piupiu wrote: ↑26/03/2024 12:35
n+1 wrote: ↑26/03/2024 11:30
piupiu wrote: ↑26/03/2024 11:06
Fudbal ne prenosi kulturu jednog naroda s koljena na koljeno, književnost da. I poezija takodje, ona je, doduše, malo više okrenuta univerzalnom čovječijem iskustvu. Mislim da bi se iznenadio koliko 'obični' ljudi čitaju. Mislim, ubiśe nas telefoni, teve i internet, istina. Ali ljudi još uvijek čitaju.
Nigdje nisam rekao da ne čitaju, rekao sam da je fudbal bliži prosječnom čovjeku.
Malo ti je bezveze ovo poređenje s književnošću glede prenošenja kulture s koljena na koljeno. Fudbalska kultura jednog naroda se svakako prenosi iz generacije u generaciju. Ako, pak, želiš reći da fudbal to ne radi onako kako književnost radi, tada ne vidim smisao poređenja, jer ni slikarstvo, kiparstvo, ili muzika ne prenose kulturu kao književnost, ali je ipak prenose.
Stvarno? Meni fudbal ne prenosi kulturu mog naroda, dapače, on mi prenosi neki drugi univerzalizirajući vajb. Ja ga vidim kao katalizator kakvih god vrsta uvezivanja i zajedništva ili rivaliteta, u Engleskoj i klasnih sukoba. U kom smislu tebi fudbal prenosi našu kulturu ili neku kulturu - kulturu čega? Britanskog sela? Navijanja? Ritualizirane simulacije ratovanja? Tribalizacije koja često korespondira ili koketira ili je čak instrumentalizirana u političke svrhe? Mislim, da, postoje sigurno oblici navijačkih subkultura, slažem se.
Ali književnost je na potpuno različitom nivou - ona je usko vezana za jezik, za potrebu da se kultura, običaji, priče prenose s koljena na koljeno - zato se i razvila u okoloognjišno recitovanje poezije koja se stvarala na mikronivou. Ja bih književnost i poeziju čak izuzela iz umjetnosti, ako se pod umjetnošću podrazumijeva elitno stvaralaštvo. i svrstala ih pod življenu kulturu, ako shvataš na ciljam.
Postavi najprije pitanje: da li je sport dio kulture? Među sociolozima je univerzalno prihvaćen kao takav, kulturologija tipično izučava i sport, ministarstva kulture su najčešće ministarstva kulture i sporta (to je i kod nas slučaj). Dakle, ako smatraš da sport (pa tako i fudbal) treba diferencirati od kulture, tada tvoj stav odstupa od uobičajenog razumijevanja sporta kao socio-kulturološkog fenomena, pa bi taj stav trebala i obrazložiti, umjesto da se tebi dokazuje da je i zašto fudbal dio kulture.
Nadalje, ponavljaš uporno pitanje koju kulturu fudbal prenosi, što je tautologija, jer fudbal
je kultura, baš kao i književnost. Kao i svaka kultura, riječ je o dijeljenom setu vrijednosti, simbola, običaja, vjerovanja, i izričaja. Mislim da je samoobjašnjivo da fudbal nosi sve te elemente.
Svaki put kada kažemo, recimo, onu legendarnu da "nije bio offside protiv Nigerije" mi ustvari zrcalimo zajedničko vjerovanje i koristimo zajednički jezik da se referiramo na ono što se prije deset godina desilo na fudbalskom terenu u Brazilu, pa je potom ušlo u kolektivno pamćenje i kolektivnu traumu, ali istovremeno tim izričajem hoćemo još nešto reći: da nas prati peh i nepravda, da taj događaj ustvari u malom sublimira našu zajedničku historiju, koja se uvijek svodi na
zamalo. A nije li to, zapravo, vrlo slična misao onoj Sidranovoj, koja se ovih dana vrti po portalima i društvenim mrežama,
kako u ovom gradu nikada neće zasjati sunce? Pa su fudbal i književnost, onda, sposobni prenijeti sličnu misao, slično osjećanje svijeta, sličnu kulturu.
Nešto slično bi se moglo reći i za već ranije spomenutu Delićevu "Ljudi moji, je li to moguće?", ili onu frazu, danas već poslovicu, koju su svojevremeno popularizirali novoprimitivci da je fudbal - ogledalo života.
U odgovoru medvjedu sam već pisao kako su domaći, ali i strani književnici neke od najljepših stranica posvetili fudbalu, što ne bi mogli da je fudbal destruktivna i nazadna sila kakvom je očigledno ti percipiraš. Naprotiv, kao timski sport, fudbal je najčešće slavlje onoga što je moguće postići zajedništvom. Nije pretjerano reći da je za imidž Hrvatske fudbal učinio više nego svi njeni preostali kulturni radnici zajedno. Naravno, baš kao što nam književnost može dati Mein Kampf, tako nam fudbal ponekad daje nacionalističko divljanje i huliganstvo, ali veoma je pogrešno svoditi ga na isto, kako ti to radiš.
Na koncu, tebi kao uvjerenom komunisti ne priliči ova buržoaska podjela na više i niže kulturne izričaje. U sferi duha nema, ili ne bi trebalo biti, takvih podjela, pa držim tvoju opasku - nekulturnom.