Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post Reply
aldinjo
Posts: 5019
Joined: 03/07/2011 02:49

#426 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo »

A heroja rahmetli Zaima Imamovića niko da spomene. :( 9.10.1995.-9.10.2015.
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#427 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

Dvije decenije od pogibije heroja sa Drine


Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan" i "Zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo je u petak 9. oktobra organizovao obilježavanje 20. godišnjice od pogibije legendarnog komandanta, dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan” brigadira Zaima Imamovića.

U haremu Ali-pašine džamije na Zaimov mezar cvijeće je položila njegova porodica kao i brojne delagacije iz Sarajeva i Goražda, a nakon toga je brigadni imam Haris efendija Hadžić predvodio vjerski program. Sjećanje na lik i djelo ovog legendarnog komandanta nastavljeno je u Domu mladih Skenderija gdje je upriličena akademija na kojoj su o rahmetli Imamoviću velikom broju prisutnih govorili njegov saborac Derviš Hadžić – Dedo kao i zvaničnici premijer BPK g-din Emir Oković i ministar za boračka pitanja u Vladi KS g-din Muharem Fišo.

Zaim Imamović rođen je 22. aprila 1961. godine u selu Poratak kod Ilovače. Vojnu karijeru u JNA završio je u činu kapetana prve klase ilegalno napuštajući kasarnu 08. aprila 1992. godine. U Hrasnici pored Sarajeva priključio se Teritorijalnoj odbrani RBiH odakle je 10. aprila sa grupom od osamdesetak dobrovoljaca krenuo preko Igmana, Bjelašnice i Grepka za Istočnu Bosnu. Odmah po dolasku 16. aprila formira Prvu drinsku brigadu i kao njen komandant organizira odbranu lijeve obale Drine sa gradom Goraždem. Početkom ratne 95. godine u Tarčinu je formirana 14. divizija Prvog korpusa Armije RBiH sa zadatkom prolaza u dolinu Drine i spajanja Goražda sa slobodnom teritorijom. Zaim Imamović imenovan je na dužnost komandanta 14. divizije, a pod njegovom komandom 14. divizija nizala je stalne uspjehe oslobađajući visove Treskavice prema Foči i Kalinoviku. Zaim je bio komandant, ali i borac u prvim borbenim redovima, tako je postupao tokom cjelokupnog svog ratnog puta pa su uz pobjede dolazila i Zaimova ranjavanja. Ranjavan je šest puta.

Dva dana prije uspostave trajnog mira u BiH 9. oktobra 1995. godine u trenucima kada je neustrašivi Zaim sa saborcima lomio i posljednju odbranu agresora na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler četničke granate. Zaustavljen je na putu ka rodnom Goraždu u ostvarenju životnog cilja, a to je spojiti goraždansku sa slobodnom teritorijom ostatka države. Zaimu Imamoviću je na dan dženaze dodijeljen čin brigadira, a za herojski doprinos u odbrani od agresije posthumno je odlikovan "Zlatnim ljiljanom" 1996. godine.

http://www.zlatniljiljani-ks.org/index. ... a-sa-drine
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#428 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

https://www.youtube.com/watch?v=D-I0QFtQCXQ

Dan Zlatnih ljiljana 06.05.2015. KSC Ilidža
User avatar
Tesla10
Posts: 1894
Joined: 14/05/2013 14:44

#429 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Tesla10 »

Rođen u Srbiji, odrastao u Beogradu, borio se kao pripadnik ARBiH, te na kraju i položio svoj život za "Jednu nam jedinu".

To vam je ljudi moji Mihajlo Petrović. Legenda Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Kada su mnogi davali pare i pare samo da se spase od puške koju su trebali da uzmu i da brane našu državu, Mihajlo je dobrovoljno stupio u redove ARBiH. Dolazio je iz porodice koja je generacijama ratovala protiv okupatora, tako da ga službovanje nije moglo da zaobiđe. Imao je priliku da pobjegne u svoj rodni Beograd ili čak možda i bolje u Zagreb, ali Mihajlo to nije uradio. Ostao je da se bori. A evo šta je na samome početku rekao svojim suborcima:

"Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj djed borio se na Solunskom frontu protiv austrougarskih fašista, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Njih će biti i više i bolje naoružanih, ali ne bojte se - junak umire samo jednom, a kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja neka otima od neprijatelja, u tami slušajte moj glas jer nemamo radioveza, nemamo motorola. Slušajte i radite šta naredim. I zapamtite, između ovog našeg nezaštićenog naroda i njih stojite samo vi..."

I stao je. Stao je hrabro, borio se hrabro i poginuo hrabro. Onako kako je i živio. Čista obraza i uzdignute bosanske glave. Jer imao je običaj da kaže kako možda rođenjem nije Bosanac, ali je to postao srcem i dušom tokom svoga života.

Image

Jučer mu je bila godišnjica. Slava ti Mihajlo Petroviću!!!
Drinski
Posts: 6281
Joined: 25/03/2014 10:24

#430 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Drinski »

Ponekada pomislim da, u određenim odsudnim trenutcima po opstanak naroda, Bog pošalje svog misionara, izbavitelja, spasioca...Kapetana...

