Identitet

[Leo_alfa]

Ova tema mi je zanimljiva iz razloga sto se moze o njoj pricati veoma opsirno, a opet s druge strane moze biti objasnjena veoma jednostavno u zavisnosti od licnog koncepta identiteta. Kao i kod drugih tema koje sam otvarao ni ovdje nemam namjeru pisati o identitetu sa aspekta analize razvoja razlicitih "tipova" identiteta, postavljanja definicija i zakljucaka ocekujuci slaganje. Nadam se da, ukoliko tema "zazivi", cemo moci raspravlati o svemu tome i o vaznostima istog, odnosno o tome kakav uticaj na pojedince i na oblikovanje drustva ima odredjeni identitet.
Posto je tema zaista siroka, u ovom uvodnom postu postavljam par pitanja ciji odgovori bi mogli predstavljati odredjenu vodilju kroz raspravu.
Koliko nam je potrebno da razvijemo vlastiti identitet? Da li je identitet ono sto nam daje samo odredjenu zastitu i pripadnost (neki tip kolektivnog identiteta) ili daje odgovor na pitanje smisla postojanja?
Koliko kolektivni identitet utice na idnividualni stav, da li su uopste u sprezi?
Koliko nam je svima vazno da se osjecamo ili budemo prepoznati prema odredjenim osobenostima kako se mozda sami vidimo?
Mislim da na oblikovanje identiteta, ili bar dozivljaja sebe na odredjen nacin, mogu uticati mnoge stvari. Rekao bih da je predstava o sebi na odredjen nacin koji diktira nas zivot, a ne obratno (da oblikujemo identitet prema stvarima koje radimo iz afiniteta), pogubna. Te da je potrebna sloboda izrazavanja i misljenja kako bi se na ovu temu mogao donijeti iskren zakljucak, na licnom nivou.
Mislim da identitet takodje moze biti shvacen kroz neki koncept koji bih ja usporedio sa pojmom "renesansnog covjeka", gdje nas opisuje vise razlicitih stvari cak iako se radi o grupnom identitetu tipa nacionalnosti.
I konacno pitanje koje sam "ukrao" iz jedne religijske price (zaboravio sam o kojoj se religiji radi, ukoliko neko zna neka me dopuni). Prica kaze da je bog covjeku, koji je nakon svoje smrti dosao pred boga, pred pocetak sudjenja postavio pitanje "Ko si ti?". Na sta se covjek predstavio, medjutim bog ga nije pitao kako se zove i dalje ceka odgovor. Covjek nastavlja sa odgovorima, ali svaki njegov odgovor je odgovor na neka druga pitanja kao sto su nacionalnost, vjeroispovijest, profesija itd. gdje on ostaje pred bogom citavu vjecnost ne znajuci uopste ko je on u stvari. Koliko znam ovdje prica zavrsava, sva religijska tumacenja bih izostavio iz ove price, a samo se zadrzao na samom pitanju.
Dakle, iako poenta nije pisati o tome ko smo mi pojedinacno ovdje, zanimljivo mi je da li bi mogli dati odgovor na pitanje "Ko ste vi?" jednom rijecju ili bar jednom recenicom?

[nasa]

Postavio si puno pitanja
Ja to dozivljavam na nacin da mi dobar dio identiteta samo prepoznajemo u smislu da je on prisutan neovisno o nasoj volji dok drugi dio biramo.
Sta god da smo vec dobili i sta god da smo naknadno birali vazna je nasa svjesnost, dozivljaj, stav spram istog tek tada to postaje zaista nas identitet, a do tada je to nesto kao ta tvoja prica, niz deklaracija bez sustinske vrijednosti.

[fatamorgana]

Na "Leotovo" (ovako se kaže Leovo u Dalmaciji) pitanje "Ko samo mi"? odgovor se nameće neizostavno sam a u isto vrijeme prirodno i spontano:

Mi smo klixovi forumaši!

