privremeni wrote:svaka cast.neutralac wrote:Odlazak iz roditeljske kuce je jedno od najvecih zivotnih otreznjenja.Prvi neplaceni racun ,nakon osamostaljenja, izaziva zal za vremenom kad su to "starci"radili umjesto nas.Lako je otici od roditelja, ali treba se vratiti uzdignuta cela kad nam lose krene.Koliko nas je sposobno to uciniti?Vrlo malo.
Smijesno je pominjati godine kada se govori o nesporazumima sa "starcima".Poteskoca u komunikaciji je uvijek bilo i bit ce, ali sa obje strane, a ne samo s jedne kako se ovdje najvise iznosi.Nasi roditelji su svjesni nasih tegoba kad dodjemo u neke 20-te , ali nam ne mogu puno pomoci.Jos uvijek vrijedi ona stara poslovica : " Mala djeca piju mlijeko, a odrasla piju krv(roditeljima).
Problem osamostaljenja u BiH je ekonomske i tradicionalne prirode.Tu se malo sto moze uciniti.
I malo za razmisljanje. I roditelji bi se rado odvojili, ali ih vecina ne moze jer njihova djeca nemaju sta "utaliti "sa prijateljima-cimerima.
I konkretan,svjez primjer osamostaljivanja na BH nacin. Njoj i njemu 21 godina, studenti, iznajmljuju stan, pored fakulteta ponesto raduckaju, starci se razapeli da im pomognu, placaju stan, oblace,mame kuhaju, svi se brinu o knjigama, a oni kobajagi samostalni.
Umjesto da su poslagali prioritete i poradili na svom stvarnom osamostaljivanju, ovako mogu biti sretni sto imaju roditelje koji drze otvorena vrata i trude se da ih odrze iznad vode dok im ne dodje iz guzice u glavu.
hehe to je otprilike kao i kod mene,a imam svoju sobu i samostalna sam, sletim dole da dorucak rucak, pokupim sta ima finog za jesti...trazim pare i odem vanbas sam samostalna u k...
) prosle u ratu, ubijala sam se zbog tog, kontala sam pasve je propalo, nema sta...5 godina sam zivjela bez veze i sta cu sad? a to je zbogtog jer su me okruzivali lčjudi koji nisu bili u ratu
ko ja?
i kakve veze ima zenidba s osamostaljenjem sta ne mos se sam osamostaliti treba ti jos neko ?
