Ima li načina?

[krompir i riza]

U zadnje vrijeme sam prilično zabrinut za jednu veoma blisku osobu, svakim danom mi izgleda sve lošije a ne znam kako pomoći.
Naime, radi se o odrasloj osobi ,kasne 20te , završen fakultet, magisterij pri kraju, dobar posao, uspješna i fina veza, riješeno stambeno pitanje- sve 5. No, probleme stvaraju drugi- konkretno: roditelji.
Otac alkoholičar, majka priča za sebe.. vazda su neki skandali oko njih, te svađe, prijetnje, nedavno saznam -čak i tuče ,emotivne ucjene, rastave,sastave..ma užas.
Problem je što je ta moja prijateljica izuzetno osjetljiva, presenzibilna osoba , vezana za roditelje i sve njihove probleme lomi preko sebe. Roditelji- svjesni toga (i po mom dojmu prilično bezobrazni ) pa je ne štede ni bogdu: obavezno nju zovu da joj se žale, da joj kukaju,da traže podršku i sl. Na sve te probleme koje oni imaju ne može uticati i svjesna je toga ,ali svejedno ne uspijeva da sve odbaci od sebe.
Zadnjih dana je ponovo bilo nekih problema, ona ne spava skoro nikako, vrlo malo jede i svu energiju uzaludno troši na njih, bojimo se da će se razboljeti
Supruga i ja se trudimo razveseliti je, malo skrenuti pažnju sa njih ,da ne misli o tome,ali sve je to kratkog daha.

Šta savjetovati takvoj osobi? Kako joj pomoći?

[Attitude]

te emocionalne ucjene i sebicnost roditelja..nesto njateze sto svakome od nas pada..
ja bi joj savjetovala da se odseli - ako zivi s njima...a prije toga ih fino posjedne - oboje i kaze kako ona tako vise ne moze...kako je to strasno pogadja i narusava joj zdravlje..da ako je vole treba da razumiju kako njihove svadje i ostalo utjecu na nju...i da je ona uvijek bila tu i pomagala koliko je mogla ALI sto je dosta - dosta je..

..da im fino kaze da ne zeli vise da zna za njihove svadje...da ako joj budu ponovo "dosadjivali" (malo ruzan izraz) istim...da ce se jos vise udaljiti od njih..

treba da joj jednostavno razbistrite da su njeni roditelji odrasle osobe...odgovrne za svoj zivot i svoje postupke i da nije na njoj da rjesava njihove nesuglasice i da je uzasno ruzno i zlobno to sto sve prebacuju na nju..

[krompir i riza]

Ne živi s njima i potpuno je neovisna. Roditelji su joj dok je bila tu zaista pružili maximum , obezbijedili joj uslove za školovanje i bili sasvim normalni ljudi. Ona odavno ne živi kod njih i ne zna u kom momentu su krenuli ti problemi-samo zna da više nema mira zbog toga.
Zbog svega što su oni učinili za nju tokom odrastanja ona se osjeća obaveznom da rješava njihove probleme, ne uspijeva ih otkačiti od sebe a zbog toga sve ostalo trpi- njeno zdravlje, posao, veza.
Mi smo joj savjetovali slično: da čim krenu opterećavati nju tim problemima da se fino isključi, kaže : ''Odrasli ste, ja vam tu ne mogu pomoći,sami to riješite'' i vozdra.
Uradila je to i haman postalo još gore ,jer su onda krenule optužbe kako nema razumijevanja , otac joj zamjeri jer je ''na majčinoj strani'', majka zamjeri jer je na ''očevoj strani'' itd.
Žao mi je jer vidim da jako loše izgleda i da se teško nosi s tim .