[prenosnik]

Na "Leotovo" (ovako se kaže Leovo u Dalmaciji) pitanje "Ko samo mi"? odgovor se nameće neizostavno sam a u isto vrijeme prirodno i spontano:

Mi smo klixovi forumaši!

za taj odgovor neces dobiti hurmasice ni od jedne forumasice

[fatamorgana]

Na "Leotovo" (ovako se kaže Leovo u Dalmaciji) pitanje "Ko samo mi"? odgovor se nameće neizostavno sam a u isto vrijeme prirodno i spontano:

Mi smo klixovi forumaši!

za taj odgovor neces dobiti hurmasice ni od jedne forumasice

Ma evo već stigla tepsija, kućna dostava!

[fatamorgana]

Na "Leotovo" (ovako se kaže Leovo u Dalmaciji) pitanje "Ko samo mi"? odgovor se nameće neizostavno sam a u isto vrijeme prirodno i spontano:

Mi smo klixovi forumaši!

za taj odgovor neces dobiti hurmasice ni od jedne forumasice

Ma evo već stigla tepsija, kućna dostava! I ne petljaj se u ono u šta se ne razumiješ, fataj se religije,

[prenosnik]

Ma evo već stigla tepsija, kućna dostava! I ne petljaj se u ono u šta se ne razumiješ, fataj se religije,

pa jest', svakom njegov/njen resor

[statixx]

U nas identitet ulazi toliko toga, ali odredjene kategorije su ipak kljucne. Recimo nasi odnosi prema grupi su u najvecoj mjeri odredjeni kolektivnim identitetom (nacija, religija, jezik, tradicija, familija). Nasa memorija kao skup iskustava i osjecanja, koje vezemo za njih, takodjer ima veliku vaznost.

Ipak mislim da ono sto je istinski bitno za covjeka, kao ekstremno socijalno bice, su odnosi sa (bliskim) ljudima. Te emocije i iskustva su ono sto cini nas identitet. Recimo sjecanja su obicno takva da ne posmatrate sebe u odnosu na grupe (razred, raja, kosasrkaski tim, rodjaci i sl.) nego kao specificni odnos sa svakim pojedincem.

Mozda je konfuzno, ali evo se na primjeru moze lako shvatiti. Recimo zamislite da ste imali ozlijedu, dodjete kuci i ne mozete prepoznati zenu i djecu, ili jos gore prepoznajete ih ali ne osjecate nista, ili vrlo malo. Bilo je tih slucajeva kada su ljudi zbog povrede mozga zadrzali memoriju, samosvijest, i IQ im je bio isti kao prije, ali je njihov socijalni zivot narusen. Veze sa bliskim ljudima pocele bi se gubiti, razvod, ostali bi bez posla i sl. S druge strane imali bi velike poteskoce da donesu neke banalne odluke. Jedan lik je po dva sata kontao da li da pise plavom ili crnom, ili da li da spasi fajl na desktop ili u folder. Kasnije su ispitivanja, kojima se mjere reakcije (osjecanja) na razlicite slike, pokazala da ne postoje promjene u raspolozenju. Takvi ljudi usljed nedostatka empatije tesko mogu sklopiti veze sa drugima i zivjeti drustven zivot.

[fatamorgana]

Ma evo već stigla tepsija, kućna dostava! I ne petljaj se u ono u šta se ne razumiješ, fataj se religije,

pa jest', svakom njegov/njen resor

E kud nismo i mi polimati k'o oni anamo onomad, pa red tepsija, pa red da ne kažem čega,

[zijancer]

valjda nece pokvariti temu, ali upravo citam jedan clanak od farisa nanica, po cetvrti put
i nikada do sad ne vidjeh da je postavio isto to pitanje, samo drugacije
kaze, sta je svrha covjekovog cina, i odgovara: uspostava istine..

[fatamorgana]

valjda nece pokvariti temu, ali upravo citam jedan clanak od farisa nanica, po cetvrti put
i nikada do sad ne vidjeh da je postavio isto to pitanje, samo drugacije
kaze, sta je svrha covjekovog cina, i odgovara: uspostava istine..

Istina je istina da je kupus listina!

