Bilo nekada, u dobra stara vremena,kad je i Bog po zemlji hodao,asta ces sad pruziti djetetu.Nista,normalno, ako ti nije neki politicar amidza, dajdza ili tetka, pa da ti daju malo i za dijete,koju marku.
Kako god da ih odgojim, vjerovatno cu pogrijesiti.Kad si posten, kaze papak, kad si lopov, a sta kad mi dodje kuci mama, ova ima esprite majicu, odakle da mu uzmem.Zivio second hand i bagatela,za nas sitnu buraniju.I na vrelu Bosne pozelilo dijete na konja, deset maraka.A kamoli placati igraonice,plata bi mi puhnula za tri dana, ovako puhne za 7 dana
Ali stvarno, niko se ove djece i ne sjeti.Doduse,ovi sto su sad ko anam oni, ganjali su se po pasnjacima na cistom planinskom zraku, njima nista nije ni trebalo.Pucali od zdravlja od sira i kajmaka.A ja zemlje ni u saksiji nemam, i to moram platiti.Takva nam je sudbina nas haustorcadi.Kazu, prvih sto godina je najteze, poslije ce valjda ici lakse.I ta ce djeca narasti, pa valjda oni nece morati brinuti gdje ce svoju djecu poslati.
hvala vam puno