi se da Vučić vuče i poteze u pravcu stvaranja pretpostavki za ujedinjenje Republike Srpske i Srbije. To izgleda sitno, ali od naredne školske godine, kada je reč o takozvanoj nacionalnoj grupi predmeta, učenici osnovnih škola u Republici Srpskoj imaće iste nastavne programe i iste udžbenike kao osnovci u Srbiji. Osim toga, u završnoj je fazi i deklaracija o položaju srpskog naroda koja je usmerena na stvaranje jedinstvenog srpskog političkog i kulturnog prostora.

Mi smo Krajišnici

Izabela Kisić: Verujem da posle Kosova na red dolazi Bosna i Hercegovina i da će Zapad staviti tačku na bilo kakve aspiracije da se menjaju granice na Balkanu. Međutim, to ne znači da će se prestati sa potezima koje ste pomenuli. To što se usklađuju udžbenici Srbije i Republike Srpske nije dobro za mlade ljude u Republici Srpskoj, jer se time učvršćuje etnonacionalistička politika. Ako srpska deca u Bosni i Hercegovini budu učila isključivo po udžbenicima iz Srbije, oni će se sve više udaljavati od ideje zajedništva i suživota što je suština bosanskohercegovačkog, pa i evropskog identiteta.

Omer Karabeg: Gospođa Kisić je pomenula da nakon Kosova na red dolazi Bosna i Hercegovina. Bojite li se da će to biti prilično kasno, jer će već biti napravljene pretpostavke za ujedinjenja Republike Srpske i Srbije?

Dragan Bursać: Prije svega mislim da neće doći do ujedinjenja jednog dijela Bosne i Hercegovine, tačnije dobranog dijela teritorije BiH, sa Srbijom. To bi značili da se 49 posto teritorije BiH ujediniti sa Srbijom, što je van svake pameti. Međutim, BiH je pacijent koji od Dejtonskog sporazuma nije liječen i svaki dan produžavanja njegove bolesti produžava i njegovo liječenje.

A što se tiče identiteta, identitet se gradi tamo gdje živite. Ako živite u Banjaluci, vaš identitet je krajiški, vi imatre identitet čovjeka koji živi u Potkozarju, u Podgrmerču, na rijeci Vrbas. Vaš identitet nije beogradski. A to se ovdje uporno forsira, odgajaju se generacije koje u životu nisu otišle u Sarajevo ili Mostar, a svaki čas idu na ekskurziju u Beograd - sve sa ciljem nasilnog prisjedinjenja koje se zaista u realnosti ne može desiti.

(RSE/SB)

[Haman2]

VELIKI INTERVJU IVICE TODORIĆA: "Agrokor nije bio u problemima; Zašto da idem u zatvor, ništa nemam, ni ja, ni djeca"

Ivica Todorić je u Londonu dao intervju televiziji N1. U razgovoru s njihovim reporterom, Domagojem Novokmetom, otkrio je, između ostalog, kako Agrokor uopće nije bio u problemima, kako smatra da bi Antonio Alvarez kao povjerenik odradio bolji posao, ali i kako se na sudu u Londonu nije branio jer ne želi raditi probleme svojoj državi.



Saslušanje je prošlo, Hrvatsku je zastupala odvjetnica Montgomery koja je vrlo žestoko krenula na vas i često upotrebljava pojmove neetično, nemoralno, nezakonito, kako to komentirate?

"Da, mogao bih ja puno toga komentirati. Prvo, nije bila tu samo Montgomery nego je bio i engleski tužitelj. Njihov dvoje su tamo bili i imali su još jednog odvjetnika koji je s njima radio. Montgomery je žena koja profesionalno obavlja svoj posao, ono što je tamo iznosila o tome nema pojma, ne razumije i mogu kazati, da ne ulazim u detalje i da ne gubimo vrijeme, ona je pobrkala termine. Stalno je ciljala 10. mjesec kad smo mi dobili zahtjev za pritvor i onda je to brkala s vremenom kad je Lex Agrokor izglasan. Nju se tamo vrlo jednostavno moglo demontirati, da tako kažem. Ali to je sad manje važno. Ona je čitala što je dobila, dobro oko toga nastupa, dobro to zna i mislim da je profesionalno odradila svoj posao. Da smo mi željeli pobijediti tu ekstradiciju i da smo se više i bolje angažirali, mi bismo to dobili. Vidjeli ste da je jedan element koji je u stvari bio najvažniji, je li to već optužnica ili nije optužnica, da je tu naš zastupnik pobijedio. Imali smo i drugu temu, a to je tema politike i je li to politički progon mene i na koji način."

Sutkinja je rekla da je to tanak argument.

"Pa kad se nismo branili."

Zašto niste?

"Vidite da ja do ovoga trenutka nisam ništa protiv svoje države poduzeo. Apsolutno ništa. Ono što je logično i na što imam pravo je da povedem investicionu tužbu, u Americi ili negdje drugdje, to bi bilo logično da napravim. Mogao sam na ovom suđenju ići na to da dokažem na koji se način Hrvatska država ponaša jer za to ima tisuće i tisuće dokaza."

Zašto niste?

"Nisam htio raditi štetu mojoj državi, blatiti moju državu. Zasad mislim da protiv mene nije država već pojedinci iz države, a vidjet će se iz kojih razloga, koji u ovom trenutku imaju opoziciju u vlasti."

"Proganja me trojac Plenković - Dalić - Božinović"

Samo Martina Dalić ili?

"Ni govora, nije samo Dalić, od prvog dana je vrlo aktivan premijer Plenković. Plenković svaki dan komentira Agrokor i brani postupke Dalić i ekipe, a gospodin Božinović je očito zajedno u tom društvu. To su ljudi koji su na vrlo visokim funkcijama i koji koriste državnu poziciju da štite ono što se danas radilo u Agrokoru, što se otimalo, što se progonilo ljude u Agrokoru..."

Mislite li da su ljudi u HDZ-u protiv vas?

"Mislim da HDZ... Ja i danas gledam to, ljudi ne razumiju što se dogodilo i što je činjenica. Oni su čuli, mediji su rekli oni su spasili, da to država nije napravila tko zna što bi se spasilo... Ali državi je podmetnuto. Dalićka i njezina grupa su provjerenu metodu upotrijebili u Agrokoru."

S koji motivom?

"To je sto posto motiv. Razmišljao sam je li to geopolitika ili interes velikih sila. Geopolitika je bila uključena, i američka i ruska ambasada. To nije bila politika njihovih ministarstva vanjskih poslova, očito je da je u pitanju velika para, da se tako zarađuje veliki novac."

"Nikad me nitko u 40 godina nije tužio"

Tko vam je htio uzeti novac?

"Mi sad imamo taj lešinarski fond Knighthead i to što on radi je potpuno legalno. Ne mogu reći da su oni došli i da rade nešto što se ne radi, ali to moraš raditi profesionalno. Trebaš raditi po zakonima biznisa i propisa. Oni su došli s jednom opravdanim ciljem, međutim počeli su se baviti poslom koji nije po pravilu službe i to je na velikim tržištima, poput američkog, nevjerojatno kažnjivo."

Tko ih je doveo?

"Tu nije više tajna. Knighthead je prije dvije, tri godine dolazio s ljudima oko Ramljaka, Škegre, Dalićke, to je sve jedna te ista ekipa. Alix partneri su isto tako dolazili, gdje su god bili u bilo kojem sadržaju, oni su krivično gonjeni i vode se procesi protiv njih. Mene nikad nitko u 40 godina nije tužio. Nikad nitko. Oni gdje god rade poslije tužbe. Koliko smo ih samo mi tužili?"

Spomenuli ste ministricu Martinu Dalić već nekoliko puta. Hoćete li ponuditi neke dokaze za ono za što prozivate na svom blogu?

"Jeste li svjesni da je Martina Dalić rekla da je pisala Lex Agrokor pred cijelom javnošću? Jeste li svjesni da je Lex Agrokor jedan kriminalni dokument, da je unaprijed planirao roll-up? Oni su par dana nakon što sam ja otišao htjeli pokrenuti roll-up, ali im je sugerirano da to ne rade jer Knighthead nije kupio sve bodove."

Zašto ste potpisali Lex Agrokor?

"Vi se sad vraćate s teme na temu. Ne smijemo pobjeći od toga, pitate me gdje su dokazi. Ako pogledate Lex Agrokor vidjet ćete s kolikom je namjerom ovo sve činjeno, vidjet ćete protuzakonite radnje. On je (Ramljak, op. a) imao pravo raditi što hoće i nitko ga ne može tužiti. I to je čak jedna banalna stvar u onome što oni rade, on je jedan dan potpisao ugovor Alex partnerima, kriminalcima koji su profesionalno njima govorili što raditi dalje, izučili ih, i onda istog trenutka su njegovoj firmi dali ugovor. Čak sam taj čin, to je sukob interesa, ali planiran je unaprijed, on je unaprijed bio zaštićen da može raditi te stvari."

"N1 me pratio 24 sata, zato sam potpisao Lex Agrokor"

Zašto ste potpisali lex Agrokor?

"Zato što je N1 televizija 24 sata prenosila slučaj Agrokor Ivice Todorića lopova i kriminalca, pratili ste slučaj, gore, dolje, lijevo, desno. Oni su se svaki dan pojavljivali i dovodili su da bi srušili mene i moje partnere."

Tko su oni?

"Dobavljači. Dalićka i Plenković, on ih je primao, nije ih primao Petrov ili ne znam tko. Počeli su zvati bankara. Mene nakon 10 dana medijskog rada počinju zvati vjerovnici i pitaju što se događa u Agrokoru da oni ne znaju. Dan po dan, nakon 30 dana, oni su se svi okrenuli protiv mene."

Došao je u međuvremenu i Alvarez, bi li bilo bolje da je on ostao?

"Kako ne bi bilo bolje? To je profesionalna, svjetski poznata firma i oni bi odradili dobar posao."

Jeste li pod pritiskom potpisali Lex Agrokor?

"Kako nije bio pritisak? Kolike su medijske kuće... Oni su se potpuno pogubili, i Plenković i Dalićka, više sa sobom ne vladaju, prestrašeni su, vidi se da se to urušava... Plenković prije tri dana kaže sad će se plaćati porez jer kao ja nisam plaćao porez. Rekli su mi da 6 milijardi nisam platio poreza, da sam 12 milijardi dao na neke otoke... Kad sam ja vidio da su banke otišle, kad su mi ljudi rekli da su gledali taj Lex... Da ja nisam potpisao mogla su potpisati dva moja suradnika, pa onda neki dobavljač. Da ja nisam potpisao to bi se dogodilo. Ja sam bio pod jednim strašnim pritiskom i da sam ja išao u sukobe ja bih napravio ogromnu štetu, Agrokoru, suradnicima, firmi, Hrvatskoj..."

"Agrokor uopće nije bio u problemima!"

Da niste potpisali Lex Agrokor, bi li Agrokor preživio 2017. godinu?

"Agrokor nije bio u problemima, nikakvim. Ja ne govorim više o mojim brojkama jer se meni ne vjeruje. Oni su napravili kriminalnu reviziju za 2015. i 2016. godinu i to će se dokazati. U tom dokumentu su kazali koliki je bio dug 31. 12. 2015. i 31. 12. 2016. Oni su iskazali. 2016. sam imao 2 posto više duga nego 2015., znači ništa. Isti sam dug imao kao godinu prije, a u međuvremenu sam reprogramirao sve svoje dugove. Nikakvog problema nije bilo s plaćanjima, dugovima... Gospođa Dalić se pogubila, vidi da je pri kraju. Ja nisam imao nikakvih likvidnih problema, obaveza, ništa, ali došao je neki N1 i veli da je Agrokor u problemima. Morate shvatiti da su se mjesec dana 24 sata prenosile laži."

Je li Zdravko Marić odobrio HBOR-ov kredit u trenutku kad je HBOR izrazito nepovoljno ocjenjivao kreditni rejting Agrokora?

"Ja mislim da je to notorna laž, ali ako je istina, onda ga treba uhapsiti. Mislim da je taj kredit dao u najboljoj vjeri i u pravom pravcu i pravim interesima. Jer je taj kredit nama trebao poslužiti za Belje. Danas bi bilo u Hrvatskoj tisuća tona više proizvodnje da me nisu maknuli, trebali su se graditi ogromni staklenici u Baranji, u Vukovaru..."

Gdje je taj novac sada završio?

"Gdje je sav novac završio. Oni nikakav novac ne trebaju. Oni nisu trebali nijednog eura. Morate razumjeti firmu, funkcioniranje firme, mi nikakvih problema ni obaveza neispunjenih nismo imali. Kada su mediji počeli mjesec dana uništavati, onda su banke rekle hop, onda su dobavljači rekli hop, e tad smo imali problema."

Govorilo se i o manipulacijama mjenicama?

"Ma kojim mjenicama? Vidite koliko je to neznanje. Agrokor, imao sam 5 ljudi i 5 telefona, tako je počeo Agrokor na Trgu maršala Tita. Napravio sam najveću kompaniju od 200 milijuna ljudi, privatnu kompaniju. Dolazim sada, puštam to i dolazim na početak 2017., gradio sam je ne imajući veze s hrvatskom politikom. Vidio sam, kad si god dobio kredit u Zagrebačkoj banci onda galama i pogodovanja. Ja sam se izborio da dođem na svjetsko tržište i dobio sam kapital izvana i gradio sam Hrvatsku i djelomično regiju. To je jedini moj izvor, i moji dobavljači. Ja sam gradio njih, oni su gradili mene."