[Leo_alfa]

Postavio si puno pitanja
Ja to dozivljavam na nacin da mi dobar dio identiteta samo prepoznajemo u smislu da je on prisutan neovisno o nasoj volji dok drugi dio biramo.
Sta god da smo vec dobili i sta god da smo naknadno birali vazna je nasa svjesnost, dozivljaj, stav spram istog tek tada to postaje zaista nas identitet, a do tada je to nesto kao ta tvoja prica, niz deklaracija bez sustinske vrijednosti.

Slazem se da svijest igra presudnu ulogu u odgovaranju na pitanje licnog identiteta i da bez promisljanja o ovome smo jednostavno samo svrstani u odredjenu grupu, pod neko ime. Ne vidim nista lose u tome sto nas razlicitim osobama opisuje odredjena titula. Roditelj ce djeci uvijek biti to i za njih imati jasnu ulogu roditelja. Mozda odgovor na ovo pitanje mozemo samo mi sebi dati i prihvatiti sve te "forme" nas samih koje nam daju drugi.
Ono sto zaista jesmo svakako je definisano jednim dijelom bez naseg uticaja, onaj dio na koji mi svjesno uticemo je diskutabilan .

[Leo_alfa]

Na "Leotovo" (ovako se kaže Leovo u Dalmaciji) pitanje "Ko samo mi"? odgovor se nameće neizostavno sam a u isto vrijeme prirodno i spontano:

Mi smo klixovi forumaši!

[Leo_alfa]

U nas identitet ulazi toliko toga, ali odredjene kategorije su ipak kljucne. Recimo nasi odnosi prema grupi su u najvecoj mjeri odredjeni kolektivnim identitetom (nacija, religija, jezik, tradicija, familija). Nasa memorija kao skup iskustava i osjecanja, koje vezemo za njih, takodjer ima veliku vaznost.

Ipak mislim da ono sto je istinski bitno za covjeka, kao ekstremno socijalno bice, su odnosi sa (bliskim) ljudima. Te emocije i iskustva su ono sto cini nas identitet. Recimo sjecanja su obicno takva da ne posmatrate sebe u odnosu na grupe (razred, raja, kosasrkaski tim, rodjaci i sl.) nego kao specificni odnos sa svakim pojedincem.

Mozda je konfuzno, ali evo se na primjeru moze lako shvatiti. Recimo zamislite da ste imali ozlijedu, dodjete kuci i ne mozete prepoznati zenu i djecu, ili jos gore prepoznajete ih ali ne osjecate nista, ili vrlo malo. Bilo je tih slucajeva kada su ljudi zbog povrede mozga zadrzali memoriju, samosvijest, i IQ im je bio isti kao prije, ali je njihov socijalni zivot narusen. Veze sa bliskim ljudima pocele bi se gubiti, razvod, ostali bi bez posla i sl. S druge strane imali bi velike poteskoce da donesu neke banalne odluke. Jedan lik je po dva sata kontao da li da pise plavom ili crnom, ili da li da spasi fajl na desktop ili u folder. Kasnije su ispitivanja, kojima se mjere reakcije (osjecanja) na razlicite slike, pokazala da ne postoje promjene u raspolozenju. Takvi ljudi usljed nedostatka empatije tesko mogu sklopiti veze sa drugima i zivjeti drustven zivot.

Interesantno. Ono sto me zanima iz ovog jeste koliko odnosi koje stvaramo sa drugima uticu na formiranje naseg identiteta (ako se moze reci kao nekog finalnog proizvoda, recimo kada bi na neki nacin mogli sumirati sve medjuljudske odnose koje je jedna osoba imala u toku zivota i dati zakljucak), da li se zbog toga zasita mijenjamo ili su ti odnosi u stvari rezultat onoga sta jesmo?

[nasa]

Postavio si puno pitanja
Ja to dozivljavam na nacin da mi dobar dio identiteta samo prepoznajemo u smislu da je on prisutan neovisno o nasoj volji dok drugi dio biramo.
Sta god da smo vec dobili i sta god da smo naknadno birali vazna je nasa svjesnost, dozivljaj, stav spram istog tek tada to postaje zaista nas identitet, a do tada je to nesto kao ta tvoja prica, niz deklaracija bez sustinske vrijednosti.

Slazem se da svijest igra presudnu ulogu u odgovaranju na pitanje licnog identiteta i da bez promisljanja o ovome smo jednostavno samo svrstani u odredjenu grupu, pod neko ime. Ne vidim nista lose u tome sto nas razlicitim osobama opisuje odredjena titula. Roditelj ce djeci uvijek biti to i za njih imati jasnu ulogu roditelja. Mozda odgovor na ovo pitanje mozemo samo mi sebi dati i prihvatiti sve te "forme" nas samih koje nam daju drugi.
Ono sto zaista jesmo svakako je definisano jednim dijelom bez naseg uticaja, onaj dio na koji mi svjesno uticemo je diskutabilan .

Ne mora znaciti, i ono sto dobijes definsano neki ne zele da prihvta kao identitet, homsexualci...

[animals]

Mi smo Bogovi..kako to nisi jos svatio..

[Leo_alfa]

Postavio si puno pitanja
Ja to dozivljavam na nacin da mi dobar dio identiteta samo prepoznajemo u smislu da je on prisutan neovisno o nasoj volji dok drugi dio biramo.
Sta god da smo vec dobili i sta god da smo naknadno birali vazna je nasa svjesnost, dozivljaj, stav spram istog tek tada to postaje zaista nas identitet, a do tada je to nesto kao ta tvoja prica, niz deklaracija bez sustinske vrijednosti.

Slazem se da svijest igra presudnu ulogu u odgovaranju na pitanje licnog identiteta i da bez promisljanja o ovome smo jednostavno samo svrstani u odredjenu grupu, pod neko ime. Ne vidim nista lose u tome sto nas razlicitim osobama opisuje odredjena titula. Roditelj ce djeci uvijek biti to i za njih imati jasnu ulogu roditelja. Mozda odgovor na ovo pitanje mozemo samo mi sebi dati i prihvatiti sve te "forme" nas samih koje nam daju drugi.
Ono sto zaista jesmo svakako je definisano jednim dijelom bez naseg uticaja, onaj dio na koji mi svjesno uticemo je diskutabilan .

Ne mora znaciti, i ono sto dobijes definsano neki ne zele da prihvta kao identitet, homsexualci...

Ne pratim bas najbolje, ovo je odgovor na moju posljednju recenicu ili predposljednju u citiranom postu? Ne bih ga bas mogao isto protumaciti u oba slucaja.

[Leo_alfa]

Mi smo Bogovi..kako to nisi jos svatio..

Mozda bi zeljeli biti, ne djeluje mi izvodivo, a iskreno ni privlacno.

[animals]

Mi smo Bogovi..kako to nisi jos svatio..

Mozda bi zeljeli biti, ne djeluje mi izvodivo, a iskreno ni privlacno.

Ali se indetifikujemo sa njima.. mi pisemo zakone i njima se istovremeno klanjamo..
zar ne...

[Leo_alfa]

Mi smo Bogovi..kako to nisi jos svatio..

Mozda bi zeljeli biti, ne djeluje mi izvodivo, a iskreno ni privlacno.

Ali se indetifikujemo sa njima.. mi pisemo zakone i njima se istovremeno klanjamo..
zar ne...

Mislim da podcjenjujes bogove . Ono sto vidim kao neki smislen put razvoja ljudskog drustva je preuzimanje sto vise odgovornosti, iako se ne ponasamo tako trenutno, jos dosta trebamo da naucimo, a "busamo se u prsa" kako smo napredni itd. Jednostavno zbog toga sto razumijemo, odnosno to mozemo, kako stvari funkcionisu oko nas, kako da branimo odredjene vrijednosti koje smo sami razvili, a nisu nam prirodno usadjeni na onom najprimitivnijem nivou (npr zastita okolisa), dok priblizavanje bozanstvu (kakvog opet sami definisemo) rekao bih da zahtijeva potrebu apsolutnog autoriteta, a pod ruku s tim ne idu bas slobode koje opet mi razvijamo.

[nasa]

Na posljednju, ali sustina je da i ono sto dobijemo i biramo nuzno je da prodje kroz nas da ga dozivimo, prihvatimo ili iz nekog razloga odbacimo.

[animals]

Mislim da podcjenjujes bogove . Ono sto vidim kao neki smislen put razvoja ljudskog drustva je preuzimanje sto vise odgovornosti, iako se ne ponasamo tako trenutno, jos dosta trebamo da naucimo, a "busamo se u prsa" kako smo napredni itd. Jednostavno zbog toga sto razumijemo, odnosno to mozemo, kako stvari funkcionisu oko nas, kako da branimo odredjene vrijednosti koje smo sami razvili, a nisu nam prirodno usadjeni na onom najprimitivnijem nivou (npr zastita okolisa), dok priblizavanje bozanstvu (kakvog opet sami definisemo) rekao bih da zahtijeva potrebu apsolutnog autoriteta, a pod ruku s tim ne idu bas slobode koje opet mi razvijamo.

Napredni su oni koji nesto novo otkrivaju, a oni koji tapkaju u proslosti, ne bi rekao bas..

[Leo_alfa]

Na posljednju, ali sustina je da i ono sto dobijemo i biramo nuzno je da prodje kroz nas da ga dozivimo, prihvatimo ili iz nekog razloga odbacimo.

Prema tome, ono sto smo je u stvari ono sto radimo. Nismo otisli daleko od pocetne filozofske misli na temu, "mislim dakle postojim", a bas sam ocekivao nesto da me fascinira... . Zezam se malo, u pravu si, slazem se s tobom .

[Leo_alfa]

Napredni su oni koji nesto novo otkrivaju, a oni koji tapkaju u proslosti, ne bi rekao bas..

Ovdje svi podpadamo pod isti grupni identitet (globalni) prema kojem ce nas buduci narastaji dozivljavati uceci o tome sta smo sve napravili u vremenu u kojem vec zivimo. Ali opet taj individualizam je pozitivan, nismo svi isti.

[statixx]

U nas identitet ulazi toliko toga, ali odredjene kategorije su ipak kljucne. Recimo nasi odnosi prema grupi su u najvecoj mjeri odredjeni kolektivnim identitetom (nacija, religija, jezik, tradicija, familija). Nasa memorija kao skup iskustava i osjecanja, koje vezemo za njih, takodjer ima veliku vaznost.

Ipak mislim da ono sto je istinski bitno za covjeka, kao ekstremno socijalno bice, su odnosi sa (bliskim) ljudima. Te emocije i iskustva su ono sto cini nas identitet. Recimo sjecanja su obicno takva da ne posmatrate sebe u odnosu na grupe (razred, raja, kosasrkaski tim, rodjaci i sl.) nego kao specificni odnos sa svakim pojedincem.

Mozda je konfuzno, ali evo se na primjeru moze lako shvatiti. Recimo zamislite da ste imali ozlijedu, dodjete kuci i ne mozete prepoznati zenu i djecu, ili jos gore prepoznajete ih ali ne osjecate nista, ili vrlo malo. Bilo je tih slucajeva kada su ljudi zbog povrede mozga zadrzali memoriju, samosvijest, i IQ im je bio isti kao prije, ali je njihov socijalni zivot narusen. Veze sa bliskim ljudima pocele bi se gubiti, razvod, ostali bi bez posla i sl. S druge strane imali bi velike poteskoce da donesu neke banalne odluke. Jedan lik je po dva sata kontao da li da pise plavom ili crnom, ili da li da spasi fajl na desktop ili u folder. Kasnije su ispitivanja, kojima se mjere reakcije (osjecanja) na razlicite slike, pokazala da ne postoje promjene u raspolozenju. Takvi ljudi usljed nedostatka empatije tesko mogu sklopiti veze sa drugima i zivjeti drustven zivot.

Interesantno. Ono sto me zanima iz ovog jeste koliko odnosi koje stvaramo sa drugima uticu na formiranje naseg identiteta (ako se moze reci kao nekog finalnog proizvoda, recimo kada bi na neki nacin mogli sumirati sve medjuljudske odnose koje je jedna osoba imala u toku zivota i dati zakljucak), da li se zbog toga zasita mijenjamo ili su ti odnosi u stvari rezultat onoga sta jesmo?

Uticu jer kroz njih zadovoljavamo svoje emocionalne potrebe i otkrivamo sebe (svoje unutrasnje vrline i mane).