Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Emiremir33
Posts: 2075
Joined: 16/12/2019 13:12

#701 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Emiremir33 »

jefff wrote: 08/07/2021 11:47 Oric je jedna od glavnih poluga preko kojih je odradjen pad enklave. Enklava je izgubljena gubitkom Nurifa Rizvanovica kojega je Oric ubio.
Oric je izvucen kada je prozren od narida da ga narod tamo ne bi zatukao.
Po ovoj tvojoj priči ispade on glavni krivac i da je sarađivao sa neprijateljem,tako svatih ovo što si napisao...
PM72
Posts: 17532
Joined: 30/04/2012 16:54

#702 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by PM72 »

Kao prvo,narod je tamo volio Nasera a ovo što ovaj prigradski tumači su neboloze i izmišljotine.Nije mu prvi put.Naser je sa vrlo malo ljudi oslobodio Srebrenicu nakon upada četnika u aprilu 1992.Vrlo sposoban i hrabar ratnik i njegova se slušala i pikala.Svašta je radio,od zločina do crne berze,šverca i kriminala.Helem,pravi domaćin ukloni kravu koja daje dosta mlijeka pa prospe nogom.Po meni je on ta krava samo što je uklonjen da enklava lakše padne jer je Alija prodao Srebrenicu...sjeme mu se zatrlo i hoće abd.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#703 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Glavni krivac je Alija pa Naser koji nista nije uradio osim sto je enklavu doveo na rub propasti. Pravi junaci su bili Nurif Rizvanovic, Zulfo Tursunovic, Ejub Golic i drugi. Oni su vodili operacije a ovaj se samo sepurio i mutio iza ledja.
PM72
Posts: 17532
Joined: 30/04/2012 16:54

#704 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by PM72 »

Od svih su najbolje prošli Munira i Naser.Ona je i tokom rata u stanu (uvalila se naravno) lagerovala robu koju je uzimala od UN i preprodavala narodu.Kažu da joj je i muž tamo radio...
Helem,ko je napo Muniru imao je posla sa Naserovim ljudima.Nakon rata sve je to legalizovala kroz ono udruženje preko kojeg je oprala milione ...
Comanche
Posts: 420
Joined: 05/07/2006 06:39

#705 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Comanche »

jefff wrote: 08/07/2021 14:46 Glavni krivac je Alija pa Naser koji nista nije uradio osim sto je enklavu doveo na rub propasti. Pravi junaci su bili Nurif Rizvanovic, Zulfo Tursunovic, Ejub Golic i drugi. Oni su vodili operacije a ovaj se samo sepurio i mutio iza ledja.
Opet ti lupas. Naser sa svojih 26 godina je najvise zasluzan za tu slobodnu teritoriju. Trebalo je voditi 70 hiljada ljudi, gladnih, bosih, okruzenih. Daleko da je on bio perfektan ali u takvoj situaciji je on to odradio bolje nego sto su mnogi stariji i iskusniji "generali" .

Cetnicima je oko Drine utjerao strah u kosti da jos uvjek imaju nocne more. Kad je bila prvi puta Srebrenica bila pred padom 1993, borili su se krvavo, nije bilo bjezanja pod njegovom komandom. 1995 Cetnicki napad je bio manji od onog iz 1993 ali nije bilo Nasera a i narod je bio vec izmoren i izmrcvaren i te linije su vrlo brzo pocele da padaju.

Da se poslje rata bavio kriminalom je cinjenica, i vjerovatno i za vrijeme rata. Ali kad ga uporedis sa Svrakicima, Baketom i slicnim, Naser je opet iz rata donio najmanje, a najvise je u ratu nosio pusku i ratovo.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#706 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Apsolutno nije tacno. Pokupio tuđe zasluge. Likvidirao bi on i Zulfu Tursunovica al takvog opasnog tipa nije mogao. Ejuba Golica ubili su nasi u blizini slobodne teritorije.
Comanche
Posts: 420
Joined: 05/07/2006 06:39

#707 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Comanche »

jefff wrote: 09/07/2021 11:10 Apsolutno nije tacno. Pokupio tuđe zasluge. Likvidirao bi on i Zulfu Tursunovica al takvog opasnog tipa nije mogao. Ejuba Golica ubili su nasi u blizini slobodne teritorije.
Ja kad bi se 10 puta kao ti provalio sa netacnim informacijama, onda bi makar poceo pazljivije da pisem da se vise ne brukam.

Izgleda sam ja veca budala sto pokusavam da korigujem tvoj lazi. Hajde de jedan dokaz da je Ejub Golic ubijen od pripadnika Armije BiH???
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#708 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Dokazano je ubistvo Nurifa Rizvanovica pa koja fajda?
Piaty
Posts: 5554
Joined: 01/12/2020 00:58

#709 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Piaty »

PM72 wrote: 08/07/2021 14:18 Kao prvo,narod je tamo volio Nasera a ovo što ovaj prigradski tumači su neboloze i izmišljotine.Nije mu prvi put.Naser je sa vrlo malo ljudi oslobodio Srebrenicu nakon upada četnika u aprilu 1992.Vrlo sposoban i hrabar ratnik i njegova se slušala i pikala.Svašta je radio,od zločina do crne berze,šverca i kriminala.Helem,pravi domaćin ukloni kravu koja daje dosta mlijeka pa prospe nogom.Po meni je on ta krava samo što je uklonjen da enklava lakše padne jer je Alija prodao Srebrenicu...sjeme mu se zatrlo i hoće abd.
Sve dosada potvrdjuje da je to oko Orica bas onako kako si ti ovdje napisao i ukratko sabio u ovaj komentar. Ni slova dodati ni oduzeti.