Jeste li ih ucjenjivali da pristanu na poslovanje s mjenicama?

"Sigurno da sam pitao koliko ti imaš prostora, koliko ja... Da su me pustili još godinu dana ja bih od tih kompanija s poteškoćama napravio čudo, otvarao sam im nova tržišta, radio s njima na razvoju novih proizvoda... Pazite sad drugu stvar, sad opet govorim istinu, 31. 12. 2016. i 31. 12. 2015. dug dobavljača je bio 2,5 posto veći, moj ukupni je bio 2 posto, što je to 2,5 posto. Apsolutno ništa. Oni sad stalno pričaju da su platili dug dobavljačima, 400 milijuna, lažu, u nulu lažu. Platili su granični dug. Lovu koju sam ja ostavio."

Ramljak kaže da ste mu ostavili 6 kuna.

"To su takve manipulacije, oni su se u svojim manipulacijama pogubili. Moramo se vratiti na pritiske i potpisivanje. Kada sam ja vidio što se događa, jesu li ovi ljudi ludi. Kaj taj Plenković razumije? Da mu daš jedan kiosk to bi otišlo u vražju mater. Oni ne razumiju, ne znaju, a kada sam vidio da ne znaju, ja sam rekao, čekaj, ja sam ozbiljna kompanija i trebao sam pokazati neki problem. Ja sam dao nalog da se prestane plaćati. Jedno sedam-osam dana prije nego se to dogodilo, ja sam htio da zastupnici vide, htio sam da netko sjedne s nama. Nitko sa mnom ni mojim ljudima nije htio razgovarati.

Htjeli ste ih uplašiti neplaćanjima?

Jasno. Htio sam ukazati što se događa. Kada sam rekao nema plaćanja, tri dana nitko nije trzao na to pa se onda pojavio Orbico i država, odmah nakon Orbica i onda su nas oni blokirali. Tada je došao na naplatu cijeli dug. Ono što smo mi 8 dana trebali plaćati oni su imali priljev novca od Agrokora i neka Dalićka veli koliko je svaki dan dobila novaca, a koliko je otišlo. Nikada u Agrokoru drugi dan nije bilo više od 6 kuna, a vrtjeli smo milijarde. Mi smo svaki dan čistili račune."

Jeste li se čuli s nekim od dobavljača nakon 10. travnja 2017.?

"Čuo sam se s nekim od njih, ali ne puno. Nisam se ni s kim htio čuti da ne napravim nekog vraga. Da ja sad nazovem i neka nešto bude problem, onda će reći da je Todorić zvao i sad... Nisam htio dati mogućnost. Ja sam zajedno rastao sa svojim dobavljačima."

"Guverner Vujčić je sve znao!"

Jedna od točki optužnica je prikriveno financiranje kroz mjenice koje nisu imale pokriće u robi.

"Pa neka tuže. Zadnje dvije, tri godine je sve pratio HNB i sve se s guvernerom dogovaralo. U nulu, u sve su bili upućeni i sve se dogovaralo. Dali su nam zadatak da u tri godine riješimo male banke, da sredimo i dođemo u granice kako bi nas mogle financirati. Sve smo izvršili u dvije godine."

A što je s drugom točkom optužnice, s 2 milijarde privatnih troškova na trošak IPO-a?

"Sve tamo ima u nulu prikazano. Mi nismo ništa skrivali, kako bismo našli da smo skrivali? Prije nego sam otišao provjerio sam i sve je plaćeno u nulu. Doveo sam i sa strane ljude koji su gledali i vidjeli, u nulu sve plaćeno. U Agrokoru nisu imali pravo da na Agrokor proknjiže nijedan moj trošak.

Kako su onda privatna putovanja završila proknjižena? DORH kaže da ima dokaze.

"Laž. Zar vi možete vjerovati našem tužiteljstvu? Martini Dalić i Anti Ramljaku? To su čiste montaže, pokazat će sud. To je sve u knjigama i oni su sada ono što sam ja platio, umjesto da su knjižili na moje troškove i pokrili moje troškove, oni su umanjivali moje troškove upravo toga IPO-a i ne znam čega.. Oni su Ramljak i kompanija, taj Wagner i njegovi ljudi."

Velika točka optužnice tiče se kupovine dionica u vlasništvu IBRD novcem Agrokora?

"Ja sam stvarao ogromnu kompaniju, jer sam vidio da imam šansu da to napravim i stvarao sam jednu nevjerojatnu hrvatsku vrijednost. Europska banka je bila kod nas na financiranju 5 godina i kada je prošlo 8 oni su nas pritisnuli i htjeli su van. Rekao sam neka im Agrokor to isplati, ali su došli i rekli da imaju ograničenja i da ne mogu kupovati dionice. Onda su rekli najbolje da mi damo vama pa vi kupite pa ćemo poslije srediti, došli ugovori ja potpisao i poslao pare. Ja nisam u životu jednu dionicu prodao nekome."

Jesu li te dionice vaše ili Agrokorove?

"Nažalost su moje vlasništvo... Morate shvatiti da sam ja potpisao ugovor, uzeo sam novce da bih ih vratio, nisam ja to ukrao. To su moji ljudi, cijela firma znala JE zašto se to dogodilo. Agrokor bi to od mene otkupio ili... Ja sam dužan 700 milijuna eura, jer je Dalić napravila takav zakon, ciljano je radila lopovluk. Ja sam dužan, znate da imam Agrokor, da idem na burzu i na temelju toga vam da kredit. I sad netko dođe i zakonom ti uzme firmu, obezvrijedi ti dionice, ne možeš dobiti nikakve nove novce ni vratiti..."

"Božinović nije sklonio sve Dalićkine tragove"

Spominjete već nekoliko puta Martinu Dalić. Jeste li se s njom susretali i prije ovoga?

"Vrlo ću rado o gospođi Dalić, ali vratimo se. Ona je nama direktno govorila da bježimo, da bude strašno, da je to užasno. Zvala je okolo ljude, slala SMS poruke, sve to postoji, sve se zna, ali Božinović okolo ide, briše i sklanja, ali nije sve sklonio. Vidjet će on. To je čisti kriminal. Pod pritiscima, kada sam vidio što se događa, da su od mene napravili lopova... Što je bilo logičnije? Da sam išao u sukob s njima? To bi bio kraval, ne bih dao firmu, postavio bih nekoga drugoga i štetio bih i Agrokoru i zaposlenicima i državi Hrvatskoj, štetio bih svima", rekao je Todorić za N1.

"Ma za što da ja idem u zatvor?! Ništa nemam, ni ja ni djeca!"

Bojite li se odlaska u zatvor?

"Kaj bi se ja bojao? Za što da ja idem u zatvor? Koji istražni zatvor? Ovo je sramota. Neka pokažu što sam uzeo. Imam 25 posto objekta u kojem stanujemo, ne zato što sam to poklonio djeci koja rade 25 godina od jutra do sutra. Mogu li oni imati kakav stan? Oni su to zaradili, jedan dio prostora u kojem živimo, to je njihova imovina. Ni to ne bi imao, to je sve bilo Agrokorovo. U jednom trenutku je došla Hypobanka i rekla da imaju 150 milijuna kuna kredita i da imaju prijedlog da mi daju kredit za kuću, da on vrati novac Agrokoru, a Agrokor nama. Da bi oni radije financirali hipoteku. Da se to nije dogodilo i to bi bilo Agrokorovo. Ja ništa nemam, ništa, nigdje ništa, nijednog eura. Ali ne ja, ne moja djeca, šogor, ne moja šira obitelj ili šira obitelj. Nitko od njih. To je bila toliko fenomenalna firma, sve je bilo čisto. Na sve je plaćen porez. I sad vele da sam ja uzeo. Neka pokažu. Sad me traže u Kanadi, ali ne Hrvatska, da vi znate kolike moje pare okolo traže, kolike su oni sad agencije uzeli."

"Pod pritiskom sam potpisao Lex Agrokor, uništili bi Agrokor"

Vratimo se na politiku i Martinu Dalić.

"Ja sam pod pritiskom potpisao to da ne napravim štetu i da ne potopim sve, jer su oni to bili spremni to napraviti. To je bila čista ucjena, mjesec dana prije organizirana od politike, koja me je na kraju, od Petrova koji je otišao, jer im je smetao, ali on je to od srca radio. On me je prijavio, javno govorio. Ja sam pod pritiskom to potpisao. Uvjeravam vas, Agrokor je sve svoje dugove prebacio u budućnost. Imali smo isti dug, imali smo fenomenalno stanje, cash flow... Kada sam prolongirao, tržište za Agrokor je bilo dobro i nagovarali su me, a to mislim da je isto smišljeno, da uzmem sindicirani kredit od 300 milijuna eura i da vratim bondove. Ja sam rekao da sam dugo na tržištu i da se s tržištem nije za igrati. No, pritiskali su GP Morgan pa mi idemo krajem 2016. na tržište za 300 milijuna i upiše se u to perfektan sindikat, prvi put se Kinezi upisali, ali nikako da potpišemo. Zovem ja ove moje, a oni kažu stalno drugi tjedan, stalno netko odgađa i onda vele da bude odmah poslije Nove godine. 2. 1. meni Moody's skine rejting i taj sindikat odmah mora u nove pregovore, mi moramo izaći, ali dolazi u problem i burza, jer idemo na burzu, praktički smo na burzi. Garantiram, otvoreno govorim, kada gledate u tom periodu je bilo šest objava Moodysa. Zašto Moodys? U svom izvještaju AlixPartners kažu da imaju dobre odnose s Moody'som, znači da su oni, Dalićkini ljudi, Alexini ljudi, Knighteadovi ljudi, oni su zvali sve moje investitore van, radili atmosferu "odnio, pokrao, uzeo itd", i na bazi toga su čekali, nisu mi pustili sindikat i na bazi toga je meni Moody's spustio rejting. Sada Dalić i Plenković pričaju što je bio problem, za Dalićku je jedino bio problem rejting. Koji rejting? To je onda bila polazna osnova da se u Agrokoru počelo nešto događati."

U sudnici se često spominjao i Zdravko Marić i to kontekstu politike i Agrokora.

"Prvo i prvo, Dalić je jedna potpuno otvorena tema kroz cijeli ovaj proces od godine dana i mi nismo ovo pripremali, nismo znali niti me interesiralo. Ja sam svoj cilj ovdje u Engleskoj ostvario, zaštitio sam svoja ljudska prava, a s obzirom na to da sam zaštitio ljudska prava ja sam dobio jedno vrijeme u jednom procesu da ostanem u Engleskoj. Ovdje ne mislim ostati, vratit ću se.

Vratit ćete se?

Nego što ću nego se vratiti. Ali ja sam ovdje ostao na miru, nisam imao dovoljno činjenica da vidim uopće što se dogodilo. Kad je Dalićka priznala da je ona pisala Lex Agrokor vi mene pitate imam li dokaze, Lex Agrokor je protuustavan, protuzakonit, nezakonit, kriminalan, unutra su radili kriminalna djela i stoga sve ovo proizlazi. To je dokaz."

e li politika bila presudna da Agrokor ovako naraste?

"Kako? Što su oni meni? Ja sam platio oko 200 milijuna maraka sve te dionice koje smo kupovali u to prvo vrijeme. Šteta je da sam jedan euro platio. Trebao sam sve dati u investicije. Ja sam ovako napravio ogromnu industriju, zamislite da to nisam davao koliku bi vrijednost napravio. Oni su meni prodali dvije firme, ne Tuđman, on je ništa. PIK Vrbovec i Belje. Prodali su mi Belje pod uvjetom da platim nekakav iznosi i da moram investirati 250 milijuna kuna, a ja sam investirao 3 milijarde."

"S Đinđićem sam dogovarao kupnju Frikoma!"

Jeste li gledali film "Gazda"?

"Nisam, stvarno nisam. To je neki mladi dečko koji je htio raditi film, doći sa mnom u kontakt. Ja poštujem ljude, o njemu nisam znao ništa, ali sam imao neku informaciju što hoće. Ja sam smatrao da je Agrokor ozbiljan europski projekt, kvalitetan izvan svega, i regionalni. Kada sam kandidirao za kupnju prve industrije u Srbiji, došao sam kod nadležnog ministra i on se nasmijao i rekao mi jeste vi ludi, pa kako bih ja vama, Hrvatu, ovdje omogućio da ovdje investira u ovakvim okolnostima. Nakon četiri mjeseca me nazvao neki ministar iz Srbije veli mi da sam bio kod njega i da sam htio investirati i pita me bih li došao na razgovor s premijerom Đinđićem. Ja sam rekao da bih, dobio sam termin. Dođem kod gospodina Đinđića, bio je i taj ministar, 45 minuta smo razgovarali. Rekao sam da sam se kandidirao za kupnju dionica Frikoma i rekao sam premijeru da razumijem da to njima nije politički jednostavno i pitao ga dozvoljava li mi da dam ponudu pa ako ne bude dobra ja neću nijedne riječi reći. On se okrenuo prema ministru i rekao mu da ako Todorić da najbolju ponudu upakiraj mu to i ima da kupi. Trebalo je u takvim uvjetima stvarati regionalnu industriju.