[Attitude]

Ne živi s njima i potpuno je neovisna. Roditelji su joj dok je bila tu zaista pružili maximum , obezbijedili joj uslove za školovanje i bili sasvim normalni ljudi. Ona odavno ne živi kod njih i ne zna u kom momentu su krenuli ti problemi-samo zna da više nema mira zbog toga.
Zbog svega što su oni učinili za nju tokom odrastanja ona se osjeća obaveznom da rješava njihove probleme, ne uspijeva ih otkačiti od sebe a zbog toga sve ostalo trpi- njeno zdravlje, posao, veza.
Mi smo joj savjetovali slično: da čim krenu opterećavati nju tim problemima da se fino isključi, kaže : ''Odrasli ste, ja vam tu ne mogu pomoći,sami to riješite'' i vozdra.
Uradila je to i haman postalo još gore ,jer su onda krenule optužbe kako nema razumijevanja , otac joj zamjeri jer je ''na majčinoj strani'', majka zamjeri jer je na ''očevoj strani'' itd.
Žao mi je jer vidim da jako loše izgleda i da se teško nosi s tim .

nek stisne zube ...ma koliko tesko bilo ...i nek se distancira..
optuzivat ce je ...dok ne shvate da je u pravu i da im nedostaje..
bez obzira sto su to roditelji...i oni su ljudi...spremni na sebicnost

[krompir i riza]

da....nažalost ...ali ovo je fakat pretjerano

[WipeOut]

Prikladan ti je naziv teme,
kako je mislim,a vecinom je praksa pokazala;
niko nam drugi ne moze pomoci dok se sami ne kučimo u glavu i odlucimo da promijenimo nesto.Situacija od te tvoje jaranice nije nimalo lagana,i vjerujem da imas zelju da joj pomognes,ali dok ona sama ne postane svjesna da nju to unistava,i dok se sama malo ne odmakne od svih tih problema,nema nikakve fajde ni od tvojih savjeta ni od naseg laprdanja po forumu.Stvarno je tako ,nazalost.
Roditelji su haman u fazi kad moraju nekome probleme da pricaju,a ono sto je najgore nista ne cine da ti problemi prestanu.
Jedini nacin je kao sto @attitude rece stisnuti zube i ici dalje,
ovo je otprilike ono sto svi trebaju uraditi,prvo shvatiti da postoji problem,uhvatiti se sa kostac sa njima,ako ih ne mozemo rijesiti i vidimo da sva ta situacija djeluje destruktivno na nas,najbolje se distancirati od svih takvih ljudi,bilo da su u pitanju roditelji,ljubav,prijatelji .....

Ima li nacina?
Ako i ima,ona ga sama mora pronaci

[otherside]

ako je ona senzibilna i vezana za njih (kao sto kazes) a uz to ima i osjecaj da im mnogo toga duguje (sto je i istina), distanciranje nece pomoci jer cak i ako nema nikakav kontakt s njima, ona ce sebi pojacavati osjecaj krivice i savjest ce je udarati svaki dan - moze joj biti gore nego sad...
mozda da se ocu alkoholicaru pomogne strucno...postoji okupaciona i druge terapije, treba mu pomoci da se usmjeri ka tome. pretpostavljam da je on, ako ne glavni, onda medju glavnim razlozima sadasnjeg stanja u porodici.
ako se tu stvari stabilizuju, pretpostavljam da ce i sve ostalo ici lakse.

[krompir i riza]

ako je ona senzibilna i vezana za njih (kao sto kazes) a uz to ima i osjecaj da im mnogo toga duguje (sto je i istina), distanciranje nece pomoci jer cak i ako nema nikakav kontakt s njima, ona ce sebi pojacavati osjecaj krivice i savjest ce je udarati svaki dan - moze joj biti gore nego sad...
mozda da se ocu alkoholicaru pomogne strucno...postoji okupaciona i druge terapije, treba mu pomoci da se usmjeri ka tome. pretpostavljam da je on, ako ne glavni, onda medju glavnim razlozima sadasnjeg stanja u porodici.
ako se tu stvari stabilizuju, pretpostavljam da ce i sve ostalo ici lakse.

upravo ovo boldirano je problem već je razgovarala s njima, to pije vode dva-tri dana,onda opet sve ispočetka...
kad im se ne javlja, kad se ''isključi'' osjeća se još gore.

A roditelji, prave sranja naizmjenično: malo otac,malo majka ..tu su negdje..

@ wipeout : slažem se s tobom..ako postoji način-znam da ga sama mora sprovesti.. ali volio bih da mogu bilo šta poduzeti da joj sve to olakšam...