Hajrudin Hajro Mešić
30.10.1992.godine - 30.10.2015.godine

Komandantu...

http://www.youtube.com/watch?v=-xuwzHl3ZfU
Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#431 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Škobo Habu »

bhnapoleon1 wrote:
(nepoznati autor)]
Velid Džindo.
bhnapoleon1
Posts: 6497
Joined: 11/05/2014 23:47

#432 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by bhnapoleon1 »

Škobo Habu wrote:
bhnapoleon1 wrote:
(nepoznati autor)]
Velid Džindo.
Prva linija“, List Armije BiH, broj 40, 15.mart 1996.
Komandant koji je „čitao“ četnike
U srcu Bosne nalazi se grad Olovo koji, kao i cijela BiH, ima svoje heroje. Jedan od njih je legendarni komandant Senahid Bolić Bolo. Rođen je u Bakićima, mjesto nedaleko od Olova, 1958. godine. U Olovu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a u Sarajevu Fakultet političkih nauka i stekao zvanje profesora općenarodne odbrane. Znanje stečeno na fakultetu omogućilo mu je da stane na čelo i organizira odbranu RBiH. Prije agresije radio je kao šef osiguranja u ŠIP „Stupčanica“ iz Olova.
Bolino šesto čulo
Ime Senahida Bolića Bole, hrabrog bošnjačkog patriote, ulijevalo je snagu, kako borcima tako stanovništvu i prognanicima, kao i kolebljivcima koji još nisu shvatili šta se sprema državi RBiH. Njegovo ime među četnicima Romanije i Zvijezde izazivalo je strahopoštovanje.
U prvim mjesecima 1992. godine sve je više ekcesa, u kojima su Bošnjaci olovske opštine gubili glave. Rat postaje neizbježan. Bolo je bio vizionar događaja koji će se desiti, pa je zbog toga pripremao svoj kraj za odbranu. Za sve što će se desiti Bolo je imao šesto čulo. Doalzi do formiranja Opštinskog kriznog štaba Olovo i štabova u svim mjesnim zajednicima. U aprilu 1992. godine počinje otvorena agresija na RBiH. Na Olovu se uređuje linija odbrane. Te linije, koje je postavio komadant Bolo sa svojim saradnicima, u pravcu Sarajeva i Sokoca, preko Kaljine, i danas su najdalje od grada Olova. Bolo bi za njih govorio: „Ovo su beton-linije za četnike i oni će se od njih odbiti kao od zid smrti“. To se pokazalo tačnim.
Čovjek za sva vremena
Shvatajući strateški značaj Olova za povezivanje romanijskih četnika sa onim sa Ozrena, četnički đenerali izdaju naređenje: „Zauzeti Olovo i uspostaviti koridor dolinom rijeke Krivaje“. Četnička armada za ubijanje na svom krvavom putu od Drine približava se kapijama Olova. Nesretni muhadžiri iz Podrinja pričaju o strahotama koje čine razne vojne i paravojne srpske jedinice. Linije odbrane Olova, duge preko 50 kilometara, zaustavljaju četničku armadu. Od 7. augusta 1992. godine četnički napadi na olovske slobodne teritorije nisu prestajali. Od tada počinje sistematskog razaranje Olova, prekidano samo kada su izvođeni kombinirani tenkovsko-pješadijski napadi, koji se odbijaju od olovsku „beton-liniju“. Za četnike i njihove đenerale Olovo postaje samo san. Najžešće napade izvodili su na legendarno Kruševo, liniju koju brane borci pod komandom komandanta Bole. U prvom sudaru sa četnicima na Kruševu Bolo izdaje posljednja uputstva: „Pustite ih dosta blizu, pa ćemo ih „složiti kao grom iz vedra neba“.“ Čuje se rad četničkih kamiona koji su se približavali, a zatim se pojavi praga koja je neprestano pucala. Zgledasmo se.
Boline „beton-linije“ za četnike
Zatim se pojaviše bradati četnici koji su mnogo psovali. Prvo puca RPG, koji pragu pretvara u gomilu gvožđa, a zatim se otvori žestoka pješadijska paljba. Četnici su tada doživjeli klasični vojni poraz i odbili se od Bolinu „beton-liniju“. Ogromnu hrabrost tada su pokazali borci komandanta Bole, borci Protivdiverzantskog odreda Olovo pod komandom Emira Mešića, kao i borci sa područja opština Sokolac, Ilijaš i drugih bosanskih mjesta. Zarobljen je jedan broj automatskog oružja, minobacači manjeg kalibra, sredstva veze, jedan PAM i druga materijalno-tehnička sredstva.
Ofanziva sa Kruševa prenosi se na Olovske Luke, gdje je i slomljena. Od tada počinje totalno rušenje Olova, na koje je palo preko osamsto hiljada granata. Tada se počinje pisati historija o gradu Olovu i njegovim herojima. Pred komandantom Bolom njegovi saborci položili su svečanu obavezu 18. septembra 1992. godine da će braniti RbiH svim sredstvima, pa i svojim životima.
Od tada se nižu ofanzive na Olovo, jer četnička neman ne može da shvati da je samo san četnički koridor dolinom Krivaje. Preduzimaju ofanzive na Kruševo, Olovske Luke, Gradinu, Kremenjaču, Konjsko brdo, Kozlovac, Krušku, Salikovac, Kamen, Golo brdo...Štab TO Olovo preimenovan je u 1. olovsku brdsku brigadu, koja zbog svojih velikih uspjeha dobija naziv „slavna“. Legendarni komandant Bolo postaje komandant jednog od bataljona Olovske brigade koji brani južne kapije Olova.