Jeste li bili miljenik politike 90-ih godina?

"Ne. Moj otac je imao problema 70-ih godina, isto je izgradio čuda. 1990. je mene otac pitao što ćemo, rekao sam mu da ostanemo u biznisu, da ne idemo u politiku, idemo kroz biznis pomagati Hrvatskoj. Rekao mi je da je red da se javim i da kažem da stojim iza promjena, iza višestranačja. Moj otac je išao u HNS, bio je kandidat tamo negdje oko Kutine. To nama gospodin Tuđman nije uzeo za dobro i on je do kraja svog života bio veliki državnik, o tome se ne treba govoriti, ali nam to nije uzeo za dobro i nismo nikada imali neki politički status kod njega. Ili si bio s njim ili nisi bio s njim, nije bilo kod njega... On je cijenio ono što smo mi radili, bili smo u nekoliko kontakata s njim, razmišljao je da me stavi na neku od ozbiljnijih funkcija, da ne velim najozbiljniju, ali ja se nisam nikada politikom bavio, ni bio... Išao sam par puta da vidim, na početku, da vidim kako hodaju okolo, bilo je perfektno, ali samo dobro iskustvo."

"Dug koji Agrokor ima je smijurija!"

U pozornosti javnosti je pitanje jamstava koja su izdavana u vaše vrijeme i pitanje tretiranja tih jamstava sada. Jeste li dugoročno potencijalno upropastili svoje tvrtke opterećujući ih tolikim jamstvima?

"Vi ste mene toliko ozbiljnih stvari pitali da bismo mogli ostati ovdje da ne velim danima. To je toliko veliko i ozbiljno. Moramo se vratiti na dug da bismo se vratili na mjenice. Dug koji Agrokor ima, to je smijurija, kako ću ja to nekome objasniti? Dalićka i Ramljak se na to smiju, narodu govore dužan je 50, 70 milijardi, tko zna što govore. Narod ni ne razumije što je 70 milijardi, možda bi više razumjeli da kažu dužan je 270 milijuna. Ali udaraju li ga, udaraju. Smiju se i cerekaju. Gdje je bio problem duga? Agrokor je imao jedan dug i trošak duga i pitanje možete li vi sa svojim profitima taj trošak servisirati i ostaje li vam što. Agrokor je na kraju dogurao da smo bili tu negdje da smo mogli pokrivati svoj trošak. Nisam htio ići ranije, htio sam posložiti firme i ne rasprodavati ih za džaba, moj trud i mojih zaposlenika i mog menadžmenta i mojih investitora za džaba. Gledao sam da to posložim i da to naplatim na najbolji mogući način. Odredio sam da krenem na IPO prije 5, 6 godina, ne znam, 2005. ili 2006. ili 2010. ne znam više, ali odredio sam da idem na IPO i rekao OK, 'ajmo napraviti nekoliko grupa biznisa i idemo s njima na IPO.

"Napravio sam grešku s vražjim Mercatorom!"

"Posvetio sam se "foodu" prije 5, 6 godina, ne znam sad točno ali nisam završio "retail" (prodajni lanci). Onda sam se borio oko toga vražjeg Mercatora, napravio sam grešku. U Hrvatskoj sam napravio odličan retail Konzum i u njega napravio ogromne novce, onda sam krenuo u Bosni i u Srbiji. U Srbiji sam potrošio negdje 400 milijuna eura, u Sloveniji 200 milijuna eura, a u biti sam bio drugi ili treći, mučio sam se, nisu mi rezultati bili dobri. Ili sam to trebao prodati ili to sve objediniti. Krenuo sam na Mercator i to je bilo dosta realno, ali ja sam se mučio 3 godine da bih ga dobio. Morate shvatiti da je Agrokor potrošio ogromne novce da kupimo Mercator, borio sam se njim u Srbiji, u Hrvatskoj, u Bosni, rušio sam mu promet, cijene, borio sam se. Radio je druge gluposti, da bi bio jači od mene kupovao je u Bosni dućane, pa u Srbiji. To je bila borba na smrt, frcali su milijuni. Na kraju sam ja uspio i napravio sam čudo s tim uspjehom. To se sve paralelno događalo, kada sam trebao izaći na burzu u tom sam trenutku počeo kupovati Mercator, pa sam prekinuo s burzom, krenuo u Mercator i sad kad sam uzeo Mercator paralelno sam ga sređivao i izlazio na burzu. Mi smo bili na burzi, u 5., 6. mjeseci 2017. bi bili na burzi. 3. 12. 2016. je Bošnjak Vlado rekao mojim ljudima: "Veselite se, veselite, nećete dugo." On je tada radio u financijama. Došao je tamo, postavili ga ovi, slao je dokumente i pisao protiv mene. Onda mi je došao jedan suradnik i rekao da je ovo ozbiljno, da se nije za zafrkavati. Ja sam to ignorirao, bio sam siguran u sve. Pa kako bi mene moja država napala, što ja radim za državu, sirotinja, radim 24 sata, stvaram čuda i ne za Hrvatsku, trebalo je ići sa Srbijom, s Bosnom, Slovenijom. Oni mene ipak nagovaraju da maknem taj ugovor za IPO, da se stvarno neki vrag ne dogodi, lako ga mi vratimo i popeglamo. Mi smo razvrgnuli ugovor zbog toga što nismo išli na IPO, mi smo poslije toga i dalje primali ljude i završavali posao, ali ovi koji su mene napadali su se povezali s vlasti koja je došla u Hrvatskoj i onda je mene vlast napala i mediji i napravili su to što su napravili.

"Primili su me u Banske dvore kao u mafijaškim filmovima, gledali smo televiziju, jeli čokoladice"
Što će biti s nagodbom? Premijer je zadovoljan najavio da je definiran nacrt.

"Komentirao bih sadašnje stanje gospođe Dalić i gospodina Plenkovića, a vezano uz nagodbu. Imate situaciju gdje je Dalić napravila toliko nezakonitih radnji do sada da su se i ona i Plenković pogubili, oni su nekontrolirani i svašta pričaju. Ja sam došao na sud i dao sam nakon toga izjave i Dalić je rekla da sam ja došao k njoj i tražio 300 milijuna eura. Laže! Ona sve laže, 90 posto. Ja mislim da ona kaže istinu da bi se razboljela za tri minute. SMS-ovi i laž su njezin život. S njom sam bio prvi put na pritisak Petrova da se nađemo, nazvao sam Plenkovića, i to sam rekao Božinoviću da se hoće sa mnom naći, rekao sam da ću se naći s njima dvojicom, ali neću zaobilaziti premijera. Ja sam zvao u 11, a u 14 su se kod mene stvorili Dalić i Marić. Ona je bila bezobrazna žena na tom sastanku, ja je poznajem otprije, otresita, već je ona kao da nas je likvidirala. Rekla je možda će biti sastanka s premijerom, a možda i neće. Ja rekoh, ženo Božja nit ja hoću k njemu, nego me ovaj pritišće. Ja se za nekih 7 do 10 dana nakon toga nađem s njima po noći k'o u mafijaškim filmovima u Banskim dvorima. S nekim specijalnim autom smo se morali navesti u dvorište, pa kasnije nismo mogli izaći van zbog novinara, pa dok novinari ne odu smo gledali televiziju i jeli čokoladice. Priča bez priče, tamo je jedino Petrov, koji je meni odrešito rekao, ja sam si mislio došao je čovjek, ne razumije ništa, pripovijeda, što ću se ja sad s njim. A ova Dalićka ovo ono, nitko ne govori da sam ja u problemima, da mi hoće uzeti firmu, samo petljaju nešto. Tad sam je drugi put vidio, 26.2. Nakon tog sastanka mi se najavi 3.3. Zdravko Marić da dolazi po nalogu premijera, da nastavljamo, trebam li nešto. Kažem mu da kaže premijeru hvala na čokoladicama i na vremenu koje smo gore izgubili, ja ništa ne trebam i točka. Pazite, 3.3. ja ništa ne trebam."

"Dalić mi je 16. 3. rekla: Ti ćeš se maknuti! Rek'o sam joj: Van!"
Nepunih mjesec dana kasnije potpisali ste lex Agrokor.

"Pa kako ne budem kad me N1 napadao 24 sata 30 dana. Bio sam pod strašnim pritiskom. Ali kada sam ja nju tražio 300 milijuna? Pa ja bih rekao Marić da sutra idem kod premijera i tražim 300 milijuna. Kada bi to stvarno bilo znači da bi trebalo 300 milijuna, a ne milijarda koliko je Knighthead organizirao. Ona se pogubila, ona uopće ne zna što pripovijeda, žena Božja. Onda 16.3. dođe, ona je došla jednom 18.2. prvi put s Marićem kad je bila priprema, onda smo 26. bili na tom sastanku, pa je 3.3. meni došao Marić i onda 16.3. ona dođe meni u moju sobu. Veli mi, Todoriću ti ćeš registrirati jednu kompaniju i prebacit ćeš dionice na tu kompaniju, bit će nova skupština, a ti se mičeš. Ja je gledam, ej, luda žena, ne znam koji je "Bog došel". Ja s tim nemam problema, imam ja, sad da ne kažem, neku dokumentaciju, treba je još malo pustiti neka priča. Ja velim, ja to mogu napraviti, registrirati, ali da ti i tvoji mlatimudani upravljate i to uništite pa da ja budem odgovoran - taj film ne budeš gledala i van! To sam je vidio 16.3., pazite ona meni dođe, može li biti veća prijetnja, potpredsjednik Vlade dođe i veli da svoju firmu prenesem nekom drugome. Treći sastanak, zadnji, opet tajni sastanak kod Plenkovića, kad sam ja vidio stvarno da je vrag odnio šalu i da bude nekakav zakon. Ja sam stvarno imao ovog Alvareza i sve druge sam u međuvremenu pozvao, došli su, imali smo pregovore, išli smo u stand still s bankama, najveće su ga i potpisale. Došao sam k njemu, rekao mu da imamo stand still i sve, pustite me da to odradim, pustite me, nazovite da se to podrži, da se ne uvlačite, da ne uništimo nešto. Tad sam ja razgovarao, nije bilo Petrova ni Marića, samo Božinović, ona i Plenković i rekli su mi sve OK u nedjelju navečer, a u ponedjeljak su me trebali zvati. U ponedjeljak navečer još nisu zvali, oni su pod svaku cijenu htjeli oteti firmu i na kraju sam ja to moramo potpisati. Da nisam potpisao, mislim da bih napravio ogromnu štetu, a i ovako je šteta za mene osobno i za moje suradnike", rekao je Todorić.

Što s nagodbom?

"Ova protuzakonitost i protuustavnost, bezakonje koje se dogodilo u Hrvatskoj jednostavno ne postoji. Oni da bi proveli nagodbu trebaju dalje ići u kriminal, tu nema govora. Ne može on danas reći da je nagodba gotova, da ga pitati oni su se već nagodili i sve je gotovo. Ako je nagodba gotova onda su gotove i mjenice, ne postoje. Da postoje mjenice onda bi netko trebao dati 4 milijarde, ili koliko su mjenice. Kako ćeš ti nešto nepostojeće knjižiti?"

Postoje kao obaveze mnogih dobavljača.

"Kojih? Ne, to je sve zatvoreno, nula. Sve su mjenice zatvorene, u nulu."

Mislite li da će nagodba biti postignuta na takav kakav način? Ako bude, što će ostati nakon nje?

"Kad bi se nagodba dogodila to bi bila katastrofa za Hrvatsku, praktički uništenje ogromnih kapitala i industrije. Ja sam siguran da se to neće dogoditi, nema šanse. Ovo kaj oni pričaju to su samo priče. Sve je čisto i jasno. Ako njihova nagodba ostane onda Knighthead dobiva milijardu eura, znači dug Agrokora plus milijardu eura. Ako bi se u međuvremenu dogodilo da Ustavni sud ukine lex Agrokor onda on više ne postoji, postoji samo dug od 500 milijuna koji su oni stvarno dali, oni plus investitori. Ali Knighthead treba ići utužiti, mislim da se mogu dobiti ogromni novci, mislim da ispod milijarde ne bi nikako dobili jer je on na povlaštene informacije odradio taj posao. Imamo dokaze. To znači da umjesto da Hrvatska da milijardu, Hrvatska dobiva milijardu, uzmimo možda da je 500 manje, znači milijarda i pol eura bi bilo više novaca u Agrokoru ako bi se maknuo Knighthead. Čak to ne treba donijeti ni Ustavni sud, utužen je Knighthead i privremena mjera je tražena na naše državno odvjetništvo za roll up. Kad bi se to dogodilo Agrokor bi sa duga koji sad ima, 6 i pol milijardi, imao ispod 5 milijardi."

No, u stvarnosti je situacija takva da veliki financijski vjerovnici gotovo sami imaju dovoljno glasova da mogu sami progurati nagodbu?

"To je kriminal, znate kako je postavljeno privremeno vjerovničko vijeće. Mi ćemo obavijestiti cijelu javnost o činjenicama u ova dva, tri mjeseca. Ako imate činjenicu da možete utužiti Knighthead, jer je ovdje radio protuzakonito, i to zajedno s nekim ljudima, možda i iz Vlade. Možete dobiti silne novce za to. Tko ima pravo smanjiti dug hrvatskoj firmi za tri milijarde."