[PipiDugaDevetka]

Dok sam njegovao nepokretnu gospođu mamu, ljekar mi je savjetovao da pored poslova u vezi sa njegovanjem majke MORAM naći vremena da ga posvetim sebi jer ću i ja jednom ''puknuti''. I stvarno, desilo se to da i ja dobijem moždani udar. Moglo se desiti da ostanem nepokretan, ali nije. Šta bi i koju korist u tom slučaju moja nepokretna gospođa mama imala od mene, isto tako nepokretnog?

Možda bi ova priča o posvećivanju sebi i svojim problemima mogla pomoći i u ovom slučaju iako ovaj problem nije ni blizu istovjetnog?

[WipeOut]

Dok sam njegovao nepokretnu gospođu mamu, ljekar mi je savjetovao da pored poslova u vezi sa njegovanjem majke MORAM naći vremena da ga posvetim sebi jer ću i ja jednom ''puknuti''. I stvarno, desilo se to da i ja dobijem moždani udar. Moglo se desiti da ostanem nepokretan, ali nije. Šta bi i koju korist u tom slučaju moja nepokretna gospođa mama imala od mene, isto tako nepokretnog?

Možda bi ova priča o posvećivanju sebi i svojim problemima mogla pomoći i u ovom slučaju iako ovaj problem nije ni blizu istovjetnog?

@pipi
ja bas htjedoh napisati kako ponekad u zelji da nekome pomognemo nama naskodi,i to pravo....
Inasani su tako sazdani,nejaka bica; i neko pokazuje kako stvari uticu na njega,neko suti,a u oba slucaja ostanu posljedice

[BIONA]

Zao mi je ove djevojke, jer se nalazim u slicnoj situaciji. Lijepo je to od tebe sto zelis na bilo koji nacin da joj pomognes, ali iz licnog iskustva znam da joj u sustini ne mozes pomoci. Sto je najgore uvijek si sam sa sobom kada navecer legnes, bez obzira na partnera koji ce joj mozda na kraju nabijati na nos sto ona svoje probleme prenosi u njihovu vezu, jer se i meni to desava. Znaci uzdaj se u se i u svoje kljuse sto kazu.
Bice joj tesko dok jednog dana SAMA ne dozivi bukvalno trenutak prosvjetljenja i kaze sama sebi da je DOSTA.
Lijepo je biti zahvalan roditeljima sto su joj omogucili da se skoluje ali im to apsolutno ne daje za pravo da sada sa njom upravljaju kao sa marionetom. Problem je sto se takve stvari desavaju nama osjetljivim osobama koje jednostavno ne znamo reci DOSTA. Nadam se da ce vrlo brzo dozivjeti taj trenutak i istinski nastaviti graditi svoj zivot u kojem ce uzivati jer ima razloga ocigledno je i pametna, sposobna, osjecajna, ali se mora sama za sebe zauzeti.
Sretno joj

[jedna tamo]

lijepo od njih što su je fino odgojili i školovali i ovo što ti pišeš nije rijetkost, roditelji u neko vrijeme posatnu toliko sebični da to nije normalno, takoreć voljeli bi sada oni živiti svoju drugu mladost i nisu ni svjesni koliko nam škode umjesto da se brineš o svom životu, šta i kako imaš na teretu njih i znam neke ljude koji se čak nisu ni udali/oženili upravo zbog dragih roditelja
roditelji trebaju imati samo poštovanje svoje djece i naravno pomoć kad im zatreba al u hitnim slučajevima a zvati djecu pukla mi wc šolja ili neke slične gluposti to je jednostavno nedopustivo i mora ona zauzeti takav stav prema njima, drugačije neće uspjeti, a da ne pričam o problemima tipa rastave i slično, jedino se ona može na kraju rastavit sama sa sobom od njihovih problema

[vitamini]

