Upravo sam procitao intervju Muje Selimovica u Danima, pa me bas zanima kako ce "zastitnik bosnjaka" reagovati kada vidi da ima smisla sto covjek prica. Fakat je da Radoncic nema pojima o trgovini i da je placen da uljepsa sliku Delte. Pitanje je koliko smo mi glupi da na to nasjednemo.
Nadnaslov: Mujo Selimović, jedan od vlasnika grupacije Mims i sin vlasnika Sarajevske pivare, u svom prvom intervjuu tvrdi
Naslov: Radončić je u panici
Podnaslov: Medijski rat između Sana i Oslobođenja s jedne i Avaza i Asa s druge strane ne jenjava. Najnoviji povod je sporazum koji je Fahrudin Radončić potpisao s Miroslavom Miškovićem, srbijanskim biznismenom sa Forbesove liste bogatih i vlasnikom Delte: Dani su – nastojeći da čuju sve predstavnike zaraćenih strana – u prošlom broju objavili razgovore s Radončićem i Miškovićem. Naš urednik uspio je napraviti i intervju sa Mujom Selimovićem: odgovori za Dane stigli su iz Pakistana
Egide:
ZAŠTITNIK BOŠNJAKA “Radončiću smeta što je postavljeno pitanje ko je gospodin Mišković i Delta i kako da ’zaštitnik Bošnjaka’ ide u takav savez. I dalje mislim da neko ko se godinama predstavlja kao kralj i zaštitnik Bošnjaka ne može bez objašnjenja tom istom narodu objasniti savez sa nekim ko ne krije i kaže da je bio dio sistema Miloševića u jedno vrlo teško i bolno vrijeme za bh. državu i Bošnjake”
OKO I MIMS “Pogledajte poziciju OKA danas, nakon preuzimanja od strane Avaza i Radončića. OKO je već skoro ugašena firma, sa prepolovljenim brojem zaposlenih, starom i neproduktivnom opremom i potpuno izgubljenom tržnom pozicijom, za razliku od Unioninvestplastike koja je za nekoliko godina postala lider u print idnustriji u BiH, posjeduje najmoderniju opremu i proizvodi skoro sva printana izdanja u BiH i dio u Hrvatskoj. Samo u tom projektu Radončić i Avaz su poraženi kao tržni konkurenti sa puno jačom startnom pozicijom od naše”
DELTA, MIŠKOVIĆ, MILOŠEVIĆ “U intervju gospodina Miškovića stoji rečenica u kojoj kaže, citiram, “ništa više neće biti isto poslije ulaska Delte na bh. tržište”, ne zamjerite ako nije tačan citat. Prvo, ako postoji činjenica ili sumnja u takvu mogućnost, a po pisanju medija iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Makedonije – postoji, da je Delta izdanak i nastavak Miloševićevog režima, onda, naravno, nikada neću niti mogu podržati takvog investitora”
O RADONČIĆU “Ne poštujem Radončića, njegov način rada, njegove uspjehe i postupke, iako nemam lične mržnje prema njemu, jer ga jednostavno ne znam. Smatram ga vrlo štetnom pojavom koja je nanijela veliku štetu Bosni i Hercegovini i ponajviše Bošnjacima”
SUSJEDNA TRŽIŠTA “U Sloveniji Merkator i Tus, kao nacionalni lanci, drže preko 70% tržnog udjela maloprodaje; u Hrvatskoj Konzum, Kerum, CBA i drugi hrvatski trgovci kontroliraju skoro isti procenat od 70% tržnog udjela; u Srbiji Delta, C Marketi, Tempo i lanci u Miškovićevom vlasništvu imaju najveći i najznačajniji udio. U tim lancima se podržava i prodaje prije svega domaća roba iz matičnih država, a tek kasnije drugih proizvođača”
VELIKA PODVALA “Na kraju će konsolidacija tržišta u stranim rukama dovesti do pritiska za prodaju proizvodnih firmi u bescjenje, potpunu ekonomsku kolonizaciju i potvrdu teze kako Bosanci i Hercegovci nisu sposobni. Mislim da je to velika podvala i ubijeđen sam da su naši ljudi, iz cijele BiH, najpošteniji, najfleksibilniji, najpametniji i najprodorniji u regiji, ali nažalost nisu u prilici da odlučuju ili im nije dato dovoljno prostora i šansi”
SASTANAK S MIŠKOVIĆEM “Jednom, prije nekih 14 mjeseci, na poziv tadašnjeg premijera Adnana Terzića, prihvatio sam razgovor sa obrazloženjem da se radi o mogućnosti plasmana bh. roba na tržište Srbije. Na sastanku se priča okrenula u drugom smjeru sa zahtjevom gospodina Miškovića da mu prodam maloprodaju i neke od proizvodnih firmi, kao uslov za ulazak roba u sistem Delte. Odbio sam takvu ponudu i više nije bilo kontakta”
O TERZIĆU “Moram reći da sam bio jako razočaran činjenicom da me vlastiti premijer vodi na prodaju i predaju bez mog znanja i tada mi je bilo jasno da će pozicija za bh. privredu biti vrlo teška u narednih nekoliko godina”
O SELMANAGIĆU “Sa Jasminom sam prijatelj i u dobrim odnosima. Lično cijenim Jasmina i kao čovjeka i kao biznismena. Razgovarali smo o toj temi više puta, u toku samog procesa pregovaranja. Imamo djelomično drugačije mišljenje, ali i pozicije na tržištu”
GUBICI ZA BiH “Nijedna država niti politika u zemljama u okruženju na razne načine nije dozvolila potpuni gubitak tržišne i maloprodajne pozicije osim BiH. Već smo izgubili pozicije u bankarstvu, osiguranjima i fondovima, nakon preuzimanja maloprodaje slijedi vjerovatno i pad proizvodnih firmi”
MIMS U LIBIJI “Ukupna dosadašnja vrijednost investicije u Libiji je preko 15 miliona eura. Trenuto je u fazi završetka projekat pozicioniranja bh. robe i izvoza na libijsko tržište i otvaranje marketa sa bh. robom”
UGOVORI U PAKISTANU “Mogu danas reći da smo potpisali ugovore sa dva distributera za našu robu – vodu, sokove i proizvode iz Klasa – za plasman na tržište Pakistana, te ugovore s tri dobavljača tekstila, svježeg voća i voćnih koncentrata za proizvodnju u Vegi, Pivari i Jafari”
FINANSIJSKO SREĐIVANJE OSLOBOĐENJA “Mislim da će Oslobođenje preuzeti poziciju koju je nekada imalo i koju zaslužuje i biti jedan od najznačajnijih printanih medija, a to će direktno uticati na bolje, kvalitetnije i niže troškove prezentiranja i gradnje brandova. U narednom periodu slijedi ulaganje u finansijsko sređivanje stanja u Oslobođenju i finansijska konsolidacija”
ŠTAMPA NAS JE POMIRILA “U Slobodnoj Bosni nemam nikakvih vlasničkih niti drugih udjela. Negativna pisanja u Bosni o nama su prestala onog momenta kada je kroz štampu Slobodne Bosne uređivački kolegij dobio pravu sliku o načinu rada i organizaciji firme, jer su dotada imali krive informacije, a niko se sa moje ili Hilmine strane nije potrudio da to objasni i obrazloži, odnosno da te informacije demantira”
Trake: “Žao mi je da se na prljav i nepošten način vrijeđa Hilmin rad u posljednjih 25 godina”
“Za klevete i laži Mims je za odštetu tužio Avaz i Radončića u iznosu od jedan milion KM – još čekam ročište”
“Mislim da više niko ozbiljan ne vjeruje pisanju Avaza niti Radončiću”
“Smiješna mi je Radončićeva izjava o Trumpu, ne vjerujem da će dostići tu visinu – sačekat ćemo da vidimo”
“Nemamo izgrađene brandove dovoljno jake na bh. tržištu da bi bili spremni ući u maloprodajnu konsolidaciju tržišta”
Razgovarao: Senad Pećanin
Foto: Arhiv MIMS-a
DANI: Gospodine Selimoviću, javnost u BiH puno više zna o Vašim i poslovnim aktivnostima Vašeg oca nego o Vama. Zbog čega do sada niste pristajali na ovakve razgovore za medije, mada je bilo dosta zahtjeva?