Što se događa ako se progura nagodba? A što ako istekne vrijeme važenja Lexa a nagodba ne bude postignuta?

"Ako se nagodba postigne onda bi se stvarno utvrdilo da je velike novce netko isto iz Hrvatske popalio. Ako se do 10. srpnja ne potpiše onda ništa, da danas Ustavni sud donese odluku mi nastavljamo s istim vjerovnicima ugovor koji smo dogovorili, s manje duga od Knightheada, dobivamo lovu unutra i ostaje Agrokor, ostaje industrija. Svrha nagodbe je da se zaštiti Knighthead i roll up ugovor, da se na nijedan način ne može doći do dokumentacije i da se vidi kriminal. Sad neka premijer ima hrabrosti pa neka pokaže."

"Guverner Vujčić mora progovoriti!"

Tko vas je izdao, a tko je još na vašoj strani?

"Mogu reći da me gotovo nitko nije izdao, nisam se iznenadio ponašanjima, neki si ljudi dozvoljavaju neke stvari. Naš guverner dolazi i priča o nekim stvarima, on sebe uvijek godinu unaprijed proba zaštiti od događaja koji bi se mogli dogoditi, kaže ako se u Agrokoru restrukturiranje ne provede kako treba moglo bi biti posljedica. To vam je prvi znak što će se s Agrokorom dogoditi, ako se napravi nagodba nema restrukturiranja i nema Agrokora. Pa će vidjeti što će mu se dogoditi. On ima pravo izaći pred narod i priča svašta, a tko je odgovaran da smo mi na dnu Europe? Pa tko je u jednoj državi odgovoran za razvoj ekonomije društva i ostalog, pa je li to i guverner? U Americi je guverner jedan od glavnih ljudi koji pokreće Ameriku. Činjenica je da imamo takvog premijera i takvu nesposobnu Vladu, ali s druge strane ne može ni guverner stajati pa to promatrati i reći tako je rekao premijer, on je kriv nisam ja. Mi smo tu pobrkali lončiće. Ljudima koji ne razumiju.. Ja sam među 200 milijuna ljudi napravio najveću firmu, vi mislite da je to jednostavno, da to ne bi napravili ljudi da znaju i umiju. Kad gledate naše proizvode, pogledajte njihovu konkurentnost, ne kupuje netko moje proizvode ili pije moju vodu zato što ja imam nekakve veze s nekim u Bruxellesu ili ne znam gdje."

"Nisam opterećen da vratim Agrokor, znam biznis, zaradit ću za sebe!"
Mislite li da ćete vratiti vlasništvo nad Agrokorom?

"Ja nisam s tim opterećen za razliku svih ovih na drugi način. Ja imam tu čovjeka od kojeg sam iznajmio stan, kaže za mene da sam mentor, pomažem mu u biznisu. Dođite u policijsku stanicu gdje se moram javiti, čekaju me sa sendvičima i kavom. Ja volim ljude i ljudi vole mene, ja ću za sebe i svoje zaraditi, ali je šteta. Pitali ste me za Zdravka Marića, takve ljude Hrvatska treba, ljude koji mogu stvarati nove proizvode, industrije, koji mogu konkurirati, koji razumiju, bez takvih ljudi nećemo ii naprijed. Na dnu smo jer imamo ovakvu vlast, ako to tako ostane... Mi trebamo lidera, a ne neke tamo mućkaroše koji su se sada upetljali u Agrokor. Neka pokažu hrabrost pa neka maknu Knighthead, ali znači da nešto ipak iza toga ima", zaključio je Todorić u televizijskom intervjuu za N1.

[Haman2]

Akademik Filipović o politici SDA, Komšiću i Čoviću, Islamskoj zajednici...

Akademik Filipović o politici SDA, Komšiću i Čoviću, Islamskoj zajednici... Muhamed Filipović / Vijesti.ba Svi bi se morali izjasniti za građanski koncept, prije svega SDA i Bakir Izetbegović, jer ne možete zastupati jednu ideju općenito a lokalno držati se druge. SDA vodi politiku totalne kontrole u dijelu gdje ona ima vlast, a to osporava drugima, u ovom slučaju Čoviću, kaže u između ostalog u intervjuu za Vijesti.ba akademik Muhamed Filipović.
Razgovarao: Nihad Hebibović



- Kako komentirate zaključke američkog kongresa gdje je rečeno da Milorad Dodik i Dragan Čović u ovom trenutku predstavljuju najveće končinare političkih i integrativnih procesa u Bosni i HercegovinI?

FILIPOVIĆ: Ja smatram da su to poruke kako Amerika počinje malo dublje i sa većim stupnjem razumijevanja i poznavanja situacije kod nas, odnositi se prema Bosni i Hercegovini. Američka politika je stvorila Dejtonski sporazum i praktično prisilila Izetbegovića da potpiše mirovni ugovor koji je išao na štetu Bosne i Hercegovine kao države. Napravljeni su veliki ustupci Srbiji i Hrvatskoj. Oni su vjerovatno smatrali, kao što je to i rekao Holbruk, da je to jedna nužnost da bi se zaustavio rat, ali da će nakon rata stvari moći da idu u obrnutom smjeru. To znači ne ka cijepanju i destrukciji Bosne i Hercegovine nego ka obnovi jedne normalne demokratske države na prostoru Balkana.

Prošlo je toliko godina da je postalo jasno da od jedne takve politike nema ništa, odnosno da ni Srbija ni Hrvatska nisu odustale od prvobitnog plana da se država Bosna i Hercegovina razori i da se veliki dijelovi bosanskohercegovačkog prostora pripoje Srbiji i Hrvatskoj. O tome jasno govore činjenice i međunarodne presude. Hrvatska je kroz tzv. Herceg Bosnu izvršila Udruženi zločinački poduhvat, dakle zločin iz oblasti međunarodnog krivičnog prava, a sa druge strane Srbi su izvršili genocid nad Bošnjacima.

Ako su te konstatacije tu, i ako su takve odluke suda tu, ako je tok političkog života okrenut ka konačnom razbijanju onog što su Amerikanci smatrali da je njihovo djelo i djelo njihove diplomatije, oni moraju da se vrate unazad i da se angažiraju u Bosni i Hercegovini mnogo snažnije nego što to rade evropske zemlje. Zašto? Zato što Amerikanci nemaju ona opterećenja i hipoteke koje su imali Britanija, Francuska, i Njemačka prema Srbima u prvom redu, posebno Njemačka zbog Drugog svjetskog rata, Francuska i Britanija zbog tradicionalnih prijateljskih veza koje postoje još iz Prvog svjetskog rata. Dakle, Amerika nema tih opterećenja i ona može mnogo slobodnije da se odnosi prema stvarnim intencijama srpske politike, a one su vrlo jasne, odnosno da ne odustaju od ratnih programa koje je formulisao Milošević, a sa druge strane Tuđman.

- Kada je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, bilo je dosta govora o strateškoj promjeni američke politike, čak su se u nekim utjecajnim američkim listovima pojavljivale analize koje su govorile da će SAD i Rusija napraviti neki dogovor o podjeli BiH, kako se zapravo tome protivi jedino odlazeća američka administracija, dok će nova Trumpova administracija imati potpuno drugačiji pristup. Međutim, vidimo da to nije slučaj.

FILIPOVIĆ: Trump bi bio lud kada bi dopustio da se obnovi kontekst sporazuma o 50:50 utjecaja, da Amerika pristane da se u Bosni i Hercegovini realizira taj sporazum, a to znači onaj sporazum koji su postigli Ruzvelt, Staljin i Čerčil, da se utjecaj Zapada i Istoka dijeli, tako da istočne zemlje Poljska, Češka, Mađarska, Rumunija, itd budu ruska zona utjecaja, da će Grčka biti engleska zona utjecaja a da će u Jugoslaviji njihov utjecaj biti 50:50. Tada se mnogo raspravljalo o toj liniji koja predstavlja tu podjelu zona. Naravno da bi Amerika nakon što je uspjela da sruši komunizam i SSSR i da reducira Rusiju na jedan ograničeni utjecaj u Istočnoj Evropi, napravila fatalnu grešku ako bi dozvolila da se takva podjela instalira u Bosni i Hercegovini, pa i u Srbiji. Mislim da srpski predsjednik pravi veliku grešku kada replicira Amerikancima, jer nisu Amerikanci ludi kao što neki misle.

- Kada je nedavno u BiH boravio američki kongresmen Matthew Palmer, predstavljena je ideja o reduciranju Doma naroda, odnosno prijedlog umanjivanja nadležnosti Doma naroda koje se često zloupotrebljavaju. Dobijena je podrška SAD za to i dijela EU, ali to je naišlo na ogromne kritike i antiameričke poruke od strane onog dijela javnosti naklonjenog HDZ-u. Kako ste Vi vidjeli taj prijedlog?

FILIPOVIĆ: Smatram da je potrebno da ova država postane normalna a to je da bude jedinstvena država koja garantuje i nacionalna i ljudska prava svim građanima, cjelokupnom svojom organizacijom i ustrojstvom, a ne da ga garantuje tako to što će postojati nekakva dva doma koja praktično jedan drugog sapliću i jedan drugog uvijek mogu onemogućavati u funkcioniranju. Postoje instrumenti u modernim državama, instrumenti parlamentarnog djelovanja koji mogu garantirati sva prava i štititi sve interese bilo kojeg čovjeka a ne samo nacije. Međutim, cijela ta stvar na kojoj HDZ insistira je jedna njihova suluda ideja da su državu stvorili narodi. Oni koriste komunističku floskulu o predstavnicima naroda u institucijama države, pa govore o takozvanim konstitutivnim narodima. Time ustvari rezerviraju ne samo posebna prava za naciju nego i mogućnost blokade cjelokupnog političkog života, a konzekventno tome takvi konstitutivni narodi moraju imati svoju osnovu u konstituciji, što znači u svojoj maloj etničkoj državi. To je na mala vrata uvođenje podjele Bosne i Hercegovine na tri države.

- Da li putem mehanizma takozvane konstitutivnosti vlada diktat manjine nad većinom, kako je nedavno kazao i član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda?

FILIPOVIĆ: Svi bi se morali izjasniti za građanski koncept, prije svega SDA i Bakir Izetbegović, jer ne možete zastupati jednu ideju općenito a lokalno držati se druge. SDA vodi politiku totalne kontrole u dijelu gdje ona ima vlast, a to osporava drugima, u ovom slučaju Čoviću, i naravno da tu onda nastaju konflikti. Moramo stati na stajalište da naš Ustav kojeg treba da napravimo mora biti ustav građanske države. Dakle, ustav koji će počivati na suverenom pravu građanina da odlučuje o svojoj državi, što znači temeljni demokratski princip, jedan čovjek jedan glas, a ne da nekakvi konstitutivni narodi rezervišu za sebe posebna prava.

- Zašto je evropskim zvaničnicima prihvatljiv princip jedan čovjek jedan glas i građanska država u njihovim državama a u Bosni i Hercegovni je to sporno, ili čak ne može? Da li zbog toga što su Bošnjaci (muslimani) matematička demokratska većina?

FILIPOVIĆ: Ne može se na osnovu floskula o pravima konstitutivnih naroda ograničavati nešto što je proces. Bošnjaci (muslimani) jesu uvijek bili većina. Da nas bogdo nisu napali, pobili i rastjerali nam 400 hiljada stanovnika po bijelom svijetu, a na desetine hiljad poslali pod zemlju, bili bi ogromna većina. Srbi i Hrvati se iseljavaju trajno a Bošnjaci odlaze samo zato što nemaju hljeba ovdje u svojoj zemlji.

- Da li se Dragan Čović preračunao približavanjem Rusiji, kako bi sa druge strane na neki način ucijenio Sjedinjene Američke Države i pridobio njihovu naklonost za svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona, koji očito nema podršku SAD-a?

FILIPOVIĆ: On se sasvim preračunao. To je čovjek koji u najvećoj mjeri zloupotrijebio činjenicu da je bio predsjedavajući Predsjedništva i tu svoju funkciju je iskoristio da vrši direktni pritisak za prijedlog kojeg njegova stranka zastupa u pogledu Izbornog zakona. To je nedopustivo, jer Predsjedništvo ne smije da zastupa nikakvu posebnu partijsku politiku nego mora da vodi računa o jedinstvenoj državi i onome što je zajednički interes svih građana.

- Da li se slažete sa ocjenom da ukoliko bi SAD prihvatile takav prijedlog, da bi to bilo isto kao kad bi u SAD uveli da crnac bira za crnca, bijelac bijelaca, jer ovdje se nudi da Hrvat bira Hrvata, Srbin Srbina i Bošnjak Bošnjaka?

FILIPOVIĆ: To bi bilo identično, odnosno provođenje toga bi bilo anticivilizacijski. Čović nema pravo da osporava Komšiću kandidaturu i njegov hrvatski nacionalni identitet. On može reći da je to politički nekorektno da socijaldemokratska stranka kandidira Komšića a nije kandidirala, recimo Lagumdžiju protiv Izetbegovića ili Magazinovića protiv onoga iz Laktaša. Tu se radi o političkoj nekorektnosti a ne o napadu na prava Hrvata. Komšić je Hrvat koliko i Čović a po mom mišljenju mnogo bolji Hrvat nego Čović.

