Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[piupiu]

Gore sam ti opisala šta je jedno, a šta drugo. Jesu koncepti povezani, ali ih je lako i razlikovati. Kao i tri pristupa analizi kulture - antropološki (karakteristike, na pr jezik, pismo, običaji šta povezuje jednu zajednicu u nekom periodu ili na nekom prostoru ili šta je razlikuje od neke druge), sociološki (kultura kroz prizmu odnosa u društvu, društvenih struktura, institucija, klasnih odnosa, itd), i ovo na šta se ovdje većinom misli - kulturološki (u smislu kulturne proizvodnje - umjetnost, mediji, popularna kultura). Kad pogledaš u te definicije, onda vidiš da ciljamo na različite stvari. Nije toliko komplikovano - učili smo to u historiji civilizacija, likovnoj umjetnosti, sociologiji...

Tu se ja i ti razilazimo.

Ljudska civilizacija se ne može razumjeti bez kulture nasilja.

To nasilje je - kroz historiju - institucionalizovano, nekad je proizvod više faktora: religijskih i nacionalnih mitova, nekada je uslovljeno socijalnim ili društvenim interesima, no ono što je bitna karakteristika u funkcionisanju ljudskog društva jeste kultura nasilja.

Linčovanje crnaca sa početka dvadesetog stoljeća, u Americi, nije ništa monstruoznije od razapinjanja kršćana od strane Rimljana.

Japanski razni zločini nad Kinezima u Mandžuriji nisu ništa brutalniji od onih koje su vršili protestanti nad katolicima i obratno u vrijeme Stogodišnjeg rata.

Da ti pojednostavim: u razvoju svake civilizacije, a samim tim i njene kulture, ključno je nasilje.

Kulturnog i svakog drugog uspona Evrope, u 18. i 19. stoljeću, ne bi moglo biti bez kolonizatorskog nasilja i eksploatacije tuđih resursa.

Apsolutno se slažem da se civilizacija ne može ni stvoriti (ni razumjeti) bez nasilja - baš sad napisah nešto o tome na temi Jugoslavija.

Samo se ne slažemo oko toga gdje svrstati taj proces kao konstituirajući.

[piupiu]

In memoriam: Sutra je rodjendan Vesne Parun

Ti Koja Imaš Nevinije Ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

[piupiu]

"Nasuprot predviđanjima o njihovom nestanku, biblioteke doživljavaju renesansu, pri čemu ih mlađe demografske grupe predvode. U proteklih nekoliko godina primjetan je izuzetan porast korisnika biblioteka među milenijalcima i pripadnicima Generacije Z. Generacija Z pokazuje primjetnu sklonost ka javnim bibliotekama, kako je istaknuto u nedavnom izvještaju Američkog udruženja biblioteka (ALA). Polazeći od sveobuhvatnih etnografskih istraživanja i ankete iz 2022. godine, jasno je da se i Generacija Z i milenijalci sve aktivnije uključuju u korištenje javnih biblioteka, kako uživo tako i digitalno, u znatno većem obimu u poređenju sa starijim generacijama.

Anketa, koja je prikupila odgovore 2.075 učesnika, otkrila je da je preko polovine fizički posjetiolo biblioteku u prethodnih 12 mjeseci. Posebno je značajan dio ovih posjetilaca - 43% Generacije Z i milenijalaca - koji sebe ne svrstavaju u redovne čitatelje."

[piupiu]

Šteta što nema Nihila, al' @Chmoljo i @Škobo Habu su još uvijek tu. Šta velite na ove kulturo-prenosne dogadjaje u zadnjih mjesec dana? Tipa onog nadasve kulturnog dogadjanja ispred SCC-a? Naišla sam i na jednu pravu poslasticu - skoro pa arija

[piupiu]

„Zašto je umjetnost lijepa? Zato što je beskorisna. Zašto je život ružan? Zato što je sav sačinjen od ciljeva i svrha i namjera. Svi su životni putovi zacrtani da bi se kretalo od jedne do druge točke. […] Ljepota ruševina? Zato što više ničemu ne služe. Draž prošlosti? Zato što je se sjećamo, jer kad se sjećamo, ona postaja sadašnjost, a to nije i ne može biti – besmisao, ljubavi moja, besmisao."

