Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[piupiu]

Bitno je da postoji motiv

[piupiu]

Nermina Kurspahić 1956-2019

Slobode i izbori, drugačije

Piše: NERMINA KURSPAHIĆ



Ja vjerujem:
– Da, iskreno govoreći, najpoželjnija stvar na svijetu je sloboda… Stvarno.
– Da, jedina stvar koja čini razliku među ljudima je inteligencija.
– Da je najvažnije obilježje neke akcije njeno krajnje postignuće da pojedinca učini sretnim ili nesretnim.
– Da je pogrešno bilo kojem čovjeku oduzeti život.
– Nadalje, ja vjerujem da idealna država treba da bude jaka, centralizirana, sa vladom koja će kontrolirati sve javne službe, banke, rudnike, prijevoz… subvencionirati umjetnost, minimalne plaće od kojih se može ugodno živjeti, podupirati invalide i starije. Omogućavati državnu skrb trudnicama, bez obzira da li će njihova djeca biti rođena u braku ili izvan njega…
– Želim da živim u intelektualnoj atmosferi.
– Želim da živim u kulturnom centru gdje mogu slušati puno sjajne muzike
– sve to i mnogo više, ali…
Susan Sontag “Reborn” (Early Diaries 1947-1963)

A ja želim/sanjam, pokušavam da vjerujem da zemlja u kojoj živim još može da postane mjesto gdje je ugodno/podnošljivo živjeti. Gdje sloboda pojedinca jedne grupe/vrste ne znači neslobodu za drugoga/e i drugačije/g. Gdje sloboda podrazumijeva slobodu kretanja, mišljenja, školovanja. Gdje biti drugačiji neće biti životno opasno. Gdje će obrazovanje, učenje, i samo obrazovanje, za sve, bez politikantsko-religiozno-fundamentalstičkih ograničenja, biti imperativ i sine qua non društvenog progresa/opstanka. Gdje djecu neće plašiti frustrirane babaroge. Gdje će im biti dozvoljeno da se igraju, plešu, crtaju, pjevaju, a prije svega misle. Gdje će im se razvijati kreativnost, sposobnost kritičkog mišljenja i rasuđivanja. Gdje će djeci jedino dostupno oružje biti olovke, kompjuteri, CD-ovi, plišane mede, lutke, autići, i slične mehaničke igračke, a ne noževi i pištolji. Gdje namrgođeni, strogi “učitelji” neće zavoditi red i imati prostora da djeluju. Gdje vaspitno/društveno zanemarenim i zapuštenim malodobnicima neće biti dopušteno da se bez intervencija – vaspitnih i kaznenih mjera – razviju u okorjele kriminalce i ubojice. Gdje će smijeh i humor oštriti inteligenciju, a zlokobne i prijeteće priče biti protjerane iz javne sfere. Gdje će djeca moći da uče od starijih koji će biti drugačijih od onih koji danas jesu. Gdje biti lopov, prevarant, bahat, nasilan, potpuno predan sebi i ciljevima svoje grupe, prost, uz to i potencijalni, ali i bivši ili sadašnji ubojica neće biti poželjna odlika uspješnosti, uzor; u politici, privredi, uopće životu. Gdje ljudi takvih svojstava neće boraviti i djelovati izvan zatvorenih institucija, a kamoli baviti se politikom, ili bilo kakvim javnim poslovima. Gdje poštenje, čestitost, znanje, odgovornost neće biti poniženi, nego cijenjeni. Gdje vlast i njene poluge neće biti bauk i prepreka svemu, nego pomagala koja će pokretati život i njegove aktivnosti. Gdje će biti moguće raditi u miru, bez straha za vlastitu budućnost, ispunjenu strepnjama da će te sutra nestati; metaforički, ili stvarno i fizički, zajedno sa svim što te određuje. Gdje se neće pjevati ode zločincima i ubojicama, i gdje muzika neće biti sredstvo plasiranja jeftinih emocija, nego ono što je uvijek bila – vrhunska umjetnost. Gdje se neće veličati zločin, mržnja, vlastite umišljene vrline i tuđe nabijeđene mane. Gdje će biti moguće biti umjetnik-pjesnik uprkos ovakvom životu (da parafraziram Bachelarda). Gdje ljepotu i estetiku neće proganjati utjerivači kvazimorala i novoosviještenog ćudoređa. Gdje misliti svojom glavom i donositi vlastite sudove neće biti ocijenjeno štetnim po kolektivne interese. Gdje kolektivi neće gušiti posebnosti, ali gdje će se poštovati autoriteti državnih institucija. Gdje će se osobnost moći pretočiti u kreaciju, a ne u negaciju. Gdje će umjetnosti i umjetnicima biti ugodno i inspirativno djelovati. Gdje kič i neukus neće biti mainstream. Gdje kultura neće biti zločinački projekat. Gdje će kultura, umjetnost, znanost i sport biti društveno poticani, poželjni i stimulirani na razini države. Gdje folklor neće biti dominantni odraz društvenog bića. Gdje populisti neće biti predstavljani kao društvena elita. Gdje elita neće biti skupina nepismenih protuha, narodnjačkog usmjerenja. Gdje se ološ neće zvati jet-setom. Gdje država neće služiti nekolicini za bogaćenje, nego imati jake institucije koje će štititi svoju imovinu, svoje građane i njihovu privatnost Itd, itd. To je sve i još mnogo toga na spisku želja za stvarnu bolju, ili drugačiju, kvalitetniju budućnost ove zemlje, ako se zemljom može zvati. Ali, avaj, kako i kakva će ta budućnost biti, kada je slika ovdašnjih naroda/birača ista. Sve je isto, onako kako je uvijek i bilo, a o čemu je već Vladimir Dvorniković zabrinuto pisao: “Milovali smo sami sebe, lagali sami sebi – ali prije no što smo mogli glave podići, dojurila je i stala među nas ona sama glavom – Sloboda! Šta sad? Za čim sada da bugarimo, šta da sanjamo, na kog da se tužimo, – koga da mrzimo? Pa jedan drugoga! – ta dušman ‘tisućljetni’ kupi zube pred vratima, a sad ćemo mi da razračunamo! Ima tu još ideja i idejica po starim artijama od Kulina bana, sloboda i slobodica – svakome svoje!…I meni se učini tako da smo ipak bili ljepši – u ropstvu… Naša je budućnost itd. Po kome? Po ovom ološu što je u poplavi i nevremenu izbio na površinu, pa se još uvijek po njem mlati i mota? To valjda neće biti!” (podvukla N.K.) I ja se nadam; nadam da će ipak biti drugačije!?