Naredjenje je doslo iz vrha i tu vrh nije uopce ni morao nisto da dogovara sa Oricem specijalno. Dovoljno je bilo da posalju naredjenje a on ce naredjenje morati da izvrsi tj da se uputi na obuku.
Ma sve tacno 100% :thumbup:

Evo jos jednog kurioziteta za sve koji pogresno vezu Aliju i Nasera. Znate li da je Rasim Delic u Haagu svjedocio PROTIV Nasera Orica?
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#710 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Image

Image
User avatar
lotPi
Posts: 494
Joined: 19/09/2005 13:59

#712 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by lotPi »

Je li uopste moguce predloziti nekoga 30 god. poslije rata za Zlatni Ljiljan ili neko drugo priznanje?

Npr.: Slavko Ecimovic i Izet Mesic Hadzija

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ete/264125
https://arhiv.stav.ba/slavko-ecimovic-i ... ni-zlatni/
https://www.youtube.com/watch?v=RcudndXcAGY
DrinaBH
Posts: 270
Joined: 02/10/2021 11:58

#713 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by DrinaBH »

lotPi wrote: 06/10/2021 08:25 Je li uopste moguce predloziti nekoga 30 god. poslije rata za Zlatni Ljiljan ili neko drugo priznanje?

Npr.: Slavko Ecimovic i Izet Mesic Hadzija

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ete/264125
https://arhiv.stav.ba/slavko-ecimovic-i ... ni-zlatni/
https://www.youtube.com/watch?v=RcudndXcAGY
Zašto da ne? Svima koji su na bilo koji način doprinijeli odbrani odužiti se na svaki mogući način. Jer da nije bilo njih ti i ja ne bi pisalo na klix-u.
User avatar
lotPi
Posts: 494
Joined: 19/09/2005 13:59

#714 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by lotPi »

DrinaBH wrote: 06/10/2021 08:28
lotPi wrote: 06/10/2021 08:25 Je li uopste moguce predloziti nekoga 30 god. poslije rata za Zlatni Ljiljan ili neko drugo priznanje?

Npr.: Slavko Ecimovic i Izet Mesic Hadzija

https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ete/264125
https://arhiv.stav.ba/slavko-ecimovic-i ... ni-zlatni/
https://www.youtube.com/watch?v=RcudndXcAGY
Zašto da ne? Svima koji su na bilo koji način doprinijeli odbrani odužiti se na svaki mogući način. Jer da nije bilo njih ti i ja ne bi pisalo na klix-u.

Gdje i kako?
DrinaBH
Posts: 270
Joined: 02/10/2021 11:58

#715 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by DrinaBH »

lotPi wrote: 06/10/2021 08:29
DrinaBH wrote: 06/10/2021 08:28

Zašto da ne? Svima koji su na bilo koji način doprinijeli odbrani odužiti se na svaki mogući način. Jer da nije bilo njih ti i ja ne bi pisalo na klix-u.

Gdje i kako?
Misliš gdje i kako se odužiti?
User avatar
lotPi
Posts: 494
Joined: 19/09/2005 13:59

#716 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by lotPi »

DrinaBH wrote: 06/10/2021 08:31
lotPi wrote: 06/10/2021 08:29


Gdje i kako?
Misliš gdje i kako se odužiti?
Ne, vec gdje i kako je moguce predloziti neku osobu za neko vojno priznanje?
Postoji li takva institucija kod nas uopste?
DrinaBH
Posts: 270
Joined: 02/10/2021 11:58

#717 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by DrinaBH »

lotPi wrote: 06/10/2021 08:32
DrinaBH wrote: 06/10/2021 08:31

Misliš gdje i kako se odužiti?
Ne, vec gdje i kako je moguce predloziti neku osobu za neko vojno priznanje?
Postoji li takva institucija kod nas uopste?
Zlatni ljiljan se više ne dodjeljuje, a pretpostavljam da ostala ratna priznanja dodjeljuju Ministrarstva za boračka pitanja na kantonalnom i federalnom nivou.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#718 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Vlast i strast, cast i mast, ordenje i kolajne. Pa najeli se vise i vec jednom dabogda.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#719 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by jefff »

Image

Rahmet ti dusi.
User avatar
argyle
Posts: 1838
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna

#720 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by argyle »

30/10/1992-30/10/2021


Rahmet ti dusi Kapetane
User avatar
desni
Posts: 1493
Joined: 10/03/2012 01:21

#721 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by desni »



Intervju iz juna mjeseca 1992. godine sa jednim od devet heroja naših.
User avatar
desni
Posts: 1493
Joined: 10/03/2012 01:21

#722 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by desni »

1.1. 1959. – 30. 10. 1992.

