Hamza Baksic lazov i klevetnik

[E. Jaganjac]

Gospodine Jaganjac ...........ja bih mu složio kontru a vi kako hoćete .............a to Toozla ne dobacuj sa strane ..........ovo su ipak ozbiljnije teme

Nema potrebe, pametan vidi o cemu se radi, a oni drugi...njima je djaba pricati ionako.

[Toozla]

...sreca pa je co'jek finalizirao temu.....

[E. Jaganjac]

Ko sa djecom spava po****n ustane.

[JBT]

D *, b*****, n* s*** v***.

[manijak1]

Gospodine .......Molfix pelene spriječavaju neželjene posljedice a djeca su kako naša tako i vaša budućnost ...........zato trebaju znalački pišati na starije koji redovno svojim neznanjem i nemarom unište nadu za budućnost

[Toozla]

....ja ti kazem da je do zastite, a ti ne vjerujes.....

[JBT]

[danas]

vid' sto je sladak ovaj mali sto drzi slovo "E"...

[Fair Life]

Hamza Baksic se u svom clanku "S Druge Strane" (28/10/05) okomio ni na koga drugog nego na nevldinu organizaciju: "Nacionalni Kongres Republike BiH", organizciju koja je jedina do sada u svom imenu zadrazala ime Republike BiH i jedina koja ne priznaje ilegalni Dejtonski ustav.
(...)

A sad da vidimo i taj sporni clanak Hamze Baksica zakoji ti kazes da se zove "S druge strane", sto nije istina... nego drugacije... "Duboka pukotina".

Uostalom forumasi nek procijene da li se u njegovom pisanju clanka moze naci dovoljno argumenata za tvrdnje E. Jaganjca.

Duboka pukotina

Protekla je decenija od dana u kojima se američka baza Rajt Petersen nervozno spremala da bude domaćin pregovora o prekidu rata protiv Bosne i Hercegovine. Između učesnika tekle su rijeke krvi, na Bosni i Hercegovini ostali su neotklonjivi i historijski ožiljci, povijest njena tri naroda presječena je nezapamćenim ratom. Kao da je svemu tome i pak trebalo dodati još nešto. Vješti i uporni posrednik u poregovorima, Ričard Holbruk, u knjizi “Završiti rat”, bilježi i ovaj detalj:

“Kabine za prevodioce u dvije velike konferencijske sobe za mene su postale simbol ratnog besmisla. Naš sistem imao je šest jezičkih kanala na slušalicama. Prva tri su bila za engleski, francuski i ruski. Kanal 4 za prevod na bosanski, 5 za hrvatski i 6 za srpski. Ovo je zbunjivalo ostale, pošto se isti jezik, uz manje razlika, govori u cijelom regionu. Odgovor smo dobili kada je neko zavirio u kabine za prevodioce, koji metar od našeg stola. Svaki učesnik s Balkana mogao je po volji birati svoj kanal, ali je jedan prevodilac prevodio za kanale 4, 5 i 6. …Nacionali lideri agresivno su razvijali novi rječnik za svaku etničku grupu. Jezik, koji je nekada pomogao da se ujedini Jugoslavija, sada je bio još jedno sredstvo kojim je narod razdvajan.”

Holbrukova knjiga objavljena je tri godine poslije sklapanja mirovnog ugovora. Autor je imao vremena i da ocijeni domete sporazuma, pa i neke već tada uočene mane. On ih naziva pukotinama. Prva od njih, postojanje dvije vojske na području jedne države, na neki način je zakrpljena ovogodišnjim promjenama. Od ostalih koje Holbruk pominje, jedna nije nikad – dometi međunarodnih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini. Samo su još takozvani evropski posmatrači - oni u bijelom, u početku krize - bili toliko nejasni i toliko jasno neefikasni kao međunarodne policijske snage.

Pitanje koje je Holbruk postavio dvije godine nakon rata ostaje otvoreno i danas, vjerovatno u još oštrijoj formi. To je naziv entiteta što ga je osnovao Radovan Karadžić.

“Drugi problem bila je naša saglasnost da srpski dio Bosne zadrži ime Republika Srpska. Treba se sjetiti da je ta odluka donesena na dramatičnom sastanku, koji je trajao cijelu noć, sa Izetbegovićem u Ankari… dok je do sastanka ministara inostranih poslova u Ženevi ostalo samo još tri dana, a nastavak bombardovanja je još bio neizvjestan.” Holbruk ocjenjuje kako je “dozvoliti Karadžiću da zadrži ime koje je on izmislio, bilo više od ustupka”.