Autorka (1956) je urednica najstarijeg magazina za umjetnost, kulturu, nauku i društvena pitanja u BiH, Odjek, koji je zahvaljujući njoj izlazio i za vrijeme opsade Sarajeva.

Odjek, jesen 2010.

Peščanik.net, 19.02.2011.

https://pescanik.net/slobode-i-izbori-d ... oyqWPTHNGQ

[petunija]

Divan tekst

[Banksy]

Zašto ta slika?

[piupiu]

Zašto ta slika?

U brzini, sorry.

[piupiu]

Strasno me iritira podjela na muske i zenske emocije.
Takav konstrukt ne postoji.

Bilo je na temi vjerovatno, najljepse djelo klasike, if you ask me:

https://youtu.be/C1ZL5AxmK_A

Pa takav konstrukt postoji. Da ne postoji, ne bi ga spominjao/la. Ono sto ne postoji, po tebi, je "realna" razlika izmedju muskih i zenskih osjecanja. A sta je "realno", to je vec druga diskusija.

Muška i ženska osjećanja postoje koliko i muška i ženska jetra, muška i ženska depresija, muški i ženski rak. Tako nekako. U mojoj glavi. Postoje percepcije i odnos prema osjećanjima koji se društveno usadjuju jednima i drugima. I postoji Bach, kojeg Chelli nazva otprilike muškim kompozitorom. Svidio mi se taj opis jer ne volim Bacha, pa dopušta jednostavno objašnjenje. Nešto kao jest da je ovan u horoskopu, ali ne slažu nam se podznaci.