Hajrudin Mešić, u ratnim danima poznat kao kapetan Hajro, rođen je 1. 1. 1959. godine u selu Srednja Trnova u općini Ugljevik. Služio je u JNA kao aktivno vojno lice sa činom kapetana. Bio je član Patriotske lige od njenog osnivanja, organizator i vođa oružanog otpora protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu na prostorima Zvorničke i Ugljevičke općine. U toku rata obavljao je niz visokih komandnih dužnosti: komandir policijske stanice u Ugljeviku, komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik – Teočak i komandant 1. teočanske brigade.

Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk u akciji uspostavljanja koridora prema Srebrenici. Poslije toga Prva teočanska brigada dobija naziv Brigada “Hajrudin Mešić”. “Zmaj od Majevice”, kako su ga još zvali u narodu, dobitnik je ratnog priznanja Zlatni ljiljan i policijskog odlikovanja Medalja za hrabrost.

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine na Dan Armije 1994. posthumno ga je odlikovalo Ordenom heroja oslobodilačkog rata, a 1996. godine unaprijeđen je i u čin brigadnog generala.

KAPETAN

Hajrudin Mešić, sin oca Mehe i majke Zejfe, rođene Bećirović. Bio je njihovo drugo dijete. Imao je dva brata i dvije sestre. Osmogodišnju školu završio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi, nakon čega završava podoficirsku školu JNA u Sarajevu. Tokom službe u JNA vanredno je završio Vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio čin kapetana.

U OSVIT AGRESIJE

U braku sa suprugom Radenkom rodili su se kćerka Lejla i sin Zlatko. Zadnje službeno mjesto Hajrudina Mešića u JNA bilo je u Karlovcu gdje je sa činom kapetana radio kao aktivno vojno lice. Supruga Rada također je radila u JNA kao građansko lice. Majka Hajrudina Mešića Zejfa izgubila je u Drugom svjetskom ratu dva brata.I taman kada se počeo rađati novi sretniji život, kada su njena djeca odrasla, ponovo je nastupilo vrijeme zločina i fašizma.

“Napustio je JNA još 1990. Došao u Trnovu, pitamo ga što je napustio vojsku, a on samo vrti glavom. Jednom nam reče: ‘Bojim se da dolazi vrijeme da će udariti nacija na naciju, vjera na vjeru.’ Vidio je na vrijeme šta se sprema.”(1) (Zejfa MEŠIĆ, majka)

“Godinu prije moglo se vidjeti da će izbiti rat. Pola ljudi bilo je za Tuđmana, pola za Miloševića. Nas Bosanaca bilo je veoma malo. Rat se mogao naslutiti i po kretanju vojske. Hrvati su zaista bili prisiljeni da se brane… Odlučili smo da napustimo JNA i da se vratimo u Bosnu. Hajro je prihvatio mjesto komandira policije u Ugljeviku dok nije vidio da su se veće grupe četnika stacionirale u Starom Ugljeviku. Kad je došao do spiska na kojem je naša porodica bila prva na listi za likvidaciju, sa dijelom policijskog naoružanja, kao legalni komandir policije, prelazi u Teočak.” (Rada MEŠIĆ, supruga)

Tada je za kapetana Hajru prvi put čuo njegov budući saborac i njegov nasljednik na mjestu komandanta teočanske brigade Dževad Avdičević Babak.

“Prvi put sam čuo za njega kada je napustio policiju u Ugljeviku uzevši tačno onu količinu oružja i municije koja je procentualno pripadala bošnjačkom narodu i s tim istim naoružanjem kao legalni komandir otvorio je policijsku stanicu u Teočaku. Tim potezom zbunio je i nas, ali i Srbe…” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Najveće uporište Hajrudina Mešića bilo je u Snježnici, gdje je odmah po dolasku u Teočak održao zbor građana u Osnovnoj školi objašnjavajući stanovništvu da se i Bosni sprema ono što je zadesilo Sloveniju i Hrvatsku. Kako bi što efikasnije djelovali protiv neuporedivo bolje naoružanog neprijatelja, donesena je odluka ‘da se ide u šumu’.

Krenuli su prema Nezuku, Sapni, Kalesiji… Mala grupa boraca okupljenih u Teočaku išla je od mjesta do mjesta pokušavajući osvijestiti narod da se organizira i pruži otpor agresiji.

RADA I HAJRO – PRIČA O ISTINSKOJ LJUBAVI i snage bosanskih vojnika.