- Sada se pojavio u Sarajevu jedan kandidat iz reda hrvatskog naroda iz Naše stranke koji uživa blagonaklonost kod dijela javnosti koja podržava HDZ. Koliko je to dobro jer je delegtimizirana priča o legitimnom hrvatskom predstavniku

FILIPOVIĆ: Ta kandidatura je dobra, bez obzira na to što ja smatram da ta Naša stranka, je jedna nikakva stranka, tuđa stranka. Čija je još se ne zna. Vidjet ćemo. Može biti i Čovićeva.

- Aktuelna je diskusija oko potpisivanja Ugovora sa Islamskom zajednicom. Ivanić i Čović blokiraju taj proces. Kako Vi gledate na sve to? Da li postoji tendencija da se u sklopu raširene islamofobije u Evropi, islam u BiH ostavi izvan državnih regulativa?

FILIPOVIĆ: Pošto ja veoma dobro pratim to što se zbiva u Islamskoj zajednici, rekao bih da imam vrlo snažan utisak da ta nedefiniranost položaja Islamske zajednice vodi Islamsku zajednicu ka izlasku iz okvira islama, i da se ona pretvara postepeno u neku crkvu, jer se zatvara i organizira po nekakvim principima po kojima su organizirane crkve i pojavljuje se u ulozi posrednika između vjernika i Boga što je protivno osnovama islama. Zbog toga je potrebno da se Islamska zajednica jasno definira i da prekine svaku vezu sa političkim strankama. Ulema je dužna da kaže šta je ono šta je u skladu da vjerom a šta nije, ali nije opravdano da ulema bude u strankama. Ne možete biti u državi kroz politiku a tražiti sa druge strane da vas ta država priznaje kao subjekt. Islamska zajednica treba dobro da razmisli o tome šta nju dovodi u tu poziciju i da izvrši vrlo snažne korekcije u svojoj strukturi. Nikada se u BiH nije desilo da je ulema sve pozicije u IZ držala. Uvijek je bilo da predsjednik Sabora IZ, bude laik, odnosno ugledni javni radnik, profesor, doktor kao Hamdija Čemerlić.

- Često se pominje formiranje nekakve "islamske države", a sa druge strane imamo činjenicu da je jedino Islamska zajednica nema potpisan ugovor sa državom. O kakvoj "islamskoj državi" je riječ kada se ne mogu konzumirati ni prava predviđena Zakonom o slobodi religije?

FILIPOVIĆ: To je propaganda floskula koja se koristi već pedeset godina. Mi koji smo od pedesetih godina u političkom životu znamo da se uvijek koristila ta floskula o opasnosti ako islam bude legalan, ako islam bude priznat i ako bude imao utjecaja da postoji opasnost da nastane nakakva islamska država koja će se temeljiti na šerijatu. To su izmišljotine i floskule, jer niko nikavu islamsku državu niti može niti hoće da pravi.

- Međutim te floskule zdušno i zajedničkim snagama ponavljaju iz Dodikovog i Čovićevog tabora. Koliko je taj savez loš po BiH, a koliko dobar, jer vidimo da se za SAD, Čović našao sa Dodikom istom košu ?

FILIPOVIĆ: Imaju zajednički interes a njihov interes je da im se u konačnici odobri da stvore svoje državice u Bosni i Hercegovini, i to je ono što ih povezuje. Drugo, njih povezuje opća antimuslimanska atmosfera u Evropi. Samo slijepac ne vidi ono šta se zbiva u Evropi, jer vođa jedne stranke koja je sada ušla u Merkelovu vladu, kaže muslimani DA, ali islam NE. Kao da islam ne može biti duhovna stečevina koja će u Evropi imati značaj. Kao da muslimani imaju etiketu da su muslimani i da ništa drugo nemaju. Evropa je još uvijek duboko pod utjecajem tradicionalnog antimuslimanstva koji potiče još od Karla Velikog koji je proglasio da Evropa mora postati ekskluzivni prostor kršćanstva i da nikakva druga vjera, a pogotovo islam ili jevrejstvo nemaju mjesta u Evropi. Zbog toga je i organizirana reqonkvista u Španiji. Pobijeni su muslimani a jevreji protjerani.

- Preuzimaju li muslimani u Evropi onu ulogu kakvu su jevreji imali prije sedamdeset godina, kada su bili stigmatizirani zbog svog jevrejskog porijekla?

FILIPOVIĆ: Nakon Drugog svjetskog rata u mnogim situacijama, i Englezi i Francuzi i sve kolonijalne sile, iz čega se jedino mora izuzeti Amerika jer ona nije kolonijalna sila, ali i Holandija, Belgija i Portugalija, bile su nosioci progona muslimana, i to se vidi po rezultatima. Nema zemlje sa muslimanskim stanovništvom koja nije doživjela užas.

- Kako gledate na narušene odnose Srbije i Hrvatske. U Skupštini Srbije pogažena je hrvatska zastava, sa druge strane, upravo danas u Jasenovcu se se veliča ustaštvo?

FILIPOVIĆ: Svaka svađa između Srba i Hrvata završi preko leđa Bošnjaka koji plate račun. Ovo što se kod njih zbiva, posljedica je činjenice da je Tuđman proglasio pomirenje između ustaša i partizana a ustvari je došlo do rehabilitacije ustaštva. Ustaštvo je bilo nacizam. Ono je progonilo Srbe, muslimane i jevreje. Sa druge strane u Srbiji je došlo do rehabilitacije četništva koje je prije svega bilo antimuslimanski pokret, koje je izvršilo ogromne zločine nad muslimanima i u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Radi se o tome da jačaju fašistički elementi u te obje države. Hoće li doći do sukoba ili će se opet kao što su Tuđman i Milošević sastali u Karađorđevu i dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine, i da se namire na nama, to ne znam. To će zavisiti prije svega od međunarodnog faktora, i meni je drago što se Amerika približava Bosni i Hercegovini, jer ona ima moć i instrumente da zaustavi svaku njihovu budaleštinu koja im može pasti na pamet, jer i Hrvatska i Srbija povremeno podviljaju pa se istresaju na nama.

(Vijesti.ba)

[Haman2]

IZETBEGOVIĆ OTVORIO DUŠU: "Čović misli da mi trebamo sačuvati u tajnosti ono što on izgovori pred uticajnim svjetskim zvaničnicima..."

U intervjuu za Vijesti.ba predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović odgovarao je na aktuelna pitanja poput poruka visoke ruske zvaničnice Valentine Matviyenko, ruskom uticaju i namjerama, optužbama za navodnu ratnohuškačku retoriku, ali i o odnosima sa Draganom Čovićem, politici Milorada Dodika, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića te odnosima sa Republikom Hrvatskom.



Izetbegović je prokomentirao i unutarstranačke nominacije koje će odlučiti kandidata SDA za člana Predsjedništva BIH na izborima u oktobru, te informacije koje govore o najvećem broju kandidatura za Denisa Zvizdića i Sebiju Izetbegović...

- Kako tumačite posjetu i poruke koje je u Bosni i Hercegovini ostavila ruska zvaničnica Valentina Matviyenko, i one iz Sarajeva o prenošenju vlasti na entitete, ukidanju OHR-a i građanskom ratu, ali i one iz Banja Luke gdje je dočekana bez državnih obilježja?

Kako drugačije nego kao direktno miješanje u unutrašnje odnose u BiH. Neko je namjerno pogrešno informisao i pripremio nastup gospođe Matviyenko na način da je ona izgovorila par potpuno neutemeljenih tvrdnji i ideja. U BiH nije bilo građanskog rata, relevantne rezolucije organizacije Ujedinjenih nacija i presude međunarodnih sudova su nedvosmisleno potvrdile da se radilo o agresiji susjednih zemalja i udruženim zločinačkim poduhvatima koji su sezali do Miloševića i Tuđmana. Prenošenje vlasti na entitete je nejasna ideja koja nema nikakvog utemeljenja u Dejtonskom mirovnom sporazumu, pa je time, dakle, antidejtonska. Rusija je jedna od potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i ne bi smjela iznositi stavove protivne tom sporazumu. Slična stvar je i sa ukidanjem OHR. Ured Visokog predstavnika je integralni dio ovog mirovnog sporazuma, i dok se u cijelosti ne ispune uslovi PIC-a poznati kao «5+2», odnosno u potpunosti ne stabilizira mir u Bosni iHercegovini, ne može doći do zatvaranja OHR.

- Istupate li Vi samostalno, kako to kaže Dragan Čović? Rekao je to odgovarajući na Vašu izjavu da se on izvinio ruskoj zvaničnici i naveo kako Vaša izjave nemaju veze sa stvarnošću. Kako odgovarate?

Gospodin Čović je javna ličnost i njegove izjave pripadaju javnosti. I ne treba da se čudi i ljuti kada ono što izgovori pred desetinama svjedoka bude preneseno u javnost. Prije par mjeseci u Briselu, na sastanku sa predsjednikom EPP Josephom Daulom je iznio začuđujuću tvrdnju da «jačanje građanske države u BiH vodi stvaranju islamske države», a pred Matviyenko je zauzeo stav da se OHR treba ugasiti, a strane sudije iz Ustavnog suda Bosne iHercegovine ukloniti. Nejasno mi je zašto Čović ne stoji čvrsto iza svojih stavova ma kakvi oni bili, zašto reterira, zašto misli da mi imamo obavezu sačuvati u tajnosti ono što on izgovori pred uticajnim svjetskim zvaničnicima i što se može odraziti na budućnost Bosne iHercegovine i njenih građana? Kada je u pitanju gradnja Pelješkog mosta stao je uz Hrvatsku, kada je u pitanju odnos BiH prema Kosovu stao je uz Srbiju, kada je odnos prema OHR u pitanju stao uz Dodika i Rusiju i uputio izvinjenje Metviyenko zbog reakcija «pojedinaca i nekih stranaka» itd. To su činjenice i one, nažalost, itekako imaju veze sa stvarnošću.

- Reakcije na vaše izjave, i u BiH i u susjednim zemljama su očigledno predimenzionirane. U Beogradu je organizovano hitno zasjedanje Savjeta za nacionalnu bezbjednost nakon Vašeg intervjua Deutschče Welleu, a u BiH su srpski i hrvatski poslanici u Predstavničkom domu parlamentarne skupštine BiH pokušali održati sjednicu povodom Vaših izjava o jačanju namjenske proizvodnje koje su tretirali kao „ratnohuškačku retoriku“?

Ništa se ne dešava slučajno, pa ni pretjerane reakcije na moje izjave. Susjedne države, unatoč bitnijim prioritetima, stotine miliona eura troše na nabavku aviona, raketnih sistema, naoružavanje. U RS se policija naoružava jurišnim puškama uz svakodnevne verbalne provokacije spram cjelovitosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Ali, galama se diže oko mojih izjava da ćemo braniti teritorijalni integritet zemlje i jačati namjensku indistriju. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne iHercegovine prijeti da će braniti zemlju, jačati odbrambene kapacitete, vršiti ustavnu obavezu?! Nevjerovatna zamjena teza! Cilj je očigledno ušutkati patriotske snage u Bosni iHercegovini, naročito Bošnjake, a u isto vrijeme učiniti normalnim i legitimnim glasove koji zagovaraju teritorijalne i institucionalne podjele, odvajanja entiteta, paternalizam susjeda.

- Sve češće se čuju tvrdnje, i od hrvatskih i od srpskih političara, da se Bošnjaci u BiH ponašaju kao što su se ponašali Srbi u bivšoj Jugoslaviji. Da prave iste greške pokušavajući da drugima nametnu stavove i da dominiraju. Koliko ima istine u ovakvim tvrdnjama?

Naravno da nema nikakve istine u tome, ali ima tendencije da se Bošnjaci optuže i stigmatiziraju. Da se u slučaju izmijenjenih okolnosti i odnosa snaga nepovoljnih za Bosnu iHercegovinu pripremi atmosfera u kojoj se «ne može više trpiti diktat bošnjačke strane». Nikakvih argumenata za ovakve tvrdnje ustvari nema.

- Bošnjaci su, od Dejtonskog sporazuma pa preko niza rješenja koja su bila na njihov račun, plaćali „cijenu Bosne“. Ima li prostora za dodatne koncesije od strane bošnjačke politike, kako bi se sačuvala stabilnost BiH?

Bošnjaci u Bosni iHercegovini čine polovinu stanovništva, ali su u vlasti na državnom nivou svedeni na trećinu. U Federaciji Bosne i Hercegovine čine tri četvrtine stanovništva, ali u Vladi Federacije Bosne iHercegovine imaju samo polovinu ministara. Bošnjaci su na svaki način već odavno platili «cijenu Bosne», i dalje se nema kud.

- Koliki je zaista ruski uticaj u regionu, pa i u BIH, i trebamo li biti zabrinuti?

