ima li smisla

[Benjaminsky]

smisao svega? (drveni filozof)

Smisao svega (života, itd) je nadilaženje besmisla.

[8i23]

Klatno ljudskog uma kreće se od smisla do besmisla a ne od ispravnog i pogrešnog. Carl Gustav Jung

[apsidejzi]

Svako sebi pravi smisao.

[planamac]

misli su misli ne može čovjek ne misliti džaba je

Tu je trik. Pravo pitanje je tko misli? Je li čovjek? Ili je čovjek nešto sasvim drugo van misli?

„Ti nisi ono što misliš da jesi, već ono što misliš to (je)si!"


Dobrovoljno i s razumijevanjem služiti vlastitoj i opštoj svrsi, tj. zadovoljstvu i dobru, na zajedničku i ličnu, tj. „sveopštu“ sreću.

Čini mi se da je do određenog nivoa razmišljanja korisno 'razdvojiti' smisao i svrhu, tj. dodijeliti im različita značenja.
Posmatrati svrhu (s_VRH_a – je za_Data „o'zgo“ ) kao krajnji zadatak, konačni cilj koji treba/mo ostvariti. To je ono što pokušavamo da postignemo.
Dok se smisao odnosi na naše „trenutno“, tekuće shvatanje življenja (sopstvenog života).
Smisao (kad ga poimamo) tako biva u načinu na koji se stvari odvijaju ('privremeno' osjećanje zadovoljstva), a ne nužno u konačnom rezultatu.

Shvatanje (smislenosti djelovanja) zavisi od iskustva/znanja, pa je smisao – kao i iskustvo – nešto krajnje lično, i takvim biva sve do 'istinomišljeništva', tj. spoznaje Istine – kojom, kad/ako je znamo i potpuno razumijemo i međusobno dijelimo, postajemo „njenim baštinicima“, odnosno bivamo istomišljenici po Istini.
Tada prestajemo različito poimati smisao (djelovanja) i svrhu (postojanja) i tako, o'tad, pa nadalje i ubuduće , tokom svog budućeg djelovanja i postojanja, zahvaljujući znanju stečenom različitim iskustvima i njegovom razumijevanju, bivamo istomišljenici, tj. Istinomišljenici – kojima smisao i svrha postaju (kao i svi mi) Dobro* i Jedno.

* Nikada nije moguće ispravno suditi o tuđem dobru i zlu, jer se ono u subjektu (osobi nekoj) uvijek manifestuje kao osjećanje (npr. tuge, blaženosti, ljubavi, strepnje...), što ne znači da su dobro i zlo relativni (pojmovi). Oni su apsolutni iz razloga što „sve i svja“ tj. svako svoje postojanje osjeća kao zadovoljstvo tj. dobro, a ugroženost kao nezadovoljstvo tj. zlo.

[fortaleza]

Ma treba karat

[8i23]

Filozofija njeguje sve što je autentično priznajući tri osnovna načela: ništa nije trajno, ništa nije dovršeno i ništa (nije) nije savršeno.

[tranquil]

(drveni filozof)

[8i23]

sretnim vas čini vježbanje

[broj dva]

Sretnim nas cini neurohemija, vjezbanje je samo halatka za stimulaciju izlucivanja the good stuff

[Russki]

smisao svega? (drveni filozof)

ma jok ba, niđe veze

[drugodtvogdruga]

Svako sebi pravi smisao.

Ma ja. Kontam da smotam pa da i ja skontam.

Ma treba karat

Rijec, meni je u karakteru da karakterno karam kurve bez karaktera.

[carobnjak_N]

Ništa ovo , filozofija nije za kockaste glave.
Daj im Gološa.

[apsidejzi]

Svako sebi pravi smisao.

Ma ja. Kontam da smotam pa da i ja skontam.

Ako te to cini sretnim, bujrum sto se mene tice. Sve dok ne ugrozavas druge ljude, pogotovo bez njihovog pristanka, radi sta te volja. Ako si i malo normalan i razborit covjek, razumjeces da dugorocno nije dobro drugima ciniti ono sto ne bi volio da neko tebi ucini i to ce ti biti dovoljan moralni kompas u zivotu.

A ako mislis da ti treba pismena potvrda kojom rukom ces prati guzicu a kojom rukom ces jesti i sta ces izgovoriti kada kihnes i da li se trebas oprati kada prdnes... i to je sasvim OK. Meni takve instrukcije ne trebaju. Ja sam mogu skontati jel nesto ok ili nije. Ne treba mi super babo/tata da mi daje instrukcije.