Situacija jeste teška, ali nije nerješiva. Kao prvo, ona se mora u svojoj glavi riješiti ideje da je ona odgovorna za sreću ili nesreću svojih roditelja. To je veliki teret za dijete (koliko god da je godina osobi) ako je roditelji čitav život smatraju izvorom svoje sreće... Roditelji su odrasle osobe, odgovorne za svoje ponašanje, a tu se očigledno radi o nedovoljno emocionalno zrelim ljudima, koji svoje svakodnevne probleme nisu u stanju sami da riješe, nego imaju neki model ponašanja gdje uključuju nju u sve, a ona se od svega ne zna distancirati. O čemu god da se radi, uključuju nju kao sudiju, kao nekoga ko treba da "zauzme stranu".
U svemu tome, veliki pritisak je na njoj, ona će na kraju i fizički i mentalno "otkazati", a roditelji će biti sasvim OK, jer je to jedini način ponašanja koji oni znaju, i oni sigurno misle da su idealni, da su nesebični, da ne rade ništa pogrešno. Tu je još jedan bitan segment njenog tereta, a to je ta zahvalnost koju ona osjeća jer su joj pružili sve u životu, i ona sad ima obavezu da im to "vrati", i bilo kakvo ignorisanje s njene strane će se protumačiti kao nezahvalnost. Pri tome nema nikakve veze što ona više ne živi s njima, u svojoj glavi ona još nije prekinula veze sa roditeljima, i može se desiti kada jednog dana njih više ne bude, ona i dalje bude imala osjećaj "da je mogla nešto učiniti više za njih". Uz to pretpostavljam da je jedinica, tj da nema ni brata ni sestru s kim bi ovaj problem podijelila nekako.
Trebala bi da napravi jedan oštar rez, ali zrelo, bez svađe, bez visokih tonova. Reći im da se neće petljati u njihove odnose, da će im pomoći mjesečno finansijski i toliko od nje, a da ih lijepo moli da je više ne uvlače u svoje probleme. Vjerujem da će onda nastati još gori period kuknjave i torture, ali ona treba da ostane dosljedna sebi, tj da ne poklekne pred prvim suzama, emocionalnim ucjenama isl. Oni će nakon izvjesnog vremena vidjeti da je mislila ozbiljno i vjerovatno će promijeniti ponašanje. Ona mora imati na umu da nikada ne možemo promijeniti druge ljude, ali da možemo promijeniti svoje naučene reakcije i svoje ponašanje, a vremenom će se u skladu s tim promijeniti i roditelji. U svakom slučaju, ako ne uspije sama, u Sarajevu postoji JU Porodično savjetovalište, pa neka se obrati stručnim licima, koji ovakve i slične probleme viđaju svakodnevno. Tu je i korisna literatura, može se skinuti sa net-a, npr knjiga "Otrovni roditelj".... Sretno

[krompir i riza]

Meni se nekako čini da joj te optužbe o zauzimanju strana najteže padaju. Vidim, cura se satra da im pomogne u svakom pogledu: finansijska pomoć je redovna i neupitna, pokušava shvatiti i jednog i drugog, ne zauzimati ničiju stranu.
Otac odbija priznati da je alkoholičar i da je problem do njega, majka isto odbija bilo kakvu krivnju a ima je..
Molila ih je i da se razvedu,kad već ne ide, tako bi svi bili mirni-ali neće
nevjerovatni su...

[otherside]

alkoholizam je bolest. mislim da ona treba pomoci bolesnom ocu, ako nista drugo, barem pokusati...porazgovarati s njim, uputiti ga, spojiti ga s nekom strucnom osobom. nasamo se posavjetovati s majkom i zajednicki mu pomoci. ovo je tezak i dug put na kome ce je docekati optuzbe od strane oca ali na kraju ce se isplatiti.
druga opcija je ostar rez ali to je jos bolniji nacin...svakome bi tesko pao. ipak je roditelj-roditelj i okrenuti ledja zauvijek nije nimalo lako.

[vitamini]

Pa naravno da neće da se razvedu kad je to kako sad žive jedini model ponašanja koji znaju i apsolutno im odgovara takvo stanje. Zvuči apsurdno, ali je tako. Bez neke stručne pomoći tu nema pomaka. Masa je takvih primjera. Najteže je uvesti neke promjene. Ali definitivno njoj treba ohrabrenje da ona sama uvede kod sebe neke promjene u svom ponašanju prema njima. U početku će biti teško. Ali ako ne bude mislila na sebe, uništiće je vlastiti roditelji. Mora naučiti kako da postavi granicu i sačuva svoj integritet. Roditelji su živjeli i bili odrasli ljudi i prije nego što su nju dobili i odgojili. Oni će znati preživjeti i brinuti o sebi i bez nje. Ona ne treba da bude okrutna, treba da bude korektna s njima, ali isto tako da ne dozvoli da je koriste i razvlače.

