Dado34 wrote:Iskreno? Ko danas ima prijatelje? Sta je pojam prijatelj? Noga, ruka, glava ili krv u svaka doba kad nazoves? Imam to, trazi 20 maraka nemam. Da ne bi otislo u temu filozofija. Desi se vrlo cesto da ti "poznanik" prileti upomoc jer prijatelj "ne moze". Prijatelji nekada pokazu pravo lice tek poslije dugo godina, dok neko koga znas par mjeseci uleti i izvadi te iz vanago. Tema je obilna i teska, zedna polemike i diskusije.
Nije da se hvalim ali imam šest prijatelja u svom rodnom gradiću i trojicu vani. Šta nas je odredilo kao prijatelje i drage ljude koji se paze i vole već skoro pola vijeka ?
Komšiluk, osnovna, srednja, more, vojska, ista generacija... Nekakav zajednički uvod u ozbiljan život, podjeljena svaka priča i prvo iskustvo, životna radost, vjenčanja, djeca, ali i žalost i težak trenutak poput smrti najbližih ili rata. Naučili smo dijeliti sve, bez da neko razmišlja o tome. Kad nešto uradiš ili daš, zaboraviš i ne očekuješ da ti se vrati. A vrati se.
Bilo je u tom prijateljskom odnosu svega. I svađa, ljutnje i oprosta ali se nauči gdje je nečiji individualni prag koji se ne prelazi ni u šali.
Naravno, svi se mijenjamo, starimo. Vremena i životni prioriteti se mijenjaju, samo što i danas nađemo vremena da se sa porodicama okupimo par puta godišnje. Utakmice reprezentacije, roštilj, pjesma i sjećanja koja ne daju da zaboravimo kako smo zajedno progrmili najljepši dio života.
Prava smo braća, vjerovali ili ne.