Komandant Bolo je kao „Dobri“, stiže svuda i na svako mjesto. Kada treba, na prvoj je liniji odbrane, na teferičima kada se žene njegovi borci, u oblisaku bolsenih i ranjenih, klanja gotovo svaku dženazu...Nur bosanskih šehida bio mu je vodilja na putu ka slobodi, jer je znao da će njihova svjetlost vječno sijati. Našao bi vremena i za društvo i prijatelje u Olovu, Kladnju, Živinicama, Tuzli...Od prvih borbi na Olovu, sve što je imao stavio je u funkciju odbrane Olova i RbiH. Porodica komadanta Bole je uz njega, uz samu liniju fronta. otac Taib, majka Esma, kćerka Aida, sin Jasmin i mnogobrojna rodbina.
Prekretnica u bosanskom ratu
Borci komandanta Bole, kao i borci Sokolačkog i Ilijaškog bataljona linije odbrane pomijeraju naprijed tri puta i četnike odbacuju još dalje od Olova. Četnici doživljavaju klasične vojne poraze što ih dovodi do ludila. Na olovsko bojište četnici dolaze po kazni. Jednom od najžešćih četničkih ofanziva na Olovo komanduje general Mladić. Ofanziva neprestano traje preko 70 dana i zasigurno predstavlja prekretnicu u bosanskom ratu.
Smjenjuju se kombinirani tenkovsko-pješadijski napadi u prekidima artiljerijskih priprema, koje traju od pet sati ujutro do 23 sata noću. Četničke talase smrti odbijaju borci Olova, Sokoca, Ilijaša, Operativne grupe 3, kao i borci Drugog korpusa ARBiH. Najžešći napadi na legendarno Kruševo, čijom odbranu komanduje jedan od najboljih sinova BiH Senahid Bolić Bolo.
Bolo je „čitao“ četnike i prebacivao potrebne snage za odbijanje napada. Na jednom od dogovora kratko reče: „Četnici su probali napade gotovo na sva mjesta. Sada će pokušati napad na Kremenjaču, jer im je došlo pojačanje. Ali to nije ništa kako će udariti na Kruševo. Te tačke moramo braniti pod svaku cijenu. Tu prebaciti MTS, a imat ćemo podršku PAM-ova.“
Mladić nastoji zauzeti Olovo i tako razdvojiti dvije najveće slobodne teritorije- tuzlansku i zeničku. Paljanskoj i beogradskoj televiziji daje saopćenje da će zauzeti Olovo i tako za Srbe završiti rat i BiH podijeliti u enklave.
U sami cik zore poče artiljerijska priprema. Salve granata iz haubica, minobacača, VBR-ova, tenkova i svega čime su četnici raspolagali orale su bosansku zemlju od pet do devet sati. Tada zavlada grobna tišina od koje se ledi krv u žilama. Jedan četnik promuklo govori svom oficiru koji ga tjera naprijed: „Idi, vidiš da je sve balija i omara, sve će nas pobiti“. Četnici počeše iz straha pucati sijačima smrti. Tada složismo i mi. Puca i komandant Bolo i izdaje komandu da počne „rika lavova“. Složiše dva naša Pam-a i odbiše još jedan talas smrti.
Komandant Bolo imao je pravo kada je pominjao Kruševo. Najžešći napad polovinom januara 1994. godine usmjeren je ka školi na Kruševu. Kreće tenkovsko-.pješadijski napad. Borbe se vode za svaku kuću, a nama ponestaje municije. Rika tenkova je sve bliža i tri četnička tenka pređoše preko naših linija. ali ni jedan živi četnik. Linije počeše disati. Tenkovi se zaustaviše, a naši borci neutralisaše posade u njima. Naše veze gotovo su isprekidane. Na motorolu čujemo kako četničke vojvode psuju i naređuju da se vrate tenkovi.
Komandant ulazi u legendu
Kreće još jedan talas smrti.
Prekaljeni Olovljani uništavaju preko 40 oklopnih sredstava agresora, a ogroman broj četnika izbacuju iz stroja. Bez obzira na gubitke, četnici ubacuju nove snage. Kruševo je čas u našim čas u njihovim rukama. Trebalo je u borbu uvesti nove snage. Na kratkom dogovoru komandant Bolo reče:“ Ja ću ih uvesti. Najbolje poznajem teren“. U borbu uvodi elitne olovske jedinice „Džokere“, sokolačke „Kobre“, kao i živiničke „Ose“. Sa osmijehom na licu, bez šljema na glavi, sa sijačem smrti u rukama, komandant Bolo na čelu kolone krenuo je najkraćim putem ka Kruševu. Na polasku neko mu reče: Pazi, komadante, nemoj ići rudničkim putem prema Prgoševu. Taj put najviše granatiraju!“.
Bolo je krenuo baš tim putem, jer je bio najkraći do direktnog sudara sa četnicima. Tada poče ponovno granatiranje i jedna granata pada među grupu boraca koje je predvodio komandant Bolo. Kada se dim razišao, neko doviknu: „Bolo je pogođen!“. kako su naš borci u žaru bitke bili izmiješani sa četnicima, oni su to dojavili četničkoj komandti, koja je tu vijest odmah plasirala putem četničkih medija Sokoca i Beograda.
Geler granate zakačio je slavnog komandanta Bolu iznad čela 14. januara 1994. godine. Njegovo srce je prestalo kucati u tuzlanskoj bolnici 22. januara 1994. godine. Njegova dženaza obavljena je na šehidskom mezarju u Olovu.
Dobitnik je najvećeg armijskog priznanja „Zlatni ljiljan“ i "Ordena za vojne zasluge sa zlatnim mačevima", a kao uspomena na njegovo herojsko djelo jedan od bataljona Olovske brigade nosi njegovo ime. U temelje slobodne BiH ugradili su svoje živote mnogi patrioti, koji su svojom krvlju ispisali najmlađu bošnjačku historiju. Šehidi ne umiru, jer njihova svjetlost vječno će sijati i biti vodilja bošnjačkim generacijama.
Hadžija Hadžiabdić