ODBRANA TEOČAKA

“Teočak je dugo vremena bio u okruženju, ali četnici nisu žurili sa napadima računajući da je to svakako već njihova teritorija. Kada je bošnjačkom narodu teočanskog kraja zaprijetilo masovno odvođenje u konc-logore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija do Teočaka i organizuje odbranu prekinuvši time važnu komunikaciju Bijeljina – Priboj. Borci Teočaka, svaki od njih posebna legenda, odolijevali su najelitnijim četničkim jedinicama iz SAO Semberije i Majevice, pomognutim jedinicama iz Srbije i Crne Gore. Uviđajući snagu ustaničko odbrambenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu četničke teritorije, Hajri se s uvažavanjem počinju obraćati četničke vođe Dubajić, Mauzer i ostali – stalno nudeći pregovore i primirja. On tu demonstrira vrhunsku vojnu i političku taktiku. Nastavlja s pregovorima, ali istovremeno priprema veliku ‘Majevičku oluju’ – oslobodilački slalom kroz četnička utvrđenja. Uz pomoć i sadejstvo boraca teočanskog kraja Hajrina vojska, iz dana u dan, ruši četnička uporišta: Laze, Čaklovicu, Čaire, Rastošnicu, Vasiljeviće, Zavid, Rožanj, Skakovicu. Time je obezbjeđena komunikacija Teočak – Goduš. Za oko 15.000 civila u teočanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi. Na slobodnoj teočanskoj teritoriji organizuje se uzorna vojna i civilna vlast. Provodi se regrutacija i obuka mladih vojnika, vrše se pripreme za buduće oslobodilačke zahvate, jer čovjek Hajrinog kova nije mogao imati mira dok čitava Bosna ne bude slobodna.” (Mirzet HAMZIĆ, Zvornik od izbora do Dejtona, “Glas Drine”, 1998, str. 503-507)

GERILSKO RATOVANJE

“Svaka naša akcija urodila je plodom. Dobivali smo 10–15 pušaka i za kratak period od 50-ak ljudi stvorili 500 –600 dobro nauružanih ljudi. Sve što smo imali oružja oduzeli smo iz njihovih ruku.” (Ahmed ČELIKOVIĆ Prija, borac 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić”)

Iako je na Teočak palo hiljade granata, ovaj grad ostao je tokom cijelog ratnog perioda neosvojivi bedem duboko uvučen u teritoriju koju su Milošević i Karadžić planirali pretvoriti u “čistu srpsku zemlju”.

“Na nama je isprobano sve što se imalo isprobati od strane srpskih formacija.” (Ahmed ČELIKOVIĆ Prija, borac 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić”)

Uprkos superiornijem naoružanju okupacijske snage su strahovale od branitelja Teočaka.

“S jedne strane smo se naoružavali, a s druge zadavali strah neprijatelju…” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Vrlo smo pažljivo planirali akcije napada na neprijatelja. Mogli smo se uspješno suprotstaviti jedino gerilskim načinom ratovanja. Oni su povremeno frontalno napadali oklopno-mehanizovanim sredstvima uz stotine i hiljade vojnika, ali naša odlučnost i hrabrost pokazala je da je Teočak bio i ostao bedem.” (Hajrudin HODŽIĆ, saborac i borac 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić”)

“Imali smo nešto zolja. Nismo se bojali kad nam tenkovi prođu preko naših linija. Ili ga pogodiš ili promašiš, ali pješadija nije mogla proći…” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Kapetan Hajro je bio izuzetno hrabar. Neprijatelja je doživljavao kao kukavice. Stalno nam je govorio da se ne trebamo bojati ni njihovog oružja ni tehnike.” (Ahmed ČELIKOVIĆ Prija, borac 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić”)

Kapetan Hajrudin Mešić je 1992. godine u jednom intervjuu za Tuzlanski radio izjavio: “Njihovih prijetnji se ne plašim, jer sam svjestan da se borimo za pravdu, u ratu u kojem možemo biti samo pobjednici, a nikako poraženi. Mi vodimo pravedni rat i mislim da je pravda na našoj strani i zbog toga ne možemo izgubiti.”

PRVA TEOČANSKA BRIGADA – „LAVOVI TEOČAKA“

Prva teočanska brigada prvi put se spominje 4. 7. 1992. godine, a kasnije će promijeniti ime u 255. slavna brdska brigada “Hajrudin Mešić”. Tokom cijelog rata njeni borci učestvovali su u napadnim i odbrambenim djelovanjima i na mnogim ratištima van Teočaka. Zvali su ih “Lavovi Teočaka”.

“Iako nismo imali dovoljno boraca, uvijek smo davali dobrovoljce za druga ratišta. Učestvovali smo i u borbama na vozućkom i sarajevskom ratištu…” (Mirsad ČELIKOVIĆ, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Prva teočanska brigada (255. slavna brdska brigada “Hajrudin Mešić”) tokom rata za odbranu Bosne i Hercegovine imala je 340 poginulih i 800 ranjenih boraca.

“S obzirom da smo sve vrijeme efektivno ratovali, moglo bi se reći da je to relativno malo poginulih u odnosu na težinu ratišta i broj bitaka koje smo vodili.” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Prva teočanska brigada (255. slavna brdska brigada “Hajrudin Mešić”) tokom rata za odbranu Bosne i Hercegovine imala je 340 poginulih i 800 ranjenih boraca.

Iako izloženi stalnim napadima i razaranju neprijateljskom artiljerijom, komandant Hajrudin Mešić je insistirao na vojnoj disciplini i viteštvu.

“Poručio sam svima da mi ne ubijamo kao što oni ubijaju i tako ćemo se čuvati do kraja. Koji god vojnik postupi suprotno, odstranit ću ga iz jedinice. Takvi nam ne trebaju!” (Hajrudin MEŠIĆ, Radio Tuzla 1992.)