SELIMOVIĆ: Smatram nepotrebnim ličnu prezentaciju i promociju i ne osjećam potrebu za vlastitim promoviranjem. Zagovornik sam promocije konkretnih rezultata, ljudi i timova koji ostvaruju te rezultate, uprave i menagmenta pojedinačnih firmi koji su uvijek zajedno sa vlasnicima najzaslužniji za sve usjpehe. Lično nikada nisam želio da budem javna ličnost i nastojim da se fokusiram na planove, ciljeve i obaveze u radu i razvoju pojedinačnih projekata. Sa druge, vrlo pragmatične strane, smatram da je više štete nego koristi biti konstantno medijski eksponiran, posebno u trenutnom stanju u medijima kada se recimo vrlo precizna konkretna poslovna informacija tretira iz raznih medija na razne načine ali ne onako kako to i jeste.
DANI: Recite nešto o sebi: biografski podaci, obrazovanje, ratni period...?
SELIMOVIĆ: Rođen sam 1969. u selu Rijeća, malom i vrlo lijepom kraju ca 40 km od Sarajeva, sedmi i osmi razred osnovne i srednju školu sam završio u Sarajevu. Aktivno sam uposlen i počeo rad u policiji krajem 1987., paralelno sa radom vanredno sam studirao pravo, pravnik sam po zanimanju. Policiju sam napustio 1988. godine. U periodu od 1989., kada je osnovana firma Mims d.o.o., do 1992. radio sam u firmi sa sestrom i u momentu osnivanja firma je imala dva uposlena – mene i sestru. Do početka agresije i rata u BiH Mims je narastao do veličine manje porodične firme od dvadeset zaposlenih, dva logistička centra i tri maloprodajna objekata u Sarajevu. U januaru 1993. sam izašao iz Sarajeva i nakon šest mjeseci provedenih u Zagrebu premjestio sam se u Prag, u Češku Republiku. Mnogi su me pitali zašto u Češku, odgovor je vrlo pragmatične prirode: u to vrijeme Češka je, pored Mađarske, bila posljednja država u kojoj je bio dozvoljen ulazak bh. državljanima bez vize. Nisam želio da prihvatim činjenicu da u Njemačkoj mogu dobiti samo boravak ali ne i pravo na rad. Između Češke i Mađarske kao mogućnosti izabrao sam Češku isključivo radi jezika jer mi je bilo nekako lakše naučiti češki nego mađarski. U Češkoj sam ostao do druge polovine 1997. kada sam se vratio u Sarajevu. Za vrijeme boravka u Pragu i Plzenu bavio sam se istom djelatnošću kao i u Sarajevu prije agresije, trgovinom prehrambenim proizvodima, dijelom maloprodajom u Plzenu a dijelom izvozom za BiH, Hrvatsku i Poljsku. Ono što bih htio napomenuti je da je u tom periodu Češka prolazila tranzicijske procese iste koji su se kasnije desili u Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i danas u Bosni. Bio sam prisutan ali ne i direktno uključen u vremenu kada je u nekoliko godina došlo do konsolidacije i restrukturiranja cijelog finansijskog sektora (banke, osiguranja, fondovi), maloprodaje, proizvodnje i drugih oblasti. To je bilo vrlo korisno iskustvo i u kasnijem radu u BiH sam ga iskoristio kao određeni parametar za akvizicije i određivanja koncepta i smjera razvoja grupacije Mims, jer sam shvatio, prateći slične procese u pomenutim zemljama, da su principi isti sa različitostima koje su vezane za stvari lokalne prirode, kao što je struktura privrede i načina restrukturiranja vlasništva sa državnog u privatno.
Nakon povratka u Sarajevo 1997. godine okupio sam stare zaposlene iz perioda prije rata (usput rečeno, ljude koji su i danas u timu) i započeli smo sa rekonstrukcijama postojećih prostora kao i aktivnostima po pitanju uvoza raznih programa, novih investicija, akvizicija i razvoja. Transformacija državnog vlasništva i privatizacija je počela u toku 1999. i od tog perioda do danas grupacija Mims je narasla do pozicije koju imamo sada, dijelom kroz organski rast i investicije a dijelom kroz akvizicije postojećih trgovačkih ili proizvodnih kapaciteta. U prilogu sam Vam dostavio pokazatelje razvoja svake pojedinačne firme od 1999. do danas i molim Vas da te podatke prezentirate javnosti. To su tačni i egzaktni podaci podloženi naravno revizorskim i godišnjim izvještajima i oni govore i daju odgovor skoro na svako Vaše postavljeno pitanje kao i na izrečene notorne laži i optužbe od strane gospodina Radončića i Avaza o grupaciji Mims i Sarajevskoj pivari. Dao sam sebi slobodu i dostavio Vam podatke i za Sarajevsku pivaru i firme koje su vezane vlasnički sa Pivarom. Iz dostavljenih podataka koji su nepobitni je vidljiva stvarna pozicija firmi u vlasništvu porodice Selimović, njen socijalni doprinos i značaj za bh. privredu.
DANI: Često se u medijima mnoga preduzeća, privatizacije, berzanske aktivnosti vezuju za vlasništvo ili poslovne aktivnosti “porodice Selimović”. Doduše, ponekad se one vezuju samo za Vašeg oca Hilmu Selimovića, a nekad i samo za Vas. Ko je vlasnik preduzeća i fondova koji se vezuju za “porodicu Selimović”?
SELIMOVIĆ: Mislim da je na ovo pitanje najbolji odgovor prezentiranje podataka koje sam Vam dostavio. Tu je vidljiva vlasnička povezanost pojedinih firmi, period akviziranja i dalji razvoj svake firme pojedinačno. Nepobitna činjenica je da je svaka nova investicija ili firma koja je akvizirana konstantno povećavala prihod, broj zaposlenih i nivo investicija. Odnosi u vlasništvu pojedinih firmi, koncept razvoja, izvori finansiranja, plan razvoja daljih aktivnosti je vrlo jasan i transparentan tako da je meni lično svejedno za koga se pojedini projekat veze u javnosti, za grupaciju Mims ili za Sarajevsku pivaru. Sve važne podatke o svakoj firmi možete dobiti na registru ili SASE, onaj ko stvarno hoće da zna stanje, vrlo je jednostavno doći do informacija. Ono što moram reći je da sam ponosan na uspjehe koje je ostvarila Sarajevska pivara na čelu sa Hilmom i grupacija Mims na drugoj strani. Mi jesmo transparentna, za bh. prilike velika i vrlo potencijalna grupacija za dalji razvoj i, nažalost, jedna od malobrojnih preostalih isključivo bh. firmi koje rade i razvijaju se.
DANI: Koja je najteža poslovna odluka koju ste donijeli?
SELIMOVIĆ: Sve bitne poslovne odluke su u principu teške i nakon pozitivnih ili negativnih rezultata vidite da li je odluka bila ispravna ili ne. Ne mogu izdvojiti neku odluku posebno jer je svaka odluka dio ukupnog procesa rasta i razvoja firme.
DANI: Ukoliko se Vaši i stavovi Vašeg oca o nekoj poslovnoj odluci razlikuju, kako odlučujete?
SELIMOVIĆ: Prije svega, naši porodični odnosi su izuzetni i to je naša najeveća vrijednost. Naravno da na sve odluke ne gledamo istovjetno jer je to i nemoguće. Morate razumjeti da je poslovanje grupacije Mims i Sarajevske pivare potpuno odvojeno na dnevnom nivou i da samim tim nema puno pitanja na kojima imamo različite stavove. Odluke koje su bitne vezane su više za ukupnu sinergiju u poslovanju obiju grupacija, strateške ciljeve i razvoj, zajednički nastup tamo gdje je to moguće i izvodljivo sa ekonomskih i zakonskih principa. Ne postoji isključivost u smislu da je konačno rješenje moje ili Hilmino nego od slučaja do slučaja gdje tražimo najbolje rješenje. Žao mi je da se na prljav i nepošten način vrijeđa Hilmin rad u posljednjih 25 godina kao i rad kolektiva Sarajevske pivare jer taj kolektiv to ne zaslužuje. Ponosan sam na činjenicu da sam imao i još uvijek imam puno naučiti od oca ali isto tako na promjene i drugačiji pristup u drugačijem i novom vremenu koji je većinom moja inicijativa, posebno po pitanju akvizicija i nastupa na drugim tržištima. Hilmo je veći zagovornik organskog rasta i direktnih investicija što ćete vidjeti i kroz dostavljene podatke, ja vidim šansu za skraćivanje vremena razvoja firme kroz akvizicije i naknadno investiranje u akvizirane subjekte.
