Vaša porodica u WW2

[So What!]

Ovako, što se mene tiče niko mi nije bio u partizanima. Inače djedovi su mi se rodili u WWII, pa tako da su pradjedovi ustvari imali neku ulogu. Sa djedove strane pradjed je bio Handžar, a nanine djed je bio u Ustašama (mislim). Uglavnom u mene u familiji već 100 godina psotoji svijest o vjeri i naciji. Pradjed je bio veliki vjernik i zemljoposjednik, djed je bio hadžija, otac hodža i s druge strane djedovi hadžije itd.. Ja ne želim ovdje da glorificiram Handžar diviziju, a još manje Ustaše (koji za mene jesu veliki zločinci), ali moram reći da se sjećam scene iz filma Mladen, kada taj isti doktor Mladen govori pod-kozarskim musllimanima da skidaju fesove i prave petokrake od njih, a Hitler makar nije ovdje ljudima oduzimao identitet nego su fesove nosili kao sasasvni do vojne opreme. Neki moderatori jednostavno zbog svojih stavova biršu sve sa teme Handžar, ali zaista ja ne vidim ništa loše u tome ako neko odbrani ovu jedinicu, ali ne da ih predstavlja ko neke USpermene nego jednostavno kao ljude koji su trebali imati legitimnu frakciju za odbranu od Srba koji su počinili genocid nad našim narodom u Istočnoj Bosni u Drugom Svjetskom Ratu, i kao što su ga počinili opet 50 godina kasnije i počinit će ga opet ako m idalje budemo vjerovali u bratsvo i jednistvo. U mene u komšiluku stvarno ima srba, pa malo je reć ljudi za njih, ali zaista su bolje komšije nego neki bošnjaci, ali meni niko ne garantuje da će neko od njih zadojen nekom idejom o Vleikoj Srbiji dignit nišan na mene. Moj profesor mi je rekao kada smo učili o Načertaniju da cijela regija zbog njihovih sludih idjea ispašta. Ko je zadnji u u Evrpi, pa mi BIvša Jugoslavija, a zašto? Zato što nas Srbija tjera svakih 50 godina da tratujemo između i unazađujemo i dlaje regiju.

[So What!]

Evo scena o kojoj sam govorio o gornjem postu, na 7:35 počinje.

[simpozijum delirijum]

sa oceve strane tri brata poginuli kao partizani , otac mi je bio najmladji , on i sestra prezivili , iz bogate Travnicke bili su Age i Begovi mocne familije prijeratne , sve im oduzeli poslije 1945 ( nacionalizacija )
imaju spomenike i spomenice
sa majcine strane djed stradao prilikom bijega iz Kerestinca kod Zagreba ( Ustaskoga logora u koje su trpali vecinom intelektualce i ilegalce )
neuspio bijeg zbog smotanosti i nepismenosti Partizanske jedinice koja je bila zaduzena za njihov prihvat ( ili izdaje ?)
najludja je prica moga tetka po majcinoj strani, kao skolovan oficir kraljevine jugoslavije mobiliziraju ga Ustase a porijeklom jeste i bio Rus , te ga salju u napad na SSSR ,kao pripadnika elitne Ustaske divizije , kod Minska ili negdje tamo ranajava ga avio-bomba , te ga vracaju nazad vozom u NDH tadasnju , dezertira i prikljucuje se Partizanima , zaljubljuje se u mladu ilegalku , prijeratnu uciteljicu , i to mi je bila jedna od najstrozih tetki
kao skolovani oficir zaduzuju ga da obucava nove Partizanske oficire ,sjeca se kako je pricao teskocama da obuci Partizanske oficire citanju topografskih karata i gdje sjever-jug ( sijeno -slama ) i slicne anegdote
ostao je oficir do cina pukovnika i poslije rata
ima toga jos
ali svi do jednoga clana familije ne zale i voljeli su i SFRJ i Bosnu i Hercegovinu
nisu bili zagrizeni komunisti ali su znali za razliku od danasnje situacije da su pobjednici i znali su da izgrade drzavu iz pepela i skolovanje je bilo obavezno kao i masovno opismenjavanje i radne akcije za sve mlade poslije rata
uz svu surovost ako neko pomisli da se pobuni , nije bilo labavo
morali su se rukavi zasukati a puske su zamijenile lopate i krampe

[Amidza Efendija]

Amidža o čemu se ovde radi, je li ovo sopstveni doživljaj ili fikcija?

Dnevnik jednog starijeg clana porodice.

[Chisum]

Uvijek na pravoj strani!



Sa oceve srtane:

Dedo partizan... nakon hapsenja i mucenja od strane ustasa, napusta Sarajevo i bjezi u partizane.


Sa majcine strane:

I dedo i nana partizani od prvoga dana.... Dedo i dva brata prijeratni komunisti, ilegalci, jos iz doba studija, ranih tridesetih, poznato prezime u antifasistickoj borbi u Bosni. Jedan od brace gine na podrucju Kozare u okrsaju sa cetnicima Rade Radica (djedova osveta na podrucju Motajice, u nadolazecim godinama, nesto je sto je njemu, kao najmladjem bratu, pruzilo smiraj, a i meni, danas, toplo oko srca kada znam da se cetnicima najeb'o majke, ali krvavo) . Nanin brat - partizan od pocetka, a sestra od '43, kada bjezi u partizane.

Znaci, jos da je ona druga nana uletila, sa oceve strane, imao bih poker!



Uglavnom, u uzoj i siroj rodbini fin broj onih koji su se aktivno prikljucili antifasistickoj borbi, na sta sam ponosan.... Bilo je, znam po pricama oca i majke, i nekog otpada i domacih izdajnika, tu i tamo, ali njih ko jebe!





U zadnjem ratu nastavljamo tradiciju! I ja i stari dobrovoljci od samog pocetka. Stari demobilisan nakon ranjavanja krajem 94, a i kuka je vec bio nakuc'o... ja ostao da me gule do kraja



Elem, kada znam da mi se dijete nema cega stidjeti - meni srce k'o dzamija!


UVIJEK I VAZDA NA PRAVOJ STRANI!

[jyqan]

kod nas bili si u ustašama i inače na toj strani

znam jedino iz priče da su svi srbi bili u četnicima, a onda 45-te i jedni i drugi postali partizani.

Kasnije niko nije mogao postat ni učitelj

[ramiral]

Moj jedan dedo bio u partizanima i ranjen u borbi sa četaljima tokom ''Bitke na Neretvi'', drugi dedo spletom okolnosti bio u ustašama (selo malo muslimansko sa još nekoliko većih hrvatskih u okolini četnici redovno napadali pljačkali, silovali žene tako da su se organizovali i jednom za sva vremena im pramajku), kasnije prebjegne u partizane i ranjen u borbi opet sa četnicima, neke od njih zarobljavao, da bi po njegovoj priči, kasnije ti isti postajali članovi KP i brijali brade
Jedna rodica u ovom ratu prešla na pravoslavlje i udala se za vojvodu , al' ko je 'ebe, ne treba mi takva ni nacrtana, otac zarobljen jednom bio, amidža stao na minu u ovom ratu, ja ranjavan..et

[VjecitiStudent]

kod nas bili si u ustašama i inače na toj strani

znam jedino iz priče da su svi srbi bili u četnicima, a onda 45-te i jedni i drugi postali partizani.

Kasnije niko nije mogao postat ni učitelj

Mit supalj ko svajcarski sir.
Evo sta o zadnjim danima cetnickog pokreta pise u vjerovatno najboljoj studiji o cetnicima autora Joze Tomashevicha
http://www.znaci.net/00001/40_81.htm
http://www.znaci.net/00001/40_83.htm

O samoj knjizi i autoru vise imate ovdje

[jyqan]

kod nas bili si u ustašama i inače na toj strani

znam jedino iz priče da su svi srbi bili u četnicima, a onda 45-te i jedni i drugi postali partizani.

Kasnije niko nije mogao postat ni učitelj

Mit supalj ko svajcarski sir.
Evo sta o zadnjim danima cetnickog pokreta pise u vjerovatno najboljoj studiji o cetnicima autora Joze Tomashevicha
http://www.znaci.net/00001/40_81.htm
http://www.znaci.net/00001/40_83.htm

O samoj knjizi i autoru vise imate ovdje

Ne treba mi knjiga da pročitam ko su mi bile prve komšije i njihovi roditelji u ratu
U dijelu BiH odakle sam ja, sva čaršija je bila u ustašama, i nije metak opaljen u ratu. Zna se drugi dio u kojem ni nakon drugog svjetskog rata nisu poraženi četnici, već su se lijepo svi presvukli kad su vidjeli šta je i kako je.

U tom dijelu bosne nema ni jednog ustaškog i četničkog groba, sve su partizanski. Pa nisu mogli svi bit partizani

[Mis mekinjas]

Svi bili partizani i komunjare, elem, svi smo to i danas....
Ne priznajem ni je dan rat kao pravedan i bitan osim II svjetskog, pa neću više ni zavirivati na ovaj pdf....

[Bodkin]

Svi bili partizani i komunjare, elem, svi smo to i danas....
Ne priznajem ni je dan rat kao pravedan i bitan osim II svjetskog, pa neću više ni zavirivati na ovaj pdf....

zanimljivo da masa ljudi napise "moji su slucjano, spletom okolnosti, odveli ih" u ustase, cetnike, handzar i ostala govna...mojih je 1/3 bila, sto kaze postovani @chisum na pravoj strani, 1/3 po madjarskim i ustaskim logorima a ostale ko jebe

[no_crnjak]

majcinog oca pocetkom rata pokupe u sarajevu,da ga vode u Jasenovac...medjutim,sticajem okolnosti...prekomanduju ga kao vojnika u Imotski...i da...i drugi dedo je bio ustaša xD

[Jara]

closely watched trains

[Bratov brat]

Porodica po majcinoj strani pripadala gradjanskom sloju stanovnistva,nisu bili ni na jednoj strani.Po ocu ,moj deda,ocev otac bio u partizanima sa jos dva rodjena brata,a njihov najstariji brat u JVO i jedini nije doziveo kraj rata,poginuo 1944.

[hurmasica]

POkusat cu napisati ukratko ono sto mi je ostalo u sjecanju iz prica mojih predaka:

moj deda (sa mamine strane) je imao samo 12 godina kada je poceo drugi svijetski rat. Zivio je sa porodicom koja je bila veoma imucna u Hercegovini, dosli sa osmanskom turskom i porijeklom su pravi turci. POcetkom rata uzeli su im sve partizani, a porodica mu je kompletna izginula sto od ruke cetnika i ustasa, sto od fasista. Ostao je sam sa starijom sestrom i zavrsio negdje u sirotistu u Hrvatskoj. jedina sreca u svemu tome sto se tamo uspio iskolovati, u to vrijeme je imao zavrsenu jedni vrstu fakulteta tj. akademije sto je bila prava rijetkost. Sestra mu je bila partizanka sa nepunih 18 godina, pregazila je sve i jednu planinu oko sarajeva i po snijegu i po zegi, i cijeli zivot je prozivjela i umrla kao partizanka, uprkos cinjenici da im je drzava oduzela cijelo porodicno bogatstvo. i ostatak prezivjele porodice sa te strane su komunjare teske.
s oceve strane moja nana je zivjela u Srednjoj bosni u jednoj muslimanskoj porodici vjerovatno su bili poturice. U tom podrucju nosio se zar u to vrijeme i pricala nam je da je cesto zar posudjivala svojoj braci i drugim momcima iz sela da bi se krili od partizana, cetnika i ustasa. Zivjeli su jednostavnim seljackim zivotom, prilagodjavali se kako su znali i umjeli. Pricala je da su im znali doci partizani i svu stoku odvesti, brasno, pvrce koje su sami uzgajali, i ostavljali im malu djecu gladnu. Cak je pricala da su im jedne prilike i sami njemci donosili hranu i pomagali im. A od ostataka njemackih padobrana pravile su dimije i bluze.
Nekom brat, nekom rat. U ratu nema pravila. Svaki sistem je za nekoga dobar, za druge los.

[Nele9]

POkusat cu napisati ukratko ono sto mi je ostalo u sjecanju iz prica mojih predaka:

moj deda (sa mamine strane) je imao samo 12 godina kada je poceo drugi svijetski rat. Zivio je sa porodicom koja je bila veoma imucna u Hercegovini, dosli sa osmanskom turskom i porijeklom su pravi turci. POcetkom rata uzeli su im sve partizani, a porodica mu je kompletna izginula sto od ruke cetnika i ustasa, sto od fasista. Ostao je sam sa starijom sestrom i zavrsio negdje u sirotistu u Hrvatskoj. jedina sreca u svemu tome sto se tamo uspio iskolovati, u to vrijeme je imao zavrsenu jedni vrstu fakulteta tj. akademije sto je bila prava rijetkost. Sestra mu je bila partizanka sa nepunih 18 godina, pregazila je sve i jednu planinu oko sarajeva i po snijegu i po zegi, i cijeli zivot je prozivjela i umrla kao partizanka, uprkos cinjenici da im je drzava oduzela cijelo porodicno bogatstvo. i ostatak prezivjele porodice sa te strane su komunjare teske.
s oceve strane moja nana je zivjela u Srednjoj bosni u jednoj muslimanskoj porodici vjerovatno su bili poturice. U tom podrucju nosio se zar u to vrijeme i pricala nam je da je cesto zar posudjivala svojoj braci i drugim momcima iz sela da bi se krili od partizana, cetnika i ustasa. Zivjeli su jednostavnim seljackim zivotom, prilagodjavali se kako su znali i umjeli. Pricala je da su im znali doci partizani i svu stoku odvesti, brasno, pvrce koje su sami uzgajali, i ostavljali im malu djecu gladnu. Cak je pricala da su im jedne prilike i sami njemci donosili hranu i pomagali im. A od ostataka njemackih padobrana pravile su dimije i bluze.
Nekom brat, nekom rat. U ratu nema pravila. Svaki sistem je za nekoga dobar, za druge los.

?

[Irvinovo stado]

Nesto gledam, ovo je jedan od rijetkih podforuma na kojima nisam pustio svoje pipke (ovce)... Morat cemo to da ispravljamo

OT
Svi bili u partizanima sa mamine strane... Sa oceve koliko znam niko...
Deda bio medju oslobodiocima Sarajeva...

[hurmasica]

pokusat cu objasniti izraz "poturice", tako je uvrijezeno u narodu a kako se to zaista zove nemam pojma. to su porodice koje su zivjele na tom ili bilo kojem drugom podrucju prije dolaska osmanlija, pa su sa dolaskom osmanlija presle na islam. moguce je da su to iliri, stari bosnjani, bogumili, slaveni i ko zna vec kojoj su skupini naroda pripadali. uglavnom, znaju da su islam primili sa dolaskom osmanske turske na ove prostore.(prezime je porijeklom izvorno iz plemena hrvata) znaci, kao pripadnici muslimanskog naroda nisu dosli u BiH,nego su i ranije ovdje zivjeli, samo su promjenili vjeru i narodnost. dok su mi sa majcine strane isto muslimani, ali su oni porijeklom pravi turci, sto se moze vidjeti i iz njihove fizonomije, malesni, crnjomanjasti, ljepuskasit s te strane poznato nam je cijelo porodicno stablo od prvog Turcina koji je dosao u BiH pa do dana danasnjeg.

moglo bi se reci da se izraz poturice upotrebljva analogno izrazu pokrstavanje, mozda sam u krivu ali jja sam samo laik koji se interesuje za svoje porodicno porijeklo.

[Nele9]

.

.

[hurmasica]

hajd ne serendaj boga ti...ja sam upotrijebila tu rijec jer je ustaljena u narodu, meni licno pogrdna nije, niti me vrijedja. cinjenica jeste da ni svi osmanlije nisu bili turci, ali su bili muslimani. mozda bi bili bolje da sam upotrijebila rijec pomuslimani ili nesto slicno tome. Strucnu rijec ne poznajem, jer zaista nisam dublje ulazila u tu polemiku.
s druge strane napisala sam da im je prezime porijeklom hrvatsko a ne katolicno jer su to dva razlicita pojma. Koliko ja znam hrvati su bili jedno od plemena slavena koji su dosli ovdje, a u to vrijeme cini mi se kriscanstvo nije bili ni na pomolu, tako da ne mozemo bas govoriti o nekakvom "pomuslimaljavanju" katolika ili prvoslavaca. ljudi koji su pomuslimljanjeni u to vrijeme nisu samo primili vjeru islam nego su sebe poceli smatrati pripadnicima jednog naroda a to su muslimani, a s obzirom da su muslimani dosli sa osmanskom turskom vecina ih je bilo turaka i jebi ga onda nije ni pogresno zvati nas turcima. ja se licno osjecam kao potomak turaka. porodica sa oceve strane nisu porijeklom turci, ali su silom ili milom postali pripadnici naroda koji je dosao sa osmanskom turskom, muslimanima.
zapetljah ja ovo nesto skroz, al ne bitno, ovo nije rasprava o narodnostima i religijama nego o porodicama u WW2 i mislim da su ljudi sasvim razumjeli sta sam htjela reci sa tim izrazom.
p.s. zivim u sarajevu, pa pucaj slobodno

i jos nesto meni je izraz bosnjak nametnut i umjetan. s obzirom da imam drzavljanstvo BiH sebe nazivam Bosancem i Hercegovcem, turskog porijekla.

[Nele9]

.

.

[Pera Trta]

Ne kvarite temu vas dvoje, prijaviću vas!

[Nele9]

Ne kvarite temu vas dvoje, prijaviću vas!

[PeppermintSA]

Djed s majcine strane usao u Partizane s 14 godina, zatim postao clan SKOja. Petoro mu brace bili u Komunistickoj ilegali za vrijeme Kraljevine - Trojica umrla neposredno pred rat od kuge, dvojica poginula u Partizanima. Porodica mu je bila veoma imucna za vrijeme Prve Jugoslavije - cesto je znao pricati kako je imao licne kocije koje bi ga vozile u Osnovnu skolu; njegov otac je jos za vrijeme Austrougarske radio u Njemackoj, bio veoma obrazovan za tadasnje standarde, cak i bio neko regionalno politicko mudo za vrijeme Kraljevine. Zanimljivo je da su sestoro brace iz imucne, feudalne porodice postali hard-core Komunisti. Moj djed je i dan-danas ziv, i dan-danas je komunista i ateista. Dobrovoljno se odrekao cijelog svog imetka 49', da bi nakon zadnjge rata, kada se prolazilo kroz proces denaconalizacije, ponovo odbio svoj imetak. Govorio bi: ''Borio sam se za nesto iz ideala, i nemogu se pljunuti sada, u starim danima, u lice.'' 2-3 godine nakon rata je i dalje ganjao Cetnike po Romaniji - Dobitnik je 3 ordena za ratne zasluge, i nakon zavrsetka anti-cetnickih akcije 48', kao 17. godisnjak postaje prvi nacelnik milicijske stanice Marjin dvor Nastavio kasnije pohadjati gimnaziju, koju nije uspio zavrsiti zbog rata, diplomirao na ekonomiji, zatim i doktorirao - po partijskoj liniji zavrsio u Prijedoru i bio veliko politicko mudo tamo neko vrijeme, da bi na kraju se vratio u SA i bio direktor jedne veoma velike sarajevske firme.
Baka s majcine strane je imala 11. godina kada je rat poceo - Ustase su joj ubile oca, cetvoro brace, dvije sestre...(ukupno 11 clanova porodice). Dva preostala brata su otisli u Partizane - jedan je poginuo na Sutjesci, dok je drugi postao komunisticki funkcioner nakon rata, doktor pravnih nauka - predavao u Zagrebu. Inace, na desnoj saci mu fale 4 prsta, koje je izgubio u borbama na Podkozarju 43'.

Sa oceve strane:
Stara sarajevska, gradjanska porodica, iz jedne od najstarijih sarajevskih mahala(cak 5 koljena) - Rahmetli nana je bila mlada kad je poceo rata - cini mi se da je imala 12 godina. Njen otac, dakle, moj cukundedo, kao i troje brace su bili ilegalci. Sva trojicu su bili u komunistickoj ilegali za vrijeme prve Jugoslavije. Cesto je znala pricati kako je Gestapo dolazio kod njih kuci i trazio njenu bracu i oca. Jedan brat je uhvacen 43' i objesen je kod katedrale(jedna sarajevska ulica nosi njegovo ime vec 50godina). Dva preostala brata su prezivjela rat i do smrti bili zadrti komunisti i ateisti. Zanimljivo je da je rahmetli-nanina sestra ipak bila velika vjernica i nikad clan partije - klanjala je 5 namaza do smrti, ali je uvijek drzala Titinu sliku u dnevnom boravku. Cukundedo je umro od sepse 44'. Moja rahmetli nana je, pak, bila apoliticna ali je i ona drzala veliki portret Tite na zidu dnevnog boravka, a pored njega, uramljene fotke rahmetli brace.


Dakle, obje strane moje porodice su bili zadrti partizani i komunisti. Tokom Agresije na BiH, 4 clana moje porodice su poginuli na bici na Zuci, i dvojici je posthumno dodjeljen Zlatni Ljiljan. Danas ima ulica u mahali koja nosi ime mog rahmetli Amidze! Sto rece neko: Uvijek na ispravnoj strani!

[Callahan44]

heheheh
pa sto lijepo ne kazes da ti je djed bio placenik ba

Moji opet kažu da je najlakše bilo sa talijanima.Ovi su naši u martu 42 masakrirali na Badrljačama između Ljubinja i