HDZ BiH/1990 All about

[kiky]

ionako nikad nisam razumio politiku hdz-ova u bosni ...
ali i inih certificiranih i originalnih političkih im satelita ....
balkan u svom najjadnijem izdanju ...
čisti nacionalsocijalizam ...

[Better Man]

Mladen Barišić otkrio je u jednom od novih iskaza i da je novcem iz crnog fonda financirana HDZ 1990. Bosne i Hercegovine preko Bože Ljubića, doznaje Jutarnji list

Naime,kada je tijekom 2007. godine došlo do raspada HDZ-a BiH Ivo Sanader je procijenio kako je Božo Ljubić osoba koja bi mogla reformirati tamošnji HDZ.

'Rekao je da bismo mu, osim politički, trebali i materijalno pomoći. Iz blagajne HDZ-a Ljubić je dobio 400 tisuća kuna, a od mene se tražilo da nabavim ostatak od oko 1,3 milijuna kuna iz crnog fonda', ispričao je USKOK-ovim istražiteljima Mladen Barišić, bivši rizničar HDZ-a i nekadašnji ravnatelj Carinske uprave, piše Jutarnji list.

Na sastanku u Tučepima na kojem smo bili Ivo Sanader, Luka Bebić, nekolicina lokalnih dužnosnika i ja, otišao sam u zasebnu prostoriju i predao novac Boži Ljubiću', ispričao je Barišić

[torcida]

Svi oni koji se zalažu za treći entitet nisu svjesni ili ne žele da znaju da se radi o de facto podijeli naše domovine. U biti, ova zemlja je na raskrsnici, molim vas da shvatite to, i trenutno se vodi borba između građanske BiH i etničke BiH. Ne morate biti za politiku SDP-a, Naše stranke ili neke liberalne stranke, ali svi ljudi sa malo klikera u glavi trebaju biti svjesni da spas za ovu zemlju i sve njene etničke grupe i građane je upravo građanska, sekularna država Bosna i Hercegovina, u kojoj su kroz institucionalne mehanizme zagarantovana jednaka prava svim građanima u zemlji, ma kako se izjašnjavali. Ova zemlja ne smije biti podijeljena, jer ju je nemoguće podijeliti a da ne dođe do stoljetnih nemira i sukoba u njoj i u regiji.
Kao prvo, moramo se svi pomiriti da činjenicom da u BiH žive Srbi, Bošnjaci, Hrvati i drugi kao etničke grupe.
Drugo, moramo prihvatiti jedne druge ma kako se ko izjašnjavao - čuvati svoj, a poštovati tuđi identitet. Ovo treba ponovo da postane bh brend: tolerancija i suživot.
Treće, zajedno čuvati državu Bosnu i Hercegovinu i njene vrijednosti, jer samo nam ona može svima nama garantirati puna prava na identitet, potpunu slobodu i sl. - ukoliko je njegujemo i jačamo. Nikakvi entiteti ili otcijepljenja to ne mogu učiniti.
Četvrto, identitet i vjersku pripadnost građana BiH treba postepeno premjestiti u privatnu, a definitivno skloniti iz političke sfere, barem kada se govori o javnom, političkom diskursu - unazađujemo ovu zemlju, njeno društvo i potomstvo ako u svaku diskusiju moramo ubaciti nečiji etnicitet, a ne npr. kvalitet.
Peto, samo sekularna i građanska država BiH može ostvariti gore navedene tačke, a na tome mora raditi što više njenih građana - jer to je u našem interesu, ma kako se zvali i deklarirali.

I na kraju, moramo se, kao nacija, pozabaviti i interesovati za politiku. U tome je i cilj političke elite ove zemlje (i mnogih drugih) - da stvore animozitet, da "zaglupe" građane politikanstvom i lažnim nacionalizmom. Uostalom, idiot u staroj Grčkoj je bio naziv za nekoga ko se nije razumio u politiku, u javni život. Nažalost, ova zemlja je danas puna takvih...

Elita u ovoj zemlji odlično funkcionira na osnovi odlično oprobane "zavadi, pa vladaj". Zamislite se samo na trenutak, vidite nad kime vladaju, zar ne? Narod treba da postane subjekat, a ne objekat, i dok se to ne desi, u zemlji će postojati uplašeni etnički torovi na kojima će pojedinci debelo profitirati, a narod hraniti strahom od susjeda i etničkim potpaljivanjem.

ruku na srce, sve to lijepo djeluje na papiru...a realiziranje istog u praksi je gotovo nemoguće!
s druge strane, ako 2/3 bh populacije negira građanski koncept i republičko uređenje...ne misliš li da je forsiranje ovakve varijante kao jedine ispravne, nedemokratski metod?

[plain vanilla]

Mladen Barišić otkrio je u jednom od novih iskaza i da je novcem iz crnog fonda financirana HDZ 1990. Bosne i Hercegovine preko Bože Ljubića, doznaje Jutarnji list

Naime,kada je tijekom 2007. godine došlo do raspada HDZ-a BiH Ivo Sanader je procijenio kako je Božo Ljubić osoba koja bi mogla reformirati tamošnji HDZ.

'Rekao je da bismo mu, osim politički, trebali i materijalno pomoći. Iz blagajne HDZ-a Ljubić je dobio 400 tisuća kuna, a od mene se tražilo da nabavim ostatak od oko 1,3 milijuna kuna iz crnog fonda', ispričao je USKOK-ovim istražiteljima Mladen Barišić, bivši rizničar HDZ-a i nekadašnji ravnatelj Carinske uprave, piše Jutarnji list.

Na sastanku u Tučepima na kojem smo bili Ivo Sanader, Luka Bebić, nekolicina lokalnih dužnosnika i ja, otišao sam u zasebnu prostoriju i predao novac Boži Ljubiću', ispričao je Barišić

Predsjednik HDZ-a1990 Božo Ljubić demanatira da je primio novac iz Sanaderovog "crnog fonda"

Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić uputio je demanti u povodu današnjeg tekstu u hrvatskim medijima u kojem se tvrdi da da je nakon sastanka sa Sanaderom i Bebićem dobio 1,3 miliona kuna".

- Naslov kao i navoda izjava Mladena Barišića da mi je dao 400.000 sve je odvratna laž, saopćio je Ljubić, te dodao kako se ne sjeća da je ikad sreo bivšeg rizničara hrvatskog HDZ-.

- Ne samo da mi Barišić nije dao novac već se ne sjećam da sam ikada Barišića sreo, a posebno ne u četiri oka. Ako sam ga i sreo to je moglo biti samo u jako širokom društvu gdje nisam s njim ni komunicirao, a u Tučepima, gdje se to navodno dogodilo, nisam bio u posljednjih dvadeset godina, navodi Ljubić te dodaje da nikada ni od HDZ-a RH nije primio novac.

Hrvatski mediji tvrde da je Mladen Barišić, nekadašnji šef Carinske uprave i sadašnji ključni svjedok USKOK-ove istrage o korupciji u najužem državnom vrhu tokom vladavine Ive Sanadera, u jednom od novih iskaza kazao i da je novcem iz crnog fonda finansiran HDZ 1990 i to preko Bože Ljubića.

- Tokom 2007. godine došlo je do raspada HDZ-a BiH. Ivo Sanader tada je procijenio kako je Božo Ljubić osoba koja bi mogla reformirati tamošnji HDZ. Rekao mi je da bismo mu, osim politički, trebali i materijalno pomoći Iz blagajne HDZ-a….Ljubić je dobio 400.000 kuna, a od mene se tražilo da nabavim ostatak od oko 1,3 miliona kuna iz crnog fonda, kazao je navodno u svom najnovijem iskazu Mladen Barišić.

Barišić je navodno Ljubiću novac predao u Tučepima.

- Na sastanku u Tučepima, na kojem smo bili Ivo Sanader, Luka Bebić, nekoliko lokalnih dužnosnika i ja, otišao sam u zasebnu prostoriju i predao novac Boži Ljubiću, ispričao je Barišić.

[Hipatija]

Kada se zvanično i ponovo ujedine oba HDZ-a "zna se" - slijede revolucionarne demokratske, političke i gospodarstvene promjene u BiH i na Balkanu! Samo se nešto sa tim ujedinjenjem oteže bez ikakvog vidljivog razloga.
Možda se traži prikladno ime za sljedbenike slavne prošlosti i svijetle budućnosti!
HDZ 007
Na pomolu ujedinjenje dva HDZ-a: "Jedan je HDZ"!
Traži se atraktivna kombinacija slova i brojki za novo ime kojem ce narod vjerovati


MOSTAR - Udruga osnivača HDZ-a poslala je mail redakciji našeg portala u kojem ističu kako je na pomolu ujedinjenje HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, te u istom dopisu navode razloge ponovnog ujedinjenja ovih dviju stranaka, koje su zapravo oduvijek bile kao jedno.

Jedno tijelo, jedna duša, ma - Jedan je HDZ!

Evo i razloga tog ujedinjenja, koje samo što se nije dogodilo.

1) I jedni i drugi smo protiv majorizacije Hrvata u Bosni i Hercegovini;

2) I jedni i drugi imamo podršku od Milorada Dodika, Rajka Vasića i ostalih intelektualaca Republike Srpske u borbi protiv majorizacije;

3) I jedni i drugi imamo podršku od Milorada Dodika, Rajka Vasića i ostalih intelektualaca Republike Srpske u borbi za formiranje Trećeg entiteta ili barem Regionalizaciju Bosne i Hercegovine, odnosno podjelu na 5-6 regija, a da se naravno ne dira u Republiku Srpsku;

4) I jedni i drugi smo svih ovih godina imali podršku Ive Sanadera, kao što sada imamo podršku Vesne Pusić

5) Zbog toga što smo mislili da su jedni od nas napustili svoj program, kršili Statut, vodili nedemokratsku politiku u interesu određenih skupina i pojedinaca a ne hrvatskog naroda u BiH, ali na kraju ipak shvatili da nismo dobro mislili;

6) Zbog toga što smo vjerovali da su jedni od nas pristajali na promjene zakona i konačno Ustava koje su na štetu hrvatskog naroda, procesa demokratizacije i funkcionalnosti BiH, ali opet shvatili da nismo dobro mislili;

7) Zbog toga što smo na godinu-dvije pomislili kako jedni od nas vode bahatu i sebičnu politiku što je svojevremeno prekinulo suradnju s Republikom Hrvatskom i Europskom pučkom strankom, ali na kraju smo također shvatili da kod nas nema ni B od bahate politike;

Zbog toga što Hrvati trebaju legitimno i legalno vodstvo s jasnom vizijom i programom; što trebaju jednog vođu, pa nema veze zvao se on Dragan ili Božo;

9) Zbog toga što je naše vodstvo sposobno i spremno za odlučnu demokratsku utakmicu u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa;

10) Zbog toga što smo i jedni i drugi neopterećeni kriminalnom prošlošću;

11) Zbog toga što je vodstvo ovih dviju stranaka koje su zapravo jedna stranaka u stanju, u partnerskom odnosu s ostalim strankama u BiH, izgraditi stabilnu, funkcionalnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu;

12) Zbog toga što možemo imati zajedničko vodstvo koje će moći argumentirano nastupati u Bruxellesu, Strasbourgu i New Yorku i svugdje gdje će se donositi ključne odluke;

13) Zbog toga što će naše vodstvo koje će ponuditi jasna načela preustroja BiH putem donošenja novoga ustava koji će izjednačiti prava naroda i građana bez bilo čijeg institucionalnog i teritorijalnog ekskluzivizma;