DANI: Šta sve u Bosni i Hercegovini i inostranstvu ulazi u imovinu “porodice Selimović”? Na koliko biste Vi procijenili vrijednost te imovine?
SELIMOVIĆ: U dostavljenim podacima su firme koje su vlasnički vezane, a u inostranstvu, u vlasništvu firme Mims rade firme koje su još uvijek u fazi razvoja u Zagrebu, Novom Sadu, Sežani/Slovenija i u Libiji. U narednom periodu će javnosti biti prezentirani ukupni rezultati svih firmi pojedinačno, dalji planovi i objavljivanje novih akvizicija koje su u toku završetka ovih dana. Vrijednost možete i sami izračunati jer je većina firmi u grupaciji na SASE, gdje su svi podaci dostupni, i visina kapitala i trenutna tržna vrijednost.
DANI: Vaša porodica je vjerovatno jedna od najbogatijih u Bosni i Hercegovini, što, pretpostavljam, nije bio slučaj prije rata. Slijedi ono čuveno pitanje: možete li objasniti porijeklo prvog miliona kojeg ste stekli?
SELIMOVIĆ: Nema prvog miliona na način kako Vi to kažete, to je kontinuiran proces rasta i razvoja i mislim da će Vam to reći svaki vlasnik bilo koje ozbiljne firme. Što se tiče imovine prije rata, u prvom dijelu je navedeno šta je bilo izgrađeno i osnova za dalji razvoj poslije mog povratka 1997. godine. Današnja pozicija je rezultat brzih i, pokazalo se kasnije, kvalitetnih odluka u vrijeme kada su cijene i uslovi na tržištu bili drugačiji. U vremenu od 1999. do danas, priznat ćete, puno je promjena na bh. tržištu. S obzirom na već stečena ranija iskustva u drugim zemljama u tranziciji bio sam djelomično u prednosti u odnosu na ostale bh. privrednike u predviđanju kretanja cijena firmi, nekretnina, djelatnosti i smjera razvoja pojedih grana i djelatnosti. Nakon deset godina sistematskog investiranja i rada naravno da je danas ta vrijednost vidljiva i veća od onoga što je vrijedilo u momentu akvizicije i danas koliko vrijedi. Navest ću jedan primjer: u vrijeme ulaska u vlasničku strukturu firme Unioninvestplastika, 2001. godine, firma je imala 15 zaposlenih, tri hiljade kvadrata razrušenog prostora, 1,5 hektara zemljišta i bez bilo kavih mašina, tehnologije i opreme, sa godišnjim prihodom od 400.000 KM. Danas, nakon šest godina, firma ima 170 zaposlenih, 12.000 kvadrata izgrađenog prostora, 3,5 hektara zemljišta sa infrastrukturom, investicije u opremu i mašine oko 30 mil. KM i godišnji prihod u 2006. od 22 mil. te planirani prihod za 2007. oko 30 mil. KM. Tada je firma vrijedila po procjenama stručnjaka oko 1,5 mil. KM, sada je vrijednosti firme preko 60 mil. KM, ali to je rezultat rada i ulaganja. Kada je bio raspisivan javni tender za tu firmu, 2001. godine, niko se nije želio niti htio prijaviti i meni su mnogi rekli da je to pogrešan potez i kupovina mrtve firme. Danas izgleda sasvim drugačije stanje. Ne treba zaboraviti i zanemariti činjenicu da treba vratiti kredite bankama i da je razvoj i vrijednost koju vidite naslonjen na finansijske izvore, vlastita sredstva iz dobiti i amortizacije i prije svega puno rada što i jeste najveća dodana vrijednost. Slična situacija je sa Merkurom, DC/om Konjic, Zlatkom Vukovic, Jafarom, Dijamantom itd. Naravno, očekujem da će i ovakve transparentne i tačne informacije biti napadnute i osporene na vrlo degutantan način, ali šta na to reći – na čitaocima i građanima je da prosude sami.
DANI: Posljednjih dana ste daleko od Evrope, ali znam da pomno pratite pravi medijski rat koji se u Sarajevu vodi između novina koje Vi kontrolirate, s jedne, i Avaza i njegovih izdanja s druge strana, a povodom informacije o partnerskom investiranju u BiH koje su dogovorili vlasnik beogradske Delte Miroslav Mišković i sarajevskog Avaza Fahrudin Radončić. Kako Vi gledate na ovaj rat, u kojem se ne biraju ni riječi, ni optužbe?
SELIMOVIĆ: Pratim onoliko koliko dobijem informacija preko press clipinga, ne baš sve detaljno. Nisam zagovornik ovakvih medijskih prepucavanja u kojim se, kako kažete, ne biraju ni riječi ni optužbe. Međutim, izgleda da gospodin Radončić jedino razumije takav jezik koji je izgleda i njegov način života i razmišljanja. Navest ću primjer njegovih prvih pokušaja medijskog napada i ucjenjivanja Sarajevske pivare i Hilme, prije dvije ili tri godine. Ako se vratite unazad, primijetit ćete da je u kontinuitetu od mjesec dana Radončić u svim svojim izdanjima pisao najgore laži o porodici Selimović, o Hilmi, o meni i svakoj firmi pojedinačno. Ja sam tada bio mišljenja i dogovorio sa sa Hilmom da ne odgovaramo, jer smo smatrali da takav dijalog ne vodi ničemu. Očito je da je tada takav potez shvaćen od strane Avazovih izdanja i Radončića kao znak slabosti i napadi, laži, vrijeđanja su kontinuirano eskalirala. U tom momentu jedini način komunikacije koji, ponavljam, nije nešto što bih podržao, ali je jedini jezik koji je Radončiću bio razumljiv, jeste bio odgovoriti istom mjerom ali sa bitnom razlikom: informacije koje su navođene i objavljivane u Sanu ili Oslobođenju niko od ovlaštenih i relevantnih organa dan-danas ne želi ili ne smije da provjeri, dok je poslovanje svih firmi iz grupacije Mims i Sarajevske pivare više puta provjeravano, kotrolirano i pregledano. To samo po sebi i nije problem jer je to legalno i legitimno, ali očito postoje dvostruki aršini za određene firme. Sama činjenica da je jedna kontrola provedena u Avazu prije nekoliko godina rezultirala milionskim neplaćenim porezima i epilogom koji je svima poznat dovoljno govori. Za klevete i laži Mims je za odštetu tužio Avaz i Radončića u iznosu od jedan milion KM, još čekam ročište, nadam se da će taj proces biti ubrzan jer je lako dokazati štetnu namjeru i suprotne činjenice od onoga što je objavljivano. To je bilo tada.
Sadašnja prljava kampanja od strane Avaza je radi tekstova i informacija iznesenih u Sanu i Oslobođenju, koje su na kraju i Delta i Avaz potvrdile u svojim intervjuima po pitanju zajedničkog nastupa i partnerstva. Radončiću smeta što je postavljeno pitanje ko je gospodin Mišković i Delta i kako da “zaštitnik Bošnjaka” ide u takav savez. I dalje mislim da neko ko se godinama predstavlja kao kralj i zaštitnik Bošnjaka ne može bez objašnjenja tom istom narodu objasniti savez sa nekim ko ne krije i kaže da je bio dio sistema Miloševića u jedno vrlo teško i bolno vrijeme za bh. državu i Bošnjake. Objašnjenja koja sam pročitao u intervjuu sa Radončićem su smiješna i mislim da više niko ozbiljan ne vjeruje pisanju Avaza niti Radončiću. Pogledajte koliko je osoba, firmi i institucija u posljednjih nekoliko godina mijenjalo poziciju u Avazu, od krajnje negativne do krajnje pozitivne i tako nekoliko puta. Naravno, većinom su to i isključivo Bošnjaci, bosanske firme i pojedinci. Nije li to malo čudno u najmanju ruku.
Za sve iznesene laži i klevete je podnesena tužba sa naše strane i vjerujem da će to sve platiti prije ili kasnije, a sredstva koja će Mims dobiti, u šta sam uvjeren, donirat ću u humanitarne svrhe.
DANI: Gdje su uzroci latentnog sukoba između Vas i Vašeg oca, s jedne, i Radončića, s druge strane?
SELIMOVIĆ: Dio geneze tog “sukoba” sam već naveo a drugi dio leži u nekoliko bolnih činjenica za Avaz i Radončića. Jedan razlog je naš ulazak u izdavaštvo i print industriju. O sposobnosti ili nesposobnosti nekoga dovoljno govori podatak da su OKO i Avaz bili skoro monopolistički postavljeni u momentu kada su Unionivesplastika i grupacija Mims počeli investiciju u štampariju. To je bilo prije tri i po godine. Pogledajte poziciju OKA danas, nakon preuzimanja od strane Avaza i Radončića. OKO je već skoro ugašena firma, sa prepolovljenim brojem zaposlenih, starom i neproduktivnom opremom i potpuno izgubljenom tržnom pozicijom, za razliku od Unioninvestplastike koja je za nekoliko godina postala lider u print idnustriji u BiH, posjeduje najmoderniju opremu i proizvodi skoro sva printana izdanja u BiH i dio u Hrvatskoj. Samo u tom projektu Radončić i Avaz su poraženi kao tržni konkurenti sa puno jačom startnom pozicijom od naše. Gdje se tu pokazuje sposobnost Radončića, izgubio je tržnu poziciju na području za koji je smatrao da je neprikosnoven. Naravno, u realnoj tržnoj utakmici mu nema mjesta.
Drugi razlog je Oslobođenje, koje će vrlo brzo preuzeti medijsku dominaciju po pitanju tiraža i relevantnosti u interesu cijele Bosne i Hercegovine i njenih građana. Radončić je toga i sam svjestan i to kaže u svom intervjuu, jedina stvar sa kojom se slažem je kad kaže da je projekat Avaza završio, mislim da je pitanje vremena kada će ovo što govorim biti vrlo vidljivo kroz prodaju i tržnu poziciju Oslobođenja. Kao sto je bio slučaj i sa OKO-m, dio radnika koje nije otjerao prešao je u Unioninvestplastiku a vjerujem da će se to desiti i sa dijelom dobrih novinara kojih ima u Avazu, prelaskom u Oslobođenje. Pitanje je vremena.
Treći razlog je vjerovatno lične prirode i povrijeđene sujete jer sam više puta odbio da se upoznam i razgovaram sa Radončićem na njegovu inicijativu preko zajedničkih poznanika. Moje objašnjenje je uvijek bilo isto, čovjeka lično ne znam i ne želim da upoznam jer ne mogu sjesti za isti sto, nismo ni po čemu uporedivi, ne želim da svoje samopoštovanje i principe dovodim u pitanje. Ne poštujem Radončića, njegov način rada, njegove uspjehe i postupke, iako nemam lične mržnje prema njemu, jer ga jednostavno ne znam. Smatram ga vrlo štetnom pojavom koja je nanijela veliku štetu Bosni i Hercegovini i ponajviše Bošnjacima. Mislim da će to vrijeme najbolje pokazati, a dijelom je već vidljivo i kroz odnos koji gradi sa Deltom. To sam rekao više puta i naravno da je to došlo do Radončića, njegove reakcije vidite kroz medije.
DANI: Vaš odgovor na Radončićeve optužbe po kojima Vi poslovnu imperiju gradite “zapišavajući državna preduzeća koja kupujete u privatizaciji”, te one o nezakonitom sticanju većinskog vlasništva nad Sarajevskom pivarom, kroz kriminalnu saradnju Vašeg oca i Momčila Mandića?
SELIMOVIĆ: Na sve ovo sam već odgovorio kroz date informacije i kroz ranija objašnjenja. Nivo komunikacije govori više o samom Radončiću nego o informacijama koje iznosi. To su smiješne priče i notorne laži. Bezobrazno je i krajnje primitivno nazvati na taj način otvaranje više od 1.500 novih radnih mjesta do sada, investicije u vrijednosti preko 200 miliona KM, dvostruko ili petostruko povećanje proizvodnje u svim firmama, redovne plate i doprinose, uplatu 50 miliona godišnje u budžet po raznim osnovama.
Nemam namjeru da odgovaram na bespredmetne i zlonamjerne optužbe jer to je čisto izmišljanje nekog slučaja i povezanosti sa željom skretanja pažnje od stvarnih činjenica. Neka odgovori na pitanja u kakvoj je poziciji danas OKO i broj zaposlenih koje je OKO imalo prilikom njegove privatizacije i sada, šta znači preuzimanje Alhosa, je li njegovo zapišavanje neplaćanje i izbjegavanje plaćanja poreza ovoj državi, ako je smatra svojom naravno, šta je sa akvizicijama koje sam radi, to je valjda dozvoljeno i normalno. Koliko je platio poreza državi lično, kao fizička osoba, deklariše se kao bogat čovjek? Spreman sam da javno uporedimo takve činjenice iz kojih će se vidjeti stvarni doprinos društvu i bh. ekonomiji porodice Selimović i Radončića. Takvih pitanja bih mogao postaviti puno i Vi to znate, naravno. Mislim da se radi o čovjeku u panici, vrlo egocentričnom, dezorijentiranom i neuračunljivom, sudeći po njegovim potezima. Valjda ga neće zbog toga smatrati sudovi neodgovornim. Smiješna mi je njegova izjava o Trumpu, ne vjerujem da će dostići tu visinu – sačekat ćemo da vidimo.
DANI: Zbog čega ste odbili poziv Federalne televizije za učešće u emisiji sa Radončićem?
SELIMOVIĆ: Već sam to maloprije rekao – ispod časti mi je sjesti s njim. Naravno, nisam isključiv i ne odbijam takvu mogućnost, jer svako može pogriješiti. Neka se javno izvini za dosadašnje laži i objavi tačne podatke o poslovanju grupacije Mims i Sarajevske pivare koje su svima dostupne. Tek onda sam spreman za konstruktivan dijalog o temama o kojima imamo različito mišljenje.
DANI: Kako gledate na ulazak beogradske Delte u bh. trgovinski sektor?
SELIMOVIĆ: U intervju gospodina Miškovića stoji rečenica u kojoj kaže, citiram, “ništa više neće biti isto poslije ulaska Delte na bh. tržište”, ne zamjerite ako nije tačan citat. Prvo, ako postoji činjenica ili sumnja u takvu mogućnost, a po pisanju medija iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Makedonije – postoji, da je Delta izdanak i nastavak Miloševićevog režima, onda, naravno, nikada neću niti mogu podržati takvog investitora.
Koliko je bh. firmi prisutno sa gotovim proizvodima u Delti i njegovim objektima i koliko podržava bh. privredu? Proizvođačima iz BiH je postavljen veliki broj vidljivih i nevidljivih barijera za ulazak na tržišta u okruženju, dok ulazak na bh. tržište svi smatraju istovremeno prirodnim pravom. To pravo postoji samo ako ima i reciprocitet i uzajamno poštovanje. Naravno da će ulaskom i jačanjem pozicije Delte jačati pozicije proizvođača iz Srbije i slabiti pozicije svih proizvođača iz BiH.
DANI: Slažete li se sa ocjenama, poput onih iznesenih u saopćenju Udruženja majke Srebrenice, po kojima partnerstvo sa Deltom za Bošnjake predstavlja izdajnički, antibosanski, antipatriotski... čin?
SELIMOVIĆ: Nisam pročitao to saopštenje, ali smatram da konsolidacija maloprodaje u BiH bez učešća bh. firmi u značajnom dijelu može biti poguban proces za cijelu Bosnu i Hercegovinu, posebno sa stanovišta njene proizvodnje. Da se pogrešno ne razumijemo, ne radi se samo o interesima grupacije Mims i Sarajevske pivare, već o interesu svakog pojedinačnog trgovca i proizvođača. Evo nekoliko pokazatelja stanja u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji po pitanju tržnog udjela: u Sloveniji Merkator i Tus, kao nacionalni lanci, drže preko 70% tržnog udjela maloprodaje; u Hrvatskoj Konzum, Kerum, CBA i drugi hrvatski trgovci kontroliraju skoro isti procenat od 70% tržnog udjela; u Srbiji Delta, C Marketi, Tempo i lanci u Miškovićevom vlasništvu imaju najveći i najznačajniji udio. U tim lancima se podržava i prodaje prije svega domaća roba iz matičnih država, a tek kasnije drugih proizvođača.