“Moj Hajro je bio školovan vojnik. Kad bi zauzeo neko selo, ostavio bi put da izađu civili. Kad bi zarobio srpskog vojnika, on bi ga razmijenio. I kad je stao rat i moj najstariji sin Hamdija se s porodicom vratio u Trnovu, mnoge komšije Srbi su mu rekli da poštuju njego vog brata baš zato što nije dao da se ubijaju civili.” (6) (Zejfa MEŠIĆ, majka)

“Dok je Teočak još bio u okruženju, radili smo akciju deblokade. Ujutro smo pomjerili kompletnu liniju. Pomjerili smo neprijateljske snage, ali smo se susreli s civilima. Hajro je obustavio sva djelovanja 24 sata, da bi se civili izvukli… Neprijatelj se sutra do slijedećeg dana ukopao zbog čega smo imali veće gubitke. Uprkos tome Hajro je poštovao Ženevsku konvenciju.” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

PLEMENITA MISIJA KOMANDANTA HAJRUDINA MEŠIĆA

Do oktobra 1992. godine, zahvaljujući djelovanjima Prve teočanske brigade, otvoren je koridor prema Kalesiji i Tuzli. Spojeni su Teočak i Sapna.

“Prema neprijatelju su postavljene snažne linije. Zvornik, Nezuk, Zaseok, Kovačevići, Zečija kosa. Spojili su se Teočak, Čaklovići, Čaira, Tusanovo brdo. Stvorena je ogromna slobodna teritorija. Imali smo liniju, mogli smo se braniti i mogli smo ići naprijed…” (Rada MEŠIĆ, supruga)

Hajrudin Mešić, slijedeći svoju plemenitu misiju, odlučio je da pokuša otvoriti koridor prema Srebrenici, kako bi pomogao opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice, koji je mjesecima umirao od gladi i granata, pozivajući upomoć svoje saborce sa drugih slobodnih teritorija Bosne i Hercegovine. Tražio je od komande Drugog korpusa Armije RBiH da mu da oružje i municiju za otvaranje koridora prema Srebrenici.

“Doslovno je rekao: ‘Ja više ne mogu da čekam. Narod tamo testera noge, ja ne mogu više slušati i čekati. Ja im idem pomoći…’” (Rada MEŠIĆ, supruga)

OKTOBAR 1992.
Noć uoči pogibije Hajrudin Mešić pjevao je s goduškim komandirom Jusom Jusićem Bonzom pjesmu o “Zmaju od Bosne”. Preslušao ju je bar deset puta. Kažu i imao je pravo pjevati je, jer se kapetan Hajro, “Zmaj od Majevice”, u ovom ratu ponajviše približio legendi “Zmaja od Gradačca”. (Mirzet HAMZIĆ, Zvornik od izbora do Dejtona, “Glas Drine”, 1998, str. 503-507)

Akcija spajanja Kamenice, Srebrenice i Teočaka počela je u jutarnjim satima prema planu.

“Već na polasku komandant Hajrudin Mešić sreo je vojnika Sabira bez pancirke i dao mu svoju.” (Mirsad ČELIKOVIĆ, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Nije dao bratu Bakiru da ide s njim. Naredio mu je da ostane na Teočaku, pripremi još stotinjak vojnika i da mu se pridruži kad oni probiju liniju.”(7) (Zejfa MEŠIĆ, majka)

Sve je išlo kako je kapetan Hajro zamislio, a zatim je uslijedio šok. Dok se s nekoliko boraca na položajima u Nezuku pokušavao skloniti u jednu kuću, geler granate ga je pogodio u leđa.

“Samo je stigao reći: ‘Pogođen sam…’” (Mensur ČELIKOVIĆ Patara, saborac)

Akcija je zaustavljena.

“U Teočaku je zavladala velika panika. Narod se bojao kako dalje. Nad Teočakom se nadvila tama, mislili smo da je sve gotovo…” (Hajrudin HODŽIĆ, saborac i borac 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić”)

VIJEST O POGIBIJI

“Noć uoči pogibije sanjam u mojoj kući tevhid. Dođe neka žena i donese mi haljine, neki narod se skuplja. Probudim se, ne mogu više da spavam. Uju tro, čuju se detonacije oko Baljikovice. Zove nas jedna komšinica da dođemo na kafu. U meni nešto sve drhti, ne znam šta mi je. Domalo vidim dođe moj sin Hamdija i neki ljudi s njim. Presječe me nešto. Pitam: ‘Šta mi je sa Hajre’, a on mi veli: ‘Nemam ti šta, mati, kriti. Hajro je poginuo.” (8) (Zejfa MEŠIĆ, majka)

“Ako smo u nevjerici u Tuzli osluškivali njegove sjajne pobjede u Podrinju, u još većoj smo nevjerici bili kad smo čuli vijest da je poginuo – u predahu bitke, od ‘gluhe’ topovske granate, tek jednog njenog čeličnog zrna koje će biti smrtonosno za najvećeg gaziju sjeveroistočne Bosne.” (Alosman HUSEINOVIĆ, burek.blogger.ba)

SLAVNA BRDSKA BRIGADA “HAJRUDIN MEŠIĆ”
“Poslije pogibije komandanta brigada je nastavila kao da je ostao među nama. Radili smo po njegovim instrukcijama. Ratujući, skoro da sam njega vidio i slijedio njegove naredbe.” (Dževad AVDIČEVIĆ Babak, komandant 255. slavne brdske brigade “Hajrudin Mešić” i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“SUTRA KAD BIH IZGUBIO ŽIVOT, NE BI MI BILO ŽAO JER MISLIM DA SAM POPRILIČNO DOPRINIO DA SE ODUPREMO TOM NAŠEM AGRESORU.” (brigadni general HAJRUDIN MEŠIĆ, 1992.)