[O'zone]

Teško da ćeš joj pomoći drug.

Neki ljudi su jednostavno takvi i takav im je mentalni sklop vrlo im je lako nabiti osjećaj krivice i nisu u stanju da se odupru tome. Za liječenje su potrebni višegodišnji tretmani psihjatara (ne želim da kažem da je osoba luda pošto čim kod nas spomeneš psihića kažu nisam ja lud) jer od par razgovora sa tobom ili tvojom suprugom neće biti neke koristi. Treba da klikne onaj neki prekidač u glavi koji kaže "ma zaboli me".

Ovo sve govorim iz ličnog iskustva jer i ja sam jedna od osoba kojoj je osječaj krivice tako lako nabiti ali sam se se borio protiv toga i uspjevam to zgurat negdje u podrum osječanja i ako nikad ne uspiješ do kraja uvjek nešto kopka.

[krompir i riza]

alkoholizam je bolest. mislim da ona treba pomoci bolesnom ocu, ako nista drugo, barem pokusati...porazgovarati s njim, uputiti ga, spojiti ga s nekom strucnom osobom. nasamo se posavjetovati s majkom i zajednicki mu pomoci. ovo je tezak i dug put na kome ce je docekati optuzbe od strane oca ali na kraju ce se isplatiti.
druga opcija je ostar rez ali to je jos bolniji nacin...svakome bi tesko pao. ipak je roditelj-roditelj i okrenuti ledja zauvijek nije nimalo lako.

Pokušala je. Pričala nam je nedavno da ga je uspjela nagovoriti da odu na neko savjetovanje (nisam siguran gdje) , samo taj jedini put je otišao, primirio se neko vrijeme pa opet po starom. A kad se on primiri i ne pravi probleme,onda majka krene sa nekim svojim karafekama. I naravno, svaki put nju direktno u to uvlače.

Čuo sam da Porodično savjetovalište pomaže ,kao što @vitamini predloži , ne znam, možda i redovni psiholog u područnoj ambulanti, predložili smo joj da porazgovara s nekim stručnijim ko će joj pomoći da se izbori s tim teretom i depresijom.

[otherside]

Ne živi s njima i potpuno je neovisna. Roditelji su joj dok je bila tu zaista pružili maximum , obezbijedili joj uslove za školovanje i bili sasvim normalni ljudi. Ona odavno ne živi kod njih i ne zna u kom momentu su krenuli ti problemi-samo zna da više nema mira zbog toga.
Zbog svega što su oni učinili za nju tokom odrastanja ona se osjeća obaveznom da rješava njihove probleme, ne uspijeva ih otkačiti od sebe a zbog toga sve ostalo trpi- njeno zdravlje, posao, veza.
Mi smo joj savjetovali slično: da čim krenu opterećavati nju tim problemima da se fino isključi, kaže : ''Odrasli ste, ja vam tu ne mogu pomoći,sami to riješite'' i vozdra.
Uradila je to i haman postalo još gore ,jer su onda krenule optužbe kako nema razumijevanja , otac joj zamjeri jer je ''na majčinoj strani'', majka zamjeri jer je na ''očevoj strani'' itd.
Žao mi je jer vidim da jako loše izgleda i da se teško nosi s tim .

kako ja shvatih ranije je situacija bila normalna, kasnije se nesto promjenilo kad je ona vec odselila. dakle, njenim roditeljima ovo sada nije jedini model ponasanja na koji su navikli.
zato i dalje mislim da prvenstveno oca treba lijeciti da bi svi na kraju dobili svoj mir i stabilnost.
psihijatar, zasto da ne?

[otherside]

alkoholizam je bolest. mislim da ona treba pomoci bolesnom ocu, ako nista drugo, barem pokusati...porazgovarati s njim, uputiti ga, spojiti ga s nekom strucnom osobom. nasamo se posavjetovati s majkom i zajednicki mu pomoci. ovo je tezak i dug put na kome ce je docekati optuzbe od strane oca ali na kraju ce se isplatiti.
druga opcija je ostar rez ali to je jos bolniji nacin...svakome bi tesko pao. ipak je roditelj-roditelj i okrenuti ledja zauvijek nije nimalo lako.