[John Cleese]

Svidio mi se taj opis jer ne volim Bacha

Ko ne voli Baha...

[pirmin]

Postoje percepcije i odnos prema osjećanjima koji se društveno usadjuju jednima i drugima.

https://youtu.be/AJiic-j4LaA



A i to slaganje podznaka je datebogsacuvaisakloni konstrukt.

[medvjed23]

henk je volio klasiku, doduše, ne znam je l u njoj tražio mušku, žensku ili bigender emociju

https://quillette.com/2019/05/26/bukows ... UH_luCGw98

[zijancer]

Neka Bernštajnova razmišljanja o Šekspiru, Bahu i ravnoj crti

0:00 - 5:10

[Challenger_]

[John Cleese]

https://www.youtube.com/watch?v=PFzns8Go9KI

[Challenger_]

https://www.youtube.com/watch?v=PFzns8Go9KI

Dobro si, prof'sore, bio petak a trinaesti.

Inače, još jedna filmska, antologijska:



Pa jedna novija, Zimmerova:



Filmska muzika, mmm...

[pirmin]

Moja prva asocijacija na spomen filmske muzike:

https://youtu.be/aPQL9unpJNQ

[John Cleese]

https://www.youtube.com/watch?v=PFzns8Go9KI

Dobro si, prof'sore, bio petak a trinaesti.

Inače, još jedna filmska, antologijska:

https://www.youtube.com/watch?v=D1PH_Y8Xn4g

Pa jedna novija, Zimmerova:

https://www.youtube.com/watch?v=t7wAyMPPfw8

Filmska muzika, mmm...

A Tetak trinaesti - zvuci li poznato?

And now FSCD: https://www.youtube.com/watch?v=IhyCkLFAWcQ

I odoh https://www.youtube.com/watch?v=qX4lBeRtexI

[¤ jelena ¤]

Aaaa, odlično.

[medvjed23]

zar curice gledaju takve filmove?

[¤ jelena ¤]

Ahaaa...i Vranu i Terminatora i Soua i sve.

[Challenger_]

...i Terminatora...

[¤ jelena ¤]

Ufff...Masterpiece!

[black]

"Nigdje na svijetu kao u Bosni nema toliko uskih puteva, glupih ljudi i pametnih volova."

24.9. navrsilo se 99 godina od rođenja Zuke Džumhura

[black]

na danasnji dan...

17. oktobar 1917. Stolac

"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost."

[petunija]

I ovo treba naučiti
https://www.youtube.com/watch?v=xsRNDo8Upys

[piupiu]

I ovo treba naučiti
https://www.youtube.com/watch?v=xsRNDo8Upys

Slatka mala smetalica

[piupiu]

Ljudi su velika nesreća

"Već godinama živim u carstvu gluposti. Glupost je s vremenom postala preteška, izdišem pod njezinom težinom, ničim se više ne da ukloniti. Nekada sam pokušavala sa smijehom, pomagalo je. Sada je glupost naprosto nalegla, osvojila sav prostor i potrošila sav kisik. Glupost je prije četvrt stoljeća samouvjereno uzela mikrofon u ruke i stala na pozornicu. I nema nade da će u neko dogledno vrijeme sići. Kriješti s tim mikrofonom u ruci bez prestanka, zahtijeva da je slušam i da joj se divim. Glupost je u tih četvrt stoljeća ušla na velika vrata u vrtiće, u osnovne škole, srednje škole, na fakultete. Glupost je u međuvremenu odgojila nove generacije svoje djece, koja danas hitro zaposjedaju mjesta. Glupost je ušla u novine, televiziju, druge medije, čak i u moje tako malo i nezanimljivo polje, u književnost. Glupost piše svoje autobiografije, glupost promovira i nagrađuje kritičare koji će je podržati... Glupost danas nama vlada i ne dopušta nam da dišemo. Ako se netko i pobuni protiv gluposti, glupost se odmah razgalami, pusti svoj vrisak kroz tisuće i tisuće pravedničkih usta. Buka je nepodnošljiva.

Da, tužne su to zemljice: Hrvatska, Srbija, Bosna, Crna Gora, Makedonija…"

Dubravka Ugrešić