—–

FUSNOTE:

(1), (4), (6), (7) i (8) A. Hadžić, Dnevni avaz, 14. april 2012.

(2) Dr. Edina Bećirević, Na Drini genocid – istraživanje organiziranog zločina u Istočnoj Bosni, 131. str., Buybook, Sarajevo, 2009.

(3) Nakon jula 1992. godine u Zvorniku nije više bilo živih Bošnjaka. Oko 35.000 stanovnika je protjerano, a oko 2.000 ubijeno.

(5) “Zajedno s vojnim aktivnostima agresor je pokrenuo etničko čišćenje kako bi promijenio demografsku strukturu države i tako stvorio uvjete za njenu podjelu. Agresor je doveo nesrpske stanovnike nekih gradskih područja u takvu situaciju koja bi dovela do njihovog istrebljenja putem ubojstava, psihičkog i fizičkog mučenja i nasilnog preseljenja.” (Bosnia and Herzegovina report for Office of the UN High Commissioner for Human Rights, 7. 10. 1992
aldinjo
Posts: 5019
Joined: 03/07/2011 02:49

#723 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by aldinjo »

aldinjo wrote: 08/12/2020 16:12
aldinjo wrote: 08/12/2019 16:06
Od 8.52 rahmetli Almir Đedović Amko.
8.12.1992.-8.12.2019.
8.12.1992.-8.12.2020.

Almir Đedović Amko i Džemal Selmanović Džemo 8.12.1992.-8.12.2021.
User avatar
Pitar sa Kariba
Posts: 8547
Joined: 30/03/2011 15:00
Location: Grad ispod Trebevića, Gdje još uvijek ima pravo dobrih priča.

#724 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Pitar sa Kariba »