U BiH to nije slučaj i ukoliko tako ostane, dogodit će se situacija da će domaćoj proizvodnji od stranih lanaca biti određeno šta, koliko, po kojoj cijeni, kada i gdje može proizvoditi, a to će dovesti do kraha bh. privrede. Nemamo izgrađene brandove dovoljno jake na bh. tržištu da bi bili spremni ući u maloprodajnu konsolidaciju tržišta. Većina domaćih brandova je ili lokalnog karaktera ili slaba, što je velika opasnost. Zašto nemamo dovoljno jake brandove je opet jasno ukoliko vidite koliko su privrede iz zemalja iz okruženja profitirale na poratnom oporavku bh. privrede koja je bila u defanzivi zbog ratnih šteta, saniranja proizvodnje i inicijalnih investicija. Bh. privreda jednostavno nije imala politički okvir i podršku jednaku za sve niti dovoljno vremena da se konsolidira, dobrim dijelom zbog nepostojanja povoljne atmosfere. Na kraju će konsolidacija tržišta u stranim rukama dovesti do pritiska za prodaju proizvodnih firmi u bescjenje, potpunu ekonomsku kolonizaciju i potvrdu teze kako Bosanci i Hercegovci nisu sposobni. Mislim da je to velika podvala i ubijeđen sam da su naši ljudi, iz cijele BiH, najpošteniji, najfleksibilniji, najpametniji i najprodorniji u regiji, ali nažalost nisu u prilici da odlučuju ili im nije dato dovoljno prostora i šansi. Zbog toga imamo strašan trend iseljavanja mlade populacije. Bh. privreda je izgubila na vremenu, a šanse su date drugima, npr. ugovor o slobodnoj trgovini bez ograničenja bio je jedan od prvih temelja na kojima se izgradila današnja nepovoljna pozicija za Bosance i Hercegovce, različiti porezi, prelevmani i davanja u RS-u, siva ekonomija itd. Sve te negativne efekte nije imala i nema konkurencija sa kojom bh. privreda treba da se tržišno bori.
DANI: Da li je Vaša kompanija nekada kontaktirala sa predstavnicima Delte, vezano za mogućnost uspostavljanja partnerskih odnosa?
SELIMOVIĆ: Jednom, prije nekih 14 mjeseci, na poziv tadašnjeg premijera Adnana Terzića, prihvatio sam razgovor sa obrazloženjem da se radi o mogućnosti plasmana bh. roba na tržište Srbije. Na sastanku se priča okrenula u drugom smjeru sa zahtjevom gospodina Miškovića da mu prodam maloprodaju i neke od proizvodnih firmi, kao uslov za ulazak roba u sistem Delte. Odbio sam takvu ponudu i više nije bilo kontakta, naravno, robu nikada nismo uspjeli plasirati. Mislim da to govori dovoljno o socijalnom osjećaju kompanije Delta i dijelom o načinu rada koji se, izgleda, podudara sa pristupom i načinom rada Radončića – uslovljavanjem i pritiscima. To partnerstvo je, po svoj prilici, prirodno sa više aspekata, od porijekla do načina rada. S druge strane, moram reći da sam bio jako razočaran činjenicom da me vlastiti premijer vodi na prodaju i predaju bez mog znanja i tada mi je bilo jasno da će pozicija za bh. privredu biti vrlo teška u narednih nekoliko godina.
DANI: Kako gledate na odluku vlasnika VF-a Jasmina Selmanagića da na deset godina iznajmi sve trgovinske objekte u BiH zagrebačkom Konzumu Ivice Todorića?
SELIMOVIĆ: Sa Jasminom sam prijatelj i u dobrim odnosima. Lično cijenim Jasmina i kao čovjeka i kao biznismena. Razgovarali smo o toj temi više puta, u toku samog procesa pregovaranja. Imamo djelomično drugačije mišljenje, ali i pozicije na tržištu. Ja sam mišljenja da je timing za ovakav aranžman preuranjen i da treba vidjeti dodatnu mogućnost proširenja vlasitite tržne pozicije. Jasminovo mišljenje je da je proces globalizacije nezaustavljiv i brži od predviđenog te da se treba specijalizirati i fokusirati na određene programe u kraćem periodu, što je uradio sa Jami proizvodima. Moje mišljenje je da je ta konsolidacija trebala doći kasnije na lokalnom principu i to je jedina razlika.
DANI: Jeste li Vi imali interesa za VF-ovu mrežu? Da li ste pregovarali sa Selmanagićem?
SELIMOVIĆ: Razgovali smo o mogućnosti spajanja maloprodaje u jedan pravni subjekat, u ovoj godini smo zajednički ugovarali sa dobavljačima, ali nažalost kasno smo počeli te pregovore jer je Jasmin već bio odmakao u pregovorima i preuzetim obavezama. Namjera je bila spojiti postojeći potencijal i raditi na širenju nove mreže, novih lokacija i povećanju tržnog udjela.
DANI: Šta za BiH, za građane naše zemlje, znači činjenica da će najveći dio trgovine u BiH biti pod kontrolom stranih kompanija?
SELIMOVIĆ: Mislim da će to dovesti do gušenja domaće proizvodnje u nekom periodu i da će domaći proizvođači biti prinuđeni indirektno, preko stranih lanaca, da za male iznose prodaju i predaju proizvodne firme. Već sam rekao da bh. brandovi nisu dovoljno jaki da izađu u regiju i većina njih će teško izdržati tržišnu utakmicu sa međunarodnim i regionalnim brandovima. Isto tako će strani lanci sigurno bolje pozicionirati proizvođače iz zemalja iz kojih dolaze maloprodajni lanci. Nijedna država niti politika u zemljama u okruženju na razne načine nije dozvolila potpuni gubitak tržne i maloprodajne pozicije osim BiH. Već smo izgubili pozicije u bankarstvu, osiguranjima i fondovima, nakon preuzimanja maloprodaje slijedi vjerovatno i pad proizvodnih firmi. Posljedice možete sagledati sami. Vrlo sam pesimističan, nažalost.
Što se tiče grupacije Mims i Sarajevske pivare nastavit ćemo razvoj i ulaganja i sigurno biti jedan od značajnih privrednih faktora. Međutim, ukoliko se bh. privreda svede na svega nekoliko domaćih firmi u maloprodaji i proizvodnji hrane, koje mogu izdržati tržišnu utakmicu, što nije upitno za nas, onda je to zabrinjavajuće. Brandovi Klasa, Pivare, Vege su dovoljno kvalitetno pozicionirani i dovoljno jaki brandovi da neće izgubiti vlastitu poziciju. Reakcija i upozorenje koji su došli sa naše strane nisu inspirirani borbom za vlastitu poziciju. Ovog momenta nije teško prodati svaku našu firmu koja je u sastavu grupacije i nastaviti živjeti bez rada i stresa, ali to smatram predajom i nepotrebnim potezom. Radi se o poziciji za cijelu privredu i upozorenjima na jedan vrlo opasan trend preuzimanja pozicija od firmi koje mogu imati, osim ekonomskih interesa koji su legalni i legitimni, i neprijateljske političke interese u BiH, a to nije nešto što treba mirno gledati. S druge strane, svaki investitor koji ima pozitivan osjećaj i pristup za tržište na koje dolazi je svugdje dobrodošao.
DANI: Koja su strateška opredjeljenja razvoja Vašeg postojećeg biznisa?
SELIMOVIĆ: Razvoj i jačanje vlastitih brandova, izlazak u regiju i druga tržišta sa izvozom i proizvodnjom, nove akvizicije u Hrvatskoj, Srbiji, Libiji, jačanje maloprodajne pozicije i povećanje tržišnog udjela u maloprodaji kroz akvizicije i kroz novu gradnju. U ovoj godini je plan ulaganja oko 60 miliona KM, maloprodaja i gradnja novih centara, povećanje produktivnosti i profitabilnosti kroz nove tehnologije u proizvodnim firmama i nove akvizicije. Govorim o iznosima u Mimsu, bez iznosa investicija Pivare, Klasa i drugih, koje su značajne u ovoj godini.