14) Zato što ćemo u tom slučaju o jednom trošku plaćati one medije koji prate naš rad i pišu onako kako nama i Miloradu odgovara;

15) Zato što možemo imati vodstvo koje afirmira kulturu i tradiciju hrvatskog naroda i prihvaća pozitivne standarde i duh zapadnoeuropske demokracije;

Udruga "Osnivači jednog HDZ-a"

JAVNO.ba

[Hipatija]

HDZ-"znase" ostaje vjeran radikalizaciji svojih glasača i politike u BiH. D. Čović će braniti svoj imetak "do posljednjeg Hrvata" ("kamuflirani" hrvati se ne računaju)!
Za podsjećanje i jedno od ranijih obraćanja hrvatskog intelektualca - Radosava Dodiga:

"U kišnim danima, kada jugovina čovjeka omekša, pomalo nostalgično listaju se papiri i zapisi iz minulih dana. Na tom tragu bliske prošlosti pronašao sam pismo koje sam u listopadu 2000. javno uputio organizatorima manifestacije nazvane Hrvatski narodni sabor.
______________piše: Radoslav Dodig

Kako pismo nije nikad pročitano i objelodanjeno, a kako se ovih dana opet u tisku spominje Hrvatski narodni sabor, smatram da je ono opet postalo aktualno. Bez obzira što su danas nove političke okolnosti, dobar dio aktera, stranaka i ideja i dalje je u optjecaju, bilo nedostatkom svježih ideja, bilo političkim i ideološkim recikliranjem starih. Prostim rječnikom govoreći, ostaci Perinovićevih, Bobanovih, Kordićevih, Benderovih, Jelavićevih i inih sljedbenika, muvaju se političkim obzorjem i nude svoje mesijanske ideje. Usto, pismo dobrim dijelom pokazuje staru misao – narod koji nije proučio svoju prošlost, osuđen je da je opet ponovi.
DESET PITANJA ORGANIZATORIMA HRVATSKOG NARODNOG SABORA
Budući da nisam bio pozvan na skup prozvan Hrvatski narodni sabor u Novom Travniku 28. listopada 2000., javnosti radi, postavio bih deset pitanja njegovim organizatorima:
1. Kakva je legitimnost i kredibilitet ovoga skupa?
Na tzv. Hrvatskome narodnom saboru u Novom Travniku sudjelovale su službeno dvije parlamentarne stranke (s hrvatskim predznakom) – HDZ BiH i HSP, te vanjski suradnici HDZ-a: HKDU BiH, HD, UHSP, HKDP i DC SJB BiH (čiji je ovo predznak?). Što je s ostalim dvjema parlamentarnim strankama (s hrvatskim predznakom) – NHI, HSS BiH, te ostalima HNZ, HNS, HČSP, BiH HČSP, Ujedinjenim pravašima i Posavskom demokratskom strankom? Gdje su izaslanstva Hrvatskoga državnog sabora, Hrvatske vlade i predsjednika RH? Čini mi se da su u turističkom posjetu bili dame i gospoda Ljubo Ćesić, Ante Beljo, Slobodan Praljak i Zdenka Petričević-Babić.
2. Zašto ovakav skup zovete glamurozno Hrvatski narodni sabor?
Razvidno je da ste zaboravili kako je u bliskoj prošlosti bosanskohercegovačkih Hrvata bilo ovakvih skupova: 18. 12. 1993. Sabor Hrvata bosanske Posavine, 16. 1. 1994. Sabor Hrvata srednje Bosne, 7. 2. 1994. utemeljeno je Hrvatsko narodno vijeće, a 5. 7. 1998. u Tomislavgradu održan je multimedijalni projekt Hrvatski sabor. Izgleda mi da je u predizbornu modu zaboravne politokracije ušlo brzopotezno CRO saborovanje.
3. Tko je od znanstvenika i stručnjaka bio uključen u ovaj projekt?
Kažu da je mali narod osuđen da bude pametan. Pozivajući se na hrvatsku pamet pitam se kako ste zaboravili na skup u Neumu 19. – 22. 12. 1994.: Hrvati u BiH: Ciljevi i mogućnosti. Među dvjesta sudionika bilo je pet akademika, 65 doktora znanosti i 14 magistara, a 98 referata objavljeno je u zborniku. Netko reče da se u ta četiri dana slilo najpametnije hrvatsko društvo u BiH. Nitko ni retka iz tog zbornika ne ugradi u izlaganja na novotravničkome skupu. A okrugli stol 21. – 22. 12. 1997. baš u Novom Travniku s temom: Hrvati srednje Bosne: okolnosti i perspektive? Na tom skupu bio je nazočan i ministar obrane FBiH Ante Jelavić. Sjeća li ga se tadašnji ministar danas? Možda imam iluziju tražeći pamet u politici?
4. Mislite li da je pravno artikulirana i politički produktivna ideja o referendumu?
Bauk referenduma kruži Balkanom! Ako svaki narod na svakome mjestu u svako vrijeme i na svakojaki način hoće organizirati referendum, znači li to da su organizatori i sudionici narečena Hrvatskoga narodnog sabora u Novom Travniku imali inspiraciju u sljedećim referendumskim zbivanjima: U Republici Hrvatskoj 26. 8. 1990. referendum pobunjenih Srba, nakon čega je 21. 12. 1990. proglašena SAO Krajina pa RS Krajina; 15. 5. 1993. referendum Srba u BiH kada su odbili Wance-Owenov plan; 28. 8. 1994. referendum Srba u BiH kada su odbacili plan Kontaktne skupine;i 9. 2. 1992. tzv. Livanjsko pitanje kada je dio Predsjedništva HDZ BiH htio promijeniti referendumsko pitanje o samostalnsti BiH? Kao da je referendum zvečka u populističkim rukama?
5. Kako je to iznenada iskrsnula ideja o suverenitetu Hrvata u cijeloj BiH?
Opet malo bliske političke prošlosti. Na 6. sjednici Parlamenta FBiH 25. 5. 1999. ja sam u ime Nove hrvatske inicijative podnio prijedlog za izmjenu Ustava FBiH i Ustava RS, tražeći da sva tri naroda budu konstitutivna na čitavu teritoriju BiH. Moj prijedlog potpisao je 81 zastupnik Parlamenta FBiH, ali niti jedan zastupnik HDZ BiH i HSP. Upravo tako je Ustavni sud BiH 1. 7. 2000. i presudio (Sl. novine FBiH, 39/00. od 3. 10. 2000.), premda su suci Ustavnoga suda BiH Z. Miljko i M. Zovko bili protiv. Na 13. sjednici Parlamenta FBiH 3. 7. 2000. kada se raspravljalo o konstitutivnosti sva tri naroda u BiH svi nazočni zastupnici HDZ-a BiH i HSP-a bili su suzdržani. Baš me zanima kako su tako od Ilindana do danas brzo promijenili mišljenje i postali konstitutivni u pamet?
6. Gdje se pokreću ideje o raspisivanju referenduma?
Čak i učenici Srednje upravne škole u Zanzibaru znaju da se održavanje referenduma pokreće u zakonodavnim tijelima. Kao da ubogi Hrvati u BiH nemaju svojih predstavnika u zakonodavnim tijelima? Spominjem da HDZ BiH u Zastupničkome domu Parlamenta FBiH ima 28 zastupnika, ali da 14 hrvatskih zastupnika u tome Domu ima još u šest stranaka. Poslovnik predviđa da se može utemeljiti Klub hrvatskih zastupnika. Ali većinskoj hrvatskoj stranci u BiH nije odgovaralo da se osnuje takav klub, jer bi izgubila monopol na političko i parlamentarno kreiranje odluka. Pravno i zakonski bilo bi utemeljeno da se možebitna referendumska ideja preko takvoga višestranačkoga Kluba postavi u parlamentarnu proceduru. Kao da je za organizatore novotravničkoga skupa pravna procedura prevrtljiva seoska cura?
7. Gdje je to u usuglašena Deklaracija koja je usvojena za saborovanje?
Deklaracije obično predlažu povjerenstva izabrana na skupu nakon provedene rasprave kada se čuju sve ideje i prijedlozi. Usvojena Deklaracija o pravima i položaju hrvatskoga naroda u BiH činovnički je proizvod uredskih perovođa. Temeljni hadezejac Vinko Zorić rekao je da nije usuglašena niti na Klubu HDZ-a. Znači li to da je skup u Novom Travniku bio samo parada iz kužine ZNA SE kojih propagandista? Tako su olako u prošlosti usvajani suvereni papirići – platforme, deklaracije, povelje i non-paper dokumenti, koji su poput leptira živjeli dan-dva. Osim toga, za desetak dana organizirati ovakav skup i nazvati ga HRVATSKI NARODNI SABOR graniči s političkom magijom. Tvrdim da je za socijalističkoga samoupravnoga sustava u NR BiH više dana trebalo za pripremu oko izbora seoskoga poljara (Vidjeti o tome, primjerice, Pravilnik o discipliniranju i materijalnoj odgovornosti poljara, Sl. list NR BiH, 1953.).
8. Gdje je u Deklaraciji, primjerice, poziv za očuvanje kulturne i povijesne baštine Hrvata u BiH?
Mnogi od sudionika novotravničkoga skupa rado pjevaju ''Od stoljeća sedmog...'' Što nisu u Deklaraciju ugradili odredbu o očuvanju kulturne i povijesne baštine svojega i drugih naroda u BiH? Barem bi tako malo zamislili uništavatelje kamenih gomila, gradina, stećaka, kula, dvoraca i mostova, jer će uskoro arheolozi i etnolozi svjedočiti da se u BiH živi ''Od stoljeća dvadesetog...''
9. Kako Deklaracija sa saborovanja obvezuje sve legalne i legitimne predstavnike hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini?
Kao legalno izabrani predstavnik jednoga zakonodavna tijela u FBiH obvezuju me svi zakoni i drugi opći akti koje donose sukladna zakonodavna tijela u BiH, FBiH, županijama/kantonima i općinama. U Deklaraciji kao non-paper uratku nema ničega što ne postoji u Ustavu FBiH. Druga je stvar kako to funkcionira u političkoj praksi. Obično kuknjavu u ugroženosti naroda započinju oni puna džepa i želuca. I kao što reče Ciril Zlobec, zar Hrvati u BiH svoju političku filozofiju moraju graditi ''per negationem'' - nepovjerenjem prema drugima? 10. Zar je skup u Novom Travniku 28. 10. 2000. veliki povijesni događaj za Hrvate?
Na konstituiranju samoproglašenoga Hrvatskog narodnog sabora čulo se da je to najveći događaj u povijesti Hrvata u BiH nakon sabora kralja Tomislava 925. na Duvanjskom polju. Govorio je takvom duvanjskom retorikom ondašnji predsjednik HDZ-a BiH Davor Perinović, tvrdeći u lipnju 1990. da su Hrvati prvo u Duvnu izabrali Tomislava za kralja, a onda njega za predsjednika HDZ-a BiH. Koliko je skup u Novom Travniku bio značajan događaja za Hrvate u BiH, primjerice, svjedoči o tome vijest o saboru u Slobodnoj Dalmaciji od 29. listopada 2000. Veći je prostor i veća slova dobila vijest MESIĆ U POLJSKOJ DONIO VEGETU (str. 3.) nego vijest REFERENDUM 11. STUDENOGA (str. 5.). Eto, što bira Hrvat između vegete i referenduma! Možda je razlika između legendarnoga Tomislavova sabora i Hrvatskoga narodnoga sabora što je po sudioniku za Tomislava dolazila jedna konjska snaga, a za Jelavića barem 100 KS po saborniku. SAPIENTI SAT!"
Ljubuški, 29. listopada 2000.
RADOSLAV DODIG, zastupnik Zastupničkoga doma Parlamenta FBiH, Bakulina 5, LJUBUŠKI