Pokušala je. Pričala nam je nedavno da ga je uspjela nagovoriti da odu na neko savjetovanje (nisam siguran gdje) , samo taj jedini put je otišao, primirio se neko vrijeme pa opet po starom. A kad se on primiri i ne pravi probleme,onda majka krene sa nekim svojim karafekama. I naravno, svaki put nju direktno u to uvlače.

Čuo sam da Porodično savjetovalište pomaže ,kao što @vitamini predloži , ne znam, možda i redovni psiholog u područnoj ambulanti, predložili smo joj da porazgovara s nekim stručnijim ko će joj pomoći da se izbori s tim teretom i depresijom.

alkoholizam se ne lijeci jednim savjetovanjem. postoji Dnevna bolnica u Klinickom centru Kosevo gdje se svakodnevno ide na tretmane i strucno savjetovanje.

[krompir i riza]

Pa naravno da neće da se razvedu kad je to kako sad žive jedini model ponašanja koji znaju i apsolutno im odgovara takvo stanje. Zvuči apsurdno, ali je tako. Bez neke stručne pomoći tu nema pomaka. Masa je takvih primjera. Najteže je uvesti neke promjene. Ali definitivno njoj treba ohrabrenje da ona sama uvede kod sebe neke promjene u svom ponašanju prema njima. U početku će biti teško. Ali ako ne bude mislila na sebe, uništiće je vlastiti roditelji. Mora naučiti kako da postavi granicu i sačuva svoj integritet. Roditelji su živjeli i bili odrasli ljudi i prije nego što su nju dobili i odgojili. Oni će znati preživjeti i brinuti o sebi i bez nje. Ona ne treba da bude okrutna, treba da bude korektna s njima, ali isto tako da ne dozvoli da je koriste i razvlače.

Usudiću se da dam svoje viđenje tih ljudi, iako ih površno poznajem : čini mi se da sve što rade,rade da bi privukli pažnju. Ne samo njenu, nego i drugih članova porodice. Čak i kad nema stvarnog problema, u stanju su da izmisle nešto, iskopaju od ranije,samo da bi se o njima pričalo, da bi ih se sažalijevalo i kako bi neko vazda titrao oko njih. Njoj jednostavno ne daju mira, svijet se vrti oko njih dvoje.

Teško da ćeš joj pomoći drug.

Neki ljudi su jednostavno takvi i takav im je mentalni sklop vrlo im je lako nabiti osjećaj krivice i nisu u stanju da se odupru tome. Za liječenje su potrebni višegodišnji tretmani psihjatara (ne želim da kažem da je osoba luda pošto čim kod nas spomeneš psihića kažu nisam ja lud) jer od par razgovora sa tobom ili tvojom suprugom neće biti neke koristi. Treba da klikne onaj neki prekidač u glavi koji kaže "ma zaboli me".

Ovo sve govorim iz ličnog iskustva jer i ja sam jedna od osoba kojoj je osječaj krivice tako lako nabiti ali sam se se borio protiv toga i uspjevam to zgurat negdje u podrum osječanja i ako nikad ne uspiješ do kraja uvjek nešto kopka.

Slažem se s tobom. Ona je upravo takva, nije imuna na njihove probleme, provokacije, igrice..svjesna da je marioneta ali opet joj nešto ne da da učini bilo šta što bi ih povrijedilo.
Previše je osjećajna, pogađa je svačija patnja, pomaže i znanom i neznanom,a kamoli roditeljima i to je ono što je koči.
Nadam se da će joj bar psiholog pomoći da ojača ,da se uspije uzdignuti iznad svega.

[krompir i riza]

alkoholizam je bolest. mislim da ona treba pomoci bolesnom ocu, ako nista drugo, barem pokusati...porazgovarati s njim, uputiti ga, spojiti ga s nekom strucnom osobom. nasamo se posavjetovati s majkom i zajednicki mu pomoci. ovo je tezak i dug put na kome ce je docekati optuzbe od strane oca ali na kraju ce se isplatiti.
druga opcija je ostar rez ali to je jos bolniji nacin...svakome bi tesko pao. ipak je roditelj-roditelj i okrenuti ledja zauvijek nije nimalo lako.

