broj dva wrote: ↑24/11/2020 07:40
Sa takvim razumjevanjem nije ni čudo da ne vjeruješ u evoluciju a vjeruješ u čuda.
Šta odgovoriti čovjeku koji smatra da bi trebao očito vjerovati u evoluciju kad bih ispravno razumijevao stvari.
Dakle, ne prihvaćati evoluciju na temelju znanja, objašnjenja, dokaza, već vjerovati u nju. A zašto vjerovati u evoluciju?
Biološka evolucija kao nekontroverzni i nekontaminirani termin koji opisuje na Zemlji kroz historiju pojavljivanje različitih, sve složeniji i složeniji životni oblika, danas je općepoznata činjenica gdje ima mnogo nejasnoća koje treba detaljnije objasniti, dok je teorija evolucije, evolucionizam, u svome dijelu koji se odnosi na makroevoluciju zapravo naturalistički pamflet, mitološki koncept kojeg se ne smije propitivati već se u njega mora vjerovati.
Od statusa radne hipoteze termin je poprimio iskrivljeno značenje, značenje ateističkog metafizičkog načela. Nepošteno ukrašen prestižnim statusom naučne teorije, što je ni najmanje ne opravdava, evolucionizam je postao naziv za cjelokupnu antireligijsku filozofiju u kojoj ‘Evolucija’ igra ulogu božanstva kao stvarna sila u svemiru.
Kad popularni evolucionizam ne bi bio mit, već, prema sudu javnosti, intelektualno legitiman rezultat naučnih teorema, on bi se kao takav nametnuo tek pošto bi taj teorem postao naširoko poznat.
U savremenom naučnom svijetu tako nailazimo na vrlo neobičnu situaciju: jedna od najutjecajnijih teorija u nauci, biološka makroevolucija, stoji u tako bliskom odnosu s naturalističkom filozofijom da se može direktno izvesti iz nje, tj. čak i bez potrebe za razmatranjem bilo kakvih dokaza.
Takve okolnosti su sasvim izuzetne, jer je veoma teško sjetiti se neke druge naučne teorije koja se nalazi u sličnom položaju. Na primjer, da zamislimo pokušaj izvođenja Newtonove teorije gravitacije, Einsteinove teorije relativnosti, ili teorije kvantne elektrodinamike iz nekih filozofskih načela ili svjetonazora, bilo da su oni materijalistički, naturalistički ili čak teistički.
Naravno, ne postoji razumljiv način na koji se to može učiniti. Pa ipak, kako vidi svako tko o tome razmišlja, tako nešto je dozvoljeno kada je riječ o evoluciji.
U očima mnogih, preispitivanje teorije evolucije jednako je preispitivanju onoga što je po njima očigledna činjenica, pa je zbog toga onaj tko preispituje u opasnosti da ga obilježe i svrstaju među fanatične marginalce.
Ironično je da se upravo s takvim stavom suočio i Galilej. Postoje izvanredne paralele između Aristotelove filozofije u njegovom vremenu i naturalizma u našem. Galilej se izložio riziku preispitujući Aristotela i svi znamo šta mu se dogodilo, a također znamo i tko je bio u pravu.
Da li je nužno da se brani Darwin na isti način kao nekada Aristotel? Na kraju krajeva, izgledalo je potpuno očigledno da se Zemlja ne kreće.