Dnevni izvještaj za dan 15.11.1993. godine
U toku četničke ofanzive koja je počela 08.11.1993. godine odvijale su se velike borbe u zoni odgovornosti 2.b.b. počev od Gradine preko Konjskog brda, Lipe, Gaja da bi 15.11.1993. zahvatila i Kremenjaču. Dok su u punom jeku trajali napadi na Lipu, javljeno je u komandu 2.b.b. iz komande brigade da su preko prisluškivanja čuli da četnici traže motornu pilu za prosijecanje trase tenku. Po prenošenju ove informacije gospodin komandant Bolić Senahid odmah je zaključio da se ta informacija odnosi na Kremenjaču, prije svega zbog značaja te kote (strategijskog) za odbranu područja Olova a i šire. Prenio je prisutnim članovima komande zadatke koje treba da rade u njegovom odsustvu a ako zapne da ga zovu telefonom a da on ide sa Nailom na Kremenjaču. Komandant g-din Bolo reče:“Naile, oblači se, idemo pravac Kremenjača“. Bilo je dvadeset pet do 2 kada smo pošli. Snijeg je počeo da pada dok su detonacije odzvanjale Nišičkom visoravni i dolinom rijeke Krivaje. Na Bakićima je vrilo kao u grotlu. Padali su projektili iz haubice, tenkova, MB svih kalibara a taj dan se prvi put oglasio i VBR sa Plana. Pored svog tog naoružanja i tehnike, neprijatelj je upotrebljavao i lansirne rakete tipa „Oganj“ po Gornjim Bakićima i Koti tt 1030. Taj dan, do polaska na Kremenjaču, imali smo jednog poginulog komandira voda Višća Vahida zvanog „Meški“ i 4 ranjena borca i to: Muftić Fikreta, Đogić Mehmeda, Sokolar Ahmeta i Ibrahimović Nerzina-teže ranjenog. Idući prema Kremenjači rekao sam g-dinu komandantu da su naši borci heroji s obzirom na naoružanje sa kojim raspolažu u odnosu na četnike i njihovu tehniku. Na to mi je g-din komandant odgovorio:“Nisu oni heroji nego divovi“. Uz razgovor stigli smo u reon čete Musići-Klinčići. Mokri, bijeli od snijega koji je sve više padao a za kojeg g-din komandant reče da nas on može u velikom dijelu spasiti.
Na liniji vojnici u rovovima pitaju nas šta ima novog u Bakićima. „Čujete“, reče g-din komandant, „puca se, bori se, ne damo se, a šta je sa vama?“, „Evo i ovdje su dolazili četnici. Pripucali smo na njih pa su se povukli“-rekao je jedan od boraca. Gospodin komandant je upozorio prisutne o našim gubitcima a odatle smo krenuli ka Borovcu. Kroz šalu borci su dobacivali: „Da Vas ne poslušasmo, gospodine komandante i ne iskopasmo tranšee, bilo bi nas dosta ranjenih i poginuli“.“Eto dosta ste iskopali ali mogli ste to vi davno završit“. Na to borci odgovoriše da nisu bili ni svjesni šta znači ukopanost i utvrđenost linije. Da napomenem da prije dva dana napada na Kremenjaču nije bilo ni metra tranšee pa ima je g-din komandant rekao da imaju dva dana roka da to iskopaju jer će četnici za 3 napasti Kremenjaču, što se i obistinilo. Idući prema Kremenjači šuma ječi od silnih detonacija i pješadijskog naoružanja. Uz to, čuju se povici četnika našim borcima:“Predajte se kao i Crnoriječani“,“Nećemo vam ništa“,“Je li vam bolji Fikret ili Alija“ a onda ospu rafali iz 84-ke i ostalog pješadijskog naoružanja potpomognuto artiljerijskim oruđem, pa ponovo. Stigosmo i do bojišta na Kremenjači-lijeva bočna strana, gdje nađosmo Hasiba Sirću, Kučanović Sifeta i još jednog momka, borca, u rovu. Isti nas upoznaše sa situacijom na licu mjesta. Prišli su im četnici blizu, u što smo se i sami uvjerili primijetivši četnika u pretrčavanju ispred p/k naše l/o. Tenk je blizu i izaziva psihološku nestabilnost prisutnih boraca jer im je to prvo vatreno krštenje. Kučanović Sifeta je uhvatila panika i veli:“Bježimo, pohvatati će nas četnici, pobiće nas, poklati!.Na te riječi g-din komandant je uzvratio riječima:“Šta bježati!“, na što sam dodao:“Nemoj da te prislonimo mi uz tu bajtu“.Sokoli i hrabri komandant Bolo borce i daje im upute kako da pucaju i to samo pojedinačno a nikako rafalno kao što su to do sada činili. I sami smo otvarali vatru po potrebi. Krećemo dalje do susjednog rova.Isti je pun. Kada borci ugledaše g-dina k-danata, kao da ih sunce obasja i povikaše:“Sada idemo i u Krivajeviće!“. Taj prizor ne mogu dočarati i opisati. To treba doživjeti. U sljedećem rovu su bili Merdan Rifet-nišandžija ručnog bacača i još jedan borac. Tu su prisutni borci borci rekli da više nema problema, četnici nam ne mogu ništa. Poslije su nam prisutni pričali da je napad počeo ujutro u 8:20 h, da imaju jednog poginulog borca-Karamović Suada i više teže i lakše ranjenih , i to: Karamović Zihnija, Karamović Avdija, Sirćo Alija i Kučanović Zahid. Dok smo bili prisutni tu, g-din k-dant je dao upute šta dalje činiti. Upozorio je prisutne da se ne boje tenka, da tenk vrši najviše psihološki pritisak na naše borce, da se ne puca u prazno i nasumice, da se ne puca rafalno,da se štedi municija. Naredio je meni da se ove upute prenesu borcima na lijevoj strani Kremenjače a on ide desno zajedno sa Merdan Rifetom te da se nađemo nasred Kremenjače. G-din K-dant je uputio u tom pravcu a ja sam još uvijek ostao tu. Razgovarao sam sa borcima o početku i vremenu napada. Snijeg je još uvijek padao. Pitao sam borce da li su gladni. Rekoše u glas da jesu. Nisu ni doručkovali ni ručali.
