banjaluka078 wrote: ↑04/07/2025 23:27
Tekst je dao naslustiti da se predloženi tekst zakona može tumačiti kao uskraćivanje pristupa svakom s vjerskim obilježjem, zao sam i napisala dio koji si kvotao.
kuli1961 wrote: ↑04/07/2025 23:05
Kako sam po opredjeljenju ateista, i kad mi je već Ustav dao tu komociju, ne želim da mi bilo kakav postupak vodi osoba koja se privatno pronalazi u nekoj religiji, a tu pripadnost pokazuje nošenjem vjerskog simbola u javnom poslu.
Ali kako ćemo znati? Možda ima lančić s privjeskom ispod toge, možda je musliman vjernik-praktikant koji ne nosi bradu.
Je li nam to OK? Ili je možda gorljivi vjernik, kakvih znam nekoliko u BL pravosuđu, ali ne nosi oznaku, mada znam da srijedom i petkom posti, svakog vikenda je u obilasku nekog manastira, a u slušalicama ima pojanje, jer ga/nju to opušta. Parkira vozilo s onim što ja zovem mini-oltar s retrovizora.
Ništa mi ne znači, onda, što ne manifestuje svoje vjerovanje brojanicom ili krstom, ako je na istom ili višem stepenu vjere kao ona žena s maramom na glavi. A čini mi se da se samo njoj uskraćuje pravo da se bavi i tim poslom ako je bila u stanju steći sve potrebne uslove.
Nisam baš neki vjernik, moja okolina bi rekla da to nisam uopšte, ne uklapam se u svijet tih dogmi i stvari koje se ne smiju propititvati, prije bih rekla da sam agnostik, da ne bude da branim pokrivene žene iz tog razloga. Nego mi se jednostavno ne čini fer, jer je jedino njeno vjerovanje vidljivo u odnosu na ostale koji ne upadaju u oči, bar ne na prvu.
Btw, nemam predrasuda, a ni zabluda, prema vjernicima, znam ih dovoljno da znam da ih ima svakakvog morala i stavova, kao i kod svih drugih vrsta ljudi, ne vjerujem da bi mi smetalo da mi neko ko vjeruje odlučuje o predmetu. Ili ima integritet koji se traži od sudije ili nema, kao svaka druga osoba.
(S druge strane, smeta mi prigovor svijesti kod ljekara koji su izabrali da se bave ginekologijom u državnoj bolnici, ali odbijaju da rade abortuse. Digresija je, znam, ali to mi je praktičniji primjer profesije u kojoj vjerovanje može biti smetnja.)
Ne, ne mogu se saglasiti sa tobom da citirani tekst otvara mogućnost tumačenja na način da se
svakom onemogućava pristup sudu. iz teksta sasvim jasno proizlazi da se predložena norma odnosi samo na nosioce pravosudne funkcije, a ne na stranke i "nesudsko" osoblje pravosudne institucije.
Da li je neko stvarni pripadnik neke religije, da li praktikuje kanone/regule te religije, a pri tome u vršenju javne funkcije, to pripadanje ne iskazuje javno kakrakterističnim obilježjima, ja to ne mogu znati, niti me nešto interesuje. Medjutim, ako se njegovo/njeno pripadanje kanonima, kosi sa važećom legislativom, a kako imam dugogodišnje iskustvo u pravnoj nauci i nešto malo saznanja o kanonima/pravilima religija, to iskustvo mi može pomoći da prepoznam da o mojoj pravnoj stvari nije odlučivao/la u skladu sa svjetovnim zakonima, vec shodno pravilima njegove/njene religije.
Mene zaista ne zanima da li je neko pripadnik neke religije, to je potpuno privatna, lična stvar te osobe. Koliko god sam dužan da poštujem to njegovo/njeno pravo, isto toliko imam i ja pravo da i ta osoba poštuje moje pravo "nevjerovanja", pogotovo što mi Ustav to pravo garantuje u segmentu javne vlasti.
Nije mi poznat slučaj da se neki ljekar pozvao na prigovor savjesti o kome govoriš. AKo jeste, smatram da je tada prekršio Hipokratovu zakletvu i da se to mora sankcionisati. A kod sankcionisanja, e tu smo vec na terenu primjene zakona, dok uglavnom komentarišemo sadržaj norme, a to su dvije (nažalost) odvojene situacije.
Ponavljam, vjersko obilježje u vršenju javne funkcije se MORA odvojiti od vjerskog obilježja u svakodnevnom životu, mimo javnog sektora.
Digresija:
Koliko je ovo teška tema, pogrešno shvaćena i još pogrešnije primijenjena u svakodnevnom životu, govori i primjer sadržaja Zakona o praznicima RS:
On poznaje svjetovne praznike (član 2) i vjerske (član 7). Za vjerske, muslimani, katolici i pravoslavci imaju pravo na plaćeno odsustvo (detaljnije čl

. Medjutim, praksa je sasvim drugačija. Npr, ako ste pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, Božić i Badnji dan ne radite, ne radite ni za Veliki Petak koji prethodi Uskrsu/Vaskrsu, to su već 3 dana. U praksi, to se protegne i Uskršnji/Vaskršnji ponedjeljak. Muslimani takodje imaju pravo plaćenog odsustva u vrijeme Bajrama.
Za slavu, primjeniv je stav 4 člana 8. "Građani imaju pravo na plaćeno odsustvo s posla, po vlastitom izboru, do dva dana u toku kalendarske godine, na dane svojih ostalih vjerskih praznika". To je već 5 dana, barem,ako slava padne u radni dan.
Gdje su tu ateisti, agnostici, "nevjernici"? A enitet je tzv. sekularni, kao i država?