mostarac wrote:Istocni Mostar je jedino mjesto u BiH gdje ulice nisu mjenjale nazive. Bilo je ponesto po selima, ali sam grad, tj. istocni dio samog grada nije promjenio ime nijedne jedine ulice tako da i danas stoje sve prijeratne ulice. Imamo Titovu u cijeloj njenoj duzini, stoji i Gojka Vukovica, stoji i Rade Bitange i Ivana Krndelja i Mladena Balorde i Bulevar Narodne Revolucije i Alekse Šantića (Dio te ulice u zap. Mostaru je preimenovan u Mile Budaka), 29. hercegovacke udarne divizije... Istina u istocnom Mostaru je to bilo i nemoguce uciniti jer recimo ulica Gojka Vukovica nosi ime po covjeku cija je kompletna porodica izginula u partizanima i u cijoj kuci je poceo ustanak u Mostaru kada je njegova zena bacila bombu na skupinu ustasa koji su joj usli u avliju, zatim Mladen Balorda je narodni heroj iz ulice koja nosi njegovo ime, pa ulica Brace Fejic nosi ime po 4 brata koja su poginula u partizanima.
Mostarac,
Svaka cast za ovo.
Za neupucene, Mile Budak je bio ministar prosvjete u NDH. Ostao je upamcen po tome stavovima da trecinu Srba treba pobiti, trecinu protjerati, trecinu pokatoliciti. E sada da neko daje ulice osvjedocenom klerofasisti na kraju XX stoljeca u Evropi je zaista dublji sociolosko-psiholoski problem.
Sa druge strane kad se predje u zapadni Mostar promjenjen su sve ulice koje mirisu na antifasizam, a islo se tako daleko da su recimo promjenili ime ulice Matije Gubeca u Franjevacka, a cak ni Tudjman Matiju Gubeca nije skidao sa tabli, ni Rudarska nije vise Rudarska, a Avenija 14. Februar koja je nosila ime po danu oslobodjenja mostara od fasizma, je danas Kralja Tomislava. Od istaknutih ustasa imamo Milu Budaka i Ulicu Vokica i Lorkovica. Bio je i Jure Francetic, ali ga je ako se ne varam jos Hans Kosnik skinuo sa tabli. Ima i 15-ak ulica po biskupima i fratrima, od kojih su mnogi totalni anonimusi za Mostar, ali nema recimo ulice biskupa Alojzija Misica, koji je bio antifasisticki nastrojen biskup, sa stazom od 30 godina sluzbe, koji je osudio ustaske zlocine po hercegovini nad srbima i prijetio paklom svim zlocincima i umro pod nerazjasnjenim okolnostima 1942. godine. Promjenjena je i Ulica Ante Zuanica, jer je bio Hrvat antifasista, a sad je to ulica Kralja Zvonimira. Ulica narodnog heroja Dr. Safeta Mujica je Kneza Domagoja i tako se moze nabrajati do sutra. Imamo i ulicu Alojzija Stepinca, koji htjeli to susjedi priznati ili ne izaziva revolt i vrijedja gradjane srpske nacionalnosti obzirom na sramotnu ulogu katolicke crkve u 2. sv. r. na ovim prostorima. To sto je njega vatikan proglasio svecem nema nikakve veze, jer Vatikan je druga drzava.
Ja apsurda. KC (katolicko crkva) proglasava za sveca covjeka koji ima toliko mrlja na sebi (ne bih sada detaljno o Stepincu), a nekoga kao Alojzije Misic, koji je svoj narod sluzio 30 godina u ne bas tako jednostavnim uslovima i velikim izazovima, i koji je jos vjerovatno okoncao zivot kao mucenik je danas potpuno izbacen, i tesko se dolazi do osnovnih podataka o njemu.
Ali bez obzira lik i djelo Alojzija Misica ostaje pouka da ovih ima dobrih ljudi u teskim vremenima,i da se stvarno na muci najbolje poznaju junaci.
Isto tako mislim da komisije za promjenu naziva imena ulica ne mogu nikada doci do rjesenja, jer se ova zemlja nije odredila jasno prema fasizmu i antifasizmu. U nas imamo situaciju da su nam na vlasti i da narod glasa za fasiste, koji se u svrhu politicke koristi ponekad i teska srca deklarisu kao antifasisti. U takvoj atmosferi je nemoguce donijeti odluku o promjeni naziva ulica, a da ta odluka ima smisla i da ne predstavlja surogat i nakaradu. Iz tog razloga do nekih boljih vremena ulicama treba dati brojcane nazive ili ih nazivati po naseljima u kojima se nalaze. To je jedino sto moze proci. Sve ostalo ce stvoriti jos vecu nakaradu.
Ma bagra koja pravda sebe i svoju stoku (pardon zivotinjama) od predaka, konstantno zivi u proslosti i svojim imaginarnim svijetovima, a sto je najgore odlucuju o drugima. Sjecam se uciteljice iz osnovne skole, inace je iz Krajine i ima begovsko porijeklo. O ovim stvarima i slicnim stvarima nam je jos kao djeci pricala, ali na nacin da razumijemo. Kada sam odrastao i ponovo se sreo sa njom, i kada smo se dotakli teme slicne ovoj vezeno za begovske porodice cije je i ona potomak, ona mi je rekla:``Pa zar ti mislis da bi mi postali begovi da nismo bili siledjije prema drugima, mozda oni jesu moji, ali ja necu braniti njihova nedjela vec stavise, stim se``.
Znaci moj Mostarac, problem je sa ljudima koji jos zive preko 60 godina unazad i sa njihovim kukaviclukom i perverznom osjecaju lojalnosti, kao i potpunim slijepilom za realan svijet.
Dan danas je jos misterija.Jel to ideja ljudi koji su dosli u ovaj grad pa da se osjecaju opet kao kod kuce ili nesto ...?