Fernando Pessoa, Knjiga nemira: Sastavio Bernardo Soares, pomoćni knjigovođa u gradu Lisabonu, fr. 330. i fr. 451.

[Škobo Habu]

Šteta što nema Nihila, al' @Chmoljo i @Škobo Habu su još uvijek tu. Šta velite na ove kulturo-prenosne dogadjaje u zadnjih mjesec dana? Tipa onog nadasve kulturnog dogadjanja ispred SCC-a? Naišla sam i na jednu pravu poslasticu - skoro pa arija

Nisam ni otvorio ovaj video, ali kad već govorimo o kulturi - ništa manje književnost nije opasnija od sporta. Čak, štaviše, često je književnost puno više u službi ideologije nego li sport.

Ima ona Kišova koja kaže da nisu sve knjige opasne, već jedna.

Hoće reći, više knjiga - više percepcije. Manje knjiga - ideologija.

[John Cleese]

Ohoho, poetri fejsof

Više volim ruže, ljubavi moja, od domovine, a magnolije pretpostavljam slavi i vrlini.
Ukoliko mi ne dojadi, želim da život prohodi mnome, a ja da ostanem isti.
Što je briga onoga koga više ništa nije briga da jedan pobijedi, a drugi izgubi, kad zora sviće vazda, kad se u proljeće svake godine pojavljuje lišće, a u jesen nestaje?
I uostalom, druge stvari što ljudi pridodaju životu - čime mi obogaćuju dušu?
Ni u čemu... Izim u želji za mirnodušjem i mekanoj predanosti bjegućem času

[piupiu]

Neki detalji iz života su 'pretjerani za literaturu', 'gotovo kičasti'...

U drugoj epizodi Žurnalovog podcasta “Radićeva 2” gost je ALMIR IMŠIREVIĆ – bosanskohercegovački dramaturg, dramski pisac, pisac kratkih i vrlo kratkih priča, uspješni romanopisac, autor naslova: “Kad bi ovo bila predstava”, “Balkanski đavo Sram”, “Circus inferno”, “Po istinitoj priči”, “Kad bi ovo bio film”, “Strana 212”, “Najljepši od svih svjetova”, “Zlatni geler”.

Domaćin u "Radićevoj 2" je Selvedin Avdić.

[piupiu]

O jednoj pjesničkoj panorami, šest decenija kasnije
(MLADA POEZIJA U BiH POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA)

Čitao je, sa još nekim starim knjigama, u samotnoj novogodišnjoj noći, i još i sad stoji na mom radnom stolu, podsjećajući me na neke „otišle“ pisce. Naslov jednostavan (prepisujem ga doslovno, sa prednje strane korica): PANORAMA SAVREMENA BOSANSKO HERCEGOVAČKE (da, dvije riječi) POEZIJE. Izbor, (sveobuhvatan) predgovor i komentari (čitaj, uglavnom, bilješke o pjesnicima): (neumorni) Risto Trifković. Bibliteka „Danas“, vanredno izdanje. Izdavač: Udruženje književnika Bosne i Hegcegovine, Sarajevo, 1961. godine. Napomena na samom početku knjige: „Ova panorama posvećena je dvadesetogodišnjici ustanka naroda Jugoslavije 1941–1961.“ Za izdavača: Mak Dizdar. Štampa: Sarajevski grafički zavod. Za štampariju: Pero Grinfelder.

Knjigu mi, sa posvetom, poklonio dragi prijatelj od dječačkih dana 21. oktobra 1974. godine, Ranko Preradović.

U Panorami zastupljeno tada vrlo aktivnih i cijenjenih 14 pjesnika sa tri do devet pjesama: Hamza Humo (7), Hamid Dizdar (6), Safet Burina (3), Sait Orahovac (3), Šukrija Pandžo (5), Mak Dizdar (7), Vladimir Čerkez (8), Vlado Dijak (3), Miodrag Žalica (7), Izet Sarajlić (9), Dragan Kulidžan (5), Nusret Idrizović (4), Husein Tahmiščić (6) i Vuk Krnjević (7 pjesama). Ne treba ni naglašavati da bi, kad bi se danas priređivala panorama bosanskohercegovačkih pjesnika iz tog perioda, neki od njih bili izostavljeni, a broj pjesama pojedinih pjesnika sasvim drugačiji.