Bio je to dio trgovine – razgovori sa Izetbegovićem uslijedili su nakon susreta s Miloševićem u kojem je Holbruk isposlovao priznanje Bosne i Hercegovine “u njenim sadašnjim granicama”, njeno dalje legalno postojanje kao nezavisne države i verifikaciju ranijih međunarodnih priznanja – sve je to bilo prvi put i sve je bilo suprotno politici Beograda od početka raspada Jugoslavije. Ostaće razlike o mišljenjima o postupku Izetbegovića, ali svaki sadašnji sud je van konteksta trenutka u kojem je odluka donosena. Ko misli drukčije, najprije neka zakuca špajz, isključi struju i vodu u stanu, porazbija stakla i umjesto njih stavi folije, a pod ćilime gurne nekoliko “pašteta” da simuliraju ulogu Mladićeve “kičme vatrene moći”. Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.

Naziv Republike Srpske, nažalost, nije ostao samo jezička dosjetka ili dokaz političke vještine Miloševića kao pregovarača. Imam pred sobom katalog poštanskih maraka koje se štampaju u ovom entitetu. Na tim markama se zemlja u kojoj se štampaju pominje koliko i Mongolija. Samo – Republika Srpska. Ni na zvaničnim nazivima institucija nema onog Bosna i Hercegovina (Republika Srpska, Vlada itd.).

Da ne zaboravimo istragu toponima u kojima se pominje Bosna, dokrajčenu tek intervencijom OHR. Ko se bavio izlistavanjem istorije, sjetiće se da se tako što dogodilo i polovinom prošlog vijeka, kad je skidanje Bosne iz toponima naredio Ante Pavelić.

Date su garancije za opstanak entiteta, ali one nisu i garancija za očuvanje naziva, pogotovu zbog onog šta se iza naziva krije – ili se uopšte ne krije.

[E. Jaganjac]

Gospodine .......Molfix pelene spriječavaju neželjene posljedice a djeca su kako naša tako i vaša budućnost ...........zato trebaju znalački pišati na starije koji redovno svojim neznanjem i nemarom unište nadu za budućnost

Gospodine..

kao sto vidite trudim se, ali to p****e treba da ima granicu.

Sem toga, ti koji svojim nemarom i neznanjem unistavaju nadu za buducnost izgleda da su mnogo interesantniji nasoj buducnosti, vec vise od 2 vijeka, pa se takva buducnost ponavlja. Kako sada stvari stoje, opet je tako i ovi drugi nemaju sansu, a sansu dobija buducnost koja slijedi neznanje i nemar.

Ja bih ipak da zakljucim ovu temu jer poprima ukus neukusa.

[JBT]

Ma to su ti ljudi koji su bili u cetru paznje dok je bjesnio rat u BiH. Ljudi im prilazili, pitali ih o situaciji u BiH, oni se penjali na bine i pricali. Zavrsio se rat, niko vishe nije zainteresovan u USA o BiH, ti ljudi su izgubili svjetla pozornice. Sad boga mole ne bili se opet zapucalo pa da se opet popeli na binu. Ali sad bi pametniji bili. Vishe bi naplatili.
Treba imovinu odrzavat. Stecenu na patnji jedne nam i jedine.

[nebi]

Ja bih ipak da zakljucim ovu temu jer poprima ukus neukusa.

Ja se predajem....ovo je vec visa matematika za mene

[SD-6]

procito sam samo 2 strane da bih zakljucio:










za janjeta,borogovca&rest ublehase

zipa jaganjac ...da ne zavrsiis "za pastrve"

selam preko bare

[Novi_Nick]

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

04/11/05
Piše: Hamza BAKŠIĆ



Čun se ljuljnu...