Karlo Ivandić: Heroj bez spomena
“Kada je postalo jasno da nećemo ništa postići, neko iz grupe odlučio se za nešto radikalniji potez – kupio je crni sprej i na fasadi škole ispisao njegovo ime i prezime. Nećete vjerovati, za samo dva dana škola je dobila novu fasadu. Na tom istom mjestu imate natpise ‘Horde zla’ i ‘Manijaci’, koji i dan-danas stoje. To godinama stoji i ne smeta im, ali zato se ‘Karlo Ivandić heroj’ ne može zadržati na fasadi ni 48 sati. Godine 2014. smo se baš trudili da se preimenuje škola, skupljali smo i potpise, pravili peticije, ali smo se povukli jer vidimo da nas ignoriraju.”
Borci Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su branili Sarajevo danas ustaju na noge kada se spomene ime i prezime saborca Karla Ivandića. Čim su se čuli pucnji s okolnih brda, osamnaestogodišnji mladić nije imao previše dilema kojoj strani se prikloniti. Izabrao je stranu slabijih i onih kojima se čini nepravda, onih s kojima se družio u djetinjstvu i s kojima je započeo svoje mladalaštvo. Nadajući se da oružani sukob neće dugo potrajati, vjerujući u brzu odbranu države, među prvima se dobrovoljno prijavljuje u Štab Teritorijalne odbrane, koji je u tom periodu bio smješten u OŠ “Petar Dokić” na Čengić-Vili, danas OŠ “Osman Nakaš”, koju je Karlo Ivandić završio. U to vrijeme nije mogao ni pretpostaviti da će opsada potrajati 44 mjeseca. Prilikom pada sarajevskog naselja Otes, 4. decembra 1992. godine, smrtno je pogođen metkom u glavu, kada se treći put vraćao po granatu za RPG, kojim je tog dana u borbama pogodio i uništio jedan neprijateljski tenk i dva transportera.
Danas, u decembru 2021. godine, 29 godina nakon njegovog smrtnog ranjavanja, imena i prezimena Karla Ivandića nema na ploči s imenima šehida i poginulih boraca ispred OŠ “Osman Nakaš”, u kojoj je 1992. godine, sa svojim drugaricama i drugarima iz jedinice, osmišljavao kako odbraniti grad od intenzivnih napada. Nema ga ni na spomen-ploči s imenima šehida i poginulih boraca na Ilidži, kojoj teritorijalno i administrativno pripada naselje Otes.
Prije nekoliko godina njegov školski i ratni drug Kemal Šalaka pokrenuo je inicijativu da se OŠ “Osman Nakaš” preimenuje u OŠ “Karlo Ivandić”, ali je, kako je rekao za Stav, kontinuirano, kao po dogovoru nadležnih, nailazio na zatvorena vrata. Svi su se pozivali na tekst Plana provedbe Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika iz 2002. godine, u kojem stoji da su nazivi škola prihvatljivi samo ako “ne predstavljaju datum, događaj, vojnu jedinicu ili vojnu ličnost iz posljednjeg rata ili ličnost iz prethodnih ratova koje su nanijele štetu drugim narodima”. Karlo Ivandić, što je najvažnije, nije nanio štetu nikome, on je samo hrabro, iako je još bio tinejdžer, stao u odbranu svoga grada i sugrađana. Uz to, valja istaći da je navedeni sporazum mrtvo slovo na papiru i da se danas, u što se lahko možemo uvjeriti ne tako napornim istraživanjem, nazivi mnogih škola vežu upravo za protekli rat.
Kemal Šalaka se nakon 2014. godine, u kojoj je skupljeno više od 1.000 potpisa za preimenovanje spomenute škole na Čengić-Vili, u potpunosti povukao, rezigniran i ljut. Po Karlu Ivandiću ne zove se niti jedan jedini objekt u Sarajevu, a nema ga ni na spomen-pločama. Jedino gdje još živi jesu sjećanja majke i sestre, Kemala Šalake te prijatelja i saboraca. Njegovo vječno počivalište na ateističkoj parceli groblja Lav prekrio je snijeg ispod kojeg smo pronašli igračku i vazu sa cvijećem, koje je neko ljetos, ili prije nekoliko ljeta, ostavio na bijelom mermernom spomeniku s ljiljanom, s imenom i prezimenom Karla Ivandića i imenom njegovog oca Tomislava te godinom rođenja i smrti.
“Uprava OŠ ‘Osman Nakaš’ nije bila za to da se mijenja naziv škole. Ovu instancu je potrebno proći da bi se došlo do općinskog nivoa, a nakon toga i do Skupštine Kantona Sarajevo. Znači, mi smo ‘zapeli’ na prvoj stepenici. Objašnjenje je bilo da je međunarodna zajednica protiv imenovanja škola po ličnostima iz proteklog rata, ali ja imam pravo misliti da to nema puno veze s tim, već da je jednostavno nekome smetalo ime i prezime Karla Ivandića. To je notorna glupost i baljezgarija. Pa evo, ovdje u Velešićima imate OŠ ‘Velešićki heroji’. U Vogošći nekoliko škola ima naziv po ličnostima iz proteklog rata. Međutim, od nekih ljudi sam čuo da se po kuloarima pričalo kako ‘ne bi trebalo nazvati školu po vlahu’. S pravom mislim da je priča o međunarodnoj zajednici i nazivima škola samo paravan, da nadležni naprosto neće da se OŠ ‘Osman Nakaš’ nazove po Karlu Ivandiću. Da je bilo volje, naša inicijativa bi dogurala barem do Skupštine Kantona Sarajevo. Ipak, sve je jasnije da neki neće da Karlo Ivandić dobije spomen. Čak su i mene neki direktno pitali: ‘Zar još guraš priču za onog svog vlaha?’”, ispričao je Kemal Šalaka.
Kako nastavlja, on je na samom početku opsade Sarajeva mogao otići, ali je upravo zbog Karla Ivandića odlučio ostati i braniti grad. On stalno naglašava da je pokojni Karlo imao harizmu, sposobnost da okuplja i motivira ljude bez obzira na to o čemu se radilo.
“Karlo i ja smo bili prijatelji još od prije rata, išli smo zajedno u OŠ ‘Petar Dokić’. On je bio, doduše, nešto stariji od mene. Ja sam na samom početku rata trebao ići iz države, ali sam ostao radi njega. On se odmah prijavio u Teritorijalnu odbranu, čiji je štab bio u našoj osnovnoj školi. Tu smo bili stacionirani gotovo čitav rat, u toj školi. Kada se rat završio, podignut je spomenik u blizini škole šehidima i poginulim borcima na kojem nije bilo njegovog imena. Kome god da sam se obratio, udarao sam na golemi zid. Kada je postalo jasno da nećemo ništa postići, neko iz grupe se odlučio za nešto radikalniji potez – kupio je crni sprej i na fasadi škole ispisao njegovo ime i prezime. Nećete vjerovati, za samo dva dana škola je dobila novu fasadu. Na tom istom mjestu imate natpise ‘Horde zla’ i ‘Manijaci’, koji i dan-danas stoje. To godinama stoji i ne smeta im, ali zato se ‘Karlo Ivandić heroj’ ne može zadržati na fasadi ni 48 sati. Godine 2014. smo se baš trudili da se preimenuje škola, skupljali smo i potpise, pravili peticije, ali smo se povukli jer vidimo da nas ignoriraju”, dodaje.