DANI: Kako ste zadovoljni Vašim dosadašnjim investicijama u Libiji?
SELIMOVIĆ: Sa zadovoljstvom se koristim prilikom da pozovem ekipu novinara Dana, zajedno sa ostalim medijama koji će biti pozvani na proslavu godišnjice rada u Libiji 6. 6. 2007., kada ćemo pustiti dvije nove linije u rad, liniju PET-a za vodu i sokove i liniju Tetrapaka 0,2. Ukupna dosadašnja vrijednost investicije u Libiji je preko 15 miliona eura. Trenuto je u fazi završetka projekat pozicioniranja bh. robe i izvoza na libijsko tržište i otvaranje marketa sa bh. robom. Otvaranje marketa je duže trajalo od predviđenog zbog zakonskih propisa i dozvola. U 2007. je planirana proizvodnja i prodaja u vrijednosti gotovih proizvoda u iznosu od 25 miliona libijskih dinara ili oko 30 miliona KM. Trenutno radi oko 120 zaposlenih radnika, Bosanaca i Libijaca. Vrlo sam zadovoljan rezultatima, potencijalom tržišta, libijskim prijateljima, mogućnostima ulaganja i razvoja. Bit ćete pozvani na vrijeme da se pripremite za putovanje i uvjerite u poziciju Jafare-Mimsa u Libiji.
DANI: Imate li u planu ulazak i na druga inostrana tržišta?
SELIMOVIĆ: Trenutno se nalazim u Pakistanu sa timom iz Klasa i Mimsa u organizaciji Nj.E. ambasadorice Pakistana i IR Pakistan kojima se ovom prilikom zahvaljujem na mogućnostima i ostvarenim kontaktima. Mogu danas reći da smo potpisali ugovore sa dva distributera za našu robu – vodu, sokove i proizvode iz Klasa – za plasman na tržište Pakistana, te ugovore s tri dobavljača tekstila, svježeg voća i voćnih koncentrata za proizvodnju u Vegi, Pivari i Jafari. Nastavit ćemo sa povećanjem izvoza u Hrvatsku i Srbiju i na tržišta zemalja Golfskog zaliva koje su tradicionalno otvorene za saradnju sa bh. privredom. Informacija o ulasku Klasa na italijansko tržište je već javnosti poznata, pored drugih država u kojima smo već duže vrijeme prisutni.
Nalazimo se u fazi pregovaranja za dvije akvizicije postojećih proizvodnih firmi, jedne u Hrvatskoj – proizvođača hrane, i jedne u Libiji – fabrika ambalaže. Očekujem da će se procesi uspješno završiti nakon provedenih due diligence poslova krajem maja ili početkom juna, o čemu će mediji biti obaviješteni i projekti prezentirani nakon završetka.
Istovremeno smo u fazi gradnje pivnice na graničnom prelazu Sežana u Sloveniji kao i pripremi gradnje (kupljeno je zemljište) logističkih centara u Hrvatskoj i Srbiji ukupne površine 5.000 kvadratnih metara.
U toku ljeta ove godine će biti u pogonima Unioninvestplatike puštena nova novinska rotacija sa svim kolornim stranama tako da će se San, Oslobođenje, Dnevni list, Oglasnici i drugi mediji predstaviti bh. čitaocima u kvalitetnijm grafičkom izdanju, u punom koloru svih stranica. Prvi put dnevni printani bh. mediji će se po kvalitetu svrstati u ravan medija u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i drugim tržištima. Ukoliko vlasnik Avaza želi da promijeni crno-bijelo izdanje na kolorno, spreman sam da prihvatim štampu pod komercijalno obostrano prihvatljivim uslovima, ali ne želim lično pregovarati.
U Sprindu je u toku gradnja prvog logističkog potpuno automatiziranog i robotiziranog skladišta takve vrste u prehrambenoj industriji. Investicija će biti završena krajem godine ili početkom iduće, u zavisnosti od radova, a njezina vrijednost je oko 18 miliona KM. U posljednjoj smo fazi završetka implementacije jednog od najboljih svjetskih softverskih rješenja firme Oracle za cijelu grupaciju i Klas. Projekat bi trebao da se završi krajem godine, a započet je krajem 2005., što će grupaciju svrstati u sam evropski vrh po pitanju informacionih tehnologija i omogućiti dalji razvoj i kvalitetno upravljanje resursima. Naravno, domaća pamet implementira projekat koji je tehnički vrlo kompliciran i zahtjevan.
Prije mjesec dana je puštena u puni rad i pogon nova 32-stranična revijalna rotacija Litoman, kapaciteta 60.000 primjeraka, koja omogućava izvozne poslove i moram naglasiti da je jedan od poslova koje imamo u kontinuitetu – katalozi skoro svih maloprodajnih firmi. To dovoljno govori o profesionalnom odnosu i povjerenju koje se ukazuje grupaciji Mims od konkurencije. Do kraja tekuće godine će biti puštena u rad nova mašina za flexo štampu sa pratećom opremom za visokokvalitetnu ambalažu za njemačko tržište, za koje je već potpisan trogodišnji ugovor vrijedan 3,5 miliona eura izvoza.
Iskoristio sam priliku da navedem samo neke od tekućih investicija i projekata koji su u toku, da bi vaši čitaoci mogli dobiti bolju sliku o stvarnom stanju, radu i aktivnostima u grupaciji Mims.
DANI: Kakve su Vaše poslovne aktivnosti u Republici Srpskoj?
SELIMOVIĆ: Trenutno imamo potpisane predugovore do rješavanja imovinsko-pravnih pitanja za deset lokacija širom RS-a. Očekujem da će neki prodajni objekt biti otvoreni krajem godine ili početkom 2008. u zavisnosti od brzine dobijanja građevinskih dozvola i ostale dokumentacije.
Prisutni smo sa svim proizvodima u RS-u i naravno sarađujemo sa dobavljačima iz RS-a.
DANI: Imate li političkih ambicija?
SELIMOVIĆ: Ne.
DANI: Koliki je u BiH značaj političke podrške za stvaranje poslovnih imperija poput Vaše?
SELIMOVIĆ: Puno je lakše svugdje u svijetu razviti se sa političkom pozadinom nego bez postojanja podrške. Pogledajte primjere firmi iz okruženja. Razvoj grupacije Mims je bio bez političke podrške i to se može vidjeti iz više konkretnih slučajeva. Jedan od značajnih je vrijeme koje je bilo potrebno za dobijanje dozvole za gradnju TC-a Otoka, skoro tri godine od zahtjeva. Neki su gradili bez dozvola, na tuđem zemljištu i to bez problema legalizirali.
DANI: Za koju stranku ste glasali na posljednjim izborima? Koje političare u BiH danas cijenite?
SELIMOVIĆ: Cijenim političare koji rade u interesu cijele, građanski i proevropski orijentirane Bosne i Hercegovine.
DANI: Šta mislite o Miloradu Dodiku?
SELIMOVIĆ: Ne pratim rad Milorada Dodika i općenito politiku, ne znam ga lično kao ni većinu političara. Ne sviđaju mi se previše nacionalne retorike i podgrijavanja nacionalizma, podjele tipa mi ovdje i oni tamo, mislim da je to štetno za sve u BiH.
DANI: Kako gledate na ocjene po kojima su Bošnjaci potpuni ekonomski gubitnici postratnog, tranzicionog perioda?
SELIMOVIĆ: Ta ocjena je nažalost tačna. Uzroci i razlozi su vrlo složena i teška tema. Ne leže sigurno u nesposobnosti Bošnjaka nego u okviru u kojem rade, uslovima koji su im nametnuti, neravnopravnoj poziciji koju imaju u odnosu na kolege iz okruženja iz istih branši. Ne samo bošnjačke nego općenito bh. firme se sistematski uništavaju lošom uvoznom i carinskom tarifnom politikom, nepostojanjem izvoznih i proizvodnih stimulacija, neplaćanjem poreza u budžet, privatizacijom firmi koje se uništavaju, komplikovanim procedurama, visokim stepenom korupcije itd.
DANI: Koje stranke finansijski pomažete ili ste pomagali? Pazite, ako odgovorite da niste nijednu, ne vjerujem da će Vam iko vjerovati.