Ruski uticaj je rastući i mi trebamo više raditi sa Rusijom, ne prepuštati stvari jednostranim tumačenjima i uticajima lidera iz Republike Srpske. Već se poduzimaju neki koraci u tom smjeru. Rusija je zainteresirana za uticaj na Balkanu, ali tvrde da je to uticaj koji znači trgovinu, komunikaciju, obostranu korist, dakle mir. Vjerovatno im imponuje prorusko ponašanje Milorada Dodika, skloniji su Srbima nego ostalim narodima u Bosni iHercegovini. Nikome, pa ni Rusiji, interes ne bi trebao da bude destabilizacija koja bi mogla region odvesti u nepredvidivom smjeru. Crvena linija za Ruse je, očito, ulazak u NATO savez zemalja u kojima je većina stanovništva pravoslavna. Otpor ulasku Crne Gore u NATO je bio dramatičan. Interes Rusije da bude protiv ulaska nekih zemalja u NATO može se razumjeti, ali se isto tako mora razumjeti i interes Bosne i Hercegovine i to da je oko 70 posto stanovništva za ulazak u NATO.

bakir-izetbegovic-2018-vijesti-1

- Koliko bi nam u cijeloj ovoj situaciji, pričama o nestabilnoj državi kroz žestoke kampanje, pomogla aktivacija MAP-a?

Mi se moramo kretati naprijed kada je u pitanju članstvo u EU i NATO. To nosi rizike, ali su daleko veći rizici odustajanja i predomišljanja. Ranije su donesene sve relevantne odluke i zakoni na državnom nivou u tom smislu, a zatim su se neki političari u RS-u, koji su zdušno podržavali NATO proces, predomislili i počeli da opstruiraju napredak sa entitetskog nivoa, koji je nenadležan za ta pitanja. Za aktivaciju MAP imamo konsenzus na državnom nivou koji uključuje i srpske predstavnike, i taj korak treba učiniti. Iz razgovora koje sam vodio nedavno u sjedištu NATO-a u Briselu sa generalnim sekretarom Stoltenbergom i ambasadorima pet najuticajnih zemalja članica Saveza, rekao bih da je aktivacija pred nama.

- Kako ste vidjeli raspravu u američkom Kongresu po pitanju situacije u BIH, je li to naznaka nekog jačeg angažmana na ovim prostorima?

Vjerujem da jeste. Suviše je investirano u mir na Balkanu, a SAD su uradile «lavovski dio», da bi se dopustio novi konflikt radi neaktivnosti i indolencije.

- U Sarajevu je prošle sedmice boravio i predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, je li napredak ka EU usporen?

Naravno da jeste. Ali treba reći i da je napredak ostvaren. U našim okolnostima je i to uspjeh. Bosna i Hercegovina je vjerovatno zemlja sa najsloženijim odnosima i državnim ustrojem na svijetu, sa 13 ustava i 14 zakonodavnih tijela, sa 650 parlamentaraca i 135 ministara na četiri nivoa vlasti, sa nestabilnim koalicijama koje čini šest partnera suprotstavljenih interesa i gledanja na prošlost i budućnost, itd. U takvim okolnostima kroz koordinacioni mehanizam smo konsenzusom usaglasili odgovore na 3.452 pitanja, održavši preko 200 sastanaka na kojima je učestvovalo 1.086 aktera. Dakle, svi odgovori su prihvaćeni jednoglasno.

- Povodom Izvještaja EU o napretku BiH na Evropskom putu dio poslanika u Predstavničkom domu PSBiH je zatražio održavanje vanredne sjednice. Šta su razlozi usporenog kretanja BiH na Evropskom putu?

Na prvom mjestu ponašanje tih istih poslanika koji su destabilizirali rad Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara, pokušavali smijeniti predsjedavajućeg Vijeća ministara i oboriti bitne reformske zakone poput Zakona o akcizama, a sada traže tuđu odgovornost. Naravno, iza njih stoje politički lideri koji su u prisustvu Federice Mogherini na početku mandata potpisali «Neopozivu privrženost Reformskoj agendi BiH» a zatim se svako malo predomišljali i opstruirali. Punih smo pet mjeseci, recimo, čekali odgovore na Upitnik EU od strane Vlade RS.

- Čelnici država, vlada i opozicije, koji dolaze iz stranaka članica Evropske narodne stranke (EPP), okupit će se 16. maja u Sofiji, dan uoči Samita Evropska unija (EU) - Zapadni Balkan. Vi ste jedini iz BIH, šta očekujete od tog sastanka ali i samita?

To je, za Balkan i Bosnu i Hercegovinu, najbitnije okupljanje nakon samita EU u Solunu prije 15 godina. Očekujem snažnu podršku proširenju, odnosno uklanjanju jednog vakuuma u srcu Evrope kada je članstvo zemalja zapadnog Balkana u Evropskoj Uniji u pitanju. Nova Strategija EU za zapadni Balkan koja treba biti usvojena u Sofiji je dokument koji nudi odgovore na sva bitna pitanja i probleme odnosa unutar BiH i odnosa sa susjednim zemljama. Takvu priliku konkretiziranu kroz jasne programe nismo imali do sada. Šest vodećih inicijativa na kojima se Strategija zasniva nude programe pomirenja, ubrzanog rješavanja otvorenih pitanja među susjedima, jačanje vladavine prava, ekonomske reforme, izgradnju infrastrukture, digitalizaciju itd. I sve to praćeno monitoringom i finansijskim sredstvima EU.

- Odnosi sa Srbijom nisu na zavidnom niovu, jedne poruke dobijamo od Vučića kada se sastane sa bh. zvaničnicima, neke druge kada je sa Miloradom Dodikom. Kada biste u dvije riječi morali opisati taj odnos, kakvim biste ga nazvali?

Nemam dvije riječi s kojima bih opisao političko sazrijevanje i oscilacije Aleksandra Vučića. Traži to duži opis. Nadam se da će ono ići u pravom smjeru, da neće krenuti unazad. U svakom slučaju, nije mu lako balansirati između Evrope, SAD i Rusije, između nacionalnih emocija i realnosti kada je Kosovo u pitanju, između potreba za korektnošću spram BiH i očekivanja za srpskom jednostranošću kad je RS u pitanju.

- Kako biste onda nazvali odnos sa Hrvatskom i kako gledate na poteze ove države prema BiH, ima li nešto osim Pelješkog mosta što zamjerate Hrvatskoj?

Hrvatska se uporno odnosi paternalistički spram BiH, ignoriše naše stavove i interese, negira UZP počinjen u pokušaju stvaranja etnički čistog hrvatskog teritorija, ne vraća nam imovinu, ne plaća vodni resurs Buškog jezera koje koristi decenijama uz simbolične nadokade itd. S druge strane, podupire nas u našim euroatlantskim težnjama, investira u BiH, olakšava kretanje ljudi i roba itd. Ambivalentni i kontroverzni odnosi, a moglo bi, i trebalo bi bolje sa Hrvatskom.

- Vratimo se još malo na domaće teme. Ugovor s Islamskom zajednicom nije potpisan, Dragan Čović je zabrinut curenjem informacija iz Predsjedništva, Mladen Ivanić ima neke svoje zamjerke, međutim ta tačka nije dospjela ni na dnevni red. Kako ste doživjeli cijelu situaciju?

Kao bespotrebnu i teško objašnjivu pizmu spram Islamske zajednice i Bošnjaka. Naročito od strane Dragana Čovića koji je bio tvrdokorniji od Ivanića, a trebao je biti kooperativniji, jer Hrvati žive izmiješani sa Bošnjacima, jer su Bošnjaci glasali za ugovor sa Katoličkom crkvom, jer je hrvatska politika u BiH imala važna očekivanja i zahtjeve spram bošnjačke politike. Taj Ugovor je prije par godina prošao ekspertnu fazu, pa su za njega još 2015. glasali svi ministri u Vijeću ministara, i Srbi i Hrvati, dakle i hrvatski ministar koji predvodi Ministarstvo pravde, i usaglašeni prijedlog je poslat Predsjedništvu BiH. A onda je Ivanić imao dodatne zahtjeve i prijedloge kojima se od strane Islamske zajednice izašlo u susret, i sve je stalo na Čoviću koji je novi zastoj obrazložio «postizanjem šireg dogovora», dakle rješavanjem političkih zahtjeva hrvatske strane koji nemaju veze sa vjerskim zajednicama?! Eto, to je taj naš majstorluk da od svega napravimo problem, da zabijemo trn u zdravu nogu.

- Hapšenje generala Dudakovića i grupe oficira je izazvalo nove tenzije u BiH. U vašim reakcijama ste stali uz generala i ostale uhapšene. Da li je to bilo ishitreno s obzirom na vašu poziciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH?

Nije. Uvjeren sam da će general Dudaković i grupa krajiških oficira, uhapšenih prije par dana, dokazati svoju nevinost. Isto tako će biti i sa procesom generalu Mahmuljinu, kao i sa braniocima Sarajeva optuženim za navodne zločine u Dobrovoljačkoj ulici i Velikom parku. U svakom ratu bude zločina, ali ovi ljudi nisu zločinci. Legalna strana koja je pod komandom Predsjedništva BiH branila zemlju od agresije je činila sve da zločine spriječi, obeshrabri, procesuira, i oni su se mogli desiti isključivo na nivou individualnog zločina. To je potvrđeno kroz procese generalu Deliću, Seferu Haliloviću, Naseru Oriću.

- U toku su sastanci sa predstavnicima američke ambasade i EU po pitanju Izbornog zakona. Ako ne bude dogovora, plašite li se blokada, neki prizivaju i aktivaciju Herceg Bosne?

Opet hrvatska politika u BiH ni iz čega pravi krizu. HDZ ima 13 od 17 poslanika u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, i to im je malo, pa se apelacijom prema Ustavnom sudu BiH pokušalo izboriti više za HDZ, svodeći hrvatski puk i njihove predstavnike na Hercegovinu, Posavinu i dio Srednje Bosne. A zatim se napravila još jedna pravna gimnastika – presudu Ustavnog suda po pitanju entitetskog Doma naroda se od strane HDZ tumači kao presudu koja se odnosi na Predsjedništvo BiH i državni nivo, i to na način da se zauvijek onemogući implementaciju presude Suda iz Strazbura po apelaciji Sejdić-Finci. Ne vjerujem da ćemo u ovom predizbornom cajtnotu pronaći rješenje koje će zadovoljiti i HDZ i lijevo orijentirane stranke, ali mogu pomoći OHR ili CIK.

- Prema dostupnim informacijama, predsjedavajući VM Denis Zvizdić i profesorica Sebija Izetbegović sa terena, iz infrastrukture SDA, dobili su najviše nominacija za kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Hoće li se između njih dvoje birati kandidat SDA na konvenciji 26. maja?

Zvizdić je dobio natpolovičnu podršku sa terena tako da me ne bi iznenadilo da kadrovska komisija SDA pojednostavi stvari i predloži njegovu kandidaturu aklamacijom, bez tajnog glasanja na Konvenciji koja se treba održati 26 maja.

- Da li ste očekivali ovakvu podršku baze kandidaturi profesorice Izetbegović?
Nisam. Ne tako davno postojao je snažan otpor u javnosti imenovanju Sebije izetbegović na poziciju direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Taj otpor je bio praćen šutnjom u strukturi SDA, izostankom podrške, čak i komentarima da je imenovanje bilo štetno po Stranku. Sebija se borila sama, i izborila. Napravila je preokret u KCUS kakav niko nije očekivao, uvela je red, vratila dugove, podigla nivo zdravstvene usluge. Pokazala je pri tom neobičnu hrabrost i viziju, snažnu lidersku crtu i harizmu. I preokrenula javno mnijenje u svoju korist. Njenu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH smo od početka demantovali i obeshrabrivali. I unatoč svemu tome, pa i mom ličnom negativnom odnosu spram njene kandidature, kao politička autsajderka je iz baze dobila snažnu podršku. Sebija će vjerovatno uskoro izrasti u snažnu ženu-političara kakvih treba bosanskohercegovačkom društvu.

(Vijesti.ba/SB)

[Haman2]

Jerlagić o skupu Erdogana, dugu iz Srbije, Čovićevom planu B Jerlagić o skupu Erdogana, dugu iz Srbije, Čovićevom planu


B Amer Jerlagić / Vijesti.ba

Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Amer Jerlagić u intervjuu za Vijesti.ba govorio je o posjeti i skupu predsjednika Truske Redžepa Taipa Erdogana u Sarajevu, porukama koje su upućene, najavljenim projektima, milijardama KM koje Srbija duguje BiH, ali i odnosima sa Hrvatskom te planu B lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
- Kako ste Vi vidjeli jučerašnje poruke nakon posjete predsjednika Turske. Sa jedne strane izražena je podrška NATO putu BiH, rečeno je da Turska nikada neće ostaviti BIH samu na tome putu, ali sa druge strane bilo je i drugačijih poruka posebno na skupu u Zetri?

JERLAGIĆ: Gospodin Erdogan je veliki državnik, predsjednik velike države koja je prijatelj Bosne i Hercegovine, i dobrodošao je u Bosnu i Hercegovinu. Dobrodošle su poruke podrške BiH na putu prema NATO-u, jer to je put stabilnosti kompletnog regiona, i put za velike investicije, jer bez NATO kišobrana nema ni velikih investicija. Danas 24 sata nakon što je pala zavjesa na taj veliki skup, možemo reći da je bila velika pompa, veliki promet, ali mala zarada. Puno šansi, a čini mi se da rezultat kao da je nula - nula.

- Najavljeni su projekti izgradnje brze ceste, potpisano je i Pismo namjere, međutim to već odavno slušamo, a nema realizacije.

