Savršenstvo podrazumijeva dobro, jasno je da to nisu istoznačni pojmovi, ali jedan na drugog upućuju. I ne, ne postoji "savršeno zlo", mislim kako uopće reći tako nešto? Diviš li se ti tom "savršenom zlu"? Smatraš li ga nečim poželjnim, lijepim? Naravno da ne, osim ako nisi psihopata koje svakako ne interesuju ove diskusije i samo ih zanima vlastiti ego.Bloo wrote:Spinoza - baci oko na njegove stavove.
Ne slažem se da je savršenstvo istoznačno sa dobrotom.
Nešto neće biti savršeno "loše", ali može biti savršeno zlo (šta je zlo, a šta bi bilo savršeno zlo kada govorimo o ljudima jer operišemo unutar našeg ograničenog shvatanja dobra i zla) , mada sada možemo ući u duboke diskusije o dobrom i kako ga interpretiramo ja i ti, pa možda i završimo na utilitarizmu.
Dobro i zlo kao karakteristike su ljudske osobine i/ili oznake za ljudska djela (jer operišemo samo unutar pojmova unutar ljudskog svijeta) i pojmimo ih kroz ljudsko djelovanje.
S druge strane, kada se kaže na primjer "savršen potez u igri" ili "savršen igrač", ili opet "savršen sklad", gotovo pa se može riječ "savršen" zamijeniti sa riječju "dobro". To zato što, iako nisu sinonimi, upućuju na isto, na istu misao o nečemu ili nekome. "Savršen čovjek" je stoga, zapravo, "savršeno dobar čovjek", a nikako "savršeno loš čovjek". Jezik sam na to posredno upućuje.
Ovo sad ispada kao mi ne možemo ništa znati, jer nismo sigurni da je kao "to to". Samo mali problem ti stvara činjenica da mi ipak možemo znati šta je zlo, a šta dobro. To što na ovom svijetu ne postoji apsolutno/potpuno dobro niti zlo, već je uvijek prisutna primjesa jednog u drugom, ne mijenja činjenicu da nešto jeste "većinski dobro" ili "većinski zlo", odnosno jednom riječju "dobro" ili "zlo" kao takvo. Pojednostavljivanje nije isto što i negacija.Ne možemo znati šta je ili da li postoji protopojam/princip/ideal DOBROTE/DOBRA - ZLA niti da li je ovo što mi vidimo kao manifestaciju dobra/dobrote - zla stvarno to.