Nastavak... https://www.jergovic.com/ajfelov-most/o ... ja-kasnije

[piupiu]

Lijepo, toksično, uspješno dijete stranaca iz Ex-Jugoslavije

Mlada Austrijanka porijeklom iz bivše Jugoslavije svojim prvim romanom pod nazivom „Ein schönes Ausländerkind“ izazvala lavinu mahom pozitivnih reakcija u Austriji i Njemačkoj. Irina, koja ne želi da otkriva svoje prezime, kaže da govori bosansko-srpsko-crnogorsko-hrvatski jezik, te da je „luksuzna migrantkinja bijele kože, hrišćanka koja jede svinjetinu“.

https://www.dw.com/bs/lijepo-toksi%C4%8 ... a-68945233

[piupiu]

Posljednja večer Platonovog života

Zanimljiv tekstići iz Guardiana: restauracijom poluuništenog svitka pronadjenom u vulkanskom pepelu jende luksuzne vile u Herkulaneju, za koju se pretpostavlja da je priapdala puncu Julija Cezara, otkriveno je precizno mjesto Platonovog ukopa i opis njegove posljednje večeri na Zemlji - slušao je neku robinjicu Tračanku kako loše svira frulu...

Najzanimljiviji dio teksta nema veze s kulturom nego s ovim:

Over the years, scholars have tried to decipher the scrolls found in this villa, known as the Villa of the Papyri.

Domenico Camardo, an archaeologist at the Herculaneum conservation project, compared the impact of the AD79 eruption on Herculaneum, an ancient Roman beach town close to Pompeii, to the dropping of an atomic bomb on the Japanese city of Hiroshima during the second world war.

Such was the heat of the pyroclastic surge produced by Vesuvius – believed to have been between 400C and 500C – that the brains and blood of victims instantly boiled.

https://www.theguardian.com/books/2024/ ... urial-site

[Bloo]

Lijepo, toksično, uspješno dijete stranaca iz Ex-Jugoslavije

Mlada Austrijanka porijeklom iz bivše Jugoslavije svojim prvim romanom pod nazivom „Ein schönes Ausländerkind“ izazvala lavinu mahom pozitivnih reakcija u Austriji i Njemačkoj. Irina, koja ne želi da otkriva svoje prezime, kaže da govori bosansko-srpsko-crnogorsko-hrvatski jezik, te da je „luksuzna migrantkinja bijele kože, hrišćanka koja jede svinjetinu“.

https://www.dw.com/bs/lijepo-toksi%C4%8 ... a-68945233

Ko ce prevesti?

[piupiu]

Lijepo, toksično, uspješno dijete stranaca iz Ex-Jugoslavije

Mlada Austrijanka porijeklom iz bivše Jugoslavije svojim prvim romanom pod nazivom „Ein schönes Ausländerkind“ izazvala lavinu mahom pozitivnih reakcija u Austriji i Njemačkoj. Irina, koja ne želi da otkriva svoje prezime, kaže da govori bosansko-srpsko-crnogorsko-hrvatski jezik, te da je „luksuzna migrantkinja bijele kože, hrišćanka koja jede svinjetinu“.

https://www.dw.com/bs/lijepo-toksi%C4%8 ... a-68945233

Ko ce prevesti?

Ne bih, nema tih para, najteži posao na svijetu, majke mi. Radije bih sadila rižu u vodi do koljena.

Vezano za to, ono kad putuješ do pitanja preko Čapljine , zna li neko da li je riječ 'lokalac' ušla u standard i u čiji? Stalno se pojavljuje po portalima.

[Bloo]

Ne bih, nema tih para, najteži posao na svijetu, majke mi. Radije bih sadila rižu u vodi do koljena.
Vezano za to, ono kad putuješ do pitanja preko Čapljine , zna li neko da li je riječ 'lokalac' ušla u standard i u čiji? Stalno se pojavljuje po portalima.
Top

Ocito se moram patiti...kmek.

Ne bih rekla...