- JERLAGIĆ: Mi smo kao stranka reagovali, jer dugo vremena se spominju neka pisma namjere, spisak nekih lijepih želja, ali to treba posmatrati sa dvije tačke. Prije svega davno su počeli razgovori u Srbiji, kako da Srbija riješi povezivanje svog istočnog dijela, da se od Kragujevca kroz Šumadiju, prema Crnoj Gori i Jadranskom moru uradi nešto što nije urađeno u zadnjih 70 godina, a onda bi to zakačilo i dio Sarajevo - Beograd, ustvari krak od Zlatibora prema Sarajevu. Za ljude iz struke jasno je da je to nerentabilno i preskupa trasa za mali broj vozila. Sa druge strane, ako želimo razvijati Bosnu i Hercegovinu onda treba da razmišljamo da uvežemo tri velika centra, a to su Sarajevo, Tuzla, Bijeljina i to je najisplativija dionica kada je u pitanju povezivanje Sarajeva i Beograda. Treća stvar ovdje se počelo pominjati da će to biti neki grant, a vrlo dobro znamo da toga nema, da je to kredit koji će plaćati naša djeca, ali ako se već zadužujemo da onda razvijamo svoju državu, a ne susjedne.

- Kakav je u tome smislu odnos BiH prema susjedima? Vidimo da je počela bespravna gradnja Pelješkog mosta, a Srbija nemilosrdno koristi hidroenergetski potencijal BiH?

JERLAGIĆ: Radi se o ogromnoj količini licemjernosti. Sa jedne strane pričamo o dobrim odnosima, a sa druge strane Hrvatska drži milijarde KM imovine BiH. Tu su hoteli, odmarališta, luka Šipad u Šibeniku, itd. Ta imovina nije vraćena BiH, a nalazi se ,zaboga, u evropskoj državi - do ovog projekta koji gura prst u oko, a to je Pelješki most. Nudio sam kao pojedinac rješenje da se gradi tunel, što je četiri puta jeftinije nego most, ali vidimo da se ide mimo interesa BiH.

Kada je u pitanju Srbija, preko pet milijardi eura električne energije ona je prisvojila od BiH, i ako se o tome ne može razgovarati normalno, onda postoje međunarodni sudovi i arbitraža gdje svaka od strane treba braniti svoje statove. Ogroman novac BiH leži u rukama Srbije, i Srbija ukoliko želi da gajimo dobrosusjedske odnose taj novac mora vratiti.

- MUP HNK je izlazeći iz okvira svojih nadležnosti pokušao da spriječi provođenje odluke Vijeća ministara, bio je blokiran konvoj sa izbjeglicama. Kakve je politička pozadina toga?

JERLAGIĆ: Stranka za Bosnu i Hercegovinu je godinama ukazivala da je imenovanje Ilije Lasića na mjesto komesara prećutni dogovor za koji su svi znali i nije bilo reakcije da se taj čovjek smjeni, jer nemoguće je da su predstavnici jednog naroda ili jedna političke opcije na ključne pozicije postavili isključivo svoje ljude. SBIH je ukazivala na te propuste i nije bilo sluha da se to shvati, i prije par dana smo vidjeli eklatantan primjer zloupotrebe položaja. Tražili smo hitnu reakciju, podnošnje ostavke i gospodina Hercega i gospodina Lasića, odnosno krivično gonjenje Lasića.

- Dragan Čović je odustao od izmjena Izbornog zakona i najavio plan B. U čemu se taj plan B sastoji?

JERLAGIĆ: Puno se spekuliše o tim šifriranim izjavama Čovića. Smatramo da je u određenom momentu prepoznao da nema straha po njegovu pobjedu sedmog oktobra i da je iz tih razloga odustao od izbornog zakona, ali bojim se da kroz Dom naroda ne drži neki osigurač u slučaju da mu stvari ne krenu kako treba, pa kroz Dom naroda pokuša blokirati funkcionisanje budućeg federalnog Parlamenta.Tu Čović ima osigurač koji je spreman eventualno povući u slučaju da stvari ne budu išle onako kako on zamišlja. Mislim da Čović nije spreman na radikalnije poteze. Nakon odlaska u Njemačku kod kancelarke Merkel, oni su dobili upute kako će se ponašati. Čovićevo političko djelovanje prolazi svoj politički zenit, tako da nema govora o nekim radikalnim potezima. Jedino što može biti radikalno je da ga Plenković pozove u Zagreb, a za ostalo on nema prostora.


(Vijesti.ba)

[Haman2]

Ustavni sud prekoračio ovlaštenja, ispunjava želje HDZ-a i Zagreba

Ustavni sud prekoračio ovlaštenja, ispunjava želje HDZ-a i Zagreba Foto: Vijesti.ba Odgovornost Ustavnog suda je najveća moguća. Ja smatram da nakon ovoga treba potegnuti krivičnu odgovornost članova Ustavnog suda jer su potpuno prekoračili svoja ovlaštenja. Ustavni sud se nalazi u jednoj delikatnoj situaciji i on je formalno imenovan, a sa druge strane nema tu vrstu ovlasti koju su zamislili da imaju.
Apsolutno se radi o usvajanju želja HDZ-a i želja zvaničnog Zagreba. Hrvatska želi stvoriti uslove za raspad Bosne i Hercegovine i za otcjepljenje dijela teritorije BiH i pripajanje Hrvatskoj, kazao je za Vijesti.ba dr. Zlatko Hadžidedić komentarišući apelaciju Borjane Krišto pred Ustavnim sudom kojom se nastoji suspendirati ustavni poredak BiH.


Razgovarao: Nihad Hebibović

- Šta bi po pravno - politički poredak FBiH i Bosne i Hercegovinu značilo usvajanje apelacije Borjane Krišto kojom se traži suspendiranje odredbi koje odslikavaju sam karakter Federacije?

HADŽIDEDIĆ: Riječ je o pokušaju da se ustavna struktura Federacije a samim tim i ustavna struktura Bosne i Hercegovine izmijeni putem jednog akta koji je podustavni a to je jedan zakon koji bi se eventualno donio, ili čak u nekom slučaju podznakonskim aktom koji bi Centalna izborna komisija donijela vezano za održavanje izbora. Bilo je nagovještaja u slučaju apelacije Bože Ljubića, da bi se mogao premostiti postojeći jaz između stranaka, time što bi CIK donijela takav podzakonski akt. Dakle, apsolutno je nedopustivo sa principa pravne logike da se Ustav koji je najviši pravni akt u jednoj zemlji mijenja podustavnim i nižim aktima kao što su zakoni illi niži podzakonski akti.

Riječ je o pokušaju prevare i da se jednostavno izmijeni Ustav a da ljudi zapravo nisu ni svjesni da se to desilo. Mi smo imali priliku da vidimo koliko je teško izmijeniti Ustav. Ljudi u ovoj zemlji imaju različita viđenja o njenoj budućoj strukturi i to zahtjeva jednu vrlo ozbiljnu debatu. Dugotrajnu i javnu debatu, pa tek onda debatu u parlamentu, i odluku parlamenta. Ovdje se to pokušava izvesti na neki način da mi i ne primjetimo da se to odradilo uz pomoć podzakonskog akta.

- Smatrate da se ciljano ide u proizvođenje ustavne i političke krize?

HADŽIDEDIĆ: Naravno da se na to ide. Od samog početka se ide ciljano na proizvođenje krize. U krajnoj liniji čak i kada ne bi bilo izmjena ovakvih o kojima smo govorili, čak i da sve ostane po starom, prijetnje postizbornom krizom očito da su prijetnje političkom krizom. To su ciljane prijetnje koje nemaju nikakvu osnovu. Već nekoliko sam puta govorio da HDZ nema nikavu mogućnost da izazove krizu sa pravne strane. Jedino može sam da se povuče, eventualno nezadovoljan izbornim rezultatima, može se u postizbornoj fazi povući iz vlasti. Može i da ne učestvuje u radu parlamenta. Sve to HDZ ima pravo ali ne može nikakvu drugu krizu proizvesti.

Ta priča koja se priča da Hrvati neće u vlasti učestvovati to je opet pokušaj da se HDZ učini ekskluzivnim predstavnikom Hrvata. I druge stranke imaju Hrvate, pa Hrvati koji budu izabrani u predstavničkom parlamentu mogu biti izabrani i u Dom naroda. HDZ jedino ima mogućnost da sam odstupi i ništa drugo. Sve ostalo su prazne prijetnje koje treba da zastraše ljude. Ovdje se nastoji izmijeniti ustavna struktura kako bi se stvorila ona struktura koja bi podrazumijevala da iz onih kantona u kojima HDZ ima većinu da se samo iz tih kantona biraju predstavnici u Dom naroda.

- Kolika je odgovornost Ustavnog suda BiH, i koji je naime razlog zašto je Ustavni sud još ranije po apelaciji Bože Ljubića odbacio relevantna mišljenja OHR-a i Venecijanske komisije, pa sad ta ista mišljenja zatražio?

HADŽIDEDIĆ: Odgovornost Ustavnog suda je najveća moguća. Ja smatram da nakon ovoga treba potegnuti krivičnu odgovornost članova Ustavnog suda jer su potpuno prekoračili svoja ovlaštenja. Treba upozoriti da s obzirom da Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije nisu bili usvojeni u Parlamentu Federacije niti u državnom parlamentu, oni nemaju formalni status ozvaničenog Ustava. U tome smislu Ustavni sud nema ingerencije uopšte. One mu nisu date. I dalje ingerencije kao vrhovni tumač ustavne materije, jer naš Ustav je samo provizorni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, vrhovni tumač je isključivo OHR. To je tako naznačeno u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavni sud tu nema šta da traži sve do momenta dok Ustav ne bude zvanično usvojen u Parlamentu BiH i u Parlamentu Federacije.

- Da li je sada Ustavni sud pred dilemom između zaštite ustavnosti ili usvajanje političkih želja HDZ-a koje nisu samo političke želje HDZ-a BiH?

HADŽIDEDIĆ: Apsolutno se radi o usvajanju želja HDZ-a i želja zvaničnog Zagreba. Ako sam ja to mogao protumačiti na ovaj način a nazovi sudije Ustavnog suda su to mogli protumačiti na isti način jer u Dejtonskom sporazumu piše ko je vrhovni tumač što oni nisu. Onog momenta da smo mi usvojili Ustav BIH u parlamentu čak isti taj dejtonski Aneks 4, onda bi nastupila sasvim druga konstelacija odnosa i u tome slučaju Ustavni sud postoje vrhovni tumač. Međutim, pošto do toga nije došlo Ustavni sud tu nema nikakve ingerencije. Oni su išli sa željom da usliše te želje i nastojanja HDZ-a i vanjske politike Republike Hrvatske. Ne radi se o bilo kakvoj stručnoj dilemi. Oni koji znaju čitati, to mogu pročitati. Kolega Slaven Kovačević je to pročitao, ja sam to pročitao, nismo ni mi usamljeni u tome. Ima i drugih koji su to protumačili. Dakle, isključivo se radi o udovoljavanju političkim željama HDZ-a.

- Kako komentirate opću šutnju na tu aktivnost diplomatije Republike Hrvatske koja više govori o ovoj odluci Ustavnog suda nego o nekim pitanjima u Hrvatskoj, i šutnju na ogroman pritisak koji stiže iz Zagreba vezano za pomenutu odluku?

HADŽIDEDIĆ: Nema tu ništa novo. Hrvatska je vršila i oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu Hrvatska vrši političku agresiju na BiH, a evo sada i pravnu agresiju, i šta više tu da se kaže.Hrvatska tu nije promijenila svoju politiku. Ona želi stvoriti uslove za raspad Bosne i Hercegovine i za otcjepljenje dijela teritorije BiH i pripajanje Hrvatskoj. Tu ništa drugo osim toga ne može da se kaže. Red je da to neko otvoreno kaže. Mi smo to nekad i govorili pa sada za ljubav doborsusjedskih odnosa više ne govorimo, ali jednostavno riječ je o tome.

- O kakvim dobrosusjedskim odnosima može biti riječ ako se direktno napada na ustavni poredak BiH?

HADŽIDEDIĆ: Ne bismo valjda dobrosusjedske odnose trebali da štitimo time što ne branimo svoj ustavni poredak. To nigdje na svijetu nema. Mi smo inače specifična zemlja. Pristali smo na mnoge stvari na koje niko drugi i nikad ne bi pristao. Pristajali smo u ime tih odnosa ili nekog straha ali krajnje je vrijeme da se s tim prekine. Ovo je ona tzv. crvena linija koja se ne smije preći. Ako nam još izmjene i ustavni poredak a mi se tome ne suprostavimo, šta onda više da radi ova država, i onda smo očigledno samo objekt tuđe agresije a ne nismo nikakav subjekt.

- Po Vašem mišljenju šta bi mogao biti ishod ove apelacije?

HADŽIDEDIĆ: Na kraju sve ipak zavisi od OHR-a i od toga koliko bude efikasan u implementaciji vlastite odluke, jer ima sredstva da to uradi. Ne očekujem od stranaka u BiH koje su se ponašale tako neprincipijelno da će one braniti ustavni poredak ali očekujem da će OHR postupiti u skladu sa vlastitom odlukom i da će takve postupke proglasiti neustavnim. Što se tiče Ustavnog suda, taj Sud je sada delikatnoj poziciji. Spomenuo sam da bih potegnuo i krivičnu odgovornost sudija Ustavnog suda, što je moje lično mišljenje. Međutim, Ustavni sud se nalazi u jednoj delikatnoj situaciji i on je formalno imenovan a sad druge strane nema tu vrstu ovlasti koju su zamislili da imaju. Najpametniji što bi Ustavni sud mogao da uradi je da povuče te svoje odluke i da se odrekne pokušavanja da on bude vrhovni tumač Ustava koji je provizorni i koji je samo dio Dejtonskog sporazuma i kao takvog ga tumači OHR. Dakle najpametnije bi Ustavnom sudu bilo da povuče te svoje odluke i da se u buduće suzdrži od pokušaja da djeluju mimo svojih ovlaštenja.