SELIMOVIĆ: Nijednu značajno, bez obzira što kažete da niko neće vjerovati. Pomažemo svima na način da uplatimo u budžet preko 50 miliona KM što je veliki udio u kantonalnom i federalnom budžetu. To je pomoć i naravno naša obaveza u interesu svih, pa i politike.
DANI: Zbog čega ste kupili dnevni list San i većinski paket dionica Oslobođenja?
SELIMOVIĆ: Ukoliko bh. proizvođači u kratkom vremenu ne izgrade jake i stabilne brandove, bit će veoma teško ostati na tržištu i održati tržišnu poziciju. Proizvođači dobro znaju koliko košta stvaranje i pozicioniranje branda i koliko je to skup proces sa stanovišta marketinga, medija, ulaganja itd. Mislim da je poslovno dobra odluka spojiti medijski potencijal i proizvodnju u interesu boljeg, kvalitetnijeg, bržeg i na kraju jeftinijeg ulaganja u promociju, gradnju i jačanje snage brandova. Postoji veliki neiskorišten prostor na tom polju, u marketingu i u PR-u, i mislm da će San i Oslobođenje prvenstveno biti podrška svim bh. proizvodima i promocija istih. Rekao sam da mislim da će Oslobođenje preuzeti poziciju koju je nekada imalo i koju zaslužuje i biti jedan od najznačajnijih printanih medija, a to će direktno uticati na bolje, kvalitetnije i niže troškove prezentiranja i gradnje brandova. U narednom periodu slijedi ulaganje u finansijsko sređivanje stanja u Oslobođenju i finansijska konsolidacija.
DANI: Pretpostavljam da ćete i Vi, kao i uredništvo sedmičnika Slobodna Bosna, negirati Vaše učešće u vlasničkoj strukturi ovog magazina. No, zanima me šta mislite o medijima i novinarima poput onih u Slobodnoj Bosni, koji su Sarajevsku pivaru i Vašeg oca godinama optuživali za teški kriminal, da bi sve prestalo od trenutka otkada su plaćeni oglasi Vaših mnogobrojnih kompanija počeli puniti njihove stranice?
SELIMOVIĆ: Poštovani gospodine Pećanin, složit ćete se sa mnom da se ništa sakriti ne može, tako da će se bilo koja tvrdnja vremenom pokazati tačna ili netačna. Nije moj stil da lažem, a posebno ne preko medija. U Slobodnoj Bosni nemam nikakvih vlasničkih niti drugih udjela. Negativna pisanja u Bosni o nama su prestala onog momenta kada je kroz štampu Slobodne Bosne uređivački kolegij dobio pravu sliku o načinu rada i organizaciji firme, jer su dotada imali krive informacije, a niko se sa moje ili Hilmine strane nije potrudio da to objasni i obrazloži, odnosno da te informacije demantira. Sa svim izdanjima koje štampamo imamo dio plaćenog prostora kao normalan poslovni odnos, kao što je slučaj sa Startom, Bosnom, Dnevnim listom, Oglasnicima itd. Moja greška je što nikada nisam niti na jednu netačnu medijsku informaciju davao demant ili prezentirao stvarno stanje, a što ste i sami rekli da nije racionalno, u čemu se dijelom moram složiti. Vaš list je isto tako pisao negativno, na što nikada nije bilo reakcije od Mimsa ili Pivare, ali kada upoznate bolje unutrašnju strukturu i način rada, pisat ćete sigurno onako kako jest, a to neće biti negativne informacije. Odnos sa Slobodnom Bosnom je čisto komercijalni po pitanju štampe i mogu reći da je to jedan od najurednijih partnera u plaćanju faktura za štampu. Hoćete li Vi napisati drugačije od onog kada dobijete sve informacije i činjenice koje su nepobitne i koje daju tačnu sliku poslovanja i razvoja grupacije Mims? Siguran sam da ćete napisati ono što vidite i uvjerite se sami ma šta to bilo. Na kraju, nadam se da će se izdanje Dana u narednom periodu štampati u Semizovcu, a ne u Zagrebu.
DANI: Gospodine Selimoviću, koji su Vaši poslovni i životni ciljevi? Bogati ste već sada toliko da se ni Vaši nasljednici ne moraju brinuti za vlastitu budućnost. Koliko radite? Šta Vas motivira?
SELIMOVIĆ: Moje bogatstvo je u zdravoj i normalnoj porodici, najbližoj i široj, i zdravim odnosima unutar porodice. Ostalo je stvar nadgradnje, rada i vremena. Rezultat dođe ako radite, veći ili manji. Mislim da ničiji uspjeh koji se mjeri isključivo novcem ne treba glorificirati niti minimizirati. Pravo bogatstvo za mene je zadovoljstvo dobro obavljenog posla, okruženje u kojem radim i ljudi sa kojim radim, uzajamni odnosi koje imam sa ljudima i način kako te odnose drugi doživljavaju, i na kraju zadovoljstvo i unutrašnji mir zbog načina na koji radim i živim. Meni je to sve dragi Bog dao i na tome sam mu zahvalan. Koristim se prilikom, s obzirom da je ovo prvi intervju za printane medije, da se zahvalim svim svojim radnim kolegama na dosadašnjem radu. Oni su, pored članova moje porodice, najzaslužniji za uspjeh grupacije Mims i Pivare.
Životni ciljevi su mi sasvim obični, kao i kod ostalih ljudi: zdrava porodica, prijatelji, rad i stvaranje koje volim i koji me ispunjavaju. Nasljednici će se morati brinuti sami jer će morati raditi kao što moja sesta i ja radimo već skoro 20 godina. Najviše što mogu ostaviti djeci su radne navike, poštovanje prema sebi i drugima, školovanje i obrazovanje.
Radim u prosjeku 15 sati dnevno, nažalost, ali nadam se da će se vremenom to promijeniti. Siguran sam da može više bh. firmi dokazati da smo spremni i sposobni zadržati i pojačati svoju poziciju u BiH i izaći na svjetsko tržište. Bosanci i Hercegovci nisu ni po čemu manje vrijedni i inferiorni u odnosu na bilo koju državu ili njene stanovnike u svijetu. Dokaz za to je i jednim dijelom završetak naših projekata u Hrvatskoj, Srbiji, Libiji i Pakistanu, kao i mnogi drugi uspjesi drugih Bosanaca i Hercegovaca na svim poljima, biznisu, kulturi, sportu, a imali smo puno lošiju poziciju od konkurencije. Nadam se da će se u narednom periodu probuditi više bosanskohercegovačkog ponosa, tvrdoglavosti, kreativnosti i upornosti. Mislim da je ovo dovoljno velika motivacija za sve nas. Meni je dovoljna.
Antrfile: RAZVOJ
4.000 uposlenika
Razvoj MIMS grupacije veže se za kompaniju MIMS d.o.o. koja je osnovana 1989. godine u Sarajevu. Danas, grupaciju čine slijedeće kompanije: Mims d.o.o., Dijamant d.o.o. (od 1999.), DUF Naprijed Invest (od 2000.), Unioninvestplastika d.d. (od 2001.), Merkur d.d. (od 2002.), M.K. Zlatka Vuković (od 2003.), DC Konjic (od 2005.), Jafara co Tripoly (od 2005.), Polet d.d. (od 2006.), Inter MIMS Srbija (2006. – faza investiranja), Inter MIMS Hrvatska (2006. – faza investiranja), te Inter MIMS Slovenija (2006. – faza investiranja).
Ukupan broj zaposlenih prilikom priključenja grupaciji iznosio je 438, a danas grupacija zapošljava 1.191 uposlenika. Razvojem grupacije rasli su i budžetski prihodi tako da su na početku iznosili 2.424.500, a u protekloj godini 31.649.000.