Kada su vidjeli da će promjena naziva OŠ “Osman Nakaš” biti Sizifov posao, okrenuli su se alternativama.
“Predlagali smo da se Most kongresmena McCloskeya, koji premošćava Miljacku u naselju Otoka, preimenuje u Most Karla Ivandića, ali ništa ni od toga nije bilo. Onda smo mislili tražiti da se dio Gradačačke ulice, gdje je smještena OŠ ‘Osman Nakaš’, nazove po njemu, ali to bi bio vrlo kompliciran proces tako da smo odustali od te ideje. Da bi se ulica preimenovala, potrebno je najprije da svi stanovnici te mjesne zajednice daju saglasnost. Zatim slijede promjene u dokumentima tih istih stanovnika, promjena adrese. To je mukotrpan posao, zahmet ljudima. Mi, koji smo se okupili oko inicijative, voljeli bismo da neko pokaže volju i želju, da predloži da se po Karlu Ivandiću nazove bilo šta. On je, ipak, bio jedan od najmlađih branilaca Sarajeva. Mi smo kao specijalna jedinica išli u akcije gdje god se ukazala potreba. Bez imalo pristranosti, Karlo Ivandić bio je jedan od najhrabrijih branilaca glavnog grada. Sa svojih 19 godina uništio je neprijateljski tenk i dva transportera. Ovo dovoljno govori o kakvom se borcu i čovjeku radilo”, ističe Šalaka.
Nedim Nalo, uz Kemala Šalaku, jedan je od inicijatora preimenovanja imena škole. On ističe da je Karlo Ivandić bio oličenje predratnog sarajevskog mangupa; mangupa u pravom smislu te riječi, pozitivnog lika na kojeg se čitava mahala ugledala.
“Čitava Čengić-Vila, posebno njegova ulica, koja je prije rata nosila naziv Ulica Palmira Togliattija, danas Gradačačka, na njega se ugledala u tom periodu. Bila je priča i da se dio ulice može nazvati po njemu, ali se to u konačnici nije izguralo do kraja. Bio je omiljen među rajom, posebno su ga voljele njegove ‘Horde zla’ jer svi oni koji su ga poznavali znali su da je veliki navijač FK ‘Sarajevo’. Ja sam od njega mlađi svega nekoliko godina, ali je svojom pojavom i načinom ponašanja zadavao zadatak svima nama. Bio sam dijete iz njegove mahale, živjeli smo bukvalno haustor do haustora, stalno smo se viđali i igrali lopte. Jednostavno, bio je čovjek za ustati i spomenuti i sigurno se mora ispraviti nepravda koja mu je učinjena”, kazao je Nalo.
Napominje kako su majka i sestra Karla Ivandića van države tako da, nažalost, niko u postratnom Sarajevu od njegovih krvnih srodnika nije ni bio u prilici da se angažira u vezi s poduzimanim aktivnostima.
BORAC SLOBODNOG I HRABROG DUHA
Karlova majka Nada Ivandić sjeća se kako su te 1992. godine Sarajke i Sarajlije znale da će situacija eskalirati.
“Slutnje da će se odviti najcrnji scenarij te 1992. godine definitivno su bile opravdane i to smo svi znali. Kada je situacija eskalirala, za što smo svi znali da će se desiti prije ili kasnije, Karlo je preuzeo brigu za cijelu porodicu. Znate, prije nego će se zaratiti muž se teško razbolio, a ja, kao službenica Crvenog križa BiH, već sam godinu i po bila bez posla. Na njegovu inicijativu, u aprilu 1992. godine kćerka i ja napuštamo Sarajevo. To je bio onaj očajnički potez, on je htio da nas što manje bude u tako teškoj situaciji. Moj sin bio je slobodnog i hrabrog duha, u što su se kasnije uvjerili mnogi, što je velika vrlina i kvalitet mladosti, te je na svoja pleća preuzeo brigu za bolesnog oca, baku i djeda. Mnogo više od mene Sarajke i Sarajlije znaju kako se i na koji način borio. Za mene je danas najvažnije da je imao i da ima toliko drugara i iskrenih prijatelja, što se sada i nakon toliko godina potvrđuje”, kazala je majka heroja odbrane za Stav.
Nada Ivandić dodaje da je za nju inicijativa o davanju imena osnovnoj školi u sarajevskom naselju Čengić-Vila po Karlu Ivandiću bila vrlo značajan, ali i stresan događaj.
“Inicijativa Sarajki i Sarajlija za mene je bila izuzetno potresna, ne toliko kao za majku koliko kao čovjeka zatečenog u razumijevanju svih vas. Međutim, najteže mi je na dušu pao predosjećaj da će inicijatori biti prinuđeni na jednu dugoročnu borbu. U tome možda i jeste veličina u sazrijevanju i u onome kako treba da čuvate svoju djecu”, kratko je dodala Nada Ivandić, koja već godinama živi izvan Bosne i Hercegovine i koja rijetko govori za medije.
Tužno je vidjeti njegovu porodicu i prijatelje kako se bore, ako već ništa drugo nije moguće postići, da se barem pločica s njegovim imenom i prezimenom postavi na spomenik ispred OŠ “Osman Nakaš” i da tako, na simboličkoj ravni, bude izjednačen s ostalim borcima. Ipak, nadati se da će nadležni, nakon borbe koja formalno traje sedam godina, a neformalno od završetka rata, iznaći rješenje da na dostojanstven način odaju počast Karlu Ivandiću, koji je i dalje heroj bez spomena u gradu za koji nije žalio dati svoj život.
Dimu1927
Posts: 3955
Joined: 24/05/2020 17:41
Location: Sarajevo

#725 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Dimu1927 »

sto se tice spomenika u dvoristu skole Osman Nakas, ne znam ko ga je pravio i po kojim kriterijima su imena izabrana (da li po prebivalistu, pripadnosti jedinici sa tog podrucja ili nesto trece) ali licno znam da fali ime i prezime bar jos jednog borca sa istog tog podrucja
Post Reply