Da li su tijela jedini osjet u bivstvima nas
i slijeva li se ljubav samo dodirom ruke?
Ili nas veže iz dubine postojanja naših glas,
i duše se dotiču u svemiru, polako, šutke.
Slutiš li ljubav, ispod sklopljenih vjeđa
Kojim li to putovima ljubav noćas vrluda?
I ovaj prostor što bolom tijela nam vrijeđa
nestaje dodirom snova na kraju našeg puta.
Kad otvoriš oči i novo te zaboli svitanje.
Kad pružiš ruke i samoću u naručje primiš.
Kad hiljadu puta ponoviš si isto pitanje.
Kad nemaš odgovor, zašto, za koga živiš?
Shvatiš tijelo je glasnik, poruku duše nosi.
Okreni se, u dubinu iskreno pogledaj sebe.
Tamo ćeš odgovor saznati na pitanje tko si?
Pruži ruke ka svjetlu i dotaći ćeš mene......
Fortuna...