(Vijesti.ba)

[Haman2]

AMERIČKI ISTORIČAR TVRDI: "Karadžić je prezirao Mladića, htio je da bošnjački narod nestane s lica zemlje..."
'
Nema dokaza da je Milošević ikad koristio sintagmu 'Velika Srbija', vješto manipulišući tom idejom među svojim sljedbenicima', kaže američki historičar
Američki historičar Robert Donia



Pogrešno je Radovana Karadžića doživljavati jednodimenzionalno i odricati mu svaku ljudskost kao što je pogrešno tragove zla koje je počinio tražiti u godinama njegove mladosti, smatra američki historičar Robert Donia. Analizirajući kompleksnost Karadžićeve ličnosti, Donia je došao do nekoliko važnih zaključaka, potencirajući imenovanje na mjesto predsjednika SDS-a kao presudan trenutak u njegovoj transformaciji.

Da bi se razumio obim njegovih zločinačkih namjera, Donia smatra da je neophodno razumijevati odnose koje je Karadžić njegovao s druge dvije najvažnije ličnosti srpske politike '90-ih godina. Komandanta Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, prezirao je, vodeći neprekidno rivalsku igru nadmetanja.
Slobodana Miloševića, bez obzira na sve okolnosti, morao je priznavati kao nadređenog i upravo će Miloševićevom odlukom Karadžić biti uklonjen s političke scene.

altU Doninoj knjizi opisuje se odnos Miloševića i Karadžića

Možete li objasniti kako je Karadžić evoluirao od čovjeka koji se zalagao za ostanak Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji, zatim za republiku srpskog naroda unutar Bosne i Hercegovine do ideje odvojene i samostalne srpske države s perspektivom ujedinjenja sa Srbijom?
To je jednostavno razumjeti. Karadžić, podržan od Miloševića, u savezništvu s Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i Nikolom Koljevićem provodi jugoslavensku strategiju od 1990. do oktobra 1991. Događaji iz oktobra 1991, koji su veoma kontroverzni, iznjedrili su jednu stvar, a to je da je SDS izgubio borbu da spriječi nezavisnost Bosne i Hercegovine. Izgubili su. Vojna intervencija JNA, potpomognuta paravojnim jedinicama, imala je namjeru provesti jugoslavensko rješenje, ali se brzo pretvorila u provođenje ideje suverene i autonomne i, na kraju, nezavisne Republike Srpske. Možemo pratiti taj proces od susreta 15. oktobra, kad je Karadžić izrekao sintagmu "autoput pakla", pa sve do formiranja Skupštine i Ustava Republike Srpske. To je jednostavno proizvod činjenice da su druge strategije bile mrtve.
Opisali ste Karadžića kao veoma kreativnu i inteligentnu osobu, koja je u provođenju etničkog čišćenja i genocida pokazala ogromnu brutalnost i učinkovitost. Kako objašnjavate spoj tako različitih ljudskih karakteristika u jednoj osobi?
Nažalost, kad pogledamo mnoge slične situacije u historiji, ljudi koji su počinili najveće zločine bili su u mnogočemu briljantni. Inteligencija ne sprečava nužno nikoga da počini najgore ratne zločine. Ustvari, potrebna je doza inteligencije za koju vjerujem da ju je Karadžić imao, baš kao što su je imali i drugi slični ljudi u historiji. Imao je i praktičnu inteligenciju da bi počinio ratne zločine i druge strahote.
Kako objašnjavate činjenicu da se Karadžić godinama uspješno krio u Beogradu? Je li to bilo moguće bez pune logističke podrške srbijanskih obavještajnih službi?
Jasno je da je to bilo moguće samo uz podršku najmanje nekoliko ljudi u srbijanskoj obavještajnoj zajednici. Ne vjerujem da imamo dokaze da zaključimo da je najviši vrh Srbije znao za to. Vjerovatno jesu znali, ali mi ustvari ne znamo to na osnovu dokaza. Jasno je da je on bio izuzetno lukav i veoma samopouzdan u načinu na koji se maskirao i na koji je nekoliko puta izbjegao hapšenje. Krio se usred Srbije. Mislim da je to kombinacija njegovih velikih sposobnosti kao glumca sa zaštitom nekih elemenata srbijanske obavještajne zajednice i zato je to moglo trajati toliko dugo.

Po Vašem mišljenju, kakvo je naslijeđe Karadžić ostavio iza sebe u političkom, simboličkom i ideološkom smislu, i za Bošnjake i Srbe?
Njegovo naslijeđe i uspomena na njega bit će isključivo negativno. Nanio je isto toliko štete Srbima koliko je nanio i drugim narodima, s tom razlikom što Srbe nije ubijao. Srbi su na kraju njegove vladavine najgore prošli, a Bošnjaci će ga pamtiti kao veoma negativnu ličnost, i to zauvijek, a isto tako ostat će zapamćen i među Hrvatima. Ne vidim da ga i Srbi doživljavaju kao heroja, osim nekolicine ekstremista.

Je li Karadžić vjerovao i imao plan da uništi cijeli bošnjački narod?
Je li vjerovao da ih želi uništiti? Mislim da je htio da nestanu. Vidim ga ne kao ispunjenog mržnjom nego više kao ravnodušnog prema sudbini Bošnjaka. Sva propaganda i etiketiranje i režiranje stvari protiv Bošnjaka s ciljem mobilisanja Srba nisu nužno bilo motivisani njegovom ličnom mržnjom prema Bošnjacima. Ključna stvar koja mu je omogućila da provede svoje planove bez obzira na svu štetu koji su oni prouzrokovali drugim ljudima bila je prije ravnodušnost nego mržnja.

Je li Karadžić vjerovao u ideologiju velikosrpskog mita i stvaranje etnički čiste i isključivo Srbima naseljene države?
Vjerujem da je vjerovao u stvaranje prostora isključivo nastanjenog Srbima. Imam poteškoće da ga vidim kao uvjerenog ideologa koji je vjerovao u ideju "Velike Srbije". Obojica, Milošević i Karadžić, igrali su se tim terminom. Koristili su uspomenu na "Veliku Srbiju" da motivišu svoje ratnike i sljedbenike, ali su bili veoma pažljivi da sami ne povjeruju u tu ideologiju. Teško je znati je li vjerovao u "Veliku Srbiju". Moj je osjećaj da je bio previše pragmatist da bi imao snažnu ideološku povezanost s idejom "Velike Srbije".

Odnos Karadžića s dvojicom ljudi bio je ključan za razvoj ratnih događaja. Krenimo od onoga koji mu je cijelo vrijeme bio bliži. U kakvom je odnosu Karadžić bio s generalom Vojske RS-a Ratkom Mladićem?
Karadžić nikad nije nosio uniformu i uvijek je bio impresioniran uniformama i ljudima koji su ih nosili. Bio je veoma sretan da stvara kontakte s vojnim licima i jako se trudio da postane jednak s njima. To se vidi već iz razgovora s Blagojem Adžićem iz septembra 1991. i, kad je došlo vrijeme da izabere komandanta vojske, on je to pokušao iskoristiti da nametne svoj autoritet tako što je podržao i izabrao Mladića.
Ne mislim da ga je volio i da su se uopće njih dvojica međusobno voljeli. I veoma rano u tom odnosu Karadžić je shvatio da je Mladić generalno sposoban vojnik, ali je Karadžić vjerovao da je on sposobniji kao komandant vojske nego Mladić. Postao je zbog toga veoma zahtjevan u reformi vojske i nastojanju da se promijeni cijela struktura komande Vojske RS-a. Htio je od nje napraviti neku elitniju vrstu vojske. Mladić je znao da je Karadžić u krivu, kao i svi njegovi generali. Sukob između njih dvojice bio je u prvom redu lične prirode, a ne na nivou razilaženja mišljenja ili pogleda u vezi s nekim ključnim pitanjem. Postojao je lični prezir, posebno s Karadžićeve strane, i to se ispoljilo na skupštinskim zasjedanjima. Karadžiću je Mladić zadavao toliko glavobolje da ga je u jednom trenutku htio smijeniti.

A kakav je bio Karadžićev odnos s Miloševićem?

Karadžić nije imao problema s Miloševićem kao što ih je imao s Mladićem. Prihvato je Miloševića kao nadređenog i mentora od samog početka, dakle, od 1990, kad je postao predsjednik SDS-a, i dosta ga je slušao i nastojao mu udovoljiti i biti njegov prijatelj. Sve je to radio do oktobra 1991. jer se u tom trenutku počinju razilaziti u političkom smislu. Milošević je uvijek bio gazda. A u nekoliko slučajeva jednostavno je naredio Karadžiću da obustavi ofanzive. Zaustavio je srpske ofanzive na Bihać, a poslije je prisilio Karadžića da podnese ostavku.

Milošević je bio veoma čudan čelnik. Preferirao je da imenuje različite ljude na različite pozicije i dozvoljavao im je da rade ono za što su oni mislili da on želi. Ako bi se neki loše ponio, Milošević bi sprečavao svaku akciju protiv njega očekujući da će drugi preduzeti akciju protiv te osobe. Tako je postupio s Milom Babićem i, na kraju, s Karadžićem, kad je očajnički zahtijevao od delegata Skupštine RS-a da se okrenu protiv Karadžića, što oni nisu učinili. Prije nego što se riješio Karadžića Milošević je čak pokušao uvjeriti Richarda Holbrookea da uradi taj posao za njega. Milošević je bio veoma spor da smijeni ljude s vlasti.

Na nekoliko ste mjesta u knjizi napisali da Milošević nije bio toliki autokrat kakvim ga javnost doživljava i da suštinski nije bio zagovaratelj ideje "Velike Srbije".

Da razjasnimo: istražitelji nisu uspjeli naći nijedan dokaz da je Milošević ikad koristio termin "Velika Srbija". On nikad u javnosti nije spominjao tu sintagmu, osim u negativnom kontekstu i savjetovao je svojim podređenima da je nikad ne koriste. Spriječio je neke akcije koje su imale namjeru stvoriti "Veliku Srbiju", kao što je spajanje dvije Krajine. Teško je reći da je Milošević bio ideološki posvećen ideji "Velike Srbije", ali je bio briljantan u kreiranju vjerovanja među svojim podređenima kako je on najveći podržavalac ideje "Velike Srbije".
To je radio kombinacijom korištenja podređenih i apsolutne tišine u ključnim trenucima kad je trebalo biti glasan i podržati "Veliku Srbiju". Vjerujem da je razlog za njegovu tišinu bilo saznanje da je to "crvena zastava" za međunarodne pregovarače i da je vjerovao da bi svaka podrška "Velikoj Srbiji" vjerovatno proizvela intervenciju Zapada. Ja ne vidim Miloševića kao čovjeka koji je u ideološkom smislu vjerovao u "Veliku Srbiju", ali je bio veoma vješt manipulator koji je koristio tu ideju među sljedbenicima, ali uvijek veoma diskretno, da ne bi uzbunio međunarodnu zajednicu.

Je li Mladić svojim ponašanjem u ljeto 1995. sebe i Karadžića, kako pišete u knjizi, učinio masovnim ubicama i zločincima?
Mislim da je za to bilo potrebno učešće obojice. Što se tiče Srebrenice, kao što sam već govorio, civilni čelnici RS-a, Karadžić i Momčilo Krajišnik, dali su naređenje Radoslavu Krstiću da zauzme grad. On to nije mogao učiniti i tada je sve krenulo po zlu i uključio se Mladić. U nekom smislu postojao je trenutak konfuzije u kojem su se svi preračunavali šta da se uradi. Karadžić je zauzeo manje eksplicitnu ulogu u napredovanju i nastojao je svoje aktivnosti usmjeriti u vojno opsjedanje grada prije nego da se pobiju svi njegovi stanovnici, ali to nije mogao provesti.

Nije, jer je već u martu 1995. u Direktivi br. 7 naredio da se život Bošnjacima enklava Žepe i Srebrenice učini nepodnošljivim. U tom trenutku Mladić se pojavljuje na sceni i lično i posredstvom svojih potčinjenih daje naredbe za početak ubijanja. Karadžić je bio svjestan svega što se događa, odobravao je to i nije učinio ni najmanji napor da se sve to zaustavi. Nije učinio nikakav trud da interveniše da se modifikuju naredbe. Postoji još jedan važan trenutak, a to su kalkulacije koje je Karadžić pravio i koje su počele još u martu, a ticale su se međunarodne zajednice, posebno mogućnosti američke intervencije u Srebrenici. Tada je zaključio, vjerujem, u martu, da postoje male šanse da će Amerika intervenisati i bio je djelomično u pravu, jer sada znamo da je SAD obučavao trupe da upadnu u Srebrenicu, no samo da sačuvaju i izbave holandske mirovnjake, ali nikako da spase Bošnjake, što je nevjerovatno i tragično.

(Al Jazeera)

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/825 ... emlje.html