Digger, evo na šta sam mislio kad sam spominjao borce za srpsku stvar. Uostalom, ti ovo što slijedi znaš bolje od mene jer imaš 40-tak kuka više.
Baš mi je drago što sam našao ovaj tekst koji sam nekad davno otkucao iz najobimnije enciklopedije štampane u bivšoj Jugoslaviji. Riječ je o nazivima veoma značajnih ulica u Sarajevu koji su bili aktuelni u vrijeme Titove Jugoslavije.
Ulica Vojvode Radomira Putnika (danas Zmaja od Bosne)
Putnik Radomir (1847-1917), vojvoda, istaknut vojskovodja srpske vojske, ucestvovao u svim ratovima koje je Srbija vodila 1876-1916; kao nacelnik Generalstaba i ministar vojske, od 1903. rukovodio pripremom vojske za predstojece ratove; u ratovima 1912-1916. bio nacelnik staba Vrhovne komande. po reorganizaciji srpske vojske na Krfu poc. 1916. upucen je na lecenje u Nicu gde je umro. Srpska vojska je izvojevala citav niz bitaka pod njegovim rukovodstvom: kumanovsku, bitoljsku, bregalnicku, cersku, kolubarsku, a izvrsila je i uspesno povlacenje 1915. Posle rata sahranjen je u Beogradu. Plodan vojni pisac.
Ulica Stevana Sindjelica (Alifakovac)
Sindjelic Stevan(?-1809), knez, resavski vojvoda, junak iz prvog srpskog ustanka; ucestvovao je u svim borbama u Pomoravlju 1804-1809. Branio je sanac na Cegru, ali uvidevsi da ga ne moze odbraniti, digao ga je u vazduh barutom i poginuo sa svojim junacima i mnostvom turaka. Docnije su Turci od srpskih glava sazidali Cele-kulu.
Obala Vojvode Stepe Stepanovica (danas Obala Bana Kulina)
Stepanovic Stepa (1856-1929), istaknuti voskovodja, vojvoda srpske i jugoslovenske vojske; sudelovao u svim ratovima Srbije u periodu 1876-1918, na raznim komandnim polozajima: u balkanskom ratu komandovao II armijom i bio pod Jedrenom, u I svetskom najpre zastupajuci odsutnog nacelnika staba Vrhovne komande Radomira Putnika, organizovao mobilizaciju i koncentraciju celokupne srpske voske, a potom komandovao II armijom koja je razbila Austrijance na Ceru (kada je dobio cin vojvode), i koja se istakla u bici na Drini, Kolubarskoj bici, a kasnije i u proboju Solunskog fronta. Van aktivne sluzbe od 1919 godine.
Milosa Obilica (danas Safvet-Bega Basagica)
Obilic Milos (do XVIII v. zvan Kobilic ili Kobilovic), najveci junak nasih narodnih pesama uz Marka Kraljevica: po narodnom predanju, u boju na Kosovu 15. VI 1389. ubio turskog cara Murata i bio pogubljen; prema istorijskim podacima, Murata je poc. ubio neki mladic po imenu Milos koji se prikazao kao Prebeglica. Pisci srednjeg veka razlicito su opisivali ovaj dogadjaj; kasnije je narod ispevao najlepse narodne pesme o Obilicu i Kosovskom boju.
Ulica Kralja Tomislava (danas Ulica Kosevo)
Tomislav, prvi hrvatski kralj, vladao oko 910-930; ratovao protiv Madjara i prosirio hrvatsku drzavu do Drave. Kao saveznik Vizantije pobedio Bugare, dobio titulu prokonzula i upravu nad Dalmacijom; u to vreme Hrvatska je predstavljala jaku vojnicku silu. Za njegove vladavine odrzana su dva crkvena sabora u Splitu 925. i 927-928. na kojima je i doneto resenje o zabrani slovenskog bogosluzenja.