Pokušala je. Pričala nam je nedavno da ga je uspjela nagovoriti da odu na neko savjetovanje (nisam siguran gdje) , samo taj jedini put je otišao, primirio se neko vrijeme pa opet po starom. A kad se on primiri i ne pravi probleme,onda majka krene sa nekim svojim karafekama. I naravno, svaki put nju direktno u to uvlače.

Čuo sam da Porodično savjetovalište pomaže ,kao što @vitamini predloži , ne znam, možda i redovni psiholog u područnoj ambulanti, predložili smo joj da porazgovara s nekim stručnijim ko će joj pomoći da se izbori s tim teretom i depresijom.

alkoholizam se ne lijeci jednim savjetovanjem. postoji Dnevna bolnica u Klinickom centru Kosevo gdje se svakodnevno ide na tretmane i strucno savjetovanje.

Naravno. Ali on to odbija , a znamo da od tih terapija nema fajde ako se ide pod prisilom. Čovjek jednostavno ne želi priznati da ima problem,a s druge strane traži razumijevanje za sranja koja pravi.

[Filter]

klasika... kad se roditelji pocnu prepucavati preko djece.

nek ih ostavi da se sami krckaju u svojoj corbi. njima niko ne moze pomoci, to je tako naviklo i ko god da se umijesa samo ce dobiti po frnjoki, a oni ce nastaviti po svome... ebga...

[otherside]

maloprije rece da ga je nedavno nagovorila da ode na savjetovanje, znaci da je ipak svjestan da mu treba pomoc. na kraju krajeva, alkohol napravi haos u organizmu (zeludac, jetra, nervi,..), sigurno ima razloga da posjeti doktora.
sem toga, na taj nacin ce mu isto pokazati da se brine o njemu. za pocetak se mogu uraditi neki lab.nalazi, pregled ljekara opce prakse...garant ce vec na ovom nivou (nazalost) biti materijala za dalje ljekarske intervencije.
znam da ovo trazi dodatno vrijeme, zivce, strpljenje... kao sto rekoh, moze okrenuti ledja i reci "bas me briga" ali svi znamo da nikad nije tako.
vjerujem da je izludjuju ai mozda je to jedini nacin na koji oni znaju da traze pomoc, iako to tako na prvi pogled ne izgleda. mozda nemaju nikoga drugog kome bi se mogli obratiti.

[madnessa]

mislim da su kasne dvadesete kada vecina ljudi pocinje da odrasta. iz licnog iskustva znam da ti niko drugi ne moze reci kako da se ponasas dok ne osjetis potrebu da promijenis svoje ponasanje. ona se sada nalazi na prekretnici kada postaje svoj covjek i treba da se u njenoj glavi probudi potreba za tim. mozda skretanje price na njenu svakodnevnicu, na neke planove koje je imala i pokusaj da se nju licno usreci pomogne. stalno pricanje o problemima koje imaju njeni roditelji je ne udaljava od osjecaja koje joj sve to izaziva nego je jos vise podsjeca na situaciju. treba je izvesti na planinu, na neki rostilj, u setnju, pricati o stvarima koje su joj nekad bile bitne, raditi neke nove aktivnosti koje bi ona stara prijateljica voljela probati i sl. ukoliko ponovo ne pocne zivjeti i ne vidi kako moze biti sretna i pored problema koje roditelji direktno reflektiraju na nju tesko ce se izvuci.
problemi koje roditelji imaju ili prezentuju kao probleme su i njeni problemi sve dok ih donosi svojoj kuci i ne treba ih shvatati drugacije. ne treba vrsiti pritisak, jer ce se javiti otpor, ali treba je pokusati izvuci bar na par sati iz takvih prica i skrenuti joj misli. najgori je osjecaj kada mislis da ti nista u zivotu ne ide i kako se nicemu nemas radovati. par sati srece moze povuci veliku zelju da stvari i ostanu takvima.

najtuznije je sto, kada je odlucila da se iseli od roditelja i zapocne samostalan zivot, u biti nije pocela voditi takav zivot i jos uvijek je to jedna kuca pod dva krova. roditelji, s druge strane, su dvadeset i kusur godina svoje zivote usredotocili na brigu o djetetu/djeci i sada kada su sami ne znaju kako da komuniciraju o svojoj svakodnevnici.