didola wrote: ↑31/07/2021 07:48
Ali ako vec diskutiramo. Kako objasnjavas cinjenicu da su ljudi vjerovali u razne bogove tisucama godina a da nema jahwea. Gdje je on bio tisucama godina? Jel posmatrao kako ljudi imaju razlicite bogove ali mu bilo mrsko doci i reci da je on jedini? Ili je uvijek u nekoj formi bio jedan od tih postojecih bogova pa kasnije skinuo masku i rekao, zafrkavao sam se. Nisam to sto ste mislili, sve ovo vrijeme sam se skrivao. Vidis i sam da ovakva diskusija postaje sve smijesnija ako dublje o ovome pocnes razmisljati.
Ništa čudno da su ljudi tisućama godina vjerovali u razne bogove. Sve do Objave to je bio samo rezultat napora ljudi kao religioznih bića u traženju onog njima nedohvatljivog, neshvatljivog, nepoznatog, moćnog. To su bili primitivni iskazi religioznosti, mitologija.
Ipak Bog se objavljivao na određeni način čovjeku kao razumnom i moralnom biću od samog njegovog početka, preko njegove savjesti (Božji glas u svakom čovjeku), preko prirode, preko događaja njegove vlastite historije...
Misliš da se trebao posavjetovati s tobom o vremenu kada će se potpunije objaviti?
A kako to da se ljudi od samog svog početka nisu bavili pojmom istine, istine o sebi i svijetu, već su bez problema pristajali i živjeli uz mitove?
Tako tek prije nekih 2500 godina Sokrat uvodi pojam istine nasuprot mitu u područje općeljudskog mišljenja, filozofije. A jednako tako i Mojsije je u svoje vrijeme uveo razlikovanje u područje religija, uvodi pojam istinite religije nasuprot onda postojećih mitskih bogova i religija.
Međutim, neobično je to da ono šta su Sokrat i Mojsije, davno, svaki u svoje vrijeme, razbijali u području mitologije, bilo općeljudskog mišljenja, bilo religije, mitologija nam se kroz ateizam vratila u punom svom sjaju.
Naime, nedokazano vjerovanje da sve nastaje isključivo iz materije, da razumno nastaje iz nerazumnog, živo iz neživog, slobodno iz neslobodnog, svjesno iz nesvjesnog, općenito nematerijalno iz materijalnog, a šta bi to bilo drugo nego prava mitologija.