In Memoriam: Abdulah Sidran

[n+1]

Uzevši kost i meso

Meni više ništa, ni ružno ni dobro,
ne može da se desi. Ostalo je naprosto
da brojim dane, ko smjeran redov, s malom
razlikom u smislu i žestini. Treba to pojmiti
i izgovoriti, napokon, mirno: doći će
i uzeće sve, uzevši kost i meso.

A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud,
ospu se kiše, i minu, tren prođe, odjednom,
odasvud, u visinu, uzlijeće ljubav i prepun je
polena zrak, u polenu patnja mužjaka vri,
i nebo zari ljubavlju, jer juni je
mjesec u svijetu, i dud zri.

Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve:
olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i
dušu, na zidu sliku – muziku od koje soba sja,
suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom:
mrak, mrak, mrak, mrak.

A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše,
i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci
ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena
zrak. U polenu patnja mužjaka vri.
Juni je mjesec u svijetu, i dud zri.

[nekome]

RIP

[desni]

[Chmoljo]

Plašim se skončat ću na užetu.
Nije ih malo skončalo tako;
u svijetu i tu...
Tik pokraj nas.

Dugi dani, duge noći,
duge godine.
Bez hljeba ljubavi,
bez vode ljubavi, bez zraka ljubavi, bez ljubavi

Nije to jamačno razuman govor i glas
nit ičemo zacijelo, nit pomoć nit spas
al sklopim li oči vidim skončat ću na omči.

Koliko samo ni o čem' nista nisam znao
od iskona đavao odnio je šalu
Sad evo drhtim skoncacu na vjesalu

Što duša ne uzmože
Što nikad srce nije smjelo
samo hoće da oposli tijelo.

Bez svjetla ljubavi, bez hljeba,
bez vode, bez zraka
Tek jedan korak ubavim u mrak iz mraka.

Meni lično najbolji poslijeratni ratni film...

Nek ti je laka zemlja bosanska Avdo.

[GandalfSivi]

Ne znam ni sam zasto, ali me je bas pogodilo. Borio se Avdo dugo godina, I prije 10-15 kada su mu doktori rekli da mu srce samo sto nije otkazalo, i prije cetiri kada smo ga svi oplakali zbog covida i respiratora, i uvijek se vracao, sa svojim pricama o jednostavnom zivotu u Gorazdu, o svojoj zeni, o svojoj kcerci, o dragim ljudima koji bi svratili da ga posjete, na minutu ili sat, svejedno. Veliki umjetnik, a jos veci covjek, sa svim svojim vrlinama i manama, zivio je zivot dostojan covjeka, bio veliki mangup da od Reisa dobije “dozvolu” da popije pivu ovdje i tamo, bio dovoljno velik da oprosti “sinu” Kusturici, bio onaj cije cemo rijeci ponavljati i ne znajuci da ih je on napisao. Neka ti je laka zemlja bosanska Umjetnice, jedan si od rijetkih koji je iz ovog zivota otisao direktno u legendu, barem za mene ako ista znaci

Hvala ti za sve tople rijeci, hvala ti za sva velika dijela, hvala ti za suze i smijeh koji ostaju iza tebe…

[piupiu]

Jutros k'o da se jedna ogromna stijena odvalila od Bosne

[sime_cipol]

Malo je ljudi ova zemlja imala koji su poput Abdulaha. Neka ti je vječni rahmet i lahka zemlja bosanka

[Digla_da_kreci]

Hoće li išta znati o meni

Hoće li išta o meni znati onaj
što noću će, uz lampu i mraku okolo,
ove redove čitati?

Hoće li čuti drhat, i strepnju
srca koje misli, dok biskao bude
slovo svako i redak, ko brižna majka
kosu dječiju, češljem najgušćim?

Hoće li išta, išta, uistinu znati?

Il jednaka će pustoš
u domu njegovom da zjapi i sja,
nad stolom i knjigom, dok sabran,
i težak od tuge, svoje,
ovu moju bude razgrtao,
vlat po vlat,
mrak po mrak?

[n+1]

Nekako mi se čini da je odlaskom Karahasana i Sindrana nestalo čuvara Bosne.

[doktor78]

Jedan od najvećih koje je ova zemlja iznjedrila.

[Chloe]

Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un!

[teskeredzic_22]

Nek mu je laka zemlja i vječiti rahmet

[dr_Evil]

Rahmet lijepoj dusi! Sve sta valja ode.

[Ludzak]

Jedan od najcjenjenijih akademaca kod Bošnjaka. Nakon Filipovića i Sidrana, pitanje je hoće li u dogledno vrijeme Bošnjaci imati ove akadmeske veličine.

[Qler]

[Sehro]

Rahmet mu duši

[Sanjarko]

Napatio se izgleda pred smrt. Rahmet mu duši.

[HelaS]

Bio je priznat pjesnik i književnik. Volio bih da se svojoj javnom retorikom poslije rata zadržao u granicama književnosti

[black]

neka ti je vječni rahmet i lahka zemlja bosanka

[Refik4]

A ONDA ĆE DOĆI JUTRO

A onda će doći jutro kad ćeš
Nečujno kao svitanje
Ući u moju sobu
I vidjeti
Da mene više nema

Cjelivaćes
Ruho u kojem sam boravio
Suzama ga okapati
Dlanovima
Hladnog
Grijati

A ja ću te
Prstima od
zraka svjetlosnih
Milovati
Odozgor
Sa visina
U koje si godinama
Gospodaru Svjetova
Slala molitve

Da me čuva

Milovaću te
Nad suho moje ruho nadnesenu
I Njemu
Gospodaru Svjetova
Kazivati molitvu

Da te čuva
Da te čuva
Da te čuva

Abdulah Sidran
(4.3.2021)

[Sanjarko]

Bio i šahista veoma dobar.

[Digla_da_kreci]

Pronio je
kroz život
glavu punu muzike
Jedva
da je išta od nje
stalo u rečenice
po kojima će
da ga pamti svijet'

[goredole]

Avdo od prije 15 godina

[Truba]

Rip
vec sam negdje napisao da sam ga vidio jos se umanjio od bolesti...

Samo 1 knjigu imam odmah je na listu stavljam

[n+1]

Potrebno mi je, s vremena na vrijeme, da vjerujem
kako nekog volim, na cesti, neku blagu ženu po
hodu prepoznajem, i trpim, kao, zbog nje. Pa kada
legne noć u moju sobu, na sto i postelju -
zamišljam: ona će ujutru stići, mehko ključ u tužnoj
bravi okrenuti, nad postelju mi se nadnijeti, kao
majka - čist oprez u brižnom kretu, čednost u živoj
ruci, pod kojom oči otvaram, i dodirujem je, govoreći:
"Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme,
da vjerujem kako nekog volim, i ljubim, u jutrima
ovim, punim strave, a pustim..."