Hafizović: Saopćenje Rijaseta je vrhunac reisovog beščašća
Moderator: Bloo
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#26
Ja se slabo snalazim ovdje a kontam sve da sam neki mudžahedin
-
- Posts: 41
- Joined: 21/11/2006 20:09
- Location: BiH
#30
Evo ti jedan njegov tekst o postu u ramazanu pa ce ti biti jasno zasto ce ostati neshvacen:Zao mi je sto ce ostati neshvacen i sto po defaultu nema potrebnu podrsku koja mu je sada potrebna od ljudi "cija se pika" ali to je tako jer tip gazi 100 godina ispred svih.
Prof.Dr.Rešid Hafizović,
POST (Sawm) U RAMAZANU
To je jedna od vrlo znakovitih duhovnih institucija islamskoga vjerovanja. Njena unutarnja simbolika zraci nekom vrstom prejake sinteticke naravi, buduci da institucija posta u islamu na sebi svojstven i narocit nacin u sebi sukusira sva unutarnja znacenja, simbole i metafizicke znake prve dvije i posljednje dvije duhovne institucije islamkoga vjerovanja. Makar je, naime, post u islamu jedan od krunskih darova ramazanskog vremena, valja ipak reci da on izražava jedno od važnih nacela individualnog i komunitarnog nacina svakidašnjeg življenja unutar muslimanskoga društva. Rijec je o onoj duhovnoj zakonitosti koja dodiruje svaki obzir i cjelovito polje muslimanskog bivovanja na makrokozmickoj podjednako kao i na mikrokozmickoj razini opstojanja. Buduci da cjelovito postojanje u islamu svoj potpuni smisao iscrpljuje u posvemašnjem nastojanju da se svako ocitovanje u konacnici smiri u vlastitom nacelu, da svaka metafizicka sjemenka univerzalne islamske poruke i religijske istine treba da pronade svog egzistencijalnog uklona u integralnom duhovnom plodu eshatološke jeseni svjetova ozbiljivanih u sjenci islamske metafizicke, eticke i ortoprakticne perspektive, otuda nimalo ne zacuduje ona odvec sveta izreka Poslanika islama (a.s.) (Hadis kudsi), kojom se prenosi živa misao božanske mudrosti, a koja glasi:" Za svako dobro djelo Allah priskrbljuje desetorostruku ili sedamstostruku nagradu, izuzev posta kao neposrednog dara Duha Božijeg, za kojeg kao nagradu Bog dariva samoga Sebe, jer post je sama kapija sve bogoštovnosti." Post u islamu predstavlja put osobitog egzistencijalnog utihnuca ciji krajnji cilj je prosezanje u kraljevstvo vjecnog, nadnaravnog mira koji karakterizira sami unutarbožanski život. Odlucnost da se krene na taj put mora biti cvrsta i nepokolebljiva, uz potpunu svijest o tegobnosti i vrletnosti puta koji predstoji svakom baštiniku ovoga duhovnog dara, jer, simbolicki govoreci, rijec je o putovanju koje u kontekstu makrokozmicke svete geografije nužno vodi kroz zemlju egipatsku, ropsku i tlaciteljsku, kroz zemlju filistejsku, okrutnu i neprijateljsku, kroz vrlet horebsku i sinajsku, kroz strepnju i drhtanje gestemanijsko, kroz suze i rane taifske, kroz tugu i bol kerbelijansku, a u sklopu mikrokozmicke svete geografije receno putovanje pretpostavlja tegobni hod vertikalom vlastitog bitka, pocev od svijeta prizemno osjetilnog do sjajnih sinajskih, karmelskih ili hirskih visova vlastitog uma. Pošto je rijec o ustrajnom odricanju i sustezanju od svega što svakodnevni život dopušta svakom pojedincu od užitaka vjerozakonom dozvoljenih i cistih, tad nije slucajno da institucija posta u islamu najprije nalaže baštiniku duhovnog dara posta da na receni put krene sa duhovnim cišcenjem najspoljašnjijih odlika vlastite osobnosti. Tako on mora najprije lišiti svoju osobnost suvišnog brbljanja i razgovora o onom što se protivi Božijem zadovoljstvu, ritmu Njegove mudrosti i Njegove volje, baš na sliku Merjemine šutnje kojom je ona na uzorit nacin svjedocila instituciju posta na razini svog izvanjskog, fizickog govorenja. Post njena jezika ju je priveo potpunom duhovnom uspjehu, priskrbio joj svježe palmine plodove koji u kontekstu svetih tekstova jasno simboliziraju slast i radost potpuno duhovnog života u vjecnom miru, zajedništvu, sigurnosti i prisutnosti Božijoj, ali joj je receni post priuštio i jasni egzistencijalni predokus istinitosti božanskih rijeci koje su joj radosno navijestile primanje na dar djecaka cista, Allahova poslanika 'Isaa (a.s.) s kojim ce zajedno krociti u vjecni hram svete i nepovredive mudrosti Duha Božijeg. To se, uostalom, jasno razabire i posvješcuje iz predanja Poslanika islama (a.s.) koji veli:" Vrelo mudrosti ce poteci iz srca i doteci na jezik onoga ko u miru (snagom posta) cetrdeset dana iskreno revnuje Allahu ."
Potom, baštinik duhovnog dara posta u islamu mora suspregnuti svoj vid pred svim što je zabranjeno, motreci samo ono što je dopustivo i nužno, što ce reci da pogled ne treba da luta cijelim krajolikom zemaljskoga raja, višecvjetnog dunjaluckog vrta, vec bitno mora biti usredreden na središte tog vrta, na crnu ružu u cijem tamnoluminoznom sapijencijalnom i egzistencijalnom dnu pocivaju sve boje duge i svaki pojedinacni cvijet kao predujam za sve njegove uzorke u nebeskom Raju. Ili, motriti u onu Musaovu (a.s.) planinu na kojoj se potpuno otkrila istina rijeci Božijih; jednom rijecju, motriti ondje gdje istina ostavlja svoje raspoznatljive tragove, a ne ondje gdje laž, iluzija i pricin polažu svoja kukavicija jaja. Nadalje, baštinik islamskog dara posta ne može svoj sluh upravljati kamo hoce, poglavito ne tamo odakle dopire prijezir, uvreda, isprazan govor, kleveta, uhodenje i svakovrsno lažno svjedocenje, jer "i sluh i vid i srce, svi ce oni biti odgovorni" za svrhovitost vlastitoga svjedocenja. Culo okusa takoder mora biti suzdržano od svake vrste fizickog kušanja zemaljskih blagodati koje svaka duša živa kuša u danima izvan institucije posta, kao i culo mirisa kojemu su u vrijeme posta svi zemaljski mirisi, prijatni i neprijatni, zabranjeni. A o culu dodira da posebno i ne govorimo. Ono mora biti poštedeno od svake vrste užitka, svejedno kako taj užitak bio vrednovan sa strane islamskog vjerozakona.
Institucija posta nije dana s razloga da ozbilji nasilje nad fizickim culima svake pojedinacne osobe niti nad samom osobom kao takvom. Njen cilj je posve uzvišen i neiscrpivo svrhovit. Darom posta svaka muslimanska duša nastoji svoja fizicka cula preobraziti u ona posve duhovna, to jest prizemne oblike vlastitih tjelesnih odlika vratiti na njihovo primordijalno vrelo, na njihove nebeske paslike. Rijec je o osebujnom duhovnom pregnucu kojim svaka muslimanska duša nastoji u cvorišnom prostoru svoje osobnosti otkriti i dosegnuti svjetlosnog covjeka, svog egzistencijalnog prototipa pod cijim znakom jedino može uploviti u vjecni mir unutarbožanskoga života i primjeriti se naravi Duha Božijeg. Dar posta, naime, ne samo da ravna nad fizickim culima ljudske osobe, vec jednako tako i nad onim duhovnim. U toj domeni receni dar brani da ljudski razbor troši energiju u beskorisne stvari i zadržava ga na razini korisnih spoznaja koje su primjerene njegovoj snazi i dosegu. Potom, dar posta cini da svojstvo pamcenja usvaja i zadržava one obzire božanskoga Bitka u svijetu koji najizravnije navode svaku muslimansku dušu na put božanske mudrosti i na stazu umske spoznaje koja vodi toj mudrosti, to jest receni dar nastoji ljudsku vertikalu uciniti što podudarnijom sa onom božanskom, ljudski kozmopovijesni um božanskom metapovijesnom Umu, što predstavlja jedinu stvarnu mogucnost dosezanja u ozracja zaboravljena nebeskog Raja. Dar posta njeguje ljudsku uobrazilju i uci je da umije cuvati granicja koja joj je božanska volja postavila, da se zaustavlja na izvanjskim formama stvari i da se ne bavi nagadanjima i mnijenjima koja su lišena dostatnog sadržaja kojega je jedino moguce priskrbiti snagom neposrednog, unutarnjeg uvida. Sama uobrazilja je lišena takovrsne duhovne moci, pa stoga njeno nastojanje u tom pravcu rada plodovima obmane, sumnjicenja, nagadanja koje ugrožava fizicku egzistenciju pojedinca, a još smrtnije pogada duhovnu cistotu i stamenost baštinika negativno prenabujale imaginacije, ali i duhovnu cistotu onih na koje se srucuje bujica takovrsnog negativnog naboja. I tako redom sve do vrha covjecije vertikale dar posta nastoji priskrbiti sve najbolje duhovne moci svakoj psiho-fizickoj odlici i svakom culu pojedinacne muslimanske osobnosti.
Kada se sukusiraju svi bitni naglasci koji se izvode iz onoga što bismo mogli oznaciti svojevrsnom duhovnom pedagogijom duhovnog dara posta u islamu, tad bi nam se neodoljivo nametnula jedinstvena, najviša i krajnja svrha tog univerzalnog duhovnog pregnuca i stanovitog egzistencijalnog putovanja što ga pretpostavlja najstroži smisao duhovne institucije posta u islamu. Ta svrha se ocituje u želji svake pojedinacne muslimanske duše ili muslimanske osobnosti, opcenito, da u najstrožem smislu rijeci pokuša, barem izvijesno vrijeme, živjeti životom kojim živi sami Duh Božiji, primjeravajuci na taj nacin vlastitu narav naravi Božijih Imena i Atributa, i, skladno tome, naravi Božijih postupaka i zahvata u svijetu vidljivih oblika. To se sasvim jasno razvida iz naprijed navedene predaje Poslanika islama (a.s.) koja govori o samom teokozmickom i teomonistickom porijeklu duhovnog dara posta i o Duhu Božijem kao samoj nagradi koja se ozbiljenjem tog dara polucuje. S druge strane, iduci tragom gore recene svrhovitosti duhovnog pregnuca prepoznatljivog u instituciji posta u islamu, otkrivamo još jednu vrlo važnu svrhu ove duhovne institucije, koja, pomnije motrena, predstavlja neizbježni preduvjet i predokus za onu prvotno spominjanu svhu. Ova potonje spomenuta svrha se ogleda u takovrsnom duhovnom utjecanju posta koje pojedinacnu muslimansku osobnost nepogrešivo zadržava na uzanoj stazi uravnoteženog hoda koja je ispresjecana brojnim stranputicama. Najozbiljnija od svih je ona što vodi u svaku vrstu subožništva ili smrtnog metafizickog grijeha, cija pogubna sjenka pada sve do posljednje razine pojedinacnog ljudskog bica koje u tu vrstu grijeha zapadne. Rijec je, naime, o nekoj vrsti sapijencijalnog i egzistencijalnog rašcerecenja jedincatog božanskog Nacela koje se, usljed nezajažljive duhovne razrokosti, može udvajati u beskonacnom broju prividnih egzistencijalnih inacica, kada je posve teško odrediti što je u svemu tome izvorno i nepreinaceno božansko Nacelo, a šta njegov lažni pricin koji, u konkretnoj religijskoj praksi, rada plodom bogohulnog subožništva ili idolopoklonstva. Duhovni dar posta u islamu je, izmedu ostalog, tu da dosljednim ozbiljenjem od strane baštinika ovog dara duhovno iscijeli recenu duhovnu razrokost psiho-fizickih cula i odlika svake pojedinacne muslimanske osobnosti, i da ukroti i smiri sve putene jeke u nama, bucni govor tijela, kako bismo culi nadnaravne jeke nebeskoga mira u dubini našeg srca, u svetogegrafskom mikrokozmickom prostoru u kome se susrece vertikalna os našega uma i horizonralna os naše duše. Nadnaravne jeke tog mira ondje se osluškuju snagom potpuno ozbiljenog posta u znaku onih rijeci što ih je Poslanik islama (a.s.), u vezi s tim, cesto spominjao:" Ko god Mene traži, taj Me nalazi; ko god Mene nalazi, nastoji Me upoznati; ko god dode upoznati Me, taj Me silno zavoli. . . . " Osobito nadareni za ovu vrstu duhovne hermeneutike u islamu smatraju da su ove rijeci krunsko svjedocanstvo o egzistencijalnom smislu i epistemološkom dosegu duhovnog dara posta u islamu.
Osobito je znakovit vremenski kontekst unutar koga se dogada institucija i dar posta u islamu. To je vrijeme mjeseca Ramazana, koji predstavlja krunsko vrijeme u kozmopovijesnom kalendaru zemaljske godine. On je takoder krunsko vrijeme u metakozmickom kalendaru nebeske godine ciji jedan dan traje koliko pedeset tisuca nebeskih godina. Recena cifra je, jamacno, više simbolicke nego li egzaktne vrijednosti. To, drugim rijecima, znaci da je ramazansko vrijeme eminentno nebesko vrijeme ili vrijeme samog nadnaravnog božanskog poretka u kojemu su sve prostorne distance svedene na jedno nepromjenjivo ovdje, a sve vremenite distinkcije u jedno vjecn sada. Ramazansko vrijeme je po svojoj unutarnjoj naravi takvo cak i u kozmopovijesnom kalendaru zemaljske godine makar što u ovozemnom svijetu i životu na sebe navlaci osebujno egzistencijalno ruho satkano od razlicitih vremenskih distanci i mnogostrukih prostornih oblika.
Ramazansko vrijeme, nadalje, ima i svoje nadnaravno egzistencijalno ruho najizravnije izvedeno i izraslo iz raskošne naravi božanske Mudrosti i božanske Volje, i lahko primjetljivo usljed svoje metapovijesne i metakozmicke vizualizacije i individuacije, to jest usljed svog nepretrgnutog metakozmickog ponazocenja i metapovijesnog uosobljenja. Tako raskošnu milost vlastitoga oblikovanja ramazansko vrijeme ima blagodariti samo onoj duhovnoj cinjenici koja trajno najavljuje egzistencijalnu nerazrješivost i esencijalnu jednobitnost božanske Biti i duha ramazanskog vremena. To ce reci da je duh ramazanskog vremena najizravnije išcilio iz nedosezljivih dubina božanskoga Duha, što je jasno vidljivo iz najtemeljnijeg sadržaja Ramazana koji u sebi sukusira svu istinitost, milost, ljepotu, dobrotu, pravdu, plemenitost i blaženstvo božanskih Imena i Atributa. Najbolje svjedocanstvo za ovu tvrdnju jest božanska Objava, taj usredišnjeni cin svekolikog samoraskrivanja i samoozbiljenja Duha Božijeg u njegovu bivstvodavnom hodu silazno-ocitujucom vertikalom božanskog Bitka, koji oblikuje sve svjetove s ovu i s onu stranu zvijezda. Tim prije što božanska Objava ne predstavlja takvog duhovnog svjedoka za gornju tvrdnju, koji stoji na neprevladivoj distanci naspram ramazanskoga vremena, vec predstavlja živi i nepretrgnuti cin božanske Mudrosti i Volje, cin koji se ozbiljuje usred ramazanskih vremena. Svi mjerodavni podaci iz konstitutivne tradicije islamskoga vjerovanja kazuju da Bog nije našao prikladnijeg duhovnog prostora i vremena mimo Ramazana, kako bi se po prvi put i u punini otkrio i oglasio svjetovima razumne i nerazumne naravi svega stvorenja. U Ramazanu je, dakle, otpocelo progovaranje Duha Božijeg na nacin vjecne Rijeci Božije, što ce reci da su sve božanske objave, od suhufskih vremena, preko onih zeburskih, tevratskih, indžilskih pa sve do kur'anskih vremena Rijeci Božije, otkrivene u blagoslovljenom mjesecu Ramazanu, koji u sebi ne samo da sukusira sve ritmove vjecnosti i vremenitosti, sve oblike božanske Mudrosti i božanske Volje, nego jednostavno u sebi sažima svekoliku metapovijesnu/metajezicku i svetopovijesnu/svetojezicku starosnu dob božanske Objave, pocev od njenog raskošnog metafizickog proljeca, do njene blagorodne eshatološke jeseni. U Ramazanu miruju svi otkriveni oblici Duha Božijeg i svi duhovni darovi koji su se izvili iz njegova nedosezljivog središta, razasuti na stranicama nepreglednih prirodnih carstava i bitno smireni u cvorišnom prostoru ljudske osobnosti kao krunske dimenzije cijeloga Postojanja.
No, u Ramazanu nije samo otpocelo progovaranje Duha Božijeg na nacin Rijeci Božije, kao svojevrsno tumacenje božanske Mudrosti i božanske Volje u njihovu kreacijsko-revelacijskom zahvacanju u svijet stvorenoga, nego je u ramazanskim vremenima takoder otpoceo i sam stvoriteljni cin Duha Božijega, buduci da i sam stvoriteljni cin Božanskog po sebi jeste osebujan vid samoobjavljenja tog Božanskog. Tim prije što se iz podataka božanske Objave i poslanicke Predaje uvida i razumijeva kako kreacijsko-revelacijski cin Duha Božijeg otpocinje baš onoga trena kada je Bog odlucio pokrenuti proces samoimenovanja i , na taj nacin, samooglašavanja vlastite Biti, koju je zaodjenuo u neprozirnu odoru svojih devedeset i devet lijepih Imena od kojih je, inace, satkana duga cjelovitog Postojanja. Otuda se Ramazan nadaje kao raskriljena Sveta Knjiga koja u sebi jednodobno sukusira Prirodu kao Liber mundi i Povijest kao Liber revelatus, Makrokozmos (Svijet) i Mikrokozmos (Covjek), a to i jest ono što na najbolji nacin posvješcuje posvemašnji duhovni proces vizualizacije i individuacije samoga duha ramazanskih vremena.
S druge strane, duh ramazanskih vremena u sebi jednodobno pretapa samu vertikalu metapovijesne vjecnosti i kozmopovijesne vremenitosti. Krunski svjedok za gornju tvrdnju je Noc kadra ili dvadeset i sedma noc Ramazana. Ta noc je sami rajski teatar Rijeci Božije u kome se odigrava nebesko-zemaljska drama božanske Tajne i Jave. To je noc ravnoteže iz koje se vide svi svjetovi Naravni i Nadnaravni, baš onakvi kakvi jesu u svom najdubljem egzistencijalnom razgovoru. To je, osim toga, noc najromanticnijeg intimiteta, noc srdaca ozarenih jednim istim svjetlom vjecne Rijeci Božije. U njoj su osobito dvije intime zagledane jedna u drugu i ozarene vlastitim savršenstvom i ljepotom, jedna poslanicka nalik uglacanom ogledalu, a druga božanska, jasno odražena u uglacanom ogledalu one prve. To je noc u kojoj nadosobna Rijec Božija biva vizualizirana i uosobljena u transparentnom svjetlu Duha Božijeg i u svjetlosnim nijansama meleka unutar kojih se razudio Duh Božiji i prosuo unutarnju raskoš vlastitog svjetla i vlastite naravi. Najzad, to je noc u kojoj je Nacelo krenulo u svoja vjecna sretanja sa beskonacnim formama svoga vlastitog Ocitovanja, da vidi duhovni prostor svoje Mudrosti i sakralno vrijeme svoje Volje. Ta noc bi jedva mogla priskrbiti odliku apsolutnosti duhu ramazanskih vremena kad u sebi ne bi smirivala, pored silazno-ocitujuce dimenzije samorazvijanja božanskog Nacela (el-Batin), i uzlazno-spoznajnu dimenziju samoozbiljenja božanskog Ocitovanja (el--Zahir). U nocnom silasku Duha Božijeg strogom vertikalom ramazanskog Kadra neminovno je pretpostavljen dnevni povratak tog istog Duha horizontalom ramazanskog Sawma . Kao što je dvadeset i sedma noc Ramazana (Lejletu-l-kadr) cvorišno vrijeme ramazanske vertikale, jednako tako je duhovni dar posta (Sawm) krunsko vrijeme ramazanske horizontale. Rijec je, uz ostalo, o dva kljucna dogadaja unutar ramazanskih vremena od kojih onaj prvi predstavlja zaglavnicu ramazanskih blagdana, a drugi predstavlja njihovu posvemašnju zasvodnicu. Prvi dogadaj u sebi sažima svu metafizicku ljepotu ramazanskih vremena, a onaj potonji simbolizira cjelovitu eticku krijepost i dobrotu Ramazana. U noci Kadr je Duh Božiji razglasio sve istine o svom metafizickom Licu, a u dogadaju Posta je posvjedocio sve duhovne darove što se izvijaju iz središta raskrivenih istina o metafizickom Licu Duha Božijeg. U ramazanskim vremenima se jednodobno doticu metafizicko proljece i eshatološka jesen Rijeci Božije. U noci Kadr se, zapravo, dešava metafizicko proljece Rijeci Božije, a u Postu dozrijeva eshatološka jesen sa svim svojim duhovnim plodovima, od kojih su najdragocjeniji plod milosti (Rahmet), plod oprosta (Magfiret) i plod spasenja (Selamet). Tri gornja duhovna dara nisu slucajno spomenuta. Njihova znakovitost unutar ramazanskih vremena i njihovo simbolicko znacenje u sklopu totalne simbolike Ramazana imaju gotovo konstituirajucu vrijednost za sami duh ramazanskih blagdana. Tri gornja duhovna dara ne samo da bitno periodiziraju dogadanje ramazanskih vremena na razini božanske Objave, vec recena tri duhovna dara periodiziraju cjelovitu oikonomiu Duha Božijeg u njegovu egzistencijalnom razvijanju na stranicama Prirode i na stranicama Povijesti. Darom Rahmeta Duh Božiji utemeljuje bitak svijeta na nacin Vrhovnoga Dobra, ukoliko to Dobro biva zasadivano u narav makro i mikrokozmosa pod vidom božanskog imena Milostivi (el-Rahman) i ukoliko, na taj nacin, svojom bivstvodavnom snagom izvana oplavljuje svaki egzistencijalni oblik; s druge strane, tim darom utemeljuje osebujan vid vlastitoga bitka unutar razumne mikrokozmicke naravi, unutar središnjeg prostora ljudske osobnosti pod vidom božanskog imena Svemilosni (el-Rahim), koje svojom milotvornom snagom iznutra prožima svako stvorenje, s osobitim i cjelovitim egzistencijalnim razudenjem unutar covjeka. Stoga ovo razdoblje ramazanskih vremena oslovljavamo kozmopovijesnom perspektivom kozmicke godine unutar koje se Duh Božiji, kao vjecno nebesko Nacelo, razvija i oglašava na nacin stvoriteljnog božanskog cina. Nadalje, duhovnim darom Magfireta Duh Božiji unutar ramazanskih vremena uspostavlja posebnu dimenziju svetoga vremena. To je ona dimenzija svetoga vremena unutar koje su sažeti svi kljucni dogadaji samooglašavanja Božanskog na nacin Svete Knjige koja do punine vremena ostaje biti znakom posvemašnjeg božanskog oprosta i trajno uspostavljenog saveza sa posrnulim dušama svijeta, s posebnim naglaskom na duše razumnoga stvorenja u svijetu. Baš u toj dimenziji svetoga vremena miruje bremeniti simbolizam i svo egzistencijalno znakovlje dvadeset i sedme noci Ramazana, koja nije objavila samo znak Rijeci, nego je priskrbila i blaženi silazak Duha Božijeg, sa cijelim andeoskim zborom, u samo središte razumne ilovace, koju je upravo duhovna sila te Rijeci oblikovala na sliku najraskošnijeg kozmopovijesnog hrama u kome se ušatorila i u kome do eshatološke jeseni svijetova žiži svjetlost Lica Božijeg. To vrijeme ramazanskih vremena se bitno definira kao svetopovijesna/svetojezicka perspektiva Ramazana.