[piupiu]

Ocito se moram patiti...kmek.

De, za našu ljubav, ne pričamo svi švapski

Svaka ti čast ako prevodiš, ja jednom prevedoh jedan dokumentarac, osafunjala sam se.

Ne bih rekla...

Ni ja

[Bloo]

Ocito se moram patiti...kmek.

De, za našu ljubav, ne pričamo svi švapski

Svaka ti čast ako prevodiš, ja jednom prevedoh jedan dokumentarac, osafunjala sam se.

Ne bih rekla...

Ni ja

Ne prevodim sa tog jezika. Nisam poremecena.
Patnja ce biti pokusaj citanja uz koristenje rjecnika.

[Bloo]

ja jednom prevedoh jedan dokumentarac

Ja sam jednom radila transkripciju onog Skandinavca sa S (Stoltenberg ?)...sto je kao nesto bitan kod nas..nesto oko IPA fondova.
Nikad vise.
Gore od prevodenja.

[piupiu]

Ne prevodim sa tog jezika. Nisam poremecena.
Patnja ce biti pokusaj citanja uz koristenje rjecnika.

Nisi!

Ima gastarbajtera, a i ma i robotaaaaa...

[piupiu]

ja jednom prevedoh jedan dokumentarac

Ja sam jednom radila transkripciju onog Skandinavca sa S (Stoltenberg ?)...sto je kao nesto bitan kod nas..nesto oko IPA fondova.
Nikad vise.
Gore od prevodenja.

Generalni sekretar NATO-a?

'ta će on...

Ma da, simultano prevodjenje je još gore.

[Bloo]

Generalni sekretar NATO-a?

'ta će on...
Top

Ne znam sta je tad bio...al sam ga mrzila.
Sto mrmljas ....

[piupiu]

Pepeo Dubravke Ugrešić

Sinan Gudžević: Spuštanje urne i razgovori nakon toga pokazali su da je sjećanje na čin kojim se Dubravka Ugrešić rastala sa životom u Amsterdamu jako svježe i da je jače od polaganja njenog pepela u Amstel. U prizivanju sjećanja na te dane moglo se saznati da nikome od tih ljudi nije poznat slučaj ikoga da je svoj život završio eutanazijom. Dubravka Ugrešić je u tome ne samo jedinstveno hrabra među književnicima, nego i jedinstveno moralna spisateljica.

Na zagrebačkom groblju Mirogoju, na porodičnoj grobnici Ugrešić stoji i mramorna ploča sa imenom Dubravke Ugrešić, rođene 27. marta 1949. u Kutini, preminule 17. marta 2023. u Amsterdamu. U toj grobnici Dubravka Ugrešić nije sahranjena, "njezin" grob je prazan, i takvim će i ostati. I ne samo taj, nego Dubravka Ugrešić nema groba nigdje i nijedan se grob na svijetu neće pokazivati kao njen.

Zato što je ona u napisanoj izjavi, sastavljenoj u Zagrebu 21. juna 2019. na tri stranice izričito zahtijevala da se njeno tijelo poslije smrti kremira, i da urna s njenim pepelom ne bude položena u obiteljsku grobnicu na Mirogoju. Tražila je da joj pepeo bude bačen u more. Leidenska profesorica Maja Vodopivec, najbliža osoba Dubravke Ugrešić posljednjih godina njenog života, više puta je želju za kremiranjem čula i usmeno. U jednom od posljednjih razgovora pitala je Dubravku, hoće li da joj pepeo bude ostavljen na tri mjesta u moru, te joj je, poznavajući njen život i uspomene, spomenula Amsterdam, otok Šipan i Varnu u Bugarskoj. Dubravki su na spomen tih mjesta pošle suze na oči. Maja kaže da je ta nježnost značila Dubravkino odobravanje. Jer da se tome protivila, rekla bi to odmah i jasno i glasno, kako bi činila uvijek kad se s nečim nije slagala...

https://www.portalnovosti.com/pepeo-dubravke-ugresic

[piupiu]

Generalni sekretar NATO-a?

'ta će on...
Top

Ne znam sta je tad bio...al sam ga mrzila.
Sto mrmljas ....

Mo'š mislit' da Mileta prevodiš, ali naopako