[Hipatija]

Ovo, bez komentara, ispade ko moj blog o dva HDZ-a BiH.
*** SPAM *** - SDP BiH i SDA saopštile su danas da će, nakon što su oba HDZ-a odbila ponudu o principima raspodjele hrvatskih pozicija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, krenuti da formiraju vlast u Federaciji BiH sa drugim strankama potpisnicama platforme.
Ove stranke u odvojenim saopštenjima ocjenjuju da je to neophodno da bi se "spriječile štetne posljedice zbog neusvajanja budžeta i prekinula višemjesečna blokada dva HDZ-a".
"Svi građani BiH postali su taoci neodgovorne i neustavne politike dva HDZ-a koji vrše višemjesečnu blokadu formiranja zakonodavne vlasti u FBiH time što ne dozvoljavaju da se u tri kantona u kojima oni imaju skupštinsku većinu izaberu delegati za Dom naroda federalnog parlamenta", smatra SDP BiH.
U saopštenju iz SDP BiH navodi se da pored ta tri kantona i cjelokupne FBiH, ispašta i nivo BiH na kojem, zbog njihovih blokada, još nisu izabrani delegati u Domu naroda parlamenta BiH zbog čega ovaj zakonodavni organ ne može usvajati prijeko potrebne zakone.
SDP BiH ističe da su dva HDZ-a odbila i prijedlog predsjednika SDA Sulejmana Tihića o principima raspodjele hrvatskih pozicija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti prema kojem bi dva HDZ-a imala dvije trećine, uključujući i poziciju predsjedavajućeg i jednu ministarsku poziciju u Savjetu ministara BiH, te predsjednika FBiH i tri ministarske pozicije u federalnoj Vladi.
"Centralna izborna komisija (CIK) se takođe stavila u službu blokiranja konstituisanja vlasti. Navodno neutralan stav, kojim smatra nedopustivim blokiranje izbora delegata u ova tri kantona, ali s druge strane ne želi podijeliti sertifikate, vodi potpunoj političkoj blokadi jer se po tom principu nikada više u FBiH neće formirati vlast jer će uvijek neki nezadovoljni kanton moći blokirati izbor delegata i formiranje vlasti dok mu se ne ispune sve njegove želje", navode iz SDP-a BiH.
SDA takođe tvrdi da zbog, kako kažu, opstrukcija dva HDZ-a, FBiH nakon 31. marta prijeti finansijski i socijalni kolaps, što odgovorne političke stranke nikako ne bi smjele da dopuste.
"U situaciji kada HDZ BiH i HDZ 1990 odbijaju pristati na korektne političke dogovore, SDA je odlučila da krene u proces implementacije izbornih rezultata sa drugim političkim strankama potpisnicama Platforme. I pored toga, u nekoliko narednih dana učinićemo sve kako bi bio postignut dogovor koji bi značio uključivanje oba HDZ-a u parlamentarnu većinu. Međutim, ne možemo i nećemo pristati na ucjene motivisane ličnim interesima", stav je SDA.
Prema njihovom mišljenju, CIK nije ništa učinio na deblokiranju procesa izbornih rezultata i sprečavanju neustavnih blokada dva HDZ-a, iako je to njena zakonska obaveza.
"OHR, takođe, osim neobavezujućih upozorenja, nije učinio ništa konkretno kako bi ispunio svoju dejtonsku obavezu i deblokirao proces uspostavljanja vlasti u BiH", tvrde iz SDA.

[plain vanilla]

pa ovo je tema o gasenju devedesetke, zato ne komentarise niko..ugasili se

[Hipatija]

Ja protumačio kao temu o objedinjavanju dva HDZ-a, pa postao "dvo-jedan"!

[plain vanilla]

Ja protumačio kao temu o objedinjavanju dva HDZ-a, pa postao "dvo-jedan"!

pa objedinili su se, i postali jedan, a ne dvojedan

nece sse ovi fizicki ugasiti, ali politicki..'ta ce sad Devedesetka?

[derion]

ruku na srce, sve to lijepo djeluje na papiru...a realiziranje istog u praksi je gotovo nemoguće!
s druge strane, ako 2/3 bh populacije negira građanski koncept i republičko uređenje...ne misliš li da je forsiranje ovakve varijante kao jedine ispravne, nedemokratski metod?

Torcida, izvini što odgovaram sa zakašnjenjem!
Ne mislim da je forsiranje "građanske" varijante nedemokratski metod, jer ta varijanta baš želi uvesti "pravu" demokratiju (ako takva praktično postoji), a ne etnokratiju, koju imamo, priznaćeš, danas u BiH. Ono što mi danas imamo je sve osim te demokratije, jer kada ova država bude zastupala PRVO pojedinca, svakog građana ovog društva, a tek onda njene etničke grupe, manjine i druge skupine, tek onda ćemo imati normalnu i pravnu državu u kojoj nećemo biti plašeni od naših glavešina od "onih drugih". Tim prepadanjem tj. etnokratijom - nama, tebi i meni - nema svjetle budućnosti, odnosno ne da nam se mogućnost da razmišljamo o individualnom razvoju bilo koje vrste, jer nas nonstop glavešine torova plaše onim drugim. A kada čovjek uvijek razmišlja o svojoj egzistenciji, onda mu je najvažniji osnovni elementi življenja, a sve drugo se stavlja u drugi plan. Ovo društvo nekako tavori između plemenskog i kmetovskog, nikako da se priključimo (ovdje mislim na mentalno stanje) modernom načinu egzistiranja u, recimo, današnjoj Europi - gdje nam je i mjesto - ipak sam uvjerenja da BiH ipak treba da bude na nekakvom (civilizacijskom? društvenom?) nivou jedne Mađarske, Portugala, a ne plemena Papue Nove Gvineje ili Etiopije. U biti, tu i jesmo, ali nas "elita" jednostavnom metodom "zaplaši, pa vladaj" drži na tom nekom donjem nivou.

[convict]

Volio bih da se izbori ponove samo zbog 90ke

[plain vanilla]

Volio bih da se izbori ponove samo zbog 90ke

i Fahra

jednim potezom, odose dva insekta

[veiz]

pa ovo je tema o gasenju devedesetke, zato ne komentarise niko..ugasili se

HDZ 1990 je odavno ugašen ,ostali su samo Ljubići i Raguž koji nezna šta da radi io gdje bi.
Ljubići su ovu ljubav prema HDZ-u BiH vjerojatno dobro naplatili.

Našao sam slučakjno jedan članak o Damiru Ljubiću,izgleda ovako.

Damir Ljubić 1. Najbogatiji Hrvat u BiH, težak oko 75 milijuna KM PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 19 Rujan 2010 14:59

Izborna kampanje je na samom vrhuncu. Portal www.provjereno.org analizira pozadinu prljave kampanje HDZ1990 i HSP-a. Ovaj portal već u nekoliko navrata je ukazao „iz prve ruke“ tko stoji iza prljave kampanje koja se osmišljava u centrali 90-tke. Iz izvora predsjedništva HDZ1990 naš izvor nam ukazuje na ključnu ulogu Damira Ljubića.

Kako je evidentno da 90-tka vodi samo prljavu kampanju postavlja se pitanje tko to plaća i odakle novac. Naš izvor nas uvjerava kako je ključni čovjek financijskog inžinjeringa 90-tke bogati Damir Ljubić. Tragom te informacije kontaktirali smo nekoliko ključnih ljudi iz blizine ovog moćnika i bogataša, a inače potpredsjednik a 90-tke.

Damir Ljubić prve novce je zaradio švercom humanitarne pomoći kao zamjenik ministra izbjeglica i raseljenih. Zajedno s Martinom Ragužom prodavao je kamione humanitarne pomoći (ulje, brašno, tjesteninu, dječiju hranu, šećer i dr) u trv. SAO Krajinu a danas Republiku Srpsku. O prelasku kamiona prema Ljubinju moglo se ovih godina čitati iz svjedočenja srpskih oficira i političara.

Damir Ljubić je kako je to pisao Darinko tadić, besramno uzimao s Martinom proviziju i punio si bankovni račun. Naravno za to nikada nije sudski odgovarao.

Nakon pada Herceg-Bosne Damir Ljubić postaje zamjenik ministra raseljenih i prognanih u vladi Federacije BiH. Kao prvi Hrvat ima je mogućnost upravljati desetcima milijuna maraka namijenjenih za izbjeglice. I ovdje se Damir Ljubić jako omrsio. Njega su čak na Općinskom vijeću Kreševa javno prozivali zastupnici kako je uvjetova investicije provizijom.

Za vrijeme ovog mandata Damir Ljubić je sagradio vilu od 1000 kvadtara u Baškoj Vodi. Danas se ta kuća prcjenjuje na 3.000.000 vrijednosti. U međuvremenu dilajući sa građevinskim materijalom Damir Ljubić gradi zgradu ispod Studenskog centra i u njoj dobiva dva luksuzna stana, poznatija kao rezidencija više generalnih konzula u Mostaru.

U ovo vrijeme protiv Damira Ljubića pojavljuju se prve kaznene prijave zbog zlouporabe položaja. No, Božo Ljubić kroz svoje veze je to sve ispeglao. Damiru Ljubiću ostalo je enormno bogastvo bez kaznene prijave.

Treći i najmoćniji angažman Damira Ljubića je ministar poljoprivrede. Ovdje je matematika jasna. Damirovo ministarstvo ima godišnje poticaja 100 milijuna maraka. 30 posto, koliko je tražio da bi dao poticaj, od ove cifre je 30 milijuna godišnje. Ako se zna da je ejdan dio morao dati stranci (10%9, 10% svojim suradnicima, Damiru je namanje godišnje ostajavo 10% ili 10.000.000 KM. Četiri godine mandata po 10.000.000 je 40.000.000 KM.

Uzmu li se procjene kako je u herceg Bosni „maznuo“ oko 10 milijuna, za vrijeme mandata u Federaciji BiH oko 20 milijuna, i 40 milijuna za vrijeme sadašnjeg mandata, ukupan iznos je sasvim jasan. Damir Ljubić danas je najbogatiji Hrvat u BiH. njegov cash je oko 70 milijuna KM. Doda li se tomu oko 5 milijuna nekretnina (nismo spomenuli stan u Zagrebu i ministarki), onda je procjena kako je mlađi Ljubić težak 75 mijijuna KM, bez kaznene prijave i bez dana zatvora. Živio kapitalizam. Bravo Damire.

[Hipatija]

Dvojedan HDZ će štititi majora Čovića i kapetana Jelavića "do posljednjeg Hrvata" u BiH!

Što jes'-jes'
Piše: prof. dr. Slavo Kukic

Ljubicu ministarstvo za crne fondove, Covicu kontrola svega i svakoga

Kako vrijeme odmiče sve je vjerojatnije da će Čović – Ljubić, u svemu tome je, istinu govoreći, krajnje irelevantan, tek careva potrošna roba – uspjeti u naumu. I da će i slijedeće četiri godine – i to od vrha do dna piramide – činiti kičmu bh. vlasti. Nakon izborne noći to je, što se mene tiče, graničilo sa znanstvenom fantastikom. Tristo tisuća socijaldemokratskih glasova i širom otvorena vrata nadi da je vrijeme ljudskog i povijesnog silovanja definitivno iza nas. Neki, međutim, nisu mislili tako. I činili su baš ono što je trebalo kako bi se poslijeizborna euforija „malog“ čovjeka svela na razinu neprepoznatljivosti. Zaigrali su na faktor vremena i otezanja u formiranju vlasti. I faktor naknadnih uvjeta i tumačenja.

Đavolje društvo, pošteno govoreći, uopće nije jednobojno. Uostalom, prati li se kronologija, vrzino kolo prva je povela jedna od potpisnica esdepeove platforme. Utoliko se, iz današnje perspektive, svrstavanje SDA pod kišobran poslijeizborne četvorke i može razumjeti tek kao taktički blef s potpuno drugačijim krajnjim ciljem. U prvom naletu je, naime, koalicijom s SDP-om, na županijskoj razini trebalo osigurati vlast svojima. Onima, dakle, koji – ako je temeljem prohujalih desetljeća suditi – bez državnih jasala niti ne znaju za život zarađivati. A nakon toga je izbornog pobjednika, tapšanjem po ramenima i istodobnim guranjem na brisani prostor, planirano okružiti sebi sličnima – Čovićem i inima – i dovesti ga u poziciju akcijske nemoći. Narod bi rekao – 'uškopiti'. A istodobno bi ga se, kao partiju vlasti, učinilo odgovornim za ono što će se događati slijedeće četiri godine, a što će u stvarnosti kreirati oni isti koji čudesa ovoj zemlji priređuju od devedesetih.

Otezanje s konstitucijom vlasti iskorišteno je i za „izvanstranački“ pritisak – onaj kojeg personificiraju nevladine udruge i „nezavisni“ intelektualci. A koji, svatko na svoj način, vremenski vakum koriste kako bi konceptu „škopljenja“ izbornoga pobjednika i osobno pripomogli. Jedni se „ubiše“ pričama o majorizaciji Hrvata i postignutom nacionalnom konsenzusu – iskazanom i prikupljenim potpisima – o tome kako tome konačno mora doći kraj. Drugi zbore o nacionalnim izbornim pobjednicima i nužnosti formiranja koncentracijske vlade u kojoj bi se našlo mjesta za sve njih. Trećima ni to nije dovoljno nego priču proširuju i na pitanja ustavnoga ustroja, pri čemu svoj koncept „institucionalne autonomije nacionalnih zajednica“ vide kao za BiH jedino mogući i spasonosni.

Pritiska, očito, i međunarodna mašinerija – u BiH instalirana, ali i ona izvan njezinih granica. Za ovu prvu je i logično. Njoj je važno da nadređenima može podnijeti račun kako u nju uloženi kapital nije u vjetar bačen. Ne čudi, međutim, ni ponašanje Evrope. Jer, u njoj je, barem kod najjačih, u ovom momentu dominantna politička desnica. Čemu se onda čuditi da ona ovdje, u BiH, zagovara vlast u kojoj će konzervativne političke opcije, makar one bile prožete i nacionalizmom, također kreirati politički ambijent?

Ignorirati, na koncu, ne treba ni „evoluciju“ „prvog“ u Hrvata – lidera HDZ-a. Priča o „tajnim“ razgovorima – na koju, usput, iz SDP-a ne reagiraju na način kako bi morali – proizvodi percepciju da izborno mišljenje građana nije važno nikome, pa ni stranci koja je na obećanju promjena dobila njihove glasove. I koja, i pored toga, ide u tajne razgovore s onima koji su te iste promjene kočili čitavih dvadeset godina.

Time se, što je još važnije, koristeći faktor vremena, neutralizira i istinska podvojenost – na one kojima odgovara status qou i one druge, koji su zbog potpore promjenama i izišli na izbore. I povećava ravnodušnost obična čovjeka prema svemu što bi se, u konstituciji vlasti dakako, moglo dogoditi. U čitavoj toj priči, što jes'-jes', demagoškim obratima pomaže i prvi čovjek HDZ-a. Nikada on, izjavi neki dan, nije prizivao treći entitet. Ne daj Bože. A izjave iz vremena predizborne kampanje? A trijumfalni pozdrav iz „sjedišta buduće hrvatske federalne jedinice“, upućen tijekom izborne noći? Ni toga se, kažu sudionici njegova obraćanja na sesiji Kruga '99 – koje je, usput, sam tražio – čovjek ne sjeća. Dapače. On je za četiri multietničke regije, koje kao optimalno rješenje nekoć ponudi i Biskupska konferencija.

Što, pristajanjem na namještenu igru, dobiva a što gubi SDP? To je pitanje koje traži zasebnu analizu. I, što se mene tiče, posljednja u nizu đavoljih jabuka koju bi trebao zagristi. No, odluku ne donosim ja – usprkos svoj mojoj ljubavi prema ideji socijalne demokracije – nego oni koji imaju mandat. Ja samo mogu moliti Svevišnjega da ne naprave greške koje će ideja dugoročno morati plaćati. A greške ne treba isključiti. Naprotiv. U bliskoj budućnosti se, po sadašnjemu, nerealnim ne čini ni rješenje koje je mjesecima svesrdno prizivano – koncentracijska vlada u kojoj bi značajnu težinu imati mogle i dvije frakcije HDZ-a.

Kad kažem značajnu, mislim na dva moguća scenarija. Po jednom, Čovićevoj bi „hrvatskoj“ osovini u federalnoj vladi pripao dio ministarskih mjesta iz kvote Hrvata. Po drugom, od kojeg mostarski „sokol“ još uvijek ne odustaje, društvu „licenciranih“ bi pripao ekskluzivitet na hrvatsko predstavljanje u Federaciji, pa onda i BiH. Netko bi mi mogao spočitnuti kako je ovaj scenarij nerealan i plod moje nesklonosti prema jednoj političkoj opciji. No, nije. Zamislimo, uostalom, situaciju da se pristane na ultimatume kako predsjednik Federacije mora biti iz HDZ-a. A on, poznato je, daje zeleno svijetlo za novu federalnu vladu. A to, onda, znači da njezino formiranje može otezati dok god ne bude udovoljeno zahtjevima njegove partije – uključujući i onaj o ekskluzivnom pravu na hrvatsku ministarsku kvotu u federalnoj vladi.

Bilo kako bilo, ulazak u federalnu izvršnu vlast dviju frakcija HDZ-a se, iz današnje perspektive, čini poprilično realnim. Sukladno tome je, zašto ne?, uputno razmišljati i o ljudima koji bi je, iz njihova sastava dakako, mogli činiti – ovo tim prije jer one, dvije frakcije HDZ-a, kako i sam Čović na Krugu '99 reče, obiluju ljudima koji posjeduju potrebne kvalitete za najviše državne funkcije.

Po svemu, ipak, neki među njima su prepoznatljiviji. I logično bi bilo očekivati da su u prvom planu. Čovićevu dopredsjedniku bi, recimo, pristajala funkcija člana Međudržavnog vijeća BiH i Hrvatske. Ili, eventualno, pozicija ministra vanjskih poslova. Doduše, u oba slučaja bi mu se trebala naći zamjena ako bi njegove državničke obveze podrazumijevale i posjetu susjednoj državi. Jer tamo ga, navodno, traže zbog krađe tričavih petsto-šesto tisuća kuna proračunskih sredstava. Pitanje je, doduše, je li to istina? Ali, moramo biti budni. I misliti na zaštitu od stranog progona u zemlji najcjenjenijih. A Niko je jedan od ovdje, među Hrvatima posebice, najdragocjenijih, zar ne?

Ako bi, pak, Čović odlučio dio plijena dodijeliti i Ljubićevim ljudima, ne vidim kako bi zaobići mogao njegova generalnog tajnika. A njemu bi, po objektivnim kriterijima, najbolje pristajalo ministarstvo unutarnjih poslova i zatvora. Pitate se, zašto? Pa, barem je to jednostavno – čovjek je tek odležao zatvorsku kaznu i do u detalje je involviran u tajne ovog dijela represivne državne strukture. Stoga ga na čelo iste treba i „naćuliti“

Najviše muke će, ipak, prvom u Hrvata činiti njegov dvojnik – bivši pobunjenik i rušitelj hrvatskog jedinstva. Što dati njemu? Izvjesno je – ne treba mu dati oblast zdravstva. Jer, od nje je bježao i do sada. A ministarstvo zračnog, željezničkog i cestovnog prometa? Ako je temeljem iskustva suditi – najbolje je zaobići i to. Što onda? Možda je najpametnije razmisliti o novom ministarstvu. O, recimo, ministarstvu za crne fondove. Jer, informacije, koje dolaze iz susjedne Hrvatske, govore o njegovim referencama. Ako je, naime, iz hrvatskih crnih fondova uspio, kako tvrdi bivši Sanaderov rizničar, „maznuti“ milion i pol – a nisu mu bili dostupni – zamislite što bi ovdje mogao učiniti na mjestu prvog, za crne fondove i formalno zaduženog. A čovjek je, vidjelo se i na Večernjakovu pečatu, i obrazovan i pun ideja.

E da, skoro da zaboravih „prvolicenciranoga“. Kako na najpametniji način, za hrvatski interes dakako, iskoristiti njega? Visoki predstavnik mu, istina, ne obećava skori povratak na izbornu funkciju. Ali, ako je opći interes po srijedi zaobići se može i Visokog predstavnika. Dobro bi, recimo, bilo razmisliti da se, za njega specijalno, instalira pozicija „kontrolora svega i svakoga“. Da, dakle, zbog neprijateljskog raspoloženja stranaca, Visokog predstavnika prije svega, čovjek nema nikakvu formalnu funkciju u hijerarhiji vlasti, ali da, kao i do sada, zadrži nadzor na svim i svačim – Elektroprivredom HB, HT-om, Aluminijem, Cestama federacije, ostalim centrima financijske moći, svim otkuda se može izvući lova. Ali, i nad ljudskim sudbinama – mojom, tvojom, sudbinama svakog od nas pojedinačno. Jer, u tome mu nema premca. A onda će, bude li dobro njemu i njegovima, dobro biti i svima nama – Hrvatima u ime kojih sve to, tako čovjek veli, i čini.

prof. dr. Slavo Kukić

[hecimnadri]

Šta kazati nakon ovog teksta ispred.
Svaka moja riječ bila bi suvišna,ali ipak ću nešto reći.
Na kraju balade DVOJEDAN HDZ postade nijedan,zahvaljujući uskim gledanjima i još užim (ličnim interesima).

[hecimnadri]

prevarih se ipak će biti diobe.Već se u ZHK zakuhalo.
Po sistemu, zašto tvoj kada može moj.
Očito je da im fali fotelja
Predlažem da im odnesemo iz standarda nekoliko stotina da se ne svađaju.

[Hipatija]

COVICU NE VJERUJU NI NJEGOVI NAJBLIŽI SURADNICI

I. Stanic | e-POSAVINA.com
Stjepan Marčetić sveučilišni prvostupnik povijesti i pedagogije, na dobrom putu da postane i magistar istih. Već oko tri godine član je Središnjeg odbora HDZ 1990 i nešto duže politički tajnik „devedesetke“ na prostoru Brčko distrikta. Mlad čovjek. Na Općim izborima 2010. po osvojenom broju glasova drugi na listi Hrvatske koalicije za Parlament Federacije, odmah iza tada aktualnog ministra u Vladi Federacije dr. Perice Jelečevića.
Specifičan možda po tome što je na istim Općim izborima 2010. iako zadnji na izbornoj listi Hrvatske koalicije HDZ 1990-HSP, na pojedinim biračkim mjestima gdje je imao priliku predstaviti se biračima, osvajao i preko 90% od ukupnog broja glasova, a na nekim biračkim mjestima dobio potporu preko 97% od ukupnog broja izašlih birača. Za naš portal dao je intervju u kojem govori o svojoj stranci, ali i partnerskom HDZ BiH te o niz drugih aktualnosti, prvenstveno u i ok HDZ 1990 u Brčkom.

Je li odvajanje "devedesetke od matice HDZ BiH onovremeno bilo opravdano i čime je HDZ BiH zaslužio da ga se dobar dio članstva odrekne i formira novi HDZ?

S. Marčetić: O opravdanosti osnivanja „devedesetke“ možda najbolje govore rezultati koje je ova stranka ostvarila samo nekoliko mjeseci od razlaza s politikom koja se tada provodila pod imenom HDZ BiH. Ljudi su tada na biralištima nedvosmisleno potvrdili da je potrebna opcija koja će služiti kao korektiv etabliranim političkim krugovima koji su svoje interese uspjeli nadrediti javnom interesu i interesu hrvatskog naroda u BiH. Mislim da je u takvom kontekstu općeg grabeža i nedostatka svake odgovornosti kod hrvatskog političkog vodstva u BiH, tada koncentriranog u HDZ-u, osnivanje svake političke opcije koja bi imala namjeru promijeniti takvo stanje bilo poželjno. U tom kontekstu pojava HDZ-a 1990 pokazala se opravdanom, a to se pokazalo i konkretnim djelovanjem u smislu blokiranja „travanjskog paketa“ i sličnih stvari.

Kao visokopozicioniran član HDZ 1990 itekako Vam je poznata predizborna retorika koju je Vaša stranka upražnjavala, posebice prema Čovićevom HDZ-u. Kako ju komentirate danas?

S. Marčetić: Barem kada je u pitanju HDZ 1990 u Brčko distriktu sve ono što je rečeno u predizborno vrijeme prije godinu dana stoji i danas. To što su dvije stranke potpisale sporazum o suradnji kada je u pitanju ono što se naziva zaštita vitalnih nacionalnih interesa ne umanjuje činjenicu da su pojedinci, ovdje primarno mislim iz redova HDZ-a BiH, nanijeli nepopravljivu štetu svome narodu u proteklih 20 godina. Nikakav sporazum ne može umanjiti činjenicu da se imovinsko stanje ljudi u vrhu HDZ-a BiH, ali i u vrhu županijskih i nižih razina ni približno ne poklapa s njihovim prijavljenim i zakonski ostvarenim prihodima. Osobno mislim da se u načinu djelovanja HDZ-a BiH u zadnjih godinu dana nije apsolutno ništa promijenilo, mislim da je to stav i dobrog dijela Odbora HDZ-a 1990 u Brčko distriktu. Nažalost izreka da novac pokreće svijet aktualna je i danas, ja bih dodao samo da novac pokreće i birače i teško da će u skorije vrijeme biti nekih promijena na tom polju.

S obzirom na oštro političko rivalstvo između dva HDZ-a, kako komentirate sporazum Čović - Ljubić koji je uslijedio iznenadno, s obzirom na ne baš jeftina prepucavanja tijekom kampanje? Jesu li ipak fotelje presudne u politici koju Vaša stranka provodi? Mislite li da ste izdali koalicijskog partnera HSP BiH, pa i birače koji su vam ukazali povjerenje?

S. Marčetić: U kontekstu nužnih i izvjesnih Ustavnih promjena koje su izrazito značajne za sve narode u BiH, ali posebno za Hrvate kao najmalobrojniji konstitutivni narod u zemlji, svako okrupnjivanje političkih snaga je dobro došlo. To su jasno pokazala i druga dva naroda stvaranjem jakih nacionalnih političkih blokova Muslimana-Bošnjaka i Srba. Kada se govori o foteljama ne treba zaboraviti da je HDZ-u 1990 prilikom pregovora o sastavljanju federalne Vlade nuđeno zaista mnogo, pa moglo bi se reći i više nego je ova stranka svojim izbornim rezultatom mogla tražiti. Dakle isključivo fotelje nisu bile ključne kada je „devedesetka“ u pitanju, uostalom ne ulaskom u koaliciju s SDP-om otvoreno je odbijen zaista veliki broj fotelja što je i mene, gledajući ovako sa strane, prilično iznenadilo. Ipak da bih dao cjelovit odgovor na jedno ovako direktno pitanje trebao bih raspolagati puno većom količinom informacija, a takvim informacijama kako u HDZ-u 1990 tako i u HDZ-u BiH raspolažu samo najuži krugovi. Kada govorimo o dijelu pitanja koje se odnosi na izdaju koalicijskih partnera, konkretno HSP-a BiH također je teško bilo što pouzdano tvrditi. Vaše pitanje bi se moglo postaviti i u smislu: Jesu li ipak fotelje bile presudne u politici koju provodi HSP BiH. Dakle radi se o vrlo kompleksnim pitanjima o kojima je bez pouzdanih informacija vrlo teško bilo što reći.


Marcetic, Raguž, Ljubic: Vrh HDZ 1990 štur je s informacijama o aktualnim aktivnostima u stranci

Oni koji su glasali za HDZ 1990 nisu pristaše Čovićeve politike, zato nije li čin predsjednika Ljubića izdaja tog glasačkog tijela?

S. Marčetić: Jasno je da biračkom tijelu HDZ-a 1990 gospodin Čović pa ni politika koju on provodi pod imenom HDZ-a BiH nisu omiljeni. Za to uostalom postoji i više nego dovoljno razloga. Ako će netko pitati koji su to razlozi najbolje je da se retrogradno osvrne na „devedesetkinu“ predizbornu kampanju pa i na prostoru Županije Posavske. Tada je sve jasno i argumentirano rečeno. Kriminal, korupcija, nepotizam, arogancija, zlouporaba ovlasti, neovlašteno iskorištavanje javne imovine kao i mnogo toga drugoga stvari su na koje se tada javno upozoravalo. Ne vjerujem da se u zadnjih godinu dana puno promijenilo. Razloga je još i više kada su u pitanju birači s prostora ostatka Bosanske Posavine. Ipak kada je u pitanju sam tekst sporazuma dva HDZ-a tu se ne mogu naći elementi koji bi dali potvrdan odgovor na vaše pitanje. Naravno uvijek ostaje pitanje korektne primjene dogovorenog. Prema mojoj slobodnoj procjeni suština problema i nezadovoljstva proizlazi iz nemogućnosti pristupa čak i najosnovnijim informacijama koje se ne spuštaju, usudio bih se reći, čak ni na županijske razine. Funkcioniranje stranačke infrastrukture, a time i zadovoljstvo članova i simpatizera stranke bez pristupa barem nekim elementarnim informacijama vrlo je teško održati na zavidnom nivou.

Javnosti je malo čudno ponašanje Bože Ljubića, tj. njegov nagli zaokret u politici. Nije li on krupne političke odluke donio bez suglasja stranačke baze, odnosno nije li pakt sa Čovićem potpisao na svoju ruku uz odobravanje tek nekolicine najbližih suradnika? Kakav je stav Vaše organizacije u kojoj ste tajnik prema takvoj Ljubićevoj politici?

S. Marčetić: Na ovo pitanje konkretniji odgovor bi mogao dati netko od članova Predsjedništva HDZ-a 1990 koji su neposredno pred potpisivanje sporazuma bili pozvani na sastanak predsjedništva stranke. Ja kao član Središnjeg odbora mogu reći samo da Središnji odbor održan u Vitezu, nakon već potpisanog sporazuma, nije donosio nikakve odluke. Usvojen je tek uopćen zaključak koji je glasio: „HDZ 1990 je otvoren za sve inicijative i razgovore u provedbi izbornih rezultata sa strankama koje uvažavaju većinski hrvatski izborni legitimitet, koje su spremne izgrađivati Bosnu i Hercegovinu kao državu tri konstitutivna i ravnopravna naroda i građana i koje su spremne provesti reforme koje će ubrzati put BiH prema NATO-u i Europskoj uniji.” Činjenica je da se predsjednik Ljubić nakon ovog Središnjeg odbora u dosta uskom krugu izabranih suradnika sastao s Draganom Čovićem. Nakon Viteza održana je još jedna sjednica Središnjeg odbora stranke u Mostaru. No kako na istu nisam bio pozvan o svemu što se tada događalo saznao sam naknadno iz medija pa ništa konkretno ne mogu niti reći.
Kada je riječ o stavu „devedesetke“ Brčko distrikta spram svih događanja u posljednjih godinu dana moram reći da u ovim okolnostima zaista nisam u mogućnosti iznositi stav cjelokupnog Odbora HDZ 1990 Distrikt Brčko, jer se isti još nije imao priliku očitovati o navedenom. Osobno mogu reći da barem na razini Brčko distrikta, a koliko saznajem situacija nije drukčija ni na nekim drugim razinama, veliki problem stvara nedostatak informacija vezanih uz aktualne odluke i zbivanja na vrhu, a komentirati nešto na osnovu medijskih navoda vrlo je teško.


U javnosti se špekulira da je članstvo HDZ 1990 iz Brčkog voljno prijeći u HSP BiH poput županijske organizacije "devedesetke" iz Tuzle. Koliko u tome ima istine?

S. Marčetić: Ovu vijest sam saznao putem medija za vrijeme moga izbivanja s prostora Brčko distrikta. Bio sam iskreno iznenađen navodima budići da prethodno nisam dobio nikakve najave od strane bilo koga iz Odbora HDZ-a 1990 u Brčko distriktu. Pretpostavio sam da se radi tek o nagađanjima i podmetanjima od strane onih kojima postojanje „devedesetka“ u Brčkom, barem ove „devedesetke“ koja se ne potčinjava volji „stožernika“, nikako ne odgovara. S druge pak strane bilo kakav prelazak u HSP BiH na prostoru Brčko distrikta nije moguć jer dotična stranka na ovoj razini uopće nema svoju organizaciju. Naime u Brčko distriktu djeluje HSP Posavine koji se još mnogo prije odvojio od tada HSP-a Đapić-Jurišić zbog koliko sam uspio saznati potpunog ignoriranja stavova članstva s prostora Bosanske Posavine. Kad je riječ o HSP-u Posavine to je stranka s kojom je HDZ 1990 u Brčko distriktu u koalicionom odnosu već više od tri godine i s kojom se održavaju i više nego korektni odnosi u svakom pogledu. Osobno mogu reći da kao pravaš po ideji o HSP-u Posavine mogu govoriti samo najpozitivnije jer se radi dobrim dijelom o skupini ljudi koji u politici ne traže isključivo osobni interes. Također vrh te stranke čini grupa istinskih branitelja, onih s prve crte, koji su svoje stavove za razliku od „stožernih“ generala dokazali na djelu ne u novčaniku.
Važno je ovdje spomenuti da je priči o prelasku brčanske „devedesetke“ u HSP BiH prethodila priča o osnivanju „H“ komponente SDP-a u Brčkom. Naime oni kojima to odgovara smislili su scenarij o organiziranom prelasku Odbora HDZ 1990 Distrikt Brčko u brčanski SDP i plasirali ga u javnost koristeći se već u prethodnom režimu provjerenom metodom „rekla-kazala“, ali i putem sebi poslušnih elektronskih medija. Ono što trenutno mogu reći je da nikakvog organiziranog prelaska bilo kuda nema, a hoće li ga biti i kamo to će vrijeme i postupci koji su pred nama pokazati.

Koliko vjerujete Draganu Čoviću da on iskreno zastupa interese Hrvata Posavine?

S. Marčetić: Mislim da Draganu Čoviću kao i dobrom dijelu političara u BiH vjeruju još samo oni koji su od dotičnih i preko njih izvukli pozamašnu osobnu korist bilo u nekretninama, pokretninama ili namještenjima u javnim poduzećima i službama. Uostalom snaga HDZ-a BiH i temelji se na dugovima koje oni koje je ova stranka „zadužila“, kao i uža i šira rodbina spomenutih vraćaju bilo na općim ili lokalnim izborima. Dotičnom ne vjeruju niti njegovi najbliži suradnici i poklisari, pa ni oni u Županiji Posavskoj ili u Brčko distriktu, ali vodeći se devizom „Dok je begu dobro i meni je fino“ uvijek rado potvrdno klimnu glavom. Bosanska Posavina je poligon dvadesetjednogodišnje za Hrvate pogubne politike HDZ-a BiH. Provozajte se samo cestom od Bosanskog Broda prema Derventi, uđite u nekad ponositi Plehan, spustite se i do Odžaka i krenite putem preko Domaljevca prema Orašju, a nemojte zaobići niti Brčko i brčanska sela jer i tamo još ima Hrvata. U svemu što na tome putu vidite traga je ostavila politika koja se provodi pod imenom HDZ-a BiH. A što ćete tamo vidjeti? Spaljenu zemlju, kuće koje rastu do pola, starčad koja odbrojava posljednje dane i u suzama isčekuje poziv djece i unučadi negdje iz Zagreba ili iz najzabačenijih dijelova Europe. Ako su to interesi Hrvata Bosanske Posavine Draganu Čoviću i cijeloj njegovoj sviti zaista zdušno vjerujem.

Nije li šurovanje Čovića sa Dodikom kap koja je prelila čašu dostojanstva Hrvata Posavine i koliko ima smisla podržavati takvu politiku koja je Posavini davno rekla zbogom?

S. Marčetić: Čovićevo prijateljstvo s Dodikom gledam u okviru taktičke igre stvaranja balansa snaga unutar BiH, ali i u okviru zaštite osobnih interesa dotičnoga. Iza cijele te priče vjerojatno se krije i još niz drugih trenutno javnosti nepoznatih elemenata. Kada i kako će završiti cijela ta saga stvar je nekih viših politika o kojima je neozbiljno govoriti bez konkretnog uvida u detalje. Jasno je da je gledano iz kuta Bosanske Posavine cijela stvar vrhunac apsurda, a isto tako je jasno da u cijeloj priči bilo da je u pitanju politika Milorada Dodika ili politika Dragana Čovića Hrvati u dobrom dijelu Bosanske Posavine predstavljaju tek kamen spoticanja već davno predodređen za uklanjanje. Karta na koju igraju ove dvije politike je vrijeme koje polako, ali sigurno ostvaruje već davno zacrtane ciljeve nekih.

Kakvi su dalji planovi vaše stranačke organizacije? Vjeruje li Vam još narod? I hoćete li čista obraza i uzdignute glave izaći pred birače na budućim izborima?

S. Marčetić: Što se tiče daljnjih planova „devedesetke“ u Brčko distriktu na to pitanje najbolji odgovor mogao bi dati predsjednik Odbora HDZ-a 1990 Distrikt Brčko. Ako pitate vjeruje li narod konkretno meni mogu odgovoriti da niti jednim svojim postupkom do sada nisam iznevjerio baš nikoga. Odgovoran sam prema ljudima koji su mi na izborima ukazali povjerenje neovisno o tome što nisam izabran i smatram da su stavovi na osnovu kojih sam tada dobio glasove najvećim dijelom i dalje konstantni.

Stjepan Marčetić osobno, i dalje u HDZ-u ili ima neke druge političke ambicije?

S. Marčetić: Ovdje moram reći Stjepan Marčetić u HDZ-u nikad do sada. U HDZ-u 1990 trenutno, a u budućnosti ovisno o razvoju događaja i okolnostima. Ipak želim naglasiti da politiku čine ljudi, niti slova niti brojevi. Razlog moga ulaska u HDZ 1990 bio je uvjerenje da se s tim ljudima i s tom politikom nešto može promijeniti. Nikada nisam bio sklon podilaženjima pod svaku cijenu nit
Marčetić dalje u politici ovisno o razvoju događaja i okolnostima
i sam ikada smatrao da su autoriteti, politički, crkveni ili bilo koji drugi nepogrješivi i apsolutni. Što se tiče političkih ambicija smatram su one poželjne kod svakog pojedinca ako su iskrene i usmjerene u cilju općeg dobra, a ne isključivo osobnih interesa što je slučaj kod većine. U tranutnim okolnostima skloniji sam ipak posvetiti se privatnom životu i struci.

Nešto za kraj, što smatrate važnim, a da smo propustili da Vas pitamo?

S. Marčetić: Mislim da ste Vašim pitanjima obuhvatili sasvim dovoljno pa se gotovo i nema što dodati. Nadam se da sam uspio što izravnije odgovoriti na svako Vaše pitanje. Za kraj samo jedna poruka mladim ljudima da se što više uključe u sve vidove društvenog i javnog djelovanja. Ovo je naročito usmjereno prema poštenim, sposobnim i odgovornim mladim pojedincima koji nerijetko izbjegavaju društveni angažman kao nešto pokvareno i rezervirano samo za odabrane garniture zlatne mladeži. Ići utabanom stazom ne znači ići uvijek u pravom smijeru.

I. Stanić | e-POSAVINA.com

[Hipatija]

NIJEDNO ŽENSKO IZ LJUBUŠKOG NE ŽELI U HDZ!!!

HDZ traži žene koje svršavaju na A(udi)
"Politika je odvise ozbiljna stvar da bi se mogla prepustiti samo muškarcima", Margaret Thatcher
O ženama u politici:
"Svi muškarci su naravno za to da se više žena bavi politikom, ali pod uvjetom da se ne radi o vlastitoj ženi."
Konrad Adenauer (1876-1967), njemački političar i prvi njemački kancler

"Ako se u politici nešto hoće kazati, onda su tu muškarci. Ako se međutim nešto hoće učiniti, onda su tu žene."
Käthe Strobel (1907-1996), njemačka SPD političarka, bivša savezna ministrica

"Priroda je ženama podarila racionalno razmišljanje da se drže podalje od muških poslova."
Gloria Steinem, američka feministica
Piše: Toni Grgic / JAVNO.ba
LJUBUŠKI - Popularnost nekoć nedodirljivom HDZ-u sve više pada diljem negdašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne, međutim stranka posljednjih mjeseci nigdje nije pala kao u Ljubuškom.

U restoranu "Bakus", smještenom u selu Donjim Radišićima 149 izaslanika HDZ-a BiH općinske organizacije Ljubuški održalo je tako redovitu izbornu skupštinu te izabralo novi saziv općinskog i nadzornog odbora za naredno razdoblje od 4 godine.

Ono što je zanimljivo nije samo činjenica da u stranačka tijela više ne žele nekoć istaknuti stranački dužnosnici poput Zorana Vukšića ili Željka Tomića koliko spoznaja da na prostoru Općine koja broji 30-tak tisuća stanovnika, mahom Hrvata, nisu pronašli nijednu žensku osobu koja želi u ovu stranku!

Dokaz tome je i Općinski odbor HDZ-a BiH Ljubuški u koji su izabrani: Nevenko Barbarić, Tomislav Marić, Toni Kraljević, Ivan Brkić, Milan Ševo, Ante Mišetić, Jozo Barišić, Stanko Musa, Radoslav Luburić, Jure Matić, Zdravko Boras, Ante Čuvalo, Miro Ćutuk, Zdenko Čolak, Franjo Rupčić, Drago Šimić, Anton Vukojević, Ivan Herceg i Ivan Jelčić.

Nakon što smo dobili ovaj popis i isti još jedanput provjerili kontaktirali smo dobro obavješteni izvor blizak HDZ-u Općine Ljubuški i od istoga čuli sljedeće:

"Mislim da ćemo uskoro imati jednu ili dvije ženske osobe, iako je činjenica da ih za sada nismo pronašli. U pregovorima smo s jednom učiteljicom i tajnicom od jednog od čelnih ljudi našeg HDZ-a, međutim o imenima za sada ne smijemo pričati, jer nam informacije sve više cure, pa i imena ove dvije gospođe, odnosno jedne gospođe i jedne gospođice moramo držati u strogoj tajnosti. Ono što samo mogu dodati je da imena i jedne i druge svršavaju na A kao audi, a prezimena na IĆ kao ajmo ići ća" - otkrio je u izjavi za naš portal izvor blizak HDZ-u, koji zbog mogućih "sankcija" naravno ne želi da mu osobne podatke javno objavimo.

Temeljem Statutarnih odredbi u općinski odbor će ući i predsjednica Zajednice žena HDZ BiH Kraljica Katarina Kosača te predsjednik općinskog odbora Mladeži.

Kako je sredinom rujna 2011. godine zakazana i izborna skupština Županijskog odbora HDZ BiH ŽZH, za izbor članova županijskog odbora, skupština u Radišićima donijela je i odluku o izaslanicima na ovu skupštinu.

Nazočnim članovima skupštine obratili su se i Zdravko RANJEN Bešlić, u ulozi još uvijek aktualnog predsjednika ŽO-a HDZ-a BiH, te Vlado SPOSOBNI Džoić, inače generalni sekretar HDZ-a BiH, pa ne treba ni govoriti kakvo su prosvjetljenje doživjeli čelnici HDZ-a BiH u Ljubuškom.

A da bi privukli i kakvo žensko u stranku preporučujemo im da poslušaju sljedeću pjesmu i vide kako to Rade Jorović osvaja žene, pa se možda i njima posreći. Ako ništa uopće ne sumnjamo da u svojoj arhivskoj građi imaju još koje ovakvo odijelo kao gospon Jorović.

Dakle, gospodo draga iz HDZ-a, odijela obucite i marš kroz Ljubuški. Puno vam sreće želimo.

Toni Grgić / JAVNO.ba

[Hipatija]

Ko koga ugrožava u BiH


Jedan od osnivača Hrvatskog narodnog vijeća u BiH Petar Jozelić lucidno zapaža: "U Daytonu je žrtvovana polovica države (BiH), politika HDZ-a ide na ruku etnički čiste Republike Srpske, Hrvatima u BiH se poručuje kako im je jedina država - Hrvatska, treći entitet nije rješenje." Doista, ko god pokušava da rješava status bilo Hrvata, bilo Bošnjaka samo na području Federacije, on samo jača Republiku Srpsku i neminovno gura Bošnjake i Hrvate u građanski rat. Prema profesoru Ivi Bancu, predsjednik Hrvatske ugrožava BiH. "Za ljubav Srbije Josipović je destabilizirao BiH, počeo promicati Dodika i svojim neodgovornim ocjenama o stanju hrvatskog naroda u BiH, doprinio krizi Federacije. Uostalom, nije u ovlastima Hrvatske programirati vlade bh. entiteta. Hrvatska priznaje BiH i Ustavni poredak u BiH. Sve izvan toga nije na Hrvatskoj. Niti je na Hrvatskoj davati ustavne ocjene o situaciji u FBiH."
Prema profesoru Petru Jeleču, Josipovićeva politika prema BiH je bez ikakve vizije i odgovornosti i njeni rezultati ravni su nuli. Sa svoje strane mogu dodati da je to sramna i ponižavajuća politika za Hrvatsku a krajnje štetna i opasna po BiH. Evo kako tu politiku u slici i riječi vidi profesor Petar Jeleč: "Otužno je bilo gledati njegov (Josipovićev) igrokaz s Dodikom u Slavonskom Brodu, gdje je predsjednik RS-a javno, pred kamerama rekao da se trebaju ispričati svi svima" (i žrtve dželatima i dželati žrtvama i moj će brat tebi oprostiti što te je tukao), jer su svi pucali na sve dok je Josipović službouljudno nasmiješen, mirno odslušao taj politički kaligulizam i "mudro" odšutio. Mr. Zijad Bećirović iznosi još potresniju i užasniju sliku o banalnosti zločina: "Možda još jedan detalj slikovito govori o Josipoviću, koji je prilikom prve posjete Banjoj Luci, na svečanoj večeri svirao na klaviru Dodiku i društvu i time jasno ignorirao činjenicu da je u tom gradu izvršeno etničko čišćenje i zločin nad Hrvatima. To predstavlja svojevrsno poniženje za žrtve i hrvatski narod." Sviranje Dodiku na klavir u gradu u kome je u miru izvršeno etničko čišćenje nad dva naroda prljavije je i gore nego stavljanje zlatne ogrlice svinji oko vrata. Tim činom Josipović podsjeća na onog profesora muzike (glazbe) u Beogradu koji je u toku Drugog svjetskog rata pozvao čuvenog, poznatog i priznatog profesora etike Miloša N. Đurića da potpiše apel podrške njemačkim vlastima u Beogradu. Đurić mu je odgovorio da ne može potpisati jer je profesor, a kolega mu je odgovorio, pa i ja sam. Onda mu je Đurić kazao jesi, ti si muzike, a ja sam etike. Izgleda se Josipović između prava i etike s jedne i muzike (glazbe) i klavira sa druge strane, opredjeljuje za muziku (glazbu) i klavir. Šalu na stranu, ko koga, kako i zašto ugrožava u BiH, pogotovo u Federaciji? Generalno, veoma se lahko složiti sa profesorom Miodragom Živanovićem: "Prvi i najveći problem je nepostojanje države BiH. Taj problem nam je ispostavljen Dejtonskim ustavom koji ne preferira državu, već dijelove te države. Naime, različiti dijelovi naše države - entiteti, kantoni i opštine mogu funkcionisati sami za sebe. Ne treba im država jer je ovo naše ustrojstvo postavljeno naglavačke. Državne institucije nisu nadređene nižim nivoima vlasti nego je obratno - niži nivoi vlasti su zapravo viši."
Upravo zato niži nivoi vlasti u svakom momentu mogu blokirati i paralizirati više nivoe vlasti a viši su nemoćni u odnosu na niže. Takav oblik hijerarhije vlasti ne postoji ni u jednoj zemlji u svijetu. Kada dva HDZ-a optužuju SDP, SDA i Bošnjake da su im onemogućili da učestvuju u izvršnoj vlasti u Federaciji BiH, a to neprestano štampa, TV, javnost pa i političari u Hrvatskoj, RS-u, i Srbiji ponavljaju, radi se o bezočnim lažima. Ustvari, dva HDZ-a u BiH su odbili kompromisno rješenje i ponudu međunarodne zajednice oličene u upravnom odboru PIC-a. O tome Roderick Moore, prvi zamjenik visokog predstavnika, kaže: "Oba HDZ-a nisu smatrala da mogu prihvatiti kompromisni prijedlog kao fer osnovu za formiranje vlasti", a Thomas Countryman nadodaje: "Prvo želim reći da smo razočarani odlukom HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 koji su sami sebe isključili iz vlasti u Federaciji." Prije toga su sa neformiranjem vlasti u kantonima (županijama), sa apsolutnom hrvatskom većinom, u potpunosti pokušali blokirati formiranje vlasti u Federaciji, a time i u državi. To Roderick Moore otvoreno priznaje: "Apsolutna je istina da ova tri kantona (županije) krše Ustav Federacije i Izborni zakon. Također je istina da mnogi problemi i pravna konfuzija sa kojom se sada suočavamo predstavljaju direktan rezultat toga što ova tri kantona (neformiranjem vlasti) nisu ispunila svoje pravne i ustavne obaveze." To javnost, mediji i političari u Hrvatskoj neće i ne žele, osim pojedinaca, da znaju. Na pitanje zašto su dva HDZ-a više od pola godine sprečavala formiranje vlasti, profesor Ivo Banac profesorski odgovara: "Demokracija je preuzimanje odgovornosti. Čović je želio dokazati da može zaustaviti sve mehanizme Federacije i BiH. To je njegov izmećarski posao za dobrobit Dodika i njegove male Herrenvolk republike. Zapriječio je formiranje vlasti u županijama gdje je postigao apsolutnu većinu. Problem je "samo" u tome što politika opstrukcije ne vodi nikamo." Doista, samo se u BiH sprečavanje formiranja vlasti i opstrukcija može nazivati ugrožavanje i nejednakopravnost jednog, bilo kojeg naroda. Glavni problem u BiH nije ugroženost ni nejednakopravnost, ni Bošnjaka ni Hrvata, nego pored nepostojanja države i nadređenosti entiteta, kantona i općina državi, kako primjećuje profesor Živanović, također i fundamentalni problem BiH koji uočava profesor Ivo Goldstein: "Jer u osnovi BiH je jedan identitet i entitet, BiH nikada nije bila dijeljena po nacionalnim ključevima. Pa i sada se vidi da teritorijalna razdioba BiH na principu da na jednom njezinom dijelu jedan narod ima suverenu vlast donosi nesreću manjinskom narodu, a onom većinskom ne donosi sreću. Iz toga vrzinog kola teško je izaći."
Ugovorom u Daytonu BiH je izbačena iz svog prirodnog ležišta i na nju je navučena luđačka, pravno-ustavna i politička košulja. Svojom dvoličnom politikom istovremenog povezivanja i saradnje sa BiH uz istovremenu političku praksu po obrascima i saglasnosti sa Beogradom i Banjom Lukom na razgradnji BiH hrvatska politika (Josipovićeva i Kosorkina) često povećava i podebljava luđačku košulju nad BiH. Kako bi kazali feralovci, Hrvatska je prva poslije Bugarske priznala BiH, a druga ju je, poslije Srbije, napala. Ovdje se u negativnom smislu nipošto ne misli na hrvatski narod, pogotovo u Dalmaciji, Istri, Zagrebu, Splitu, sve patriote u BiH i puno intelektualaca kulturnih i javnih poslenika u Hrvatskoj koji su unazad 20 godina bili na strani Bosne i njene pravedne odbrane. Takvim ljudima smo dužni kazati da je bilo više Bošnjaka u sastavu Hrvatske vojske koji su branili hrvatsku državu nego bosanskih Hrvata u sastavu HVO-a koji su stvarno branili BiH od četnika i agresora, i da je više poginulo Bošnjaka u odbrani Hrvatske nego pripadnika HVO-a u odbrani BiH. U odbrani BiH uglavnom su ginuli Hrvati u postrojbama HOS-a i sastavu Armije RBiH. Pripadnika HVO-a više je poginulo u borbama protiv Armije RBiH i HOS-a nego protiv srbijanskih agresora. Oni su se protiv njih borili samo udruženo sa Armijom RBiH i HOS-om u Mostaru, Jajcu, Gradačcu, Posavini, na Kupresu, a baš nigdje sami nisu jer su poštovali Sporazum Milošević - Tuđman i Karadžić -Boban. Bez obzira na tu činjenicu, nije mali broj Hrvata poput Nike Lozančića, koji u okviru ugroženosti i neravnopravnosti uživaju i hrvatsku mirovinu i bošnjačku plaću ili penziju. Istovremeno veliki broj Bošnjaka koji su četiri godine truhli u rovovima kao jednakiji i ravnopravniji od Hrvata nemaju ni hrvatske mirovine ni bosanske penzije ni plaće jer ne rade. U okviru ugroženosti i nejednakopravnosti bilo bi krajnje interesantno egzaktno ispitati koji je procenat zaposlenosti Hrvata a koji Bošnjaka u Federaciji BiH i kakav je imovinski status Hrvata, a kakav je Bošnjaka, sa komparacijom, kakav je bio do 1992. godine. Podla je i paklena teza Čovića i Ljubića da su Hrvati samo ugroženi i nejednakopravni u Federaciji a da je u RS-u sve riješeno. Onaj ko se poziva na ugroženost i nejednakopravnost Hrvata u Federaciji, ma ko bio, političar ili svećenik, treba dobro otvoriti oči i sagledati status Bošnjaka u Vitezu, Kiseljaku, Kreševu, Žepču, Stocu, Čapljini, Odžaku, Livnu, Novom Travniku, zapadnom dijelu Mostara, Prozoru, Orašju, Tomislav-Gradu. Ima li Bošnjaka u tim gradovima na funkcijama, da su direktori (ravnatelji), dekani, koliko ih je profesora? Znam da Bošnjaci nisu idealni, ali više je u Sarajevu Srba i Hrvata na funkcijama mada je to nedovoljno, nego Bošnjaka u Republici Srpskoj i nekadašnjoj Herceg-Bosni. Predsjednik ANUBiH je Hrvat. Dekani pravnog i filozofskog fakulteta su Hrvati. Dekani ekonomskog i fakulteta političkih nauka su Srbi, a ravnatelj ili direktor Narodnog pozorišta je Hrvat. Bošnjaka na funkcijama u RS-u i Herceg-Bosni zapravo i nema. Pređimo na obrazovanje u osnovnim i srednjim školama. Svugdje gdje su Bošnjaci većina i gdje drže vlast, u tim gradovima postoje Katolički školski centri, u kojima su obuhvaćena skoro sva hrvatska djeca, od prvog osnovne do četvrtog razreda srednje škole. Više Hrvati imaju katoličkih školskih centara gdje su Bošnjaci na vlasti i većina nego na čitavom prostoru bivše SFRJ. Ondje gdje su Hrvati većina, a Bošnjaci manjina (Stolac, Žepče, Čapljina) tu su dvije škole pod jednim krovom. Zašto? Zato što Hrvatska politika oličena u HDZ-u u BiH ne želi da Hrvatska djeca idu zajedno sa bošnjačkom u školu. Naravno, gdje su Bošnjaci manjina, tu nema ni islamskih ni bosanskih ni bošnjačkih školskih centara. Zašto? Zato što bi to bila diskriminacija, segregacija, aparthejd, a Hrvati to mogu sebi priuštiti u odnosu na Bošnjake jer su ugroženi i nejednakopravni. Budimo ozbiljni - Bošnjaci su u Evropi najugroženiji u RS-u, pa u Herceg-Bosni, pa u Srbiji, pa na Kosovu usljed asimilacije, pa u Makedoniji, pa u Crnoj Gori, pa u Hrvatskoj. Neusporedivo i nepodnošljivo najteži im je status u RS-u i Herceg-Bosni, dakle u vlastitoj zemlji. Kada je u pitanju nejednakopravnost i ugroženost u okviru jezika i TV kanala odgovorno tvrdim da je na Federalnoj TV više zastupljen hrvatski nego bosanski jezik, a na BHRT-u više je zastupljen srpski od bosanskog i hrvatskog jezika. Iz perspektive ugroženosti i nejednakopravnosti, kada se u Mostaru 25. marta (ožujka) 2011. sastanu čelnici dva HDZ-a, Čović i Ljubić, sa čelnicima SNSD-a i SDS-a, Dodikom i Bosićem, to nije samo simboličko obilježavanje 20. godišnjice Karađorđeva, kada su Milošević i Tuđman međusobno dogovorili podjelu BiH, nego i 70. godišnjice potpisivanja pristupanja Kraljevine Jugoslavije trojnom paktu 25. marta 1941. godine. Dakle, u Mostaru su Čović, Ljubić, Dodik i Bosić proslavili i 20. godišnjicu i 70. godišnjicu. U okviru ugroženosti i nejednakopravnosti u Federaciji BiH, može se mirne duše kazati da osovina Tadić - Josipović jača savez Dodik - Čović. Po nazivu škola i ulica u Federaciji BiH, posebno u zapadnom dijelu Mostara, vidi se da Hrvati više ugrožavaju sami sebe nego što ih Bošnjaci dovode u nejednakopravan položaj. Ne samo da oni školama i ulicama daju nazive upitnih ljudi nego su skoro imena svih tih ljudi iz Hrvatske. Da li ima zaslužnih i velikih Hrvata koji su rođeni u BiH? Kada su u pitanju škole u RS-u i Herceg-Bosni one su samo produženi crkveni prostori a tamo gdje Bošnjaci vode škole, pored svih slabosti, škole su ponajviše samo škole. U okviru ugroženosti i nejednakopravnosti interesantno bi bilo ispitati broj uposlenih Bošnjaka i Hrvata u svim državnim, federalnim i kantonalnim institucijama ali i u općinama, zdravstvu, policiji, i školama. Kada je u pitanju fudbal, neugroženi i jednakopravni Bošnjaci (Velež) ne mogu igrati pod Bijelim brijegom od ugroženih i nejednakopravnih Hrvata (Zrinjski). Kada je u pitanju politika, ugroženi i nejednakopravni Hrvati u BiH izlaze na izbore i glasaju i u Hrvatskoj i u BiH, a Bošnjaci samo u BiH. Kada su u pitanju lične i putne isprave, većina Hrvata ima i hrvatsku iskaznicu i putovnicu i bosansku ličnu kartu i pasoš, a Bošnjaci u većini samo ličnu kartu i pasoš. Odgovorno tvrdim da Hrvate više ugrožavaju Hrvati nego što ih ugrožavaju Bošnjaci. Na primjer, kada Bošnjaci ubiju Hrvata koji je po ocu Bošnjak, a po majci Hrvat (Denis Mrnjavac), onda za njega trojica Bošnjaka leže u zatvoru, a kada Hrvati u Širokom Brijegu ubiju Hrvata (Vedran Puljić), koji je po ocu i po majci Hrvat, onda niko ne leži u zatvoru, jer ubica nije otkriven. U Sarajevu ubice su otkrivene i leže u zatvoru i o njima se do nebesa pričalo i osuđivalo, a ubica ili ubice u Širokom Brijegu namjerno nisu otkriveni i o njima se namjerno ne priča i ne piše, samo zato što su Hrvati u Sarajevu ugroženi i nejednakopravni a u Širokom Brijegu jednakopravni i neugroženi.

[duh_sa_sjekirom]

Svaka čast za gornji post!
Istina od prvog do zadnjeg slova!
Konačno da neko nazove stvari pravim imenom!

[udrch]

A šta se ima novo o njima reći, dovoljno su rekli o sebi neki dan..

[prljavi Hare]

Je li došao Božo sa bolovanja?Propadosmo!

[Bosnolog]

Je li došao Božo sa bolovanja?Propadosmo!

Božo Ljubić: "Nužno je pokrenuti pitanje rekonstrukcije vlasti u Federaciji BiH"
A. B. | 16. 01. 2012. • 10:10


Predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić rekao je da je danas jasno da Hrvati nisu ravnopravni i da je nužno pokrenuti pitanje rekonstrukcije vlasti u Federaciji BiH.


Ljubić je ocijenio da to više nije samo pitanje zaživljavanja ustavnosti i zakonitosti i poštivanja narodnog izbornog legitimiteta, na što ukazuju legitimni predstavnici Hrvata nakon posljednjih izbora, već to sada uviđaju i politički predstavnici Bošnjaka.

On je naglasio da dio bošnjačkih političkih, vjerskih i intelektualnih krugova smatra da bi BiH trebalo da bude nacionalna država većinskog naroda Bošnjaka-muslimana obrazlažući to time da Hrvati i Srbi imaju svoje nacionalne države.

"Takva politika, zavisno od promotera, od prilike do prilike, ima različite manifestacije, jednom je to nametanje takozvanog državnog bosanstva kao nadnacije, drugi put je nametanje bosanskog jezika kao zajedničkog", rekao je Ljubić, dodajući da je to pokušaj preuređenja države i promjene Izbornog zakona po modelu dominacije većine.

Ljubić je naglasio da se BiH može razvijati i opstati samo kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda.

Mahsuz pozdrav Bozuru od Tihog,nada spasa poslednja umire,......

Vozi li Božo Ljubić počasnii krug?

Ponedjeljak, 09 Siječanj 2012 16:21

Uzarićki „Pole Position“ hrvatske alternativne političke scene očito već dugo to više nije. Prva je pozicija šefa hrvatske oporbe ili je možda bolje reći druge stranke kod Hrvata u BiH poodavno izgubljena. No, Božo Ljubić i dalje vozi. Svakako ne više bolid F1 ili neku drugu jaku makinu. Kako se u narodu kaže - spao je sa konja na magarca. Dočekao bi se on kao mačka na noge kada bi mu spočitali „prijevoz“ na magarcu. Zacijelo bi rekao: kada je mogao Isus na magarcu što ne bi mogao i Božo Ljubić.


Pa i mogao bi. Što da ne. Uostalom možda gospodin iz Uzarića nije bolje ni zaslužio. A imao je prigodu. Mogao je biti „kralj“. Slavljen kao nekoć Schumacher. Samo da je ostao na principima alternative i oponenta „stožernoj“ stranci. Kao istinski korektiv vladajućem HDZ-u moga je čekati svojih 5 minuta i nepobjedivog „druga“ zbaciti sa sedla. Tih pet minuta je i došlo. I sam „drug“ je bio svjestan toga. Izgleda svjesniji nego Božo. Priča se, a što se priča il' je bilo il' će biti. Milijun marola bilo je u igri. Milijun marola vrijedio je transfer iz momčadi F1 zvanoj „devedesetka“ u momčad „Isusov magarac“.

Ima li kakvih argumenata u ovoj cijeloj priči ili su one utemeljene samo na floskuli „rekla-kazala“ i drži li Ljubić još uvijek čvrsto volan u svojim rukama?

Iako su Čović i Ljubić potpisali međustranački sporazum o suradnju, poradi vitalnog nacionalnog interesa -„hrvatska stolica ispod našeg dupeta“, taj sporazum je sve samo ne ovo rečeno, osim u onom dijelu koji kaže da su hrvatske fotelje bile u igri.




Vozač kojeg više nitko ne bi poželio u svom timu!




Kao prvo, nije riječ o nikakvom međustranačkom sporazumu jer su taj sporazum kreirali i proveli u djelo oni sami. Bez ostalih glavnih likova u njihovu filmu, jer u svom filmu njih dvojica su izgleda jedini likovi. Ostali su toliko sporedni da ih ne vrijedi ni spominjati. Za HDZ BiH to je i normalno. Kod njih Dragan Čović što kaže to je Sveto pismo, dok se za do tada demokratičniju stranku, HDZ 1990 moglo očekivati kako će suglasnost o paktu sa kurvinjskom strankom (barem takav su odnos prema njoj imali u predizbornom vremenu) Ljubić trebati ishodovati na Predsjedništvu stranke, ako ne i na Izvanrednom saboru stranke, jer je njihovo savezništvo vrlo krupna stvar i zadire u načela osamostaljenja „devedesetke“.

Ipak se tako nije dogodili. Božo je u vrlo uskom krugu istomišljenika (čitaj sam) sve donio na svoju ruku i tako uništio politički pluralizam Hrvata u BiH. Priklonio se onim snagama koje su u ime krilatice „jedan narod –jedna stranka“ već natjerale tsunamije na preostale hrvatske strančice, čime je hrvatski narod u BiH došao tik na korak do sjevernokorejskog naroda s kojim dijeli pravilo da mogu imati samo jednog vođu. Korejci možda imaju tu sreću jer njihov vođa kao i svaki drugi smrtnik jednog dana umre za razliku od „stožernog“ vođe koji nikad ne umire, pa ni onda kada bi ga razapeli. Čini se odnekud poznato!

Da je Božo izletio pred rudo pokazuju događaji na terenu. Raspad županijske organizacije „devedesetke“ iz Tuzle, najave napuštanja kompletne općinske organizacije HDZ 1990 u općini Domaljevac-Šamac koja je jedna od samo 4 općine u kojima je HDZ 1990 dobio prošle općinske izbore. Pa i čitav niz začkuljica, otpora i protivljenja u općinama gdje je bilo najmanje za očekivati da će se protivit sporazumu dva HDZ-a. Ili su ta očekivanja bila možda pogrešna. Što znači da HDZ 1990 ipak u Hercegovini ima najstabilnije biračko tijelo, ali i najjači stranački kadar. A kada se oni usprotive politici Bože Ljubića onda bi to već trebalo nešto da znači.

Zadnji istup Božinog jakog igrača Nediljka Rimca koji misli i traži da Ljubić treba ubaciti u rikverc i vratiti se na pravi kolosijek s kojeg ga je, kao zadnjeg naivca, odvukao u propast drug Dragan.

Rimac svjestan pogrešne Ljubićeve politike omađijane igrom Dragana Čovića tvrdi da devedesetka treba napustiti kurs podaništva prema Čoviću li će nestati. Složit ću se s Rimcem gotovo u cijelosti.

Ondje gdje se moja malenkost i Rimac razlikuju je ta da se ne slažemo oko toga je li za takav manevar kasno. Rimac tvrdi da nije. Bojim se da griješi i to zbog jedne sasvim trivijalne stvari. Naime, Božo Ljubić je još uvijek predsjednik stranke i od Čovića je zaprimio manire kako se autokratski upravlja strankom. Što znači da će trebati vremena i vremena da se tehnički stranka „očisti“ od ljudi tipa Schumachera iz Uzarića i da njihova formula krene onim putem kojim je i krenula kada se „devedesetka“ odvojila od aparthejd matice.
Bilo kako bilo, vrijeme će pokazati tko je bio u pravu kao i što će pokazati za koga Božo Ljubić vozi. Je li njegov transfer vrijedio uništenja pluralizma i političke demokracije kod beha Hrvata.

Ili možda bez obzira na Božinu momčad Hrvati smognu snage i uspiju posložiti jedan neovisan tim koji će uistinu biti alternativa jednoumlju i prevarama i onima koji se izdaju za čuvare svehrvatskih interesa. Još samo da znam što imaju svehrvatsko u sebi?



Dean Rant | e-POSAVINA.com

[webby-x]

Kada se samo sjetim koja je Božo bio
uzdanica Lagumdžije.