apsidejzi wrote:Irsar wrote:Ako je ljudska inteligencija problem, onda je problem u svakom području djelovanja te inteligencije - uključujući nauku, pa i fiziku. Ako pak nije do inteligencije, barem ne u principu, onda je nemoguće pomiriti sljedeće dvije tvrdnje:
- ljudska inteligencija je sposobna znati istinu o bilo čemu i
- ljudska inteligencija je desecima hiljada godina bila navodno obmanuta idejom o Bogu.
Ili je ljudska inteligencija sposobna znati istinu, u kom slučaju nema govora o višemilenijskoj samoobmanu, ili nije, a ako nije onda nije sposobna znati nikakvu istinu niti biti u išta sigurna.
Prirodni zakoni su postojali i prije nego je covjek postojao tako da ti tvrdnja ne stoji. Prirodni zakoni su neovisni o ljudskoj inteligenciji. Covjek jeste smislio jezik (matematiku i fiziku) koji opisuje te zakone ali same pojave u prirodi su nevezane za nju. Gravitacija postoji sa ili bez ljudske inteligencije. Cak sta vise, gravitacija je postojala mnooooogo prije pojave homosapiensa.
Prema tome, tvoja prva tvrdnja je u potpunosti irelevantna a to ostavlja prostor da druga tvrnja bude pogresna.
Prirodni zakoni jesu neovisni od ljudske inteligencije/intelekta, ali ljudska inteligencija je očito sposobna uvidjeti i(li) opisati te zakone. Moja osnovna tvrdnja i ujedno jedna vrsta "posrednog dokaza" za postojanje Boga je jasna:
- ako čovjek ima inteligenciju s kojom je u stanju da napravi grandiozna djela (filozofska, naučna, arhitektonska i tako dalje), onda je apsurdno i pomisliti da takva inteligencija može biti "prevarena" navodnom "izmišljenom idejom Boga", i to prevarena milenijima.
Veličina takve greške je ogromna, toliko kolosalna i toliko zapanjujuća, da bi mogli smatrati je istinitom samo ako ujedno smatramo ljudsku inteligenciju retardiranom i idiotskom, i to u bukvalnom smislu. To da dio ljudi zaista ne zna ili neće da zna za Boga je jedna stvar (govorim o ateistima), ali sasvim druga stvar je reći kako niko od ljudi nikada nije znao za Boga, a među te ljude ubrajamo hiljade najboljih i najpobožnijih ljudi, pa na kraju i neke od najvećih filozofa ikada.
"Maksimalna inteligencija je nespojiva sa maksimalnom greškom." (greška ovdje bivajući upravo pretpostavka o tome da Bog zapravo ne postoji, pa svako ko misli drugačije kao "griješi").
Naravno, nisu svi oni imali spoznaju Boga na isti način, ali ovdje vrijede 2 stvari:
- svi se bar slažu u nekim opštim, neizbježnim osobinama Boga i
- to što neko gleda neki prirodni pejzaž sa jedne pozicije i samim time neke stvari subjektivno doživljava ne umanjuje validnost pogleda nekog drugog čovjeka tog istog pejzaža ("Da je more tinta ne bi bilo dostatno da se ispiše Allahova riječ"), analogno ovome je i "pogled na Boga".
Ideja o Bogu dolazi iz dva razloga: 1) Strah od prolaznosti i 2) potreba za sigurnosti.
Ideja dolazi od samog ljudskog Intelekta (sa velikim slovom "I"), istog onog Intelekta koji u principu sadrži svo znanje o svim stvarima ("I poučio je Adema imenima svega"); to je ideja o "Onome što stoji kao prvi uzrok svega ostalog" ili "Onome što najveće što se može 'zamisliti'". Bog je to "nešto".
Najveći i najpobožniji ljudi se nikako nisu bojali "prolaznosti" niti su tražili lažnu "sigurnost". Najveći Budistički monasi su bili u stanju da se samozapale i sagore bez da naprave ikakav pokret ili ispuste ikakav glas nelagode, jer su znali ono što su znali, a to je da je ovaj svijet zapravo iluzija svoje vrste, i da prava Realnost je zapravo Bog kao takav.
Gomila je primjerice Kršćanskih svetaca ili Islamskih evlija koji su se žrtvovali ili bili ubijeni, nekada na vrlo mučan način, a nisu osjetili strah "od prolaznosti" niti posebnu potrebu za sigurnošću.
Uostalom, "Samo Allahovo lice je vječno" i "Allah je utočište svemu", i ako su ove tvrdnje istina - a jesu - onda je sasvim razumno i realno da se za tim istinama čezne i povede.