U tom momentu je i pravca Kremenjače dotrčao Karamović Miralem, uz glasne povike: „Ljudi, past će Kremenjača, gotovo je nestalo minucije“,a taj isti borac je bio lakše ranjen. Upozorio sam ga da ne galami i rekao dam mu da ide od rova do rova i pokupi municije koliko može i da iz svake bajte ide po jedan borac na ispomoć gore na kotu, što je isti i učinio. Zbog krvarenja rane te je poslove prenio na k-dira voda Merdan Akifa. U međuvremenu stigla je večera koju su nosili maloljetni borci. Ponovo je počela pucnjava na koju je odgovoreno. Borci u toj bajti su počeli jesti a nosači hrane su nabrali niz Malu Kremenjaču. Nije prošlo puno vremena kada je stigao Merdan Akif sa municijom i 6 boraca koji su pošli na ispomoć. Od Akifa sam uzeo municiju i sa tih 6 boraca pošao na plato Kremenjače dok sam Akifu rekao da ostane tu sa borcima, što je i učinio. Pucnjava je nastavljena a mi smo se probijali uz Kremenjaču trčeći i puzeći pošto l/o nije bila uvezana tranšeom. Stigli smo na bok Kremenjače gdje se vodila žestoka borba. Četnici su pogodili i zapalili jednu bajtu. Tu smo ušli u tranšeu i nismo odmah mogli dalje pošto su oko nas zviždale i padale granate. Prošlo je par minuta i pošto niko nije smio da prenese municiju do ostalih. Ja sam rekao Fehimu Merdanu da otvori vatru dok pretrčim jer je taj terena bio izložen jakoj vatri a i osvjetljenje je davala zapaljena bajta. Uspio sam pretrčati do Idriza Sirće koji je sa još trojicom boraca pucao u pravcu agresora. Dao sam mu municiju, kao i ostalim. Krenuo sa dalje. Na jednom mjestu tranšea je bila natkrivena oblicama debljine 10-12 cm, u dužini 2-3 metra. Provlačeći se ispod nje, ugledao sam vojnika koji je ležao u tranšei, prekoračio sam ga i dodao municiju još dvojici boraca koji su bili 5-6 metara od natkrivenog dijela. Pitali su me ko sam, pošto me nisu poznavali a ni ja njih. Rekao sam im da sam naš. Pitao sam ima li još neko do njih, odgovorili su mi na nema niko više jer su se morali povući na bokove Kremenjače od silne artiljerije. Ostao sam sa njima 20-ak minuta. Ispričali su mi šta je bilo. Rekao sam im da je k-dant Bolo tu i odmah su bili vedriji i osjećali su se jače. Zatim sam im rekao da smo se dogovorili da se nađemo na Kremenjači. Znao sam, poslije njihovog kazivanja, da se nećemo moći naći tu. Uskoro je pao mrak i ja sam se povukao do rova gdje je još uvijek gorjela bajta. Četnici su smanjili napade odnosno prestajali su napadati, samo su održavali vatru iz pješadijskog naoružanja i povremeno su granatirali. l/o. Nakon toga, stigao je Karamović I- koji je rekao da je Rifet Merdan – Riki lakše ranjen i još 2-3 kojim ne znam imena te da je sreo k-danta koji se uputio na Musiće jer je sve vrijeme veza sa Bakićima bila u prekidu. Ja sam se sa Karamović I. uputio u selo, pošto nisma po mraku znao sići u selo a on je trebao da dodnese večeru. Našao sam k-danta koji je čekao auto. U međuvremenu smo pričali jedan drugom kakvo je bilo stanje na lijevom i desnom boku Kremenjače, a prije toga, upoznao me je da je uspostavio radio-vezu sa k-dantom brigade i IDČ-om brigade. U međuvremenu je stigao Hadžiabdić Zuhdija sa sanitetskim vozilom iz Olova. Pored nas sa l/o su stigli i lakše ranjeni Sirćo Mahid-Majo i Karamović Zihnija. Odmah smo se uputili u pravcu Klecala. U putu smo pričali i k-dant Bolo je rekao Maji i Zihniji da su se dobro držali i da je najgore prošlo. Ja ću sa njima do Klecala a k-dant će u Olovo pa dalje. Idući cestom sreli smo auto u kome je bio Ismet Sirćo. K-dant je izašao iz sanitetskog auta i otišao sa Ismetom ponovo u Musiće pošto se IDČ iz Soluna uputio u Musiće, da ih prime i smjeste. Poslije toga je otišao u Olovo.
Ja sam nastavio sa Zuhdijom Hadžiabdićem do Klecala i tu sam izašao i uputio se u Bakiće i k-du bataljona. Kada sam stigao u komandu, svi su u mene gledali zaprepašteno i pitali su gdje se Senahid k-dant. Pitao sam ih što pitate, oni kažu da im je Šemso Bešlija rekao da je Kremenjača pala i da je k-dant poginuo. Rekao sam im da je komandant Senahid živ i da Kremenjača nije pala. Potom je Kemo Brkić pitao gdje je k-dant pa sam mu rekao da je otišao sa Ismetom u Musiće pa da će poslije u Olovo. Poslije toga je Kemo rekao Šemsi Bešliji: „Bježi da te ne vidim i nemoj ti više ništa da bi pričao u k-di!“. Rekao je da je veza sve vrijeme bila u prekidu i da je pošao sa Šahbazom da uveže vezu te da su im na Borovcu rekli da je Kremenjača pala. Poslije smo pričali o stanju u reonu odbrane bataljona, oštrijim mjerama i zadacima koji slijede. U 23:40 h k-dant je došao iz Olova a sa njim su bili Ahmo Hadžiabdić-Kalesija i njegov vezista Cipi. K-dant je zadao zadatke i on je u 00:35 h sa Ahmom Kalesijom ponovo otišao u Musiće. Ujutro u 05:50 h je Zaim Kerla odvukao municiju i MTS u Musiće. Tako je protekao 15.11.1993. godine.
Nail Kladanjčić
Škobo Habu
Posts: 8940
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#433 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Škobo Habu »