Do ove godine MIMS grupacija investirala je ukupno 124.150.000 te izgradila novih objekata ukupne površine 90.800 kvadratnih metara, što bi po članicama izgledalo:
MIMS d.o.o. – investirano 15.000.000 KM – izgrađeno 15.000m2
Dijamant d.o.o. – investirano 2.150.000 KM – izgrađeno 4.500m2
DUF Naprijed Invest – investirano 8.500.000 KM – izgrađeno 300m2
Unioninvestplastika d.d. – investirano 30.000.000 KM – izgrađeno12.500m2
Merkur d.d. – investirano 29.000.000 KM – izgrađeno 25.000m2
M.K. Zlatka Vuković – investirano 500.000 KM – izgrađeno 3.000m2
DC Konjic – investirano 8.500.000 KM – izgrađeno 10.000m2
Jafara co Tripoly – investirano 25.000.000 KM – izgrađeno 12.000m2
Polet d.d. – investirano 5.500.000 KM – izgrađeno 8.500m2
Vezano za grupaciju Sarajevska Pivara – Klas, tu ulaze slijedeće kompanije:
Klas d.d. (od 2004.), VegaFruit (od 2005.), Bosnaprodukt (2005.), Sprind (2003.), Mlin Ljubače (od 2006.), Pekara Lukavac, Dobrinja d.d. (od 2006.), Pekara Kakanj, Pekara Ljubače (od 2006.), Sarajevska pivara (osnovana 1864.). Ukupan broj zaposlenih iznosi 2.661, prihod 2006. od ovih članica je 195.394.000 KM, budžetski prihodi 65.848.000 KM, a do 2006. investirano je ukupno 182.494.000 KM.
U svakoj pojedinačnoj firmi iz obje grupacije godišnji rast je iznosio 10 do 100% u prosjeku na godišnjem nivou u posljednjih 10 godina. Ukupan broj uposlenih u obje grupacije iznosi cca 4000.
Intervju Muje Selimovica
Moderator: anex
-
goropadnik
- Posts: 58
- Joined: 08/12/2003 00:00
#3
djelim tvoje misljenje, samo sto smo mi takav narod pa nam "svaki domaci pozitivac u drustvu" smeta
-
prleitihi
- Posts: 4131
- Joined: 24/01/2007 16:44
- Location: laktaši
#4
nikad ga nisam čuo kako razmišlja..(k'o kad je samozatajan.. 
)..ali sam kont'o da je sirovina..tipična avazovština - šta će selimović.. 
..ako se ne varam intervju je urađen preko maila..(on u jednom momentu govori - sad sam u pakistanu???)..tako da je im'o vremena..pomoćnike..probabli!
(samo nagađam!)
ali ovo što je izašlo..sasvim je ok!
(baš mangupski o fahri zbori
)
)..ali sam kont'o da je sirovina..tipična avazovština - šta će selimović.. ..ako se ne varam intervju je urađen preko maila..(on u jednom momentu govori - sad sam u pakistanu???)..tako da je im'o vremena..pomoćnike..probabli!(samo nagađam!)
ali ovo što je izašlo..sasvim je ok!
(baš mangupski o fahri zbori
)-
Borej
- Posts: 521
- Joined: 31/03/2007 20:15
#5
po ovom bi se dalo naslutit da se konacno pojavio neko ko ima muda, a i znanja da promijeni medijsku sliku BiH na bolje i konacno znatno smanji uticaj avaza, te promjeni politicku sliku BiH u blizoj buducnosti. toliko se da naslutit iz ovog intervjua, a sta donosi ta bliza buducnost ostaje da se vidi...
-
Salko sto je u vodu skako
- Posts: 4278
- Joined: 10/02/2006 11:59
- Location: Nemila kod Zenice
#7
hilmo i mujo su nadprosjecno inteligentni i prave su patriote a fahro je niko i nista...DONY wrote:Hilmo je vuk u janjecem krznu,a Mujo je GMO(gen.mod.) vuk....prleitihi wrote:mujo uopšte nije levat..
Obadvojica izuzetno intelegentni....
-
JAMBO
- Posts: 66
- Joined: 27/01/2007 14:17
#8
Selimović je prava faca, svaka čast Slobodnoj Bosni koja ga jedina podržava već nekoliko godina. Oni su ga proglasili samozatajnim a sada viduimo da su u pravu jer ovaj intervju je ustvari prvo javno pojavlčjivanje Muje Selimovića u javnost. Taj lik ima karakter: zamislite nekog ko ima milione maraka i pri tome nije pobudalio, nema ga u javnom životu, ne pravi skandale, ne kurva se, ne banči, nego radi non-stop ko dragstor. Svaka čast!
-
krkan
- Posts: 367
- Joined: 31/12/2004 04:13
#9
Salko sto je u vodu skako wrote:hilmo i mujo su nadprosjecno inteligentni i prave su patriote a fahro je niko i nista...DONY wrote:Hilmo je vuk u janjecem krznu,a Mujo je GMO(gen.mod.) vuk....prleitihi wrote:mujo uopšte nije levat..
Obadvojica izuzetno intelegentni....
U januaru 1993. sam izašao iz Sarajeva i nakon šest mjeseci provedenih u Zagrebu premjestio sam se u Prag, u Češku Republiku. Mnogi su me pitali zašto u Češku, odgovor je vrlo pragmatične prirode
jebo i radoncica a bogami i ove selimovice
sve go ratni profiter
-
seno1
- Posts: 62
- Joined: 19/11/2004 18:02
#12
Mislim da domaci trgovacki lanci nece moci izdrzati napade iz sesjednih drzava.Oni su ipak veliki igraci.Prije svega mislim na Deltu,Mercator i Agrokor.Sjecete li se samo hajke u Slovenije prilikom pokusaja da Srbi preuzmu Mercator?Mene veseli cinjenica da MIMS opstaje i pored snaznog pritiska Delte i Agrokora da proda svoju maloprodaju.VF je morao prodati svoje markete zbog ulazka Delte i Agrokora na nase trziste.
-
zmijaIzmaj
- Posts: 2574
- Joined: 12/08/2006 13:28
#17
mah, kao sad novi bogatas ima plan kako spasiti bosnjakeO RADONČIĆU “Ne poštujem Radončića, njegov način rada, njegove uspjehe i postupke, iako nemam lične mržnje prema njemu, jer ga jednostavno ne znam. Smatram ga vrlo štetnom pojavom koja je nanijela veliku štetu Bosni i Hercegovini i ponajviše Bošnjacima
sve je to isti tip ljudi, pare su no.1. a stiti bosnjake znaci samo doci do vise para, (navodno ili u jednom momentu zaista ganjati neki interes bosnjaka, ali je to svakako samo sredsvo, ne cilj)...i to da nije kurvar nisam ni ja, pa kakve koristi imaju bosnjaci od toga dalje nisam citala
previse je to teksta za mene -
Neelix
- Posts: 11864
- Joined: 15/12/2006 14:08
- Location: Ostani uz mene, i puni mi redenik
- Contact:
#21
Vaš odgovor na Radončićeve optužbe po kojima Vi poslovnu imperiju gradite “zapišavajući državna preduzeća koja kupujete u privatizaciji”, te one o nezakonitom sticanju većinskog vlasništva nad Sarajevskom pivarom, kroz kriminalnu saradnju Vašeg oca i Momčila Mandića?
Nemam namjeru da odgovaram....
naravno da nema hau jes nouDANI: Zbog čega ste odbili poziv Federalne televizije za učešće u emisiji sa Radončićem?
SELIMOVIĆ: Već sam to maloprije rekao – ispod časti mi je sjesti s njim
-
zmijaIzmaj
- Posts: 2574
- Joined: 12/08/2006 13:28
#24
ma ajteeeeeŠTAMPA NAS JE POMIRILA “U Slobodnoj Bosni nemam nikakvih vlasničkih niti drugih udjela. Negativna pisanja u Bosni o nama su prestala onog momenta kada je kroz štampu Slobodne Bosne uređivački kolegij dobio pravu sliku o načinu rada i organizaciji firme, jer su dotada imali krive informacije, a niko se sa moje ili Hilmine strane nije potrudio da to objasni i obrazloži, odnosno da te informacije demantira”
:smaojpovraca:-
zmijaIzmaj
- Posts: 2574
- Joined: 12/08/2006 13:28
#25
ma ajteeeeeŠTAMPA NAS JE POMIRILA “U Slobodnoj Bosni nemam nikakvih vlasničkih niti drugih udjela. Negativna pisanja u Bosni o nama su prestala onog momenta kada je kroz štampu Slobodne Bosne uređivački kolegij dobio pravu sliku o načinu rada i organizaciji firme, jer su dotada imali krive informacije, a niko se sa moje ili Hilmine strane nije potrudio da to objasni i obrazloži, odnosno da te informacije demantira”
:smaojpovraca: