Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post Reply
gorgonzola
Posts: 554
Joined: 24/02/2013 18:28

#201 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by gorgonzola »

najgore sto je zlocine u hadzicima samo dvojaca osudjeno. ali to je kriva vlast u Hadzicima sto nista ne radi po tom pitanju. Sve se zna i ko je ubijao i gdje su, ali mnogi imaju i fb profile i niko im nista.
theTruePath
Posts: 8483
Joined: 26/12/2009 15:23

#202 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by theTruePath »

gorgonzola wrote:najgore sto je zlocine u hadzicima samo dvojaca osudjeno. ali to je kriva vlast u Hadzicima sto nista ne radi po tom pitanju. Sve se zna i ko je ubijao i gdje su, ali mnogi imaju i fb profile i niko im nista.
Prijavis ih=?
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#203 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Nekako s proljeća »

Image
User avatar
stetoskop
Posts: 1356
Joined: 21/06/2010 18:12
Location: Pokraj Sarajeva
Grijem se na: Fujitsu 12llce
Vozim: Wartburg 353 karavan

#204 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by stetoskop »

theTruePath wrote:
gorgonzola wrote:najgore sto je zlocine u hadzicima samo dvojaca osudjeno. ali to je kriva vlast u Hadzicima sto nista ne radi po tom pitanju. Sve se zna i ko je ubijao i gdje su, ali mnogi imaju i fb profile i niko im nista.
Prijavis ih=?
Misliš da nisu prijavljeni? :-)
Prijavljena je i Pandurevićka, pa nikom ništa.
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#206 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Nekako s proljeća »

Potresna priča Sune Dupovca, zatočenika zloglasnog četničkog logora Kula u Sarajevu
Do izbijanja agresije na našu zemlju, Suno Dupovac je u Hadžićima živio u porodičnoj kućI i dobro zarađivao u Tehničko-remontnom zavodu. Bio je baš 25. maj 1992. godine kad su ga, sa bratom i zetom, u zatočeništvo odveli srpski policajci"¦ Od reintegracije hadžićke općine u Federaciju BiH, 1996. godine, opet je u Hadžicima...





Suni Dupovcu su, u aprilu 1992. godine, u bolnici "Koševo" u Sarajevu operirani mokraćni kanali. Početkom juna su mu trebali izvaditi stent, gumeno crijevo koje mu je bilo ugrađeno od bubrega do mokraćne bešike.

- Takvoga me zatekao rat. Nisam mogao otići u bolnicu. U kuću mi je, 22. maja, došao tadašnji šef policije, kojega sam ja dobro poznavao, i rekao da ne smijem napuštati kuću, ali da se ne plašim I da me niko neće dirati. Koji dan kasnije, došli su srpski policajci, koje ja nisam poznavao, jer nisu bili iz Hadžića, pokupili mene, mog brata i zeta, i odveli nas kod Zorana Gaševića, u Općinu. Dok je mene isljeđivao Zoran, brata su mi u hodniku pretukli. Sav je bio krvav i u modricama - prisjeća se Suno i objašnjava da su ih smjestili u općinsku garažu. Na petnaestak kvadrata su zatvorena 52 čovjeka. Bilo je tijesno, zagušljivo, nepodnošljivo vruće. Među zatočenicima je bio i Kasim Durmišević, koji je toliko premlaćen da je mokrio krv. Kasim je Suni rekao da ga je isprebijao Momo Stanimirović, prijeratni šef sigurnosti u Tehničko-remontnom zavodu. Potom su ih prebacili u sportsku halu Kulturno-sportskog centra. Tamo je bilo više od 200 ljudi, žena i djece.



Tu smo ostali do 23. juna, kad su nas deportirali u Lukavicu. Oko četiri sahata ujutro, 24. juna, izvršili su prozivku i izdvojili 47 ljudi. To je grupa za koju se još ne zna kuda su odvedeni, niti se išta zna o njihovoj sudbini. Ostale su odveli u zatvor Kula.





U Kuli je ostao do decembra 1992. godine. To su mu bili najteži dani u životu. Ne toliko zbog batinanja, koliko radi onoga što je doživljavao prilikom odlazaka na "rad", oko Sarajeva sakupljajući tijela masakriranih Bošnjaka i bacajući ih u masovne grobnice.

- Gledao sam zvjerski masakrirana tijela Bošnjaka. Nikad neću zaboraviti prizore koje sam vidio kod Trnova. Jednog dana, negdje krajem jula, poveli su mene, Kemala Fetibegovića i Halida Arukovića u vikend-naselje poviše sela Kijeva. U jednoj vikendici smo pronašli pet ugljenisanih tijela. Tri odrasle osobe i dvoje djece. Bili su zavezani lancima za plafon, kako ne bi mogli bježati, i živi spaljeni. Mi smo ostatke pokupili u vreće... Nešto niže od te vikendice, na proplanku je stajao ražanj na sohama, a na ražnju izgorjelo ljudsko tijelo. Kemal se onesvijestio, pa smo Halid i ja morali skinuti ostatke s ražnja i pokupiti ih u vreću. To je, kaže, samo najupečatljiviji primjer zvjerstava nad bošnjačkim civilima. Svakodnevni su bili prizori zaklanih i masakriranih ljudi čije su ostatke sakupljali na kamione i istovarali ih u masovne grobnice.


Jedna od masovnih grobnica je bila ispod mjesnog groblja Vranješ, blizu Lukavice. Iskopana je jama duboka pet metara, a po pet metara je bila duga i široka. Nas bi iz Kule noću odvodili tamo da s kamiona skidamo tijela i bacamo ih u tu jamu. Preko dana smo preko tijela nasipali sloj zemlje. Tako se ponavljalo dok jama nije bila napunjena. Poslije rata sam to ispričao Amoru Mašoviću. Tačno sam locirao grobnicu i iz nje su ekshumirane žrtave.

Hrvati ga zarobili na razmjeni

U decembru su u logor došli dvojica Srba iz Hadžića, Mika Golub i Miloš Jerkić. Mikin brat Branko je bio u zatvoru Silos u Tarčinu i on ga je htio izbaviti zamjenom za nekog od Bošnjaka.



Odabrali su mene i Izeta Japalaka. Zbog situacije oko Sarajeva, do Hadžića smo morali putovati preko Pala, Mrkovića, Vogošće, Ilidže i Blažuja. Sjećam se da su oni, prolazeći preko Mrkovića, svratili kod nekog Srbina. Ne sjećam mu se imena, ali strah koji sam tada pretrpio neću zaboraviti. Učinilo mi se da se u kući toga Srbina nešto proslavlja. Ali, taj je obilježavao četeresnicu sinove pogibije u ratu. Mika mu je rekao da muslimane vodi na razmjenu za brata. Srbin uze pušku i pravo na nas, da nas pobije. Mika mu veli: "Možeš ih pobiti, ali znaj da si i mog brata ubio". Onaj Srbin se nekako i povuče...

Odvedeni su u neki podrum u Hadžićima u kome je već bilo zatočeno 18 ljudi. Odatle ih je Mika Golub, Sunu i Izeta, odveo na Kobiljaču, na razmjenu... Kasnije je saznao da su, samo desetak minuta nakon njihovog odlaska, iz tog podruma četnici odveli devet ljudi u Svrake i tamo ih pobili. Na Kobiljači, na teritoriji pod kontrolom HVO-a, Sunu, Izeta i dvojicu Bošnjaka iz Tarčina koji su Branka doveli u razmjenu, Miku Goluba, njegovoga brat Branka i Miloša, te Hrvata Dragu Elpeza, sve su zarobili Hrvati. "Razlog" - nisu imali nikakvih dokumenata. Sa Kobiljače su odvedeni u Vitez, gdje su isljeđivani, a odatle u Busovaču. Nakon 12 dana, zahvaljujući poznanstvu jednog njegovog rođaka sa Tihomirem Blaškićem, Suno, Izet i dvojica Bošnjaka iz Tarčina su pušteni na slobodu. Trojica Srba i Hrvat Elpez su ostali u zatvoru još nekoliko mjeseci.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#207 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Woody »

Bivši komandant Prvog korpusa Armije RBiH Vahid Karavelić optužio je članove ratnog Predsjedništva i vlade Republike BiH da su isključivi krivci za postojanje ovog zloglasnog logora.

Karavelić je pred Sudom BiH, između ostalog, rekao da je najuže ratno rukovodstvo, koje su u to vrijeme, pored Alije Izetbegovića, činili Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić, Ejup Ganić i Nijaz Duraković, imalo kontrolu nad dešavanjima u "Silosu".

(BIRN Justice Report)
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#208 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Nekako s proljeća »

User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#209 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Nekako s proljeća »

User avatar
Bancho
Posts: 631
Joined: 01/11/2011 11:45

#210 Vojni zatvor SILOS (Tarcin)

Post by Bancho »

Napokon da se sazna prava istina o zatvoru Silos koji se nalazio u Tarcinu. Moze se vidjeti dosta interesantih snimaka, svjedocenja, dokumenata itd.





User avatar
studiorum_tuzlaensis
Posts: 5938
Joined: 08/07/2015 11:06
Location: dogodine u Mariupolju

#211 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by studiorum_tuzlaensis »

Za zločine u Hadžićima Đelilović i ostali osuđeni na 60 godina zatvora


Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Halidu Čoviću, Bećiru Hujiću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu danas je u Sudu BiH izrečena presuda od ukupno 60 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad srpskim i hrvatskim civilima u logorima na području sarajevske opštine Hadžići.

Sudsko vijeće proglasilo ih je krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen od maja 1992. do januara 1996. godine. Ovo je bio jedan od najdužih postupaka u historiji Državnog suda, a koji je trajao više od šest godina –

Bivši predsjednik Skupštine opštine Hadžići, te kriznog štaba i ratnog predsjedništva te opštine Mustafa Đelilović i komandant Devete brdske brigade Armije BiH Nezir Kazić osuđeni su na po 10 godina zatvora.

Bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Hadžići i član kriznog štaba Fadil Čović, te upravnik logora "Silos" Bećir Hujić osuđeni su na po osam godina zatvora.

Komandir policije u Pazariću Mirsad Šabić i zamjenik upravnika logora "Silos" Halid Čović osuđeni su na po šest godina, dok je upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa" u Zoviku Šerif Mešanović osuđen na sedam godina zatvorske kazne.

Stražar u logosu "Silos" Nermin Kalember osuđen je na pet godina zatvora.

Predsjedavajuća sudskog vijeća Minka Kreho rekla je da su optuženi krivi što su od maja 1992. druge do januara 1996. godine na širem području Sarajeva, pa i opštine Hadžići, svjesno i voljno omogućili i organizovali zatvaranje srpskih i hrvatskih civila u logoru "Silos", Osnovnoj školi "9. maj" u Pazariću i magacinu kasarne "Krupa" u Zoviku.

Kreho je navela da su zatvorenicima tokom zatočenja bila uskraćena osnovna ljudska prava, te da su im nečovječnim postupanjem nanošene teške tjelesne povrede i da su tjerani na prisilni rad.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#212 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Woody »

BIJELJINA - Sarajevski Srbin Radoslav Bratić koji živi u Australiji predstavio je večeras u Bijeljini svoju knjigu "Ima li Gage - zapisi iz silosa mržnje" u kojoj svjedoči o 1.235 dana tamnovanja u zloglasnom muslimanskom logoru u Tarčinu.

"Republiku Srpsku doživljavam kao svoju državu, svoju domovinu, i ako je to što smo mi ležali u Silosu imalo doprinijelo da se oformi Reublika Srpska, ja sam ponosan, i opet bih sve podnio", rekao je Bratić Srni.

Na predstavljanju knjige u bijeljinskoj Galeriji autor je rekao da je njegov motiv za pisanje bila želja da se muslimanski zločin ne prećuti, da se čuju srpske žrtve, da se zlo ne zaboravi i ne oprosti.

Bratić je knjigu posvetio svim nevinim žrtvama rata u BiH, iznoseći na 450 strana potresno lično svjedočenje o vremenu od zatvaranja u zloglasni sarajevski logor Silos u Tarčinu maja 1992. godine, do oktobra 1995. godine.

"U logor su me odvele komšije, policajac koji je sa mnom odrastao i družio se pokucao je na vrata, pitao ima li Gage, ima, i u Silos, 1.235 dana - bez ikakve krivice", prisjeća se Bratić, koji je do rata radio kao upravnik Pošte u rodnom mjestu Pazarić nadomak Sarajeva.

On kaže da je kroz logor Silos prošlo 800 Srba, od kojih je 150 bilo zatočeno cijeli rat, svi bez krivice, osim što su Srbi.

"Samo naše zatvaranje bez krivice je zločin, 24 logoraša ubijena su dok su prisilno kopali rovove na linijama fronta, ja sam za dva mjeseca tamnovanja izgubio 45 kilograma", istakao je Bratić.

Prema njegovim riječima, za medicinu je čovjek koji dnevno gubi 300 grama mrtav čovjek, a srpski logoraši su i to preživjeli, kao i mnoge torture, mučenja, poniženja i zlostavljanja i zato preživjeli ne treba da ćute, nego da svjedoče istinu kao put do pravde.

Bratić je 1996. godine posredstvom Crvenog krsta otišao u Australiju i u Sidneju živi sa suprugom i dvojicom sinova, a izdržava se radom na građevini.

U rodni Pazarić, Bratić odlazi da obiđe grobove predaka koji su sve što ga još veže za Sarajevo, a sa muslimanima više ne kontaktira, ni u BiH ni u Sidneju.

On kaže da te kontakte ne želi i da ne može da oprosti mržnju koju je preživio u logoru Silos.

Bratić i u Australiji prati sva dešavanja u Republici Srpskoj i u BiH, i zna za sudski postupak koji se godinama vodi protiv sedam odgovornih za ratni zločin u Silosu, koji se brane sa slobode.

On ukazuje da ovi zločinci uživaju podršku vlasti i očekuje da će dobiti minimalnu kaznu.

Izdavač knjige "Ima li Gage - zapisi iz silosa mržnje" je Matična biblioteka Istočno Sarajevo, a u dodatku je objavljen i nepotpun spisak srpskih logoraša iz zloglasnog muslimanskog logora Silos u sarajevskom naselju Tarčin.
https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... evu/424606
User avatar
seln
Posts: 23262
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

#213 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by seln »

Woody wrote:
BIJELJINA - Sarajevski Srbin Radoslav Bratić koji živi u Australiji predstavio je večeras u Bijeljini svoju knjigu "Ima li Gage - zapisi iz silosa mržnje" u kojoj svjedoči o 1.235 dana tamnovanja u zloglasnom muslimanskom logoru u Tarčinu.

"Republiku Srpsku doživljavam kao svoju državu, svoju domovinu, i ako je to što smo mi ležali u Silosu imalo doprinijelo da se oformi Reublika Srpska, ja sam ponosan, i opet bih sve podnio", rekao je Bratić Srni.

Na predstavljanju knjige u bijeljinskoj Galeriji autor je rekao da je njegov motiv za pisanje bila želja da se muslimanski zločin ne prećuti, da se čuju srpske žrtve, da se zlo ne zaboravi i ne oprosti.

Bratić je knjigu posvetio svim nevinim žrtvama rata u BiH, iznoseći na 450 strana potresno lično svjedočenje o vremenu od zatvaranja u zloglasni sarajevski logor Silos u Tarčinu maja 1992. godine, do oktobra 1995. godine.

"U logor su me odvele komšije, policajac koji je sa mnom odrastao i družio se pokucao je na vrata, pitao ima li Gage, ima, i u Silos, 1.235 dana - bez ikakve krivice", prisjeća se Bratić, koji je do rata radio kao upravnik Pošte u rodnom mjestu Pazarić nadomak Sarajeva.

On kaže da je kroz logor Silos prošlo 800 Srba, od kojih je 150 bilo zatočeno cijeli rat, svi bez krivice, osim što su Srbi.

"Samo naše zatvaranje bez krivice je zločin, 24 logoraša ubijena su dok su prisilno kopali rovove na linijama fronta, ja sam za dva mjeseca tamnovanja izgubio 45 kilograma", istakao je Bratić.

Prema njegovim riječima, za medicinu je čovjek koji dnevno gubi 300 grama mrtav čovjek, a srpski logoraši su i to preživjeli, kao i mnoge torture, mučenja, poniženja i zlostavljanja i zato preživjeli ne treba da ćute, nego da svjedoče istinu kao put do pravde.

Bratić je 1996. godine posredstvom Crvenog krsta otišao u Australiju i u Sidneju živi sa suprugom i dvojicom sinova, a izdržava se radom na građevini.

U rodni Pazarić, Bratić odlazi da obiđe grobove predaka koji su sve što ga još veže za Sarajevo, a sa muslimanima više ne kontaktira, ni u BiH ni u Sidneju.

On kaže da te kontakte ne želi i da ne može da oprosti mržnju koju je preživio u logoru Silos.

Bratić i u Australiji prati sva dešavanja u Republici Srpskoj i u BiH, i zna za sudski postupak koji se godinama vodi protiv sedam odgovornih za ratni zločin u Silosu, koji se brane sa slobode.

On ukazuje da ovi zločinci uživaju podršku vlasti i očekuje da će dobiti minimalnu kaznu.

Izdavač knjige "Ima li Gage - zapisi iz silosa mržnje" je Matična biblioteka Istočno Sarajevo, a u dodatku je objavljen i nepotpun spisak srpskih logoraša iz zloglasnog muslimanskog logora Silos u sarajevskom naselju Tarčin.
https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... evu/424606

Moody nikad ne omane, uvijek taze vijesti ispod kokarde... :D
"Republiku Srpsku doživljavam kao svoju državu, svoju domovinu, i ako je to što smo mi ležali u Silosu imalo doprinijelo da se oformi Reublika Srpska, ja sam ponosan, i opet bih sve podnio", rekao je Bratić Srni.
Sta reci, osim: Amen!
User avatar
Chmoljo
Administrativni siledžija u penziji
Posts: 45204
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

#214 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Chmoljo »

je li Radosav Pravedni u svojoj knjizi o nevinim žrtvama spomenuo i stanovnike Dupovaca i Griviča, koje su također pali u stvaranju Šumske?

jesu oni bili zatvarani što su bili Srbi.

ali naoružani Srbi. tu je sitnicu zaboravio napomenuti. kao i Slavuj, koji zaboravi da nije samo luk sadio u lijehama luka.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#215 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Woody »

Chmoljo wrote:je li Radosav Pravedni u svojoj knjizi o nevinim žrtvama spomenuo i stanovnike Dupovaca i Griviča, koje su također pali u stvaranju Šumske?

jesu oni bili zatvarani što su bili Srbi.

ali naoružani Srbi. tu je sitnicu zaboravio napomenuti. kao i Slavuj, koji zaboravi da nije samo luk sadio u lijehama luka.
Ne znam. Ne umijem ti ja čitati ćirilicu... Ali znam ko zna ;-)

Evo, znaju: Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Halid Čović, Bećir Hujić, Šerif Mešanović i Nermin Kalember. Imaš 10 godina da ih pitaš sva ta pitanja, a oni će svo to vrijeme biti na istoj adresi, da se ne nahodaš puno, pošto ti je do Radoslava plaho daleko da ideš pješke ;-)

Pozdrav domovini :thumbup:
User avatar
seln
Posts: 23262
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

#216 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by seln »

Woody wrote:
Pozdrav domovini :thumbup:

Valjda otadzbini... ili stvarno vjerujes da se neko prima na tvoje trolanje?

Image
havaji
Posts: 86
Joined: 28/05/2018 13:51

#217 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by havaji »

Chmoljo wrote:je li Radosav Pravedni u svojoj knjizi o nevinim žrtvama spomenuo i stanovnike Dupovaca i Griviča, koje su također pali u stvaranju Šumske?

jesu oni bili zatvarani što su bili Srbi.

ali naoružani Srbi. tu je sitnicu zaboravio napomenuti. kao i Slavuj, koji zaboravi da nije samo luk sadio u lijehama luka.
tvrdis da je 1000 Srba zatvoreno jer je svaki od nJih imao oruzje?
User avatar
arzuhal
Posts: 20826
Joined: 03/06/2008 11:26
Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"

#218 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by arzuhal »

Neće srpske komšije - Hrvati, Bošnjaci, Albanci... - nikada zlo zaboraviti niti ga oprostiti.
... da se zlo ne zaboravi i ne oprosti.
User avatar
Chmoljo
Administrativni siledžija u penziji
Posts: 45204
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

#219 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Chmoljo »

havaji wrote: tvrdis da je 1000 Srba zatvoreno jer je svaki od nJih imao oruzje?
u pravu si. Čedomir Domuz nije.
Woody wrote:Pozdrav domovini :thumbup:
:thumbup:
User avatar
Thorgerson
Posts: 8509
Joined: 15/04/2015 11:26

#220 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Thorgerson »

havaji wrote: tvrdis da je 1000 Srba zatvoreno jer je svaki od nJih imao oruzje?
Kao prvo zatvoreno ih je oko 500. Da, vecina je imala oruzje. I za to postoje i dokazi i zato ljudi i jesu oslobodjeni od vecine tacaka. Pa i najvaznije tacke, za UZP. Pronadjeno je 2.700 komada oruzja. Koji ce kurac civilima oruzje? Neki jesu predali oruzje - ali halo zasto si uopste zaduzivao oruzje? Ok, aj natjerali te. I sta onda? Kad su skotnali da im nece uspjeti plan da zauzmu naselja kao sto su zauzeli u Hadzicima, onda su poceli kao predavati oruzje. Haha... slucajno eto. A nije da nisu ni pokusavali napade u Pazaricu itd.

Tako da to nije bilo bas kao sto je suprotna strana radila, ono izmisli da ima oruzje i rokni ga. Ovdje imaju dokazi.

Uglavnom niko nije ubijen u samom logoru. Niko. Da je izveden npr. van i upucan u potiljak. Toga nije bilo. Najveci problem je pravila vojska koja je dolazila da tuce te ljude. I sad je to krivica ovih ljudi koji su "vodili" Silos. Ovi koji su ubijeni jedan poginuo u osnovnoj skoli od granate, druga dvojica ubijeni jer su pokusali bjezati kada su bili na liniji gdje su kopali rovove, transeje. Najveca vecina je umrla prirodnom smrcu. Da ne govorim koliko ih je lijeceno po Suhodolu i ambulantama.


Od ovih cca 500, njih cca 470 je prezivjelo. Pa si tako imao 60-ak svjedoka optuzbe. Zivi ljudi i zdravi. Dok na sudjenju cetnicima imas jednog ili dva svjedoka od 1000 ljudi. Zasto? Skontaces.

I pisam se ja na zenevsku konvenciju. Kad od 500 ljudi sacuvas njih 470 i dobijes 60 godina zatvora. Na suprotnoj strani gradjani Hadzica jos tragaju za svojim nestalim. Pisam se na zenevsku konvenciju koja drugoj strani dodjeli 28.5 godina za 59 grobnica na toj opstini. Toliko o pravdi i ovoj posranoj drzavi. I to ce biti nekakva pouka za buduce narastaje? Kakva pouka? Da se zlocin isplati.


Više od 600 stanovnika Hadžića poginulo je i ubijeno tokom rata. Od tog broja, 250 Hadžićana su se vodili kao nestala lica, a ni dan danas nisu pronađeni ostaci njih 90. U logorima su ubijena 94 logoraša iz Hadžića, i to: Lukavica 46, Hadžići 26, Svrake 11, Kula 7, te po jedan logoraš u Dretelju, Foči, Kalinoviku i Prozoru. Kroz logore u Hadžićima je prošlo 906 osoba, od čega 756 Hadžićana.

Na prostoru općine do sada je otkriveno 59 grobnica sa posmrtnim ostacima 97 tijela, a traga se za još 90. Mnogi su Hadžićani ubijeni u živom štitu ili u drugim logorima oko Sarajeva.
User avatar
stetoskop
Posts: 1356
Joined: 21/06/2010 18:12
Location: Pokraj Sarajeva
Grijem se na: Fujitsu 12llce
Vozim: Wartburg 353 karavan

#221 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by stetoskop »

Ono što mi upada u oko, jeste da je nekoliko zatvorenika izginulo u Hrasnici, dok su pri kopanju rovova htjeli pobjeći.
To jeste izvan pravila o postupanju prema ratnim zatvorenicima, ali taj incident se desio van teritorije općine Hadžići, tj. u zoni odgovornosti prvog korpusa, što ukazuje da je odgovornost Silosa bila na višem nivou od komadanta 109.brdske brigade.
jefff
Posts: 5307
Joined: 05/08/2015 11:16

#222 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by jefff »

Za sve je kriv taj usrani rat.
User avatar
Woody
Posts: 1690
Joined: 17/12/2003 00:00
Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine

#223 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by Woody »

Ubijeni u logoru Silos ili na prisilnom radu

1. Andrić Goran, mehaničar iz sela Korča kod Tarčina, rođen 22.10.1962. godine u Korči, od oca Vojislava i majke Jelenke, r. Ljujić, neoženjen, poginuo 18.8.1993. godine u Donjem Kotarcu, kod Hrasnice, od granate u rovu na prinudnom radu;

2. Varagić Gojko, iz sela Donja Bioča, star oko 60 godina, koji je doveden u logor krajem juna 1992. godine; pušten 20. decembra 1992. godine zbog potpune iznemoglosti. Iz logora su ga izneli u ćebetu, a posle nekoliko dana on je umro kod svoje kuće;

3. Varagić Ranko, tehničar iz Donje Bioče, rođen 17.7.1969. godine u Sarajevu, od oca Radoslava i majke Anke r. Vukosav. Streljan javno 22. aprila 1993. godine od strane stražara Fejada, u Hrasnici, posle bekstva četvorice logoraša);

4. Vitor Ranko, zvani "Nane", vozač u Koka-Koli, iz sela Korča kod Tarčina, rođen 31.1.1959. godine od oca Vojina i majke Jelenke r. Pandurović, ubijen na Igmanu, gde se nalazio na prinudnom radu, u 26.5.1993. godine);

5. Vujović Bogdan, železničar u penziji iz sela Doljana, kod Pazarića, star oko 65-70 godina, umro 6. juna 1992. godine od posledica prebijanja, bio prva žrtva u logoru Tarčin;

6. Glavaš Jadranko, ekonomista iz Sarajeva, star oko 28 godina, koji je u februaru 1993. godine iz logora bio odveden na prinudni rad na Igmanu gde je bio pretučen, a onda zaklan od strane Nedžada Hodžića, pripadnika muslimanske jedinice Armije BiH koju je predvodio Ališpago Zulfikar zvani "Zuka“. Zaklan je zbog toga što je imao isto prezime kao i načelnik policije na Ilidži sa kojim nije bio u rodbinskoj vezi;

7. Golub Anđelko, magistar mašinstva, iz sela Odžak kod Tarčina, rođen 6.3.1962. godine u Odžaku od oca Dimša i majke Velinke, r. Vitor, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 26.05.1993. godine.

8. Davidović Dragan, tehničar u Gradskom saobraćaju, iz Sarajeva, star oko 35 godina, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 1993. godine,

9. Kapetina Obren, iz Deovića kod Pazarića, star oko 64 godine, teško oboleo u "Silosu", umro zbog neukazivanja lekarske pomoći i od gladi 8. novembra 1992. godine u ćeliji br. 6.

10. Kapetina Slaviša, student 4. godine ekonomije, iz sela Zeovića, kod Pazarića, rođen 22.1.1963. godine u Sarajevu, od oca Gojka i majke Slavojke, rođene Samouković. Streljan 22. aprila 1993. godine, iz automatske puške, od strane stražara Fuada, zato što su prilikom kopanja rovova na Hrasnici pobegla 4 logoraša.

11. Kovačević Momo, sekretar mesne zajednice u Sokolovića koloniji, star oko 55 godina, poginuo od granate pri kopanju rovova u Hrasnici 28. jula 1993. kada je teško ranjen, a pomoć mu nije bila ukazana.

12. Krstić Milan, autoprevoznik iz Raštelice, rođen 8.10.1950. godine u selu Domašinec, od oca Vojina i majke Jelene, r. Mihaljac, streljan javno 22. aprila 1993. godine posle bekstva četvorice logoraša. Njega je izdvojio iz preostale grupe zatvorenika pripadnik vojne policije Feđa i ubio ga iz pištolja.

13. Krstić Petko, tehničar iz Raštelice, rođen 27.8.1959. godine u Raštelici, opština Hadžići, od oca Ljubomira i majke Stojanke, r. Savić, oženjen, otac jednog deteta, umro u logoru 14. oktobra 1992. godine od posledica mučenja i gladi.

14. Krstić Svetozar, penzioner, iz sela Do, opština Hadžići, rođen 1928. godine u selu Do, od oca Pavla i majke Danice, pretučen od strane stražara i tako pretučen pušten kući u decembru 1992. godine, gde je posle pet dana umro zbog posledica povreda u bolnici u Tarčinu. Njegov leš je bačen na smeće iza bolnice.

15. Krstić Slobodan zvani "Mišo", mašinovođa iz Raštelice, rođen 1956. godine, u Donjoj Raštelici, opština Hadžići, od oca Đorđa, ubijen prilikom kopanja rovova 16. juna 1993. godine u Hrasnici,

16. Milanović Milinko, poštar u Hadžićima, iz sela Deovića kod Pazarića, gde je i rođen 1. januara 1943. godine od oca Radoja i majke Ane r. Njegovan, oženjen, otac dvoje dece. Zatvoren u logor u Tarčinu 9.6.1992. godine gde je teško oboleo od posledica mučenja i gladi. Umro je 17.02.1993. godine u bolnici u Suhodolu u koju je bio prebačen u stanju potpune iscrpljenosti.

17. Nikolić Slobodan, mašinski tehničar iz Maglaja, živeo u Sokolovića koloniji, bio zaposlen u "Famosu", star 32 godine, bio je teško ranjen od granate prilikom kopanja rovova 28. jula 1993. godine. Nije mu ukazana medicinska pomoć.

18. Njegovan Branislav, elektrotehničar, iz sela Češće kod Tarčina, rođen 5.11.1959. godine u Tarčinu, od oca Stevana i majke Jovanke, r. Kovačević. teško ranjen prilikom prinudnog rada na Igmanu 26.5.1993. godine od čega je ubrzo umro.

19. Petrić Milomir, rođen 25.10.1962. godine u selu Ramići, kraj Hadžića, od oca Slobodana i majke Goše, r. Andrić, otpravnik vozova iz Pazarića, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 28.6.1993.

20. Samouković Zdravko, iz Pazarića, star oko 21 godinu, teško oboleo od TBC u zatvoru i zbog neukazivanja lekarske pomoći umro 1. aprila 1994. godine.

21. Čičić Dane, iz sela Ramića kod Pazarića, rođen 1956. godine, ubijen prilikom prinudnog kopanja rovova na prvom borbenom položaju u Sarajevu u avgustu 1995. godine kada je bio vezan lisicama i sajlom.

22. Šarenac Vaso, iz Lokava kod Pazarića, rođen 1908. godine, umro od posledica mučenja i gladi sredinom decembra 1992.

23. Šuvajilo Vojo, saobraćajni milicioner iz Odžaka kod Tarčina, rođen 25.9.1967. godine u Odžaku, od oca Dimitrija i majke Slavojke, r. Golub, poginuo na prinudnom radu u Hrasnici, na prvoj borbenoj liniji, 18. jula 1993.
User avatar
BHCluster
Posts: 23302
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#224 Re: Hadzići u ratnom periodu-Silos 1992-1995 !?

Post by BHCluster »

Woody wrote:Ubijeni u logoru Silos ili na prisilnom radu

1. Andrić Goran, mehaničar iz sela Korča kod Tarčina, rođen 22.10.1962. godine u Korči, od oca Vojislava i majke Jelenke, r. Ljujić, neoženjen, poginuo 18.8.1993. godine u Donjem Kotarcu, kod Hrasnice, od granate u rovu na prinudnom radu;

2. Varagić Gojko, iz sela Donja Bioča, star oko 60 godina, koji je doveden u logor krajem juna 1992. godine; pušten 20. decembra 1992. godine zbog potpune iznemoglosti. Iz logora su ga izneli u ćebetu, a posle nekoliko dana on je umro kod svoje kuće;

3. Varagić Ranko, tehničar iz Donje Bioče, rođen 17.7.1969. godine u Sarajevu, od oca Radoslava i majke Anke r. Vukosav. Streljan javno 22. aprila 1993. godine od strane stražara Fejada, u Hrasnici, posle bekstva četvorice logoraša);

4. Vitor Ranko, zvani "Nane", vozač u Koka-Koli, iz sela Korča kod Tarčina, rođen 31.1.1959. godine od oca Vojina i majke Jelenke r. Pandurović, ubijen na Igmanu, gde se nalazio na prinudnom radu, u 26.5.1993. godine);

5. Vujović Bogdan, železničar u penziji iz sela Doljana, kod Pazarića, star oko 65-70 godina, umro 6. juna 1992. godine od posledica prebijanja, bio prva žrtva u logoru Tarčin;

6. Glavaš Jadranko, ekonomista iz Sarajeva, star oko 28 godina, koji je u februaru 1993. godine iz logora bio odveden na prinudni rad na Igmanu gde je bio pretučen, a onda zaklan od strane Nedžada Hodžića, pripadnika muslimanske jedinice Armije BiH koju je predvodio Ališpago Zulfikar zvani "Zuka“. Zaklan je zbog toga što je imao isto prezime kao i načelnik policije na Ilidži sa kojim nije bio u rodbinskoj vezi;

7. Golub Anđelko, magistar mašinstva, iz sela Odžak kod Tarčina, rođen 6.3.1962. godine u Odžaku od oca Dimša i majke Velinke, r. Vitor, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 26.05.1993. godine.

8. Davidović Dragan, tehničar u Gradskom saobraćaju, iz Sarajeva, star oko 35 godina, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 1993. godine,

9. Kapetina Obren, iz Deovića kod Pazarića, star oko 64 godine, teško oboleo u "Silosu", umro zbog neukazivanja lekarske pomoći i od gladi 8. novembra 1992. godine u ćeliji br. 6.

10. Kapetina Slaviša, student 4. godine ekonomije, iz sela Zeovića, kod Pazarića, rođen 22.1.1963. godine u Sarajevu, od oca Gojka i majke Slavojke, rođene Samouković. Streljan 22. aprila 1993. godine, iz automatske puške, od strane stražara Fuada, zato što su prilikom kopanja rovova na Hrasnici pobegla 4 logoraša.

11. Kovačević Momo, sekretar mesne zajednice u Sokolovića koloniji, star oko 55 godina, poginuo od granate pri kopanju rovova u Hrasnici 28. jula 1993. kada je teško ranjen, a pomoć mu nije bila ukazana.

12. Krstić Milan, autoprevoznik iz Raštelice, rođen 8.10.1950. godine u selu Domašinec, od oca Vojina i majke Jelene, r. Mihaljac, streljan javno 22. aprila 1993. godine posle bekstva četvorice logoraša. Njega je izdvojio iz preostale grupe zatvorenika pripadnik vojne policije Feđa i ubio ga iz pištolja.

13. Krstić Petko, tehničar iz Raštelice, rođen 27.8.1959. godine u Raštelici, opština Hadžići, od oca Ljubomira i majke Stojanke, r. Savić, oženjen, otac jednog deteta, umro u logoru 14. oktobra 1992. godine od posledica mučenja i gladi.

14. Krstić Svetozar, penzioner, iz sela Do, opština Hadžići, rođen 1928. godine u selu Do, od oca Pavla i majke Danice, pretučen od strane stražara i tako pretučen pušten kući u decembru 1992. godine, gde je posle pet dana umro zbog posledica povreda u bolnici u Tarčinu. Njegov leš je bačen na smeće iza bolnice.

15. Krstić Slobodan zvani "Mišo", mašinovođa iz Raštelice, rođen 1956. godine, u Donjoj Raštelici, opština Hadžići, od oca Đorđa, ubijen prilikom kopanja rovova 16. juna 1993. godine u Hrasnici,

16. Milanović Milinko, poštar u Hadžićima, iz sela Deovića kod Pazarića, gde je i rođen 1. januara 1943. godine od oca Radoja i majke Ane r. Njegovan, oženjen, otac dvoje dece. Zatvoren u logor u Tarčinu 9.6.1992. godine gde je teško oboleo od posledica mučenja i gladi. Umro je 17.02.1993. godine u bolnici u Suhodolu u koju je bio prebačen u stanju potpune iscrpljenosti.

17. Nikolić Slobodan, mašinski tehničar iz Maglaja, živeo u Sokolovića koloniji, bio zaposlen u "Famosu", star 32 godine, bio je teško ranjen od granate prilikom kopanja rovova 28. jula 1993. godine. Nije mu ukazana medicinska pomoć.

18. Njegovan Branislav, elektrotehničar, iz sela Češće kod Tarčina, rođen 5.11.1959. godine u Tarčinu, od oca Stevana i majke Jovanke, r. Kovačević. teško ranjen prilikom prinudnog rada na Igmanu 26.5.1993. godine od čega je ubrzo umro.

19. Petrić Milomir, rođen 25.10.1962. godine u selu Ramići, kraj Hadžića, od oca Slobodana i majke Goše, r. Andrić, otpravnik vozova iz Pazarića, ubijen prilikom prinudnog rada na Igmanu 28.6.1993.

20. Samouković Zdravko, iz Pazarića, star oko 21 godinu, teško oboleo od TBC u zatvoru i zbog neukazivanja lekarske pomoći umro 1. aprila 1994. godine.

21. Čičić Dane, iz sela Ramića kod Pazarića, rođen 1956. godine, ubijen prilikom prinudnog kopanja rovova na prvom borbenom položaju u Sarajevu u avgustu 1995. godine kada je bio vezan lisicama i sajlom.

22. Šarenac Vaso, iz Lokava kod Pazarića, rođen 1908. godine, umro od posledica mučenja i gladi sredinom decembra 1992.

23. Šuvajilo Vojo, saobraćajni milicioner iz Odžaka kod Tarčina, rođen 25.9.1967. godine u Odžaku, od oca Dimitrija i majke Slavojke, r. Golub, poginuo na prinudnom radu u Hrasnici, na prvoj borbenoj liniji, 18. jula 1993.
Stavi i izvor neJma frke http://www.slobodan-milosevic.org/
Post Reply