Najzad,duhovnim darom Selameta nije stavljen samo zasvodni kamen svetopovijesnom periodiziranju ramazanskih vremena i, na taj nacin, periodiziranju božanske Objave, koja je potekla u Ramazanu, nego je gornjim duhovnim darom dat egzistencijalni predokus završnici cijeloga kozmosa, totalnom vremenitom simbolizmu i ritmu kozmicke godine. Taj dar u sebi nosi pasliku eshatoloških vremena cijelog Postojanja, onih vremena u kojima se snagom apokatastatickog ethosa ramazanskih vremena Nacelo usredotocuje na svoj konacni povratak svom metafizickom domu. To je cas eshatološke jeseni svjetova, kada se svo Ocitovanje vraca Nacelu, kada se sve sjenke iznova vracaju u zenitnu ravnotežu svjetla, kada posvemašnja egzistencijalna razvijanja Duha Božijeg definitivno i neodoljivo uviru u svoj metakozmicki, nebeski pravrutak. Raskošni simbolizam eshatološkog dešavanja ramazanskih vremena, unutar kojih leže i vjecni parametri kozmickih vremena što ih suštinski najavljuje duhovni dar Selameta, ukoliko je to stanje totalnog spasenja svjetova, na najzorniji nacin je posvjedocen u duhovnoj instituciji ramazanskog Posta, koji snagom vlastitog ethosa sve kozmopovijesne jeke Duha Božijeg giba, usmjerava i vraca u obzorja vjecnog metapovijesnog, metakozmickog, metafizickog mira.
U noci Kadr se razliježu duhovne jeke Rijeci Božije, a duhovni dar Posta tišinom i mirom vraca njihov eho njihovoj primordijalnoj nebeskoj tišini. Rijec Božija, kao svetopovijesni i svetojezicki lik duha ramazanskih vremena, dolazi u svom kitnjastom literarnom i egzistencijalnom ruhu od sedamdeset tisuca svijetlih i tamnih velova, kako bi razumnoj ilovaci - Covjeku ocitovala istinu, a sakrila živo Lice Duha Božijeg, a dar Posta, koji jednodobno obgrljuje covjecije tijelo i duh, kao krijeposna sila i vjecni ethos ramazanskih vremena, uzlazno-spoznajnim ritmom razodijeva egzistencijalnu i literarnu odoru Rijeci Božije i obnažuje Duha Božijeg u niši svjetlosti covjekova srca, gdje je doživljaj istine najocitiji i kušanje njenih duhovnih plodova najzbiljskije.
Sretanje metakozmickog Nacela sa svojim kozmopovijesnim Ocitovanjima, ciju dramatiku u punini je u sebi smirilo vrijeme Ramazana, nije pasivan cin (o)gledanja Rijeci Božije u duhu ramazanskih vremena, i obratno,nego je posrijedi aktivni, duboko egzistencijalan cin koji raskriva dramaticnu duhovnu borbu u kojoj Nacelo prisvaja Ocitovanje, a Ocitovanje prisvaja Nacelo; ili još bolje, u toj borbi Nacelo se otima Ocitovanju, a Ocitovanje se nastoji oteti Nacelu. Cijeli dramaticni naboj se smiruje, razbremenjuje i rasplice u duhovnom daru Posta, koji vrelinom svog eshatološkog ethosa procišcuje svekolika ocitovanja ramazanskih vremena i nastoji ih vratiti na njihov metafizicki korijen. Tu borbu, tu kontrasnu igru vizualizacije i individuacije duha ramazanskih vremena, taj bivstvodavni ples Hipostaze (noc Kadr) i Apokatastaze (Post) najbolje je uosobio dogadaj Bedra bez kojeg ramazanska vremena nikada ne bi mogla prispjeti svom cjelovitom sadržinskom ozbiljenju. To je dogadaj Ramazana u kojemu je Istina-Nacelo, zaradi sigurnosti povratka svom autenticnom metafizickom zavicaju, moralo na sebe navuci, umjesto prozirne egzistencijalne odore Rijeci Božije, borbeni štit Posta, ciji ethos posve osigurava cjeloviti egzistencijalni uklon u eshatološku perspektivu. Kao što se bez Bedra nije mogao prakticno ozbiljiti duh Rijeci Božije, koji je došao da promijeni svijet i oblikuje ga skladno vjecnom božanskom Naumu, na sliku nepovredivog nebeskog poretka stvari, jednako tako se bez božanskog ethosa Posta - a on je baš božanski, jer je Post jedina duhovna institucija ramazanskih vremena koju je Duh Božiji iskljucivo i izrijekom prireknuo slavi vlastite Biti - ne može ozbiljiti duh ramazanskih vremena kao izraz definitivnog duhovnog trijumfa krijeposti nad porokom, istine nad laži, Nacela nad Ocitovanjem, milosti nad grijehom. . . . .Bedr je svjedok takovrsnog trijumfa u kontekstu povijesnih vremena ili u sklopu cjelovite kozmicke godine, a ramazanski dar Posta je svjedok takovrsnog duhovnog trijumfa u sklopu ramazanskih vremena ili unutar metakozmicke godine, cije vjecne ritmove duh ramazanskih vremena unosi u ritam kozmicke godine i polagano, snagom metafizicke istine Rijeci Božije i snagom svetopovijesnog ethosa božanskoga Posta utire stazu svakoj duši živoj da krene u svoje definitivno i neodoljivo sretanje sa središtem samog Duha Božijeg kroz vertikalu noci Kadr i kroz tegobnu horizontalu dvostrukog Bedra: Bedra-Bitke koji jest žed ljudskoga tijela za Bogom, i Bedra-Posta koji je simbol žive i vjecite žedi ljudske duše za nadosobnim Licem Boga vjecnoga.
tekst vise lici kao da ga je napisao neki krscanski teolog...ah ja, Hafizovic i jeste magistrirao na bogosloviji u Zagrebu.
Ovaj tekst ti je po sistemu "Sto manje te ljudi razumiju, to si vise pametan"
-
- Posts: 902
- Joined: 15/07/2005 21:47
#31
A to vas boli, sto je covjek upoznao sa razumjevanjem i drugu religiju osim islama. Nista, najbolje je da se svi preselimo u saudiju i da se ponasamo po tamosnjem kulturno/civilizacijskom obrascu.
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9882
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#32
odkud ti sad zznas da mi ne znamo dovoljno o drugoj vjeri, mozda neki znaju i vise od Resida samog!Celicna_saka wrote:A to vas boli, sto je covjek upoznao sa razumjevanjem i drugu religiju osim islama. Nista, najbolje je da se svi preselimo u saudiju i da se ponasamo po tamosnjem kulturno/civilizacijskom obrascu.
vidis problem oko Residovog izrazavanja je u tome sto on u sred jedne dzamije koja je puna nasih nana i djedova, naseg najobicnijeg svijeta kojeg eto on brani od ''vehabija'', on tamo na vazu koristi izraze arhandjeo, djevica Marija, prepodobni halifa itd...
pitam se dal ga ba iko u toj dzamiji skonto sta je hito da kaze tom svojom rjecitoscu!
dzamija ima svoj rijecnik a tamo njegova katedra ima svoj....
-
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#33
Bosanac...Bosanac sa dna kace wrote:odkud ti sad zznas da mi ne znamo dovoljno o drugoj vjeri, mozda neki znaju i vise od Resida samog!Celicna_saka wrote:A to vas boli, sto je covjek upoznao sa razumjevanjem i drugu religiju osim islama. Nista, najbolje je da se svi preselimo u saudiju i da se ponasamo po tamosnjem kulturno/civilizacijskom obrascu.
vidis problem oko Residovog izrazavanja je u tome sto on u sred jedne dzamije koja je puna nasih nana i djedova, naseg najobicnijeg svijeta kojeg eto on brani od ''vehabija'', on tamo na vazu koristi izraze arhandjeo, djevica Marija, prepodobni halifa itd...
pitam se dal ga ba iko u toj dzamiji skonto sta je hito da kaze tom svojom rjecitoscu!
dzamija ima svoj rijecnik a tamo njegova katedra ima svoj....
Nije svacije u kolu igrat...
... de malo kategorishi...stvari... de da te ne napdam bezveze...mlad si...lijep si, visok... al mozhes ti to...
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9882
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#34
@zeno men je i vise nego drago sto imamo nekog u nasim institucijam ko je studirao neku drugu vjeru, ali fakat njegov rijecnik na jednom vazu, brrrrr...
-
- Posts: 1236
- Joined: 08/04/2005 11:58
#35
Samo da kazem da je u nekoliko emisija koliko sam ja gledala profesor djelovao tako uctiv, uljudan, pametan i imalo se sta cuti ali se slazem da kad sam jednom prilikom upala u sred neke filozofske temenovajlija wrote: Ovaj tekst ti je po sistemu "Sto manje te ljudi razumiju, to si vise pametan"
u kojoj je on obrazlagao , nisam nastavila gledati jer je to bila tematika koja me nazima i ne volim teske filozofske razgovore tako da nikad necu samo tako blijedo gledati i diviti se ......i normalno je da ne znam je li pametno receno ili nije ako tu tematiku ne razumijem.
Ne branim nikog ali da se slazem sa zenom da treba svaki problem na cistac.
slazem...
-
- Posts: 902
- Joined: 15/07/2005 21:47
#36
Ja mislim da se gosp. Hafizovice sasvim jasno i precizno izrazava u skladu sa njegovim akademskim bekgraundom, druga je stvar ako je nivo obrazovanosti publike koja ga slusa takav da ga se ne moze pratiti, po meni to naprosto nije njegov problem.
Licno mislim da za sve gore navedene tekstove da bi ih se procitalao sa razumjevanjem nije potrebno nista vise osim zdravog razuma i nesto procitanih knjiga u zivotu.
Licno mislim da za sve gore navedene tekstove da bi ih se procitalao sa razumjevanjem nije potrebno nista vise osim zdravog razuma i nesto procitanih knjiga u zivotu.
- black
- Posts: 17149
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#38
u tome i jeste stvar sto bi mnoga "svestena lica" volila da smo svi na nivou tih nana i deda sa znanjem i da narod vodaju kao stado ovaca...opet kazem kamo srece da je vise intelektualaca kao sto je HafizovicBosanac sa dna kace wrote:odkud ti sad zznas da mi ne znamo dovoljno o drugoj vjeri, mozda neki znaju i vise od Resida samog!Celicna_saka wrote:A to vas boli, sto je covjek upoznao sa razumjevanjem i drugu religiju osim islama. Nista, najbolje je da se svi preselimo u saudiju i da se ponasamo po tamosnjem kulturno/civilizacijskom obrascu.
vidis problem oko Residovog izrazavanja je u tome sto on u sred jedne dzamije koja je puna nasih nana i djedova, naseg najobicnijeg svijeta kojeg eto on brani od ''vehabija'', on tamo na vazu koristi izraze arhandjeo, djevica Marija, prepodobni halifa itd...
pitam se dal ga ba iko u toj dzamiji skonto sta je hito da kaze tom svojom rjecitoscu!
dzamija ima svoj rijecnik a tamo njegova katedra ima svoj....
-
- Posts: 190
- Joined: 03/10/2005 16:19
#39
Cudna ahmaka..., pa posto si bolan, kako sam kazes, "novajlija" poletio nama citati Hafizovica, nego ti pokusaj sa saudijskim dzepnim izdanjima "100 savjeta i uputa" "milion pitanja i milijardu odgovora"... to je ba za tebe a da ti pravo kazem razumio ti Resida ili ne nisi plaho pametan nit ti moze pomoc neko ili nesto po tom pitanju...pod ruku ti sa onim sa dna kace i pljuj po svemu sto ne kontas i sto nije na "tvoju vodu"... ostani dosljedannovajlija wrote:Evo ti jedan njegov tekst o postu u ramazanu pa ce ti biti jasno zasto ce ostati neshvacen:Zao mi je sto ce ostati neshvacen i sto po defaultu nema potrebnu podrsku koja mu je sada potrebna od ljudi "cija se pika" ali to je tako jer tip gazi 100 godina ispred svih.
Prof.Dr.Rešid Hafizović,
Ovaj tekst ti je po sistemu "Sto manje te ljudi razumiju, to si vise pametan"
Ahmakluk je boljka koja se ne lijeci...
- Diwan
- Posts: 6546
- Joined: 12/11/2005 00:59
- Location: Transcendencija
#40
Bosanac sa dna kace wrote:odkud ti sad zznas da mi ne znamo dovoljno o drugoj vjeri, mozda neki znaju i vise od Resida samog!Celicna_saka wrote:A to vas boli, sto je covjek upoznao sa razumjevanjem i drugu religiju osim islama. Nista, najbolje je da se svi preselimo u saudiju i da se ponasamo po tamosnjem kulturno/civilizacijskom obrascu.
vidis problem oko Residovog izrazavanja je u tome sto on u sred jedne dzamije koja je puna nasih nana i djedova, naseg najobicnijeg svijeta kojeg eto on brani od ''vehabija'', on tamo na vazu koristi izraze arhandjeo, djevica Marija, prepodobni halifa itd...
pitam se dal ga ba iko u toj dzamiji skonto sta je hito da kaze tom svojom rjecitoscu!
dzamija ima svoj rijecnik a tamo njegova katedra ima svoj....
slazem se sa ovom cinjenicom, i nazalost, prof. Resid i njegov nacin poimanja vjere i izrazavanja je za ne bas veliki krug ljudi. Sto se tice njegovog istupa na mjestima, u ovom slucaju, dzamiji, mislim da je govornik taj koji treba da se prilagodi slusaocima i njihovom nivou razumjevanja - s tim u vezi mislim da dzamije nisu mjesto za njegovo pojavljivanje, govorim uopsteno i uzimajuci u obzir publiku koja preovladava (nane i djede). Mislim da ima i hadis koji kaze da treba govoriti kako bi vas ljudi razumjeli. Inace u potpunosti podrzavam prof. Resida u njegovim nastojanjima da se na sto jasniji i nedvosmisleniji nacin ukaze na opasnost zvanu VEHABIZAM
-
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#41
Nije ovdje toliko problem ni napad na wehabije, nego to što on napada na Reisa, a iza Reisa stoji IZ i to je to. Ovo je pomalo antibošnjački, da se ovako rješavaju primitivno obračuni između FIN-a i struje oko Reisa. A akademik sebi ne bi trebao dozvoliti neargumentovane n i zapaljive tvrdnje "poput oni dolaze po našu djecu"
-
- Posts: 3972
- Joined: 05/06/2006 02:45
- Location: Šeher
#42
I jos uz to jer Reis "cuva ledja" ljudima koji su dosli u BiH da BiH muslimane iliti Bosnjake nauce "pravom Islamu" .back in black wrote:Nije ovdje toliko problem ni napad na wehabije, nego to što on napada na Reisa, a iza Reisa stoji IZ i to je to.
E sad tek mozemo nastaviti:
Ja onda zaista ne znam cija ono djeca sa savrsenim bosanskim akcentom prije par dana u Novom Sarajevu napadose djevojku od nekih 20-tak godina jer vodi na lancu povelikog psa.Ovo je pomalo antibošnjački, da se ovako rješavaju primitivno obračuni između FIN-a i struje oko Reisa. A akademik sebi ne bi trebao dozvoliti neargumentovane n i zapaljive tvrdnje "poput oni dolaze po našu djecu"
Nego sreca njena, pa je pas zaista bio povelik, pa je zarezao kad su govoreci ostre i (vjerniku) potpuno neprimjerene rijeci krenuli prema njoj.
Buduci da ja ne znam, budi ljubazan pa mi reci CIJA SU TO DJECA??
-
- Posts: 3929
- Joined: 13/08/2003 00:00
- Location: Tel Aviv
#43
sta se desilo? Izvor i detalje molim...njonjica wrote:I jos uz to jer Reis "cuva ledja" ljudima koji su dosli u BiH da BiH muslimane iliti Bosnjake nauce "pravom Islamu" .back in black wrote:Nije ovdje toliko problem ni napad na wehabije, nego to što on napada na Reisa, a iza Reisa stoji IZ i to je to.
E sad tek mozemo nastaviti:Ja onda zaista ne znam cija ono djeca sa savrsenim bosanskim akcentom prije par dana u Novom Sarajevu napadose djevojku od nekih 20-tak godina jer vodi na lancu povelikog psa.Ovo je pomalo antibošnjački, da se ovako rješavaju primitivno obračuni između FIN-a i struje oko Reisa. A akademik sebi ne bi trebao dozvoliti neargumentovane n i zapaljive tvrdnje "poput oni dolaze po našu djecu"
Nego sreca njena, pa je pas zaista bio povelik, pa je zarezao kad su govoreci ostre i (vjerniku) potpuno neprimjerene rijeci krenuli prema njoj.
Buduci da ja ne znam, budi ljubazan pa mi reci CIJA SU TO DJECA??
-
- Posts: 41
- Joined: 21/11/2006 20:09
- Location: BiH
#44
lika, ja ovaj forum pratim vec duze vremena i znam da na njemu i likova kao sto si ti, a koji se prave najpametniji o cemu god da je rijec.Lika wrote:novajlija wrote:Evo ti jedan njegov tekst o postu u ramazanu pa ce ti biti jasno zasto ce ostati neshvacen:Zao mi je sto ce ostati neshvacen i sto po defaultu nema potrebnu podrsku koja mu je sada potrebna od ljudi "cija se pika" ali to je tako jer tip gazi 100 godina ispred svih.
Cudna ahmaka..., pa posto si bolan, kako sam kazes, "novajlija" poletio nama citati Hafizovica, nego ti pokusaj sa saudijskim dzepnim izdanjima "100 savjeta i uputa" "milion pitanja i milijardu odgovora"... to je ba za tebe a da ti pravo kazem razumio ti Resida ili ne nisi plaho pametan nit ti moze pomoc neko ili nesto po tom pitanju...pod ruku ti sa onim sa dna kace i pljuj po svemu sto ne kontas i sto nije na "tvoju vodu"... ostani dosljedanProf.Dr.Rešid Hafizović,
Ovaj tekst ti je po sistemu "Sto manje te ljudi razumiju, to si vise pametan"
Ahmakluk je boljka koja se ne lijeci...
Dodjes na podforum politika, vidis takve kako se predstavljaju kao najveci svjetski politicki analiticari. Dodjes na podforum Religija vidis ih kao najbolje poznavaoce religija. Sa drugim podforumima je slicna stvar.
To sto, umjesto diskusije o temi, prelazis na vrijedjanje licnosti govori samo o tebi. Hvala Allahu, pa mene moj "vehabizam" naucio da ne vrijedjam kao ti. Sta sam ja sve od knjiga procitao dosad tebe ne interesuje, ali ti mogu reci da sam citao neke od koje ti ne bi ni stranicu jednu razumio. U to ti se mogu zakleti. Ja uopste nisam govorio o tome da li ja razumijem taj tekst, nego govorim upravo o onome sto su i drugi primjetili a to je da ako hoces da te narod shvati, moras mu pricati na njemu razumljiv nacin.
-
- Posts: 41
- Joined: 21/11/2006 20:09
- Location: BiH
#45
Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić
Nema razloga za fobiju od bilo koga, pa niti od vehabija
Pitanje priznanja islama u Evropi nije samo pitanje muslimana, već i Evrope * Nećemo odustati od medresa, u njima se hrani naša bosanska duša
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je prije tri dana bio u Zagrebu, gdje je prisustvovao jubileju 90. godišnjice službenog priznanja IZ u Hrvatskoj, a dan poslije na obilježavanju 380. godišnjice Behram-begove medrese u Tuzli.
Upravo ova dva značajna jubileja, kao i pitanje vehabizma u BiH, o kojem se u posljednje vrijeme mnogo toga oprečnog može čuti u javnosti, bili su neposredan povod za intervju s reisom.
Sloboda islama
Koju ste poruku uputili na svečanosti u Zagrebu povodom 90. godišnjice priznavanja IZ u Hrvatskoj?
- Proces priznavanja slobode islama i odgovornosti muslimana u Hrvatskoj nije bio lahak. Potrošeno je mnogo vremena oko izgradnje Zagrebačke džamije, ali se na kraju isplatio trud i napor kako za muslimane, tako i za državu Hrvatsku. Nadam se da će Slovenija biti dovoljno mudra da iz iskustva izgradnje Zagrebačke džamije uzme pouku. Izgradnjom Zagrebačke džamije, muslimani su dobili kutak za smirenje svoje duše i podigli simbol svoje slobode u Zagrebu, a Hrvatska je pokazala svijetu da je ozbiljna država koja poštuje ljudska prava i zauzvrat je dobila priznanje prijatelja širom muslimanskog svijeta, kao rijetko koja država u Evropi.
No, pitanje priznanja islama u Evropi nije samo pitanje muslimana. To je i pitanje Evrope. Dakle, onoliko koliko je to stvar muslimana, toliki je i interes Evrope da prizna islam, kao svoju vjeru, kao svoju kulturu i baštinu. Odbijati da se prizna jedna od najvećih svjetskih vjera, znači negirati samoga sebe u ogromnom dijelu svijeta, gdje je žila kucavica globalne energije i gdje su glavni morski prolazi od sjevera na jug i obrnuto, te od zapada na istok i obratno.
Čestitam muslimanima u Hrvatskoj na jubileju 90. obljetnice priznavanja islama u državi Hrvatskoj, moleći Boga da im podari jedinstvo u vjeri i ljubavi; da ih zbliži u nevolji i brizi; da im pomogne u poslu i životu; da im čuva djecu i porodicu i da ih stalno podsjeća da smo braća i da smo jedna i jedinstvena Islamska zajednica.
I u Tuzli je bilo svečano - Behram-begova medresa obilježila je 380. ljeta. Pošto se u zadnje vrijeme mnogo govori i piše o medresi, šta možete reći o ulozi i značaju medrese kod nas?
- Prvo, čestitam Tuzli, našoj Bosni i našoj Zajednici na velikom jubileju koji svima nama mnogo znači. Posebno čestitke upućujem muftiji Kavazoviću, direktoru Fazloviću te muderisima Behram-begove medrese koji su pokazali da su dostojni nasljednici velikog vakifa Behram-bega. Ponovio bih ono što sam rekao u Tuzli. Sretan sam, presretan. U Behram-begovoj medresi odgajale su se generacije prema mudrosti velikog Gazi Husrev-bega: "U medresi treba da se uči sve što zahtijeva vrijeme i mjesto." Samo na takvoj životnoj mudrosti, koja je utemeljana u duhu Kur'ana i Sunneta, i koja ima svoje uporište u maturidijskom akaidu i hanefijskom fikhu, bilo je moguće Bošnjacima čuvati i sačuvati islam kao žeravicu na dlanu - koju ako držiš, peče te, a ako je pustiš, ugasit će se.
Neka se zna, i to treba stalno ponavljati da mi, kao ni naši preci, nećemo pustiti žeravicu da se ugasi, ma koliko nas pekla. Nećemo se odreći ni maturidijske mudrosti, niti hanefijske praktičnosti. I nećemo odustati od medresa. U njima se hrani naša bosanska duša. U njima se brani naša domovina. U njima se uči o Božijoj naravi i o Božijoj volji. U njima se nalazi list naše zrelosti. U medresama se uči sloboda izbora najboljeg u životu, a to je život po slovu i duhu Allahovog šerijata - zakona, koji zapovijeda dobro, a zabranjuje zlo.
Bitna pitanja
Da li je naglašavanje maturidijskog učenja u akaidu i hanefijskog mezheba u fikhu posljedica rasprave o vehabizmu u zadnje vrijeme kod nas ili je to nešto što se podrazumijeva da su kod nas sve medrese na tragu maturidijsko-hanefijske škole u tumačenju islama?
- Očito, ništa se ne podrazumijeva. Neke stvari treba stalno ponavljati i obnavljati da bi trajale. Pa tako i maturidijsko-hanefijsko učenje kod nas. Dakle, mi treba da pratimo šta su govorili ili govore veliki muslimanski umovi, ali, prije svega, treba da upotrijebimo oštro bosansko oko i bistri bosanski um kako bismo znali praviti razliku između bitnih i nebitnih pitanja i korisnih i štetnih stvari. Jer, za nas, ovdje i sada, nisu bitna pitanja oko kojih postoji sporenje među muslimanima više od 14 stoljeća, već je za nas bitno pitanje oko kojeg se svi slažu, a to je da su muslimani braća.
Za nas nije korisno mezhebsko nadmetanje, već je za nas korisno da shvatimo staro fikhsko pravilo da nema mezhebske podjele među narodom. A to znači da je neodgovorno, štetno i krajnje opasno širiti mezhebske podjele u bosanskom narodu koji se navikao na maturidijski mezheb u akaidu i hanefijski mezheb u fikhu.
Od imama Maturidije smo naučili da je razum dužan da razumije bît "Božije naravi" onako kako to Objava kazuje i razum prima, dok smo od Imam-i Azama Ebu Hnife naučili da u primjeni "Božije volje" ili "Božijeg prava" budemo razumni i umjereni, jer "Bog duži čovjeka samo onoliko koliko može podnijeti."
Pojam vehabizma se, uglavnom, povezuje sa imamom Muhammedom Abdulvehhabom. Šta Vi mislite o tome?
- Ako prihvatite da vas vodi literatura konspiracije u kojoj se muslimanima sugerira samokrivnja i samomržnja (selfhatred), onda je razumljivo da je imam Muhammed Abdulvehhab kriv za pad Osmanskog carstva. Na drugoj strani, ako uzmete činjenicu da je raspad Osmanskog carstva u 18. stoljeću bio nezaustavljiv, onda vam oni koji su spasili što se spasiti moglo, izgledaju kao spasitelji. Jedan od takvih kod nas je bio Husejn Kapetan Gradaščević, koji se borio za našu autonomiju.
Dakle, u povijesnim okolnostima kad se jedan sistem vrijednosti, moralnih i političkih, ruši i umjesto njega se ustanovljava drugi, svi akteri u tom procesu mogu se posmatrati i kao izdajnici i kao spasitelji nacije. Ovisino od ugla iz kojeg se gleda na povijesne događaje. Ovisno od ideologije, odnosno interesa, kojeg neko u trenutku zagovara. Ne mislim da jeiko od nas ovdje dovoljno upućen i dovoljno svjestan povijesnih zbivanja oko pada Osmanskog carstva i uloge imama Muhammeda Abdulvehhaba u tome.
Sve što mi znamo o tome temelji se na literaturi koja u pozadini ima ideološku ili političku boju koja, uglavnom, ima namjeru da održava stalne unutarmuslimanske sukobe u kojima stradaju samo muslimani, u kojima se muslimani međusobno iscrpljuju do besvijesti, bez smisla i bez koristi.
Stalni pritisak
Pa šta nam je onda činiti?
- Mi ovdje moramo biti dovoljno mudri da ne upadnemo u tu zamku. Moramo biti hrabri, kao i naši preci, da odolimo pritisku koji nas tjera na stanje "samomržnje" (selfhatred). To iskustvo su imali Jevreji u Evropi. Naime, kad se na mali narod, kao što su bili Jevreji u Evropi, i kao što smo mi Bošnjaci danas, stalno vrši pritisak - progonima, ubijanjima i optužbama za ovaj ili onaj kolektivni grijeh - onda se kod nekih ljudi javlja fenomen "samomržnje".
Pošto ne mogu ili ne smiju uprijeti prstom u pravog krivca, neki ljudi krive sami sebe i"svog" najbližeg. Za taj stav se ne odgovara zato što su obojica slabi i onaj koji optužuje i onaj kojeg se optužuje. To je ono što je Rijaset htio kazati u svojoj Rezoluciji o tumačenju islama - mi ne smijemo biti ksenofobični jedni prema drugima. Mi moramo razvijati međusobnu toleranciju. Mi ne smijemo zalutati u bilo koji ekstrem.
Nema razloga za fobiju od bilo koga, pa niti od vehabija. Islamska zajednica je bila dovoljno snažna i imala je dovoljno sabura da riješi mnogo teža iskušenja proteklih godina, pa je sigurno da je ona i sada snažna i odgovorna da jasno i nedvosmisleno istrajava u očuvanju islamske tradicije Bošnjaka. Mora se poštivati red i poredak IZ, u kojem svako može naći svoje mjesto. Bilo koje zastranjivanje u vjerije zlonamjerno i opasno za naš opstanak.
Svi znamo da je Kraljevina Saudijska Arabija neizmjerno pomagala BiH, posebno bošnjačkom narodu kad je bilo najteže. Šta mislite o kritici na račun Saudijske Arabije u vezi s pojavom vehabizma?
- Prije svega, treba znati da je Kraljevina Saudijska Arabija više od države i više od porodice Ali. Saudijska Arabija je kolijevka duhovnosti više od milijardu ljudi u svijetu. U njoj su dva časna grada Mekka i Medina. Saudijski kralj je čuvar Kible-Kabe, središta pobožnosti muslimana. Ovih dana naše hadžije kreću na hadž, akobogda. Uz sve to, treba znati istinu koja nas muslimane u BiH obavezuje, a to je da je Kraljevina Saudijska Arabija, dakle, porodica Ali Saud, tj. kralj Saudijske Arabije bio s nama kad nam je bilo najteže.
Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini štampao je hiljade brošura, u kojima je precizno, u brojkama i slikama, navedeno koliko je Kraljevina Saudijska Arabija pomogla svim narodima Bosne i Hercegovine. To nisu samo džamije, kako se uglavnom govori, već na stotine kuća, na desetine bolnica, škola, domova zdravlja, mnogih privrednih objekata, puteva, a da se ne govori o pomoći hiljadama jetima - siročadi.
Ovo nije nikakva reklama za Saudijsku Arabiju jer to njoj, doista, ne treba, već je to istina koja nas obavezuje moralno i na svaki drugi način. Pa, ko, onda, ima pravo sve to baciti pod noge i dovoditi nas u stanje stida pred Bogom i svijetom. Bojim se Božije kazne zbog nečije nezahvalnosti i bahatosti.
Vjekovna tradicija
U BiH postoje uvjerenja da ima vehabija koji ugrožavaju vjekovnu islamsku tradiciju Bošnjaka. Zar nije tako? Rijaset IZ je o tome izdao Rezoluciju u kojoj osuđuje skretanje s te tradicije muslimana? Šta Vi o tome kažete?
- Naravno da ima pojedinaca i grupa koje drugačije tumače islam od onog kojeg većina Bošnjaka zna i prakticira. Mi smo o tome donijeli jasnu i nedvosmislenu fetvu još 1993. godine, koja je objavljena u Glasniku br. 1-2, 1994. godina. Za one koji govore da nismo ništa radili na tom planu, podsjećam ih na tu fetvu u kojoj se, između ostalog, kaže:
1. Muftije, imami, starješine tarikata i svi drugi vjerski službenici u muftijstvima, odborima, institucijama i ustanovama Islamske zajednice u zemlji, iseljeništvu i muhadžerluku dužni su da se dosljedno pridržavaju propisa hanefijskog mezheba u vršenju vjerskih obreda u džamijama, mesdžidima, tekijama i na svim vrstama islamskih skupova.
2. Muftije, imami, starješine tarikata i drugi vjerski službenici dužni su poučavati svijet da nije dozvoljeno u području ibadata samoinicijativno miješati propise priznatih mezheba, to jest u nekim slučajevima postupati po propisima jednog mezheba, a u drugim slučajevima po propisima drugog mezheba.
3. Pri sastavljanju udžbenika iz područja ibadata voditi računa o tome da se ne povrijede načela hanefijskog mezheba.
Dakle, nije tačno da je Rijaset zakasnio u zaštiti islamske tradicije Bošnjaka, niti će Rijaset odustati od insistiranja da se slovo i duh Rezolucije primijeni. Drago mi je što mogu reći da su prvi rezultati Rezolucije već pozitivni. Dakle, oni koji su bili izvan IZ, vraćaju se. Ako cijela Evropa govori o "integraciji" muslimana u sistem općih i društvenih vrijednosti, onda je IZ najpozvanija da to radi sa svojim članovima - muslimanima.
Ono što Rijaset neće činiti jeste "lov na vještice". U svemu nam je potrebna umjerenost. Nema razloga za pretjeranost, niti smije biti nedotjeranosti, nedosljednosti u primjeni hanefijskog mezheba. Oko toga nema više razgovora. To svima mora biti jasno. Bosanski muslimani moraju sačuvati jedinstvo u vjeri i domovini. Za nas nema drugog puta.
Nije mudro sijeći granu na kojoj sjediš
- Naravno, Bosnu i Hercegovinu nije pomagala samo Saudija, već i cijeli islamski svijet. Mekteb-i nuvab (Fakultet islamskih nauka) obnovljen je donacijom emira Države Katar; prva faza Gazi Husrev-begove biblioteke izgrađena je uz veliku pomoć katarskog emira... Nije mudro sijeći granu na kojoj sjediš. Sloboda mišljenja i govora je uzvišena stvar, ali je odgovornost pred Bogom, pred samim sobom i pred svijetom uzvišenija - poručio je reis Cerić.
Razgovarao: Sejad LUČKIN
-
- Posts: 788
- Joined: 17/11/2006 02:53
#46
citat: Ceric:
"
- Prije svega, treba znati da je Kraljevina Saudijska Arabija više od države i više od porodice Ali. Saudijska Arabija je kolijevka duhovnosti više od milijardu ljudi u svijetu. U njoj su dva časna grada Mekka i Medina. Saudijski kralj je čuvar Kible-Kabe, središta pobožnosti muslimana. Ovih dana naše hadžije kreću na hadž, akobogda. Uz sve to, treba znati istinu koja nas muslimane u BiH obavezuje, a to je da je Kraljevina Saudijska Arabija, dakle, porodica Ali Saud, tj. kralj Saudijske Arabije bio s nama kad nam je bilo najteže.
Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini štampao je hiljade brošura, u kojima je precizno, u brojkama i slikama, navedeno koliko je Kraljevina Saudijska Arabija pomogla svim narodima Bosne i Hercegovine. To nisu samo džamije, kako se uglavnom govori, već na stotine kuća, na desetine bolnica, škola, domova zdravlja, mnogih privrednih objekata, puteva, a da se ne govori o pomoći hiljadama jetima - siročadi.
Ovo nije nikakva reklama za Saudijsku Arabiju jer to njoj, doista, ne treba, već je to istina koja nas obavezuje moralno i na svaki drugi način. Pa, ko, onda, ima pravo sve to baciti pod noge i dovoditi nas u stanje stida pred Bogom i svijetom. Bojim se Božije kazne zbog nečije nezahvalnosti i bahatosti "
A mi, glupi, vjerujemo da kada brat musliman pomogne brata muslimana on to cini radi "svoje obaveze" prema Bogu i trazeci Njegovo Zadovoljstvo i za uzvrat ne ocekuje nista od njega... makar mu se ovaj i ne zahvalio - njemu je isto jer Bog zna njegov nijjet...
Oni su nas pomagali "u Ime Boga" a u deftere zapisivali "samo 'nako"...
De, znaci, da svi drzimo deftere i zapisujemo kome smo kad sta "pomogli" pa da znamo ko nam sta "duguje"...
Ulema beli bolje zna kako to "hoda"... jes' da vaze da nam jedna ruka ne zna sta druga daje - znaci da ne "zna" ruka nego samo defter i brojevi, crno na bijelo...
Oprosti mi Boze sto ovako nesta i u sali rekoh...
Subhanallah.... pa zar moze ovoliko dusa biti "prodata"?...
"
- Prije svega, treba znati da je Kraljevina Saudijska Arabija više od države i više od porodice Ali. Saudijska Arabija je kolijevka duhovnosti više od milijardu ljudi u svijetu. U njoj su dva časna grada Mekka i Medina. Saudijski kralj je čuvar Kible-Kabe, središta pobožnosti muslimana. Ovih dana naše hadžije kreću na hadž, akobogda. Uz sve to, treba znati istinu koja nas muslimane u BiH obavezuje, a to je da je Kraljevina Saudijska Arabija, dakle, porodica Ali Saud, tj. kralj Saudijske Arabije bio s nama kad nam je bilo najteže.
Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini štampao je hiljade brošura, u kojima je precizno, u brojkama i slikama, navedeno koliko je Kraljevina Saudijska Arabija pomogla svim narodima Bosne i Hercegovine. To nisu samo džamije, kako se uglavnom govori, već na stotine kuća, na desetine bolnica, škola, domova zdravlja, mnogih privrednih objekata, puteva, a da se ne govori o pomoći hiljadama jetima - siročadi.
Ovo nije nikakva reklama za Saudijsku Arabiju jer to njoj, doista, ne treba, već je to istina koja nas obavezuje moralno i na svaki drugi način. Pa, ko, onda, ima pravo sve to baciti pod noge i dovoditi nas u stanje stida pred Bogom i svijetom. Bojim se Božije kazne zbog nečije nezahvalnosti i bahatosti "
A mi, glupi, vjerujemo da kada brat musliman pomogne brata muslimana on to cini radi "svoje obaveze" prema Bogu i trazeci Njegovo Zadovoljstvo i za uzvrat ne ocekuje nista od njega... makar mu se ovaj i ne zahvalio - njemu je isto jer Bog zna njegov nijjet...
Oni su nas pomagali "u Ime Boga" a u deftere zapisivali "samo 'nako"...
De, znaci, da svi drzimo deftere i zapisujemo kome smo kad sta "pomogli" pa da znamo ko nam sta "duguje"...
Ulema beli bolje zna kako to "hoda"... jes' da vaze da nam jedna ruka ne zna sta druga daje - znaci da ne "zna" ruka nego samo defter i brojevi, crno na bijelo...
Oprosti mi Boze sto ovako nesta i u sali rekoh...
Subhanallah.... pa zar moze ovoliko dusa biti "prodata"?...
-
- Posts: 1582
- Joined: 05/10/2005 21:06
#47
Moze li nam Ceric navesti koje je to bolnice, skole, domove zdravlja, privredne objekte itd. napravio kralj picalija iz Arabije?KOGOD KADGOD wrote:citat: Ceric:
To nisu samo džamije, kako se uglavnom govori, već na stotine kuća, na desetine bolnica, škola, domova zdravlja, mnogih privrednih objekata, puteva
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#48
"Promocija knjige Mustafe Spahića "Udba nije sudba" je postala prvo javno suočavanje s pitanjima o tome kuda ide IZ na čelu sa reisom Cerićem i kako treba ova institucija da se odredi nakon otkrića da su 72 njena službenika sarađivala sa SDB-om bivše Jugoslavije..."novajlija wrote:cinjenica je da su pred izbore za reisa ovi ljudi istoga blatili i po pitanju drugih stvari, tako da nije samo u pitanju razlicit pogled po ovom pitanju
http://www.ferhadija.com/index.php?Acti ... All&id=591
-
- Posts: 2502
- Joined: 17/11/2006 08:59
- Location: amrinoland
#49
Podrzavanje jednog ne mora nuzno znaciti odbacivanje drugog...
Duboko stujem naseg reisa Cerica, a postujem i Resida...
nije da se sa obojicom slazem bas u svemu ali kad se sve sabere i oduzme obojica mnogo vise vrijede nego sto ne vrijede.Obojica zasluzuju nas respekt!
Duboko stujem naseg reisa Cerica, a postujem i Resida...
nije da se sa obojicom slazem bas u svemu ali kad se sve sabere i oduzme obojica mnogo vise vrijede nego sto ne vrijede.Obojica zasluzuju nas respekt!