Bila je to dobra vijest i po tome se razlikovala od ostalih: Evropa je dala zeleno svjetlo za početak pregovora.
Te noći, kao da nam je pao kamen sa srca. Koliko sutra, vratio se na staro mjesto. Vladajuće stranke nastavljaju se ponašati na svojoj neevropskoj razini. Onakve kakve su, i ne žele u Evropu: kriteriji modernog svijeta srušiće ih u prah. Da jesu kakve nisu, vijest o početku pregovora dočekale bi sa gotovom ogranizacionim, pa i kadrovskim rješenjima. Znalo se, valjda, da će signal jednog dana doći, pa se nešto moglo uraditi i unaprijed. Eto, nije.
Ovo je prvi put od rata da se od države traži samostalan postupak. Međunarodna zajednica se neće miješati. Bosna i Hercegovina je izvađena iz dupka, u desetoj godini.
Najprije Adnan Terzić izjavljuje kako glavni pregovarač treba da bude iz RS - ispostaviće se da nije imao saglasnosti ni u vlastitoj stranci. Također će se ispostaviti da je kadrovsko rješenje predloženo prije nego je određena platforma i pozicija glavnog pregovarača. Potom Dragan Čavić izjavljuje kako to treba da bude neko iz opozicije, pretendujući da upregne Milorada Dodika. I manje upućeni znaju da ova faza pregovora traje otprilike do 2010. godine, nakon čega bi BiH mogla dobiti status kandidata. Odakle Čaviću podatak da će SNSD sve to vrijeme biti opoziciona partija?
Dodik ne prihvata. Postiže se visoka saglasnost da bi posao mogao obaviti Igor Davidović. To stvara nov talas neosnovanog optimizma. Nada umire posljednja, i to više puta. Iz Banjaluke umjesto prijedloga dolazi spisak – uz Davidovića, tu su i bivši Čavićev savjetnik Svetlana Cenić, bivši zamjenik ministra u Vladi Republike Srbije Đorđe Lajšić, bivši naš ambasador Jugoslav Jovičić. Iz SDA je došla inicijativa o imenovanju šefa pregovaračkog tima, a hrvatski član Predsjedništva Ivo Miro Jović iskazao je pretenzije da glavna pozicija pripadne Hrvatu, uz kratko podsjećanje na mesijansku ulogu ovog naroda u primicanju Evropi. Uslijedilo je i pitanje o ulozi Predsjedništva i mjestu institucija sistema, pa razgovor dva entitetska premijera. Kraj priče je negdje iza horizonta.
Gotovo cinično djeluje konstatacija kako je cijeli posao nepotrebno ispolitiziran. Pregovori jesu politički posao, a politizacija je negativna odrednica tek kad se čini na ovakav način. Šta drugo političari mogu raditi nego politizirati stvari? Za to su i izabrani. Ima, međutim, i politike koja ne vodi u ćorsokak.
Negativna politizacija tek slijedi, u fazi kad bude trebalo izabrati eksperte za osam timova. Čavić je za takva mjesta već predvidio trojicu svojih savjetnika - neće biti da su baš politički neutralni. Ekspertski timovi, vjerovatno, postaće zbjeg za tetiće i amidžiće. Pa, koliko jučer su ovdašnji eksperti, prevodeći zakon o uvođenju PDV-a, pobrkali filozofiju i filantropiju.
Kako je u planu da se u sastavu delegacije nađu i Adnan Terzić, Mladen Ivanić i Dragan Doko, za vjerovati je da će veći problem biti uskladiti mišljenja unutar delegacije nego sa predstavnicima Unije. Putovanja u Brisel su veoma privlačna, ali stanje u zemlji govori da će Vijeće ministara, posebno sa ojačanim ovlaštenjima, imati šta raditi i na Marin-Dvoru.
Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali – a nije kasno da to stanje počne i mijenjati – što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.
Nedavno je jedan naš kanadski Bosanac nakon dvije godine boravio u Sarajevu. Kad je otišao nazad, pitao sam ga o dojmovima.
«Kafanske gužve su samo privid. Iluzije Dejvida Koperfilda.»
To je kroki stanja u glavnom i u mnogim gradovima. To je platforma s koje će se pregovarati. Do sada su reformisani nacionalisti dobivali gotove zakone iz OHR-a i, s manje ili više gunđanja i zatezanja, s manje ili više zavrtanja ruku, uspijevali da ih usvoje. Ta politika ne polaže evropske ispite i u Evropu joj se, odista, ne ide. Ni ovako im ništa ne fali.

[dizZaster]

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

04/11/05
Piše: Hamza BAKŠIĆ



Čun se ljuljnu...


Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali – a nije kasno da to stanje počne i mijenjati – što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.

Hamzi Baksicu sad dijaspora valja sad nevalja

Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.(citat)

[digger]

Izvor: http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46

Čun se ljuljnu...

Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali -- a nije kasno da to stanje počne i mijenjati -- što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.

Hamzi Baksicu sad dijaspora valja sad nevalja

Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.(citat)

Mozes li nam objasniti tvoj problem sa ova dva napisa? Izgleda mi da je isti zato sto mjesas kruske sa jabukama.

[airman1]

Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata. Upravljanje na daljinu je smisljeno da bi se ljudi zastitili od opasnog i nezdravog rada. Izgleda da je tako i sa pojedinim "intelektualcima" najsladje im je na daljinu prekrajati sudbine, jer tako je bezbjednije i zdravije. Bilo bi interesantno vidjeti taj Kongres da se registrira u BiH i uzme aktivnog ucesca na politickoj sceni ovdje, da se njegovi vodeci clanovi presele u BiH i podijele dio sudbine naroda, koga su, izgleda ponovo, spremni gurnuti u rat jer im se ne svidja Dejton! Kao da se nama ovdje svidja, ali mi se vise svidja od kukuruze, granta od 155 mm, sahrana i dzenaza moje rodbine i prijatelja, svidja mi se vise od Srebrenice, Ahmica, Grabovice, svidja mi se vise od Batkovica, Heliodroma, Celebica. Gledano iz tog ugla, meni se Dejton svidja, nekom ko nikada nije morao da gleda na zivot iz tog ugla naravno da se nesvidja. Svakom svoje a Bosna Bosancima, ali ovaj put onima koji ovdje zive svaki dan, koji nisu u Bosni na godisnjem ili intelektualnim skupovima.

[dizZaster]

Hamzi Baksicu sad dijaspora valja sad nevalja

Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurčine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilović, Vehid Sandijarević, Sven Rustempašić i ostali iz štaba Treće minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine.(citat)

Mozes li nam objasniti tvoj problem sa ova dva napisa? Izgleda mi da je isti zato sto mjesas kruske sa jabukama.

to nije moj problem.to je problem H.B.U jednom tekstu pise protiv dijaspore.(Nacionalni kongrees Republike BiH).a u drugom:
citat:
Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali – a nije kasno da to stanje počne i mijenjati – što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.
kraj citata:
Mozda sam pomjesao jabuke sa kruskama.

ali cinjenica je da se mora cuti i glas dijaspore

[digger]

to nije moj problem.to je problem H.B. U jednom tekstu pise protiv dijaspore.(Nacionalni kongrees Republike BiH).a u drugom:
citat:
Bosna i Hercegovina će biti u prilici da zažali ? a nije kasno da to stanje počne i mijenjati ? što je svoje odnose sa dijasporom svela na konzularne poslove. Tokom proteklih desetak godina, dosta ljudi koji su se našli u svijetu, tamo su se i snašli. Stekli su nov ugao gledanja, kakav je potreban u međunarodnim pregovorima. Sačuvali su i znanja o Bosni i Hercegovini. Iznad svega, nisu pogođeni opštom degradacijom kriterija koja vlada u domovini: ako ne može kako valja, može kako ne valja.
kraj citata:
Mozda sam pomjesao jabuke sa kruskama.

ali cinjenica je da se mora cuti i glas dijaspore

Vjerujem da se slazes da dijaspora ne znaci sve lose ili sve dobro. To sto par iz "Kongresa" ima ideje koje meni mirisu na "ratnicke" (ne pruzaju nikakvo politicko rjesenje oko RS) ne znaci da mnogi od nas dijasporaca koji zivimo u uredjenijim drustvima nismo u stanju da damo nesto za generalno poboljsanje. To naravno mogu i clanovi NKRBiH ako zele.

[Vodenjak]

Vec sam postavio pitanje vezano za Bosanski kongres, ali mi niko nikad nije odgovorio.
Dakle, iz njihovih se piskaranja vidi protiv cega su, iz njihovog se deklarativnog zalaganja za Republiku BiH moze donekle vidjeti i za sta su, ali nigdje, ali bas nigdje nisam vidio i na koji nacin su za ostvarenje toga! Ne vole Aliju i milu mu jednu i jedinu, ne vole Lagumdziju i njegove "komuniste", ne vole zapravo bilo koju relevantnu politicku snagu na podrucju Bosne i Hercegovine a kobajagi hoce da se toj istoj BiH vrati naziv Republika!
Hocu i ja da se provozam u kojem ruskom ili americkom shatlu, ali nemam love, jegi ba...

Drugo, izjednacavanje pisanja Hamze Baksica o Bosanskom kongresu i o dijaspori je najblaze receno - neukusno!
Samo idioti mogu poistovjetiti cijelu dijasporu sa Bosanskim kongresom!

[dizZaster]

Vec sam postavio pitanje vezano za Bosanski kongres, ali mi niko nikad nije odgovorio.
Dakle, iz njihovih se piskaranja vidi protiv cega su, iz njihovog se deklarativnog zalaganja za Republiku BiH moze donekle vidjeti i za sta su, ali nigdje, ali bas nigdje nisam vidio i na koji nacin su za ostvarenje toga! Ne vole Aliju i milu mu jednu i jedinu, ne vole Lagumdziju i njegove "komuniste", ne vole zapravo bilo koju relevantnu politicku snagu na podrucju Bosne i Hercegovine a kobajagi hoce da se toj istoj BiH vrati naziv Republika!
Hocu i ja da se provozam u kojem ruskom ili americkom shatlu, ali nemam love, jegi ba...

Drugo, izjednacavanje pisanja Hamze Baksica o Bosanskom kongresu i o dijaspori je najblaze receno - neukusno!
Samo idioti mogu poistovjetiti cijelu dijasporu sa Bosanskim kongresom!

Vodenjak ako nisi zadovoljan sa stavovima NKRBiH
IMA jos kongresa
http://www.bosniak.org/O%20Nama.htm

[E. Jaganjac]

REAKCIJA NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH NA NAPAD HAMZE BAKSICA

Boston 20. oktobar 2005.

Postovana redakcijo "Oslobodjenja",

u svom komentaru "Kliziste" od 28/10/2005, vas komentator Hamza Baksic, pokusava diskreditovati "Nacinalni kongres Republike BiH" slijedecim rijecima, citiramo: "Dejtonskim rješenjima su, uostalom najmanje zadovoljni ljudi koji su tada bili u udobnom egzilu, pa im je mir ugrozio sinekure i sinekurcine koje su im zapadale u ime ovdašnjih nevoljnika: Hidajet Borogovac, Ibrahim Halilovic, Vehid Sandijarevic, Sven Rustempašic i ostali iz štaba Trece minhenske viteške brigade, sada na borbenoj obuci u SAD, pod kodnom oznakom Nacionalni kongres Republike Bosne i Hercegovine." - Kraj citata.

Pri tome gospodin Baksic se nije potrudio da barem u najkracim crtama kaze za sta se mi zalazemo, zasto kritikujemo Aliju Izetbegovica? Zato dozvolite da pokusamo nadoknaditi nedostatak tog njegovg teksta, da u najkracim crtama pokusamo objasniti bh javnosti cime smo "zasluzili" toliku srdzbu "Oslobodjenja".

Kada se pokusava odgovoriti na pitanje da li je stvaranje Republike Srpske bila neminovnost, onda treba imati na umu slijedece cinjenice:

Rezolucijom 752. Savjeta sigurnosti UN iz 1992. Srbija Crna Gora i JNA su proglaseni agresorima na Republiku BiH. Rezolucijom 757. je svijet poceo kaznajvati agresore uvodeci im ekonomske sankcije. Tada 15. aprila 1992. je Americki predsjednik George Bush, u ime svijeta, dao ultimatum da se JNA mora povuci iz BiH do 1. maja 1992. godine, dakle u roku od 15 dana. Znaci, internacionalni pravni poredak je poceo NORMATIVNO rjesavati agresiju na Republiku BiH, tj. bili smo pod zastitom internacionalnog prava. Medjutim, tada Izetbegovic potpuno svjesno odbacuje zastitu internacionalnog prava, jer odlaskom u Skopje na pregovore sa Adzicem, on odbacuje normativni nacin rjesavanja agresije i prelazi na NAGODBENI, dogovorni nacin rjesavanja "spora". Tim postupkom je Izetbegovic spasio agresore od Ameriskog ultimatuma, jer se niko nema pravo mijesati u spor ako je nagodba postignuta, bez obzira kakva je to bila nagodba. Sjetimo se da je to bila katastrofalna nagodba, koja je omogucila da JNA ostane u BiH tako sto je promjenila oznake. Dakle, ako je neko bio bezosjecajan za muke gradjana BiH, onda je to bio Izetbegovic.

Na potpuno isti nacin je Izetbegovic spasio cetnike i od Clintonovog ultimatuma poslije maskra na Markalama, tako sto je napravio nagodbu zvanu "Arodromski sporazum", koji je omogucio agresorima da zadrze opsadu Sarajeva, umjesto da ih prepusti americkom ultimatumu.

Nazalost, ista praksa se nastavlja i danas. Kada Evropa zatrazi da se razmontira Republika srpska, tako sto ce se razmontirati policija RS, Terzic se nagodi da je u redu da ostane policija RS. Kako se Evropa moze dalje mijesati i ukidati RS, ako nema spora, ako su sve strane zadovoljne sa Daytonskim Ustavom?

Eto danas se ne puca i nema nikakvih drugih pritisaka, a ipak se prave nagodbe kojima se dijeli drzava?

Objavljivanjem ovoga pisma, na istom mjestu, vi cete donekle ispraviti nepravdu koju ste nam nanijeli pomenutim komentarom, u kojem vas komentator na nas puca neprimjerenim jezikom umjesto argumentima.

Predsjednistvo Nacionalnog kongresa Republike BiH

Mr. Kanan Saracevic
Dr. Vahid Sendijarevic
Dr. Muhamed Borogovac

[teodorfon]

ovaj subthread vrijedi zlata, treba ga arhivirat