Konačno, da sa drugog aspekta ukažem na jednu posebnu grešku koja se ovdje suptilno provlači, mada mnogima neprimjetno (pa i tebi). Tvrdnja da su "strah od prolaznosti" ili "potreba za sigurnosti" nešto iracionalno ili nešto loše može biti istinita samo ako se dokaže da su takve; no ljudska priroda je takva kakva jeste i nije sramota imati dozu straha "od prolaznosti" niti dozu "potrebe za sigurnosti"; željeti ukloniti takve čovjeku prirođene osobine je vid nasilja nad čovjekom, vid neprimjetnog napada na njegovu prirodu gdje ga se želi obmanuti time što će mu se reći da ga kao nema šta biti strah od prolaznosti i da je kao "jadno" imati čežnju za sigurnosti; ovaj strah i čežnja, naravno, imaju vrijednost najveću kada se u sve umiješa Bog.
Veoma je tesko priznati da si niko i nista.
"Čovjek je stvoren u liku Boga." i čovjek svakako nije "niko i ništa". I sa jezičkog aspekta i sa logičkog aspekta ova tvrdnja je potpuna neistina. Jezik sam upućuje na to, slijedom puke činjenice da riječ "čovjek" ne znači isto što i riječ "niko" ili "ništa". Sa logičke strane, ako bar ništa drugo, svaki čovjek je sam sebi "svako i mnogo".
Čovjek sa vjerskog aspekta ima svoju poziciju, dok je na Zemlji to je pozicija "palog Adema", i sa te pozicije čovjek se po Zemlji kreće "horizontalno" i "vertikalno". Vertikalno je najbitnije, a u tom slučaju je smjer ili prema "gore" (tj. Nebesima, odnosno Džennetu, odnosno Bogu), ili prema "dolje" (tj. prema dubinama provalije, prema Džehennemu).
Ego se ne moze pomiriti sa idejom da je prolazan i nebitan. Iz tog razloga su ljudi sirom planete stvorili svoju ideju boga koja je u principu ista svuda: Neka visa sila nece dozvoliti da JA budem prolazan. Sve ostalo je nadogradnja na tu ideju. Pakao i raj, ispitivanje, zivot nakon smrti i sl. To su price koje sluze za uvjeravanje. Baziraju se na kognitivnim predrasudama. Drugi razlog ideje o bogu je mnogo brutalniji. To je potreba za sigurnosti. Umjesto da se bude emotivno zreo, mnogo je lakse "osloniti se na srecu" (pardon Boga) i onda zivjeti u iluziji da je tako moralo biti. Na taj nacin opet stitis svoj ego od mnogih gluposti koje pocinis u zivotu. Vozis brzo, izazoves nesrecu, polomis se i umjesto da sebi priznas da si glup, mnogo je lakse reci da je neko eksterni tako propisao i zapisao. Nekako odgovornost skines sa sebe. Vise nisi ti taj koji je ignorantan za mnoge rizike. Dobijes imunitet na vlastitu glupost.
Kada se želi naučiti neka naučna teorija, ili naprosto neki vid ljudskog djelovanja, onda se kao učitelj konsultuju po mogućnosti najveći stručnjaci, vrhunski učenjaci u svom polju. Svako bi radije da ga liječi vrsni i iskusni doktor radije nego neki tek "diplomirani", a pogotovo radije nego neko ko o liječenju nema pojma.
Isto tako, ako se žele znati stvari o vjeri, pitaju se vrhunski među učenjacima. Ili prosto vrhunski teolozi neovisno od vjere, jer ipak "Allah je jedan" i samim time istina je jedna, neovisno od koga dolazi. Ovo što si ti gore napisao možda zastupaju "najniži" i "najmanje učeni" među vjernicima. Ali nikako oni najviše učeni.
Primjerice, što se tiče ega, zapravo je interesantno koliko su religije "impersonalne". Bog > sve, pa ako znači i da čovjek na "Božijem putu" žrtvuje sve i svoj život. Ibrahim se morao pokoriti Allahu i "krenuti" da kao žrtvu prinese vlastitog sina. Lut je morao izaći iz svog grada i ne okretati se za svojom ženom koja je ostala da bude uništena među svim drugim. Junusa je progutala "riba" u kojoj je ostao dok nije uvidio grešku svog ega.
Konačno, Iblis, Adem i Hava su protjerani iz Dženneta zbog svog pada, a pogotovo prvi.
Religije su tu da suzbiju ego, da mu "potkrešu krila", a nikako da udovolje brojnim prohtjevima ljudi. Da je drugačije, pa onda ne bi čitavi narodi bili uništavani zbog toga što se odaju egoizmu svoje vrste.