Ulica Nemanjina (danas i nekad Cekalusa)
Stefan Nemanja (1114-1200), veliki zupan raski 1168-96, osnivac dinastije Nemanjica; oblasti kojima je upravljao kao zupan, u zavisnosti od Vizantije, bile su oko Toplice, donje doline Ibra, Rasine, Reke i Dubocice. Koristio borbu izmedju Vizantije i Mletacke Republike, sa kojom je sklopio savez i napao vizantijske gradove na Jadranskom primorju, prvenstveno, Kotor, ali je Vizantija sredila svoje prilike i napala ga. Uvidjajuci utaludnost borbe sa Vizantijom, stavio se u vazalski odnos prema njoj i tako ostao sve do smrti Manojla Komnina 1180. Posle Manojlove smrti napao je Vizantiju 1183. zajedno sa Madjarima, zatim nastavio da ratuje sam i da prosiruje drzavu: Raskoj je prikljucio Zetu, Trebinje, Zahumlje i Metohiju; ponudio je savez protiv Vizantije nemackom caru Fridrihu Barbarosi, jednom od vodja III krstaskog rata, ali on nije prihvatio. Kad su krstasi presli u Malu Aziju, Vizantija je napala Nemanju i primorala ga da joj vrati sve osvojene zemlje preko Morave, ali je on ipak sacuvao samostalnost Raske. Ratovao je s Dubrovnikom, pa kad nije uspeo da ga osvojim, 1186. sklopio je mir i omogucio Dubrovcanima da slobodno trguju po Raskoj i koriste ispase i sume. U jacanju svoje vlasti oslanjao se na crkvu; zbog pomoci koju mu je crkva izdasno pruzala pri ucvrscivanju centralne vlasti i feudalizma dao joj je razne povlastice, poklonio velike zemljisne posede, i podigao nekoliko crkava i manastira; zemljisne posede je poklonio i plemicima koji su ga pomagali. Sve je to ubrzalo proces feudalizacije, mada je jos za Nemanje postojao veliki broj slobodnih seljaka. Ucenje bogumila, delom istrazeno u nezadovoljstvu protiv feudalnih odnosa, dovodi i u Nemanjinoj drzavi do sirenja bogomilskog pokreta, prema kome je Nemanja istupio veoma energicno. Godine 1196. Nemanja se odrekao prestola u korist srednjeg sina Stefana Nemanjica, zakaludjerio se u Studenici, uzeo ime Smeon i otisao u Sv. Goru u manastir gde mu se nalazio najmladji sin Sava. Na Sv. Gori je podigao manastir Hilandar i dao mu velike zemljisne posede, pa je manastir ubrzo postao beznacajan knjizevni centar; podigao je jos zaduzbine: Bogorodicni manastir i Sv. Nikola kod Kursumlije, Djurdjeve, Stupove i Studenicu.
Ulica Sime Milutinovica Sarajlije (nekad i danas)
Milutinovic Sima Sarajlija (1791-1847), pesnik, preteca srpskih romanticara. Rodjen u Sarajevu; skolovao se u Beogradu, Zemunu, Segedinu, Sremskim Karlovcima; bio pisar, bastovan, ucitelj, sudija, i dr. Ucestvovao u ustancima i borbama Srbije za nezavisnost; jedno vreme ziveo u Crnoj Gori kao ucitelj Njegosev, koji ga je visoko cenio kao knjizevnika; umro u Beogradu. Napisao vrlik broj dela, punih nacionalno-romanticarske egzaltacije; to su: epovi Srbiojanka, Trojebratstvo, Trojesetarstvo; tragedija Obilic; Istorija Crne Gore i Istorija Srbije. Izdao je i zbirku narodnih pesama pod nazivom Pjevanija crnogorska i hercegovacka.
Park cara Dusana (nekad i sad Atmejdan)
Dusan (1308-1355), kralj Srba 1331-45, a car Srba i Grka1345-55, sin Stefana Decanskog (da ne pisem dalje, ima puno - samo cu reci da je izmedju ostalog napao Bosnu 1350. godine)
-----------------------------------------------------------
Interesantno je da se u najsveobuhvatnijoj enciklopediji tog vremena ne može pronaći ništa o Vasi Miskinu po čijem imenu su nazvali možda i najznačajniju ulicu u gradu. Može se tu pročitati o otpadnicima onog vremena, političarima (od najsitnijih do glavešina) udbašima i disidentima, tadašnjim zločincima, naučnicima, književnicima, umjetnicima, slavnim partizanima i narodnim herojima, ....ali o našem Vasi Miskinu nema ništa. Nema ništa pod prezimenom Miskin.
Mogao bih još dugo pisati o ulicama u Sarajevu u tom periodu. Ali morao bih obraditi svaki sokak posebno. Reći ću samo da su mnogi nazivi promijenjeni i u dijelu grada iz kojeg potiče dio moje familije. Iako su se u mojoj familiji zadržali stari nazivi. Tako da kad sam naučio čitat tek tad mi ništa nije bilo jasno.
Mislim da su gore navedeni nazivi ulica uz priložene biografije prilično jak argument vezano za "čuvanje bratstva & jedinstva" kao zjenicu oka svoga.
Treba napomenuti da su se naši vajni komunisti Marksa & Engelsa sjetili tek kad je izgrađena Dobrinja. Tamo su u jednu uličicu zgurali obojicu. Moše Pijade, Eduard Kardelj i mnogi drugi nerijetko nisu ni dobili ulicu. Ili su dobili u Vogošći, Hadžićima i drugim pindičićima. Jedan od rijetkih velikana koji je dobio malo veću ulicu u Sarajevu je Džemal Bijedić. Ali ni njega nije zapala udarna ulica koju ne možeš fulit. Dali su mu ulicu u kojoj je većim dijelom cvjetala bespravna gradnja, neriješeno pitanje vodovoda i kanalizacije....
Malo je značajnih ulica koje su vezane za komunizam. Lenjinova. Šeste Proleterske Brigade (ako se dobro sjećam), Maršala Tita.....i to je otprilike to. Prve dvije nalaze se u dijelu grada koji se tako mogao zvati tek od polovine 60-tih godina (prva moderna naselja zapadno od Marijinog Dvora nikla su tek u prvoj polovini 60-tih).
Nadam se da me nećete pogrešno shvatiti. Svaka čast Titu ali očito je da su ljudi koji su radili s njim djecu odgajali ovako:
