Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Asmira S. je rođena u Bijeljini prije 34 godine. Sa 20 godina je ostarila, osijedjela i zadobila traume koje će je pratiti cijeli život. Danas je žrtva zaborava, nerazumijevanja, nepravde... Ovo je njena priča.
- Nakon što sam mu prepričala svoj život, psihijatar je rekao da je to najstravičnija životna priča koju je čuo. Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao. Živjela sam u kući u Bijeljini, sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Curica je imala svega šest mjeseci, a dječak dvije godine.
Krajem aprila 1992. godine u kuću je upalo nekoliko Arkanovaca. Kao zvijeri su se bacili na mene. Jedan za drugim su me silovali pred djecom, svekrvom i mužem. On ih je pokušao spriječiti, ali su ga udarili nakon čega se onesvijestio. Mislila sam da je to najgore što mi se moglo desiti. A zapravo užas je tek tada počeo.
Muža su odveli na prinudni rad u logor. Ostala sam sa djecom u kućnom pritvoru. Tih dana mi je bio dvadeseti rođendan a da toga uopće nisam bila svjesna. Vojnici su dolazili svaki dan. Polupijani i ludi od alkohola, kao životinje su se iživljavali na nama. Ne mogu opisati što su sve radili. Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli nožem po tijelu. Svuda imam ožiljke. Uživali su da nas muče. Bilo je ukupno 11 žena i sve smo prolazile isto.
Zabavljalo ih je da me redovno odvode na borbenu prema Orašju. Tamo su me davali vojnicima da me onako prljavi, pijani, ponovo siluju i rade stvari koje je teško i zamisliti. To nije bilo samo seksualno zlostavljanje. To je bio užas.
Ni u kući nije bilo nimalo bolje. I djecu su mi dirali. Jedan dan su ručicu moje kćerkice pritisnuli na vrelu platu. Cijeli dlan joj je otekao. Vrištala je. I ja sam. A oni su se stravično smijali. Tri puta sam htjela izvršiti samoubstvo. Jednom sam pronašla sirćetnu kiselinu i popila. Dva puta sam se dokopala tableta. I svaki put sam mislila, sada je gotovo.
Nije mi lako pričati o tom paklu. Proganja me u snovima. Svaki mi je dan pred očima ono što sam tamo priživjela. Ne mogu zaboraviti i pitam se kako se normalno živi?
Najstrašniji mi je bio dan kada su mi dijete pokušali ubiti. Pošli su na moju curicu i rekli da će je nabiti na bajonet. Vrištala sam, preklinjala ih, molila... A onda sam samo pala u komu. Kada sam došla sebi nisam mogla prepoznati svoju djecu. Nikoga se više nisam sjećala. Nikoga. Ni sebe. Ni vlastitog imena se nisam mogla sjetiti.
Nisu čekali da se oporavim. Silovanja su nastavljena. Iz dana u dan. Iz noći u noć. Svaki dan u 365 dana. Želim zaboraviti, ali ne mogu. I tako smo živjeli do 18. aprila 1993. godine. Taj dan je naišao jedan čovjek, Srbin, prijatelj mojih roditelja. Otkupio nas je za 5.600 DM. Pustio nas je da idemo kuda želimo. Otišla sam u Tuzlu gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Nikome nisam pričala o Bijeljini. Sa 21. godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena. Uništena.
Ipak, nešto se lijepo desilo nakon skoro godinu dana. Mada sam mislila da se ništa više lijepo ne može desiti. Jedno prelijepo jutro, pojavio se moj muž. Nisam vjerovala da će se ikada pojaviti. Preživio je logor u Srbiji. Potom je bio u nekom centru u Hrvatskoj. U avgustu 1994. godine je sa još jednim zatočenikom uspio pobjeći. Išli su kroz šume i skrivali se. Na žalost, njegov prijatelj je na putu stao na minu i poginuo. On je nastavio dok nas nije našao.
Skamenila sam se kada sam ga ugledala. Ogromna radost pomiješala se sa strahom da će me ostaviti ako sazna što su mi radili. Pitala sam se da li će htjeti živjeti sa ženom koja je toliko puta silovana.....Nije me ostavio. Samo je obećao da me nikada neće pitati o stvarima o kojima ne želim govoriti.
Danas sam 60% invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu sa mužem, koji također ne radi, i dvoje djece. Hranimo se u Merhametovoj narodnoj kuhinji. Redovno idem na psiho-terapije. Doktori su mi dijagnosticirali trajnu promjenu ličnosti uzrokovanu proživljenom torturom, praćenu depresijom. Mjesečno primam 90KM socijalne pomoći. Lijekovi koje treba da pijem koštaju 250KM. Nemam tih para.
U januaru prošle godine vlasti su me obavijestile da moram napustiti stan u kojem živim. Rekli su da je naša kuća u Bijeljini obnovljena i da se možemo vratiti. Zamislite, od mene su tražili da se vratim u kuću u kojoj sam preživjela silna mučenja i silovana? Nismo izašli. Ovaj mjesec, 19. maja, dobila sam novi nalog za deložaciju. I sada ne znam što da radim. Ne želim nogom kročiti u Bijeljinu. Nikada. Strah me da ne vidim nekog od tih zločinaca. Čak i na televiziji.
Jedva preživljavam. Ali sanjam da vidim svoju djecu kako završavaju škole. Hoću da ih gledam dok rastu. Hoću da budu sretni, zdravi, da sutra imaju svoju porodicu koju će moći izdržavati.
"25.05.06: Sadake je odmah iz fonda obezbijedila hitnu pomoc u novcu za Asmiru i pozivamo na masovnije ukljucenje u ovu humanitarnu akciju.
29.05.06: Nasa Saradnica ponovo posjetila Asmiru S. i prerdala joj pomoc iz Fonda."
Pokusaj od ovog udruzenja dobiti Asmirinu adresu na email. Oni koji su u Bosni mogu na taj nacin pomoci direktno, a oni koji su vani mogu poslati novac preko raje ili ovakvih udruzenja.
U januaru prošle godine vlasti su me obavijestile da moram napustiti stan u kojem živim. Rekli su da je naša kuća u Bijeljini obnovljena i da se možemo vratiti. Zamislite, od mene su tražili da se vratim u kuću u kojoj sam preživjela silna mučenja i silovana? Nismo izašli. Ovaj mjesec, 19. maja, dobila sam novi nalog za deložaciju. I sada ne znam što da radim. Ne želim nogom kročiti u Bijeljinu. Nikada. Strah me da ne vidim nekog od tih zločinaca. Čak i na televiziji.
trebale bi im vlasti, opcina obezbijediti kakav privremeni smjestaj - ako je kuca zaista obnovljena , niko ih ne tjera da tamo zive, mogu prodati kucu
a do tada treba pritisnuti opcinu itd sve zive (ipak je predizborna u toku) da im nadju prikladan smjestaj
Imam jedan polujednostavan prijedlog. Jako je dobro sto ovaj forum inace redovno posjecuju ne samo demagozi, nego ljudi kojima vidis da zele i osjecaju potrebu da pomognu aktivno. Mislim da treba da se napravi neka tema ili mjesto gdje se mozemo registrovati ili nekako upisati za neke akcije ma koliko "male" ili "velike" bile. Jer ono tako sami nekako nesto pokrenemo i zaista mislim ma koliko male. Znaci prijedlog je neka vrsta liste i konkretno prijedloga, pa da se to vrti a da ne ide izmedju postova i ono dok tema zastari itd. Nego onako neku listu za registraciju i ponudu pomoci itd. Neko moze ponuditi vrijeme, neko neko sredstvo itd. Moderatori to mogu smisliti, inteligentni su to ljudi, pa da vidimo. Mozda sam ja i fulio, pa sve to ima, ali ovako kad procitas nesto, ne znam, glupo je ista komentarisati, zaista. Uzas je samo rijec.
P.S. preventivno bih da kazem da ova prica nema veze sa politikom,propagandom i slicnim pojmovima, za one koji ne vjeruju, neka malo prelistaju rijecnik stranih rijeci i pojasne mi vezu pojmova.
ObiVan wrote:Imam jedan polujednostavan prijedlog. Jako je dobro sto ovaj forum inace redovno posjecuju ne samo demagozi, nego ljudi kojima vidis da zele i osjecaju potrebu da pomognu aktivno. Mislim da treba da se napravi neka tema ili mjesto gdje se mozemo registrovati ili nekako upisati za neke akcije ma koliko "male" ili "velike" bile. Jer ono tako sami nekako nesto pokrenemo i zaista mislim ma koliko male. Znaci prijedlog je neka vrsta liste i konkretno prijedloga, pa da se to vrti a da ne ide izmedju postova i ono dok tema zastari itd. Nego onako neku listu za registraciju i ponudu pomoci itd. Neko moze ponuditi vrijeme, neko neko sredstvo itd. Moderatori to mogu smisliti, inteligentni su to ljudi, pa da vidimo. Mozda sam ja i fulio, pa sve to ima, ali ovako kad procitas nesto, ne znam, glupo je ista komentarisati, zaista. Uzas je samo rijec.
P.S. preventivno bih da kazem da ova prica nema veze sa politikom,propagandom i slicnim pojmovima, za one koji ne vjeruju, neka malo prelistaju rijecnik stranih rijeci i pojasne mi vezu pojmova.
obi, ono sto bi se moglo uraditi i sto bi se trebalo uraditi je napraviti podforum HUMANITARA
jer mi za svaku akciju (Bogu hvala uspjesnu) dobijemo po dvije teme, jedna za dogovaranje druga za izvjestavanje...
morti, znas i sam da ne ide tako...tebi je to 5 minuta telefoniranja, a vec zelis da prebacis duznost nekom drugom...
drugo, vidis da su oslabili i sa ZEPA akcijom....
mIRCerka wrote:morti, znas i sam da ne ide tako...tebi je to 5 minuta telefoniranja, a vec zelis da prebacis duznost nekom drugom...
drugo, vidis da su oslabili i sa ZEPA akcijom....
To nije nikakva odgovornost...već 5 minuta telefoniranja
Šala...
Jbg, kontao sam da joj neko drugi prezentira namjere jer znam da ima "iskusnijih" ljudi ovdje od mene, koji znaju šta reći!
Ja nisam dobar u pričanju...al u pisanju jesam...možda pismom a?
Nego, misliš da neće biti "lako"...
Što ne bi bilo?
morti, isla sam u banku neki dan i pare koje su trebale leci na ZEPA akciju nisu prosle tamo vec bog zna gdje i sad oni moraju uganjati gdje je otislo nesto sitno para i izvrsiti povrat...
kad ih zadavila nisam....
*********************
drugo, ako se neka akcija odvija, ne moze vise ljudi to voditi...
mora biti jedna, eventualno dvije osobe koje ce voditi...da se bude u toku...
*********************
trece, ne znam kako drukcije pomoci nego uplatiti na taj ziro racun pa nek joj oni salju...
nama je lako kad organizujemo akcije u Sarajevu
mIRCerka wrote:morti, isla sam u banku neki dan i pare koje su trebale leci na ZEPA akciju nisu prosle tamo vec bog zna gdje i sad oni moraju uganjati gdje je otislo nesto sitno para i izvrsiti povrat...
kad ih zadavila nisam....
*********************
drugo, ako se neka akcija odvija, ne moze vise ljudi to voditi...
mora biti jedna, eventualno dvije osobe koje ce voditi...da se bude u toku...
*********************
trece, ne znam kako drukcije pomoci nego uplatiti na taj ziro racun pa nek joj oni salju...
nama je lako kad organizujemo akcije u Sarajevu
Asmira i živi u Sa koliko sam ja shvatio...
A i ta ti je dobra...ima već postojeći žiro račun!
Samo treba biti dostupan svima na Sa-X-u!
Ja ću ga "iskopat" i "plasirat"...
Tnx!!!
Sretno sa ZEPOM!!!
I možel se i tu išta uraditi. Dati još pokoja parica?
Zelimo ponuditi jedno rjesenje posjetiocima Sarajevo-X foruma za pruzanje pomoci Asmiri S.
Prijedlog
U dogovoreni termin, krajem juna ili pocetkom jula da se uprilici sastank sa saradnicom HO Sadake u Sarajevu, kojoj bi se predala pomoc za Asmiru S.
To je baza prijedloga koju cemo lahko organizovati, ali mi cemo se potruditi da dovedemo Asmiru S. licno na sastanak, pa da joj licno i predate pomoc.
Preduslov je da Asmira S. bude mogla doci i da na sastanku vi ne pocinjete temu iz Bijeljine. Dovoljno i detaljno je o temi pisano. Ako ona o tome prica sama, to je druga stvar. Takodje da se ne fotografise.
Bilo bi pozeljno da se Asmiri preda pomoc i eventualno ponude neka rjesenje, kao stambeno, savjetodavno i sl.
Za sada bi bilo lijepo da orijentaciono vidimo koliko ima interesenata za sastanak. Nadamo se barem desetoro. Takodje molimo da se dogovorite oko jednog koordinatora izmedju vas, koji ce onda da se nama putem e-Maila javi sa priblizno tacnim brojem interesenata, a mi cemo njemu prenijeti termin i mjesto susreta.