Ima arhivu gotovo svih primjeraka "Olovskih novosti" kod sebe. U ratu mi ih je stari donosio sa linije sa još gomilom novina. Dovoljno za uspomene na to vrijeme. Sa današnjeg aspekta viđenja svih tih događaja ne može se čovjek oteti utisku duboke naivnosti, koja je, u suštini, i bila potrebna da bi se rat i ratna stradanja lakše podnjela.
No, opet, ima u tim izvještajima toliko pretjerivanja i svjesno projicirane propagande, tipa ove Hadžijine o "40 uništenih oklopa" za vrijeme ofanzive na Kruševu, što je čista laž. Baš poput one spektakularne vijesti koju je negdje '93. godine Velid Džindo odasl'o preko talasa Radija BiH, tada kao ratni dopisnik iz Olova, o tri uništena srpska tenka u rejonu Jelika ( to je ona šuma na ulazu u Olovo od Tuzle ), što je bila čista patka, ali ne iz očite namjere, već što je to provalio jedan od tadašnjih kurira u štabu (čista zajebancija), a onda je Velid brže - bolje požurio da javi taj "uspjeh" u Sarajevu, ne vodeći računa dali je to stvarno bilo tako. Još apsurdnijom taj "uspjeh" čini činjenica da je taj prostor pod gustom šumom, i da tamo nema teoretske šanse da se pokuša tenkovski proboj. I sve je dobro dok postoje generacije koje su takvim situacijama svjedočile, pa mogu o tome govoriti sa određenom ležernošću i zajebancijom, zajebano će biti kada na scenu stupe oni koje će takve stvari uzimati zdravo za gotovo, bez trunke sumnje u sve to.
zagonetka
Posts: 46
Joined: 26/11/2008 00:03

#434 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by zagonetka »

https://www.youtube.com/watch?v=RohHZQC ... e=youtu.be

OPERACIJA SANA 95- NEDOVRŠENA POBJEDA, AUTOR AVDO HUSEINOVIĆ OKTOBAR 2015
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#435 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

ZAGREB - Jučer, 4. prosinca, preminuo je član Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević i general-pukovnik HOS-a Alija Šiljak, izvijestili su iz HSP AS.
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#436 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

Smail (Jusuf) Šikalo
26.04.1967. - 08.12.1992.



Smail Šikalo je rođen 26.04.1967. godine u Nevesinju. Poginuo je 08.12.1992. godine na Sokolju - Sarajevo, kao vojnik, na dužnosti komandira čete u 2. motorizovanoj brigadi. Posthumno je 1992. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan” a 1994. godine „Medaljom za hrabrost”.
Last edited by japasmipin on 10/03/2016 13:49, edited 2 times in total.
aldinjo
Posts: 5019
Joined: 03/07/2011 02:49

#437 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo »

Džemal Selmanović Džemo i Almir Đedović Amko 8.12.1992.-8.12.2015.
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#438 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

Dana 24.12.2015. godine u 12:00 sati na Šehidskom mezarju „Kovači“
položićemo cvijeće i odati počast na mezaru Igora Pavlovića, dobitnika
najvećeg ratnog priznanja, značke "Zlatni ljiljan" i Ordena Zlatnog
grba sa mačevima.
Pozivamo sve da nam se pridruže.

Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatni ljiljan i Zlatna policijska značka Kantona Sarajevo.
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#439 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

BOLIĆ, Tajib, SENAHID- BOLO

Rođen 11.03.1958 godine u selu Bakići-opština Olovo. Profesor Opšte narodne odbrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ).Ranjen je 14.01.1994. godine na Kruševu – Olovo, kao vojnik, na dužnosti komandanta bataljona u 1. „slavnoj“ olovskoj brdskoj brigadi. Usljed posljedica ranjavanja, preminuo je 22.01.1994. godine u tuzlanskoj bolnici Gradina. Posthumno odlikovan „Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima“ i ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1994 godine.

Dana 22.01.2016. se obilježava 22. godišnjica od smrti legendarnog komandanta odbrane Olova i BiH u mjestu Bakići-Općina Olovo na koti 1022, poznatijoj kao Konjsko brdo, sa početkom u 14:30.

Udruženje boraca "Senahid Bolić-Bolo" Olovo.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#440 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Nekako s proljeća »

:thumbup:


Velid Đindo sa olovskim junakom.

Pozdrav domovini!
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#441 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

Dana 08.03.2016. godine polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, odati će se počast generalu Mustafi Hajrulahoviću Talijanu na njegovom mezaru u haremu Alipašine džamije u Sarajevu, povodom 18. godišnjice njegove smrti, sa početkom u 11 sati.

08.03.1998. godine- 08.03.2016. godine
User avatar
pirpa
Posts: 3832
Joined: 22/02/2012 18:16

#442 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by pirpa »

Image

Image

Image

Image

Image

User avatar
navedeni
Posts: 1076
Joined: 24/12/2013 02:10

#443 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by navedeni »

Šaja!
User avatar
pirpa
Posts: 3832
Joined: 22/02/2012 18:16

#444 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by pirpa »

navedeni wrote:Šaja!
:?:
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#445 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Nekako s proljeća »

Image
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#446 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Nekako s proljeća »

Image
User avatar
pirpa
Posts: 3832
Joined: 22/02/2012 18:16

#448 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by pirpa »

Nekako s proljeća wrote:Image
Rahmet mu duši i vječito hvala

03:09 da je čovjek od kamena , nešto bi osjetio :( eee živote
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#449 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

Sjećanje na poginule i umrle heroje odbrane Bosne i Hercegovine u mjesecu julu. Iskazujemo duboku zahvalnost i sjećanje svim šehidima i poginulim borcima Armije i MUP-a RBiH koji su dali svoje živote u odbrani suverenosti i nezavisnosti jedine nam domovine Republike Bosne i Hercegovine. Neka im je vječiti rahmet i slava.



Orden heroja oslobodilačkog rata

Šehović Enver 15.01.1967. - 27.07.1993.



Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima

Bogunić Emir 26.11.1966. - 28.07.1993.



Orden zlatnog grba sa mačevima

Domuz Čedomir 30.03.1960. - 30.07.1992.



Orden za vojne zasluge sa srebrenim mačevima

Sedić Mirsad 04.01.1956. - 11.07.2004.



Zlatni ljiljan

Šahinović Enver 03.09.1950. - 02.07.1995.

Žero Sakib 05.07.1957. - 03.07.1993.

Bućan Emir 19.03.1974. - 10.07.1993.

Begić Dževad 25.09.1966. - 11.07.1992.

Hadžajlija Halil 16.09.1964. - 11.07.1993.

Sedić Mirsad 04.01.1956. - 11.07.2004.

Hadžibajrić Senad 17.07.1967. - 12.07.1992.

Kamenica Minas 15.03.1967. - 12.07.1995.

Kovačević Hasan 01.02.1961. - 15.07.1992.

Korjenić Munib 12.04.1958. - 15.07.1993.

Hanjalić Zijad 01.10.1962. - 15.07.1993.

Hanjalić Dževad 21.04.1961. - 17.07.1993.

Hadžalić Senad 04.07.1959. - 17.07.1993.

Dedić Sead 30.12.1950. - 19.07.1995.

Sarač Uzeir 15.09.1949. - 19.07.1995.

Mešetović Malik 15.09.1966. - 19.07.1992.

Drina Midhat 01.04.1958. - 20.07.1992.

Sarajkić Ejub 05.01.1955. - 20.07.1995.

Redžović Hamed 08.01.1958. - 22.07.1993.

Ćesko Sinan 10.01.1962. - 23.07.1995.

Đelilović Uzeir 18.05.1957. - 24.07.1994.

Hajdarević Remzija 19.11.1959. - 24.07.1993.

Hadžikadunić Midhat 20.12.1953. - 24.07.1993.

Panjeta Šaban 10.02.1960. - 25.07.1993.

Šehović Enver 15.01.1967. - 27.07.1993.

Kobiljak Refik 27.03.1959. - 27.07.1993.

Panjeta Zahir 28.03.1960. - 27.07.1993.

Muraspahić Salko 10.06.1960. - 28.07.1993.

Elčić Mevlida 29.06.1963. - 28.07.1993.

Adilović Zulfo 13.02.1960. - 28.07.1993.

Bogunić Emir 26.11.1966. - 28.07.1993.

Muslim Azim 27.07.1966. - 30.07.1993.

Delić Izet 02.12.1946. - 30.07.1993.

Strojil Erkin 29.10.1968. - 30.07.1993.

Fetahović Edin 22.08.1958. - 30.07.1993.

Bećirović Ramiz 11.06.1956. - 30.07.1998.

Domuz Čedomir 30.03.1960. - 30.07.1992.

Prazina Asim 20.03.1962. - 31.07.1992.



Policijska medalja za hrabrost

Domuz Čedomir 30.03.1960. - 30.07.1992.

Terzo Nermin 09.03.1969. - 31.07.1992.



Zlatna policijska značka

Gradišić Samir 05.09.1968. - 04.07.1993.

Mehanić Ismet 04.05.1972. - 17.07.1993.

Nišić Mehmed 20.03.1956. - 18.07.1992.

Fišo Arnes 03.06.1972. - 19.07.1993.

Salanović Mujo 21.08.1957. - 23.07.1993.

Džindo Nedžad 27.02.1970. - 24.07.1993.

Šerer Željko 29.12.1966. - 26.07.1995.

Kapidžić Adnan 21.3.1966. - 27.7.1993.

Redžić Nermin 06.04.1968. - 27.07.1993.

Omanović Zijad 18.06.1970. - 27.07.1993.

Handžić Senad 04.01.1960. - 27.07.1993.

Čehić Ernesto 02.01.1967. - 27.07.1993.

Kovačević Damir 07.05.1975. - 27.07.1993.

Mutavadžija Dalibor 26.07.1975. - 27.07.1993.

Osmanović Enes 15.10.1957. - 27.07.1993.

Šećibović Haris 01.04.1959. - 27.07.1993.

Krupić Amir 13.12.1994. - 27.07.1993.

Pašić Elvir 16.05.1973. - 27.07.1993.

Šabić Muamer 31.03.1974. - 27.07.1993.

Medić Fahir 14.05.1955. - 27.07.1993.

Padžić Edin 10.08.1971. - 27.07.1993.

Guta Zaim 31.01.1966. - 27.07.1993.

Ušanović Edin 19.11.1959. - 27.07.1993.

Jašarević Benjamin 08.04.1968. - 29.07.1993.

Makaš Ferid 10.06.1956. - 29.07.1993.

Bravić Ćamil 01.09.1953. - 30.07.1993.

Lemo Naser 15.08.1956. - 30.07.1993.
User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#450 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

27.07. 2016. godine

Godišnjica pogibije Envera (Zahid) Šehovića i braće Panjeta (Zahir i Esad).

Polaganje cvijeća

10:00 sati Šehidsko mezarje Kovači
11:00 sati Ali Pašina džamija
17:30 sati Spomen obilježje Enveru Šehoviću i braći Panjeta
18:00 sati Golo brdo-ŽUČ Polaganje cvijeća poginulim pripadnicima Specijalne jedinice Bosna MUP RBiH


28.07.2016. godine

Obilježavanje godišnjice pogibije Emira Bogunića- Čarlija, nosioca najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan" i "Ordena za vojne zasluge sa zlatnim mačevima".

Polaganje cvijeća na mezarju ispred Doma kulture Hrasnica u 11:00 sati.

30.07.2016. godine

Godišnjica pogibije Čedomira Domuza-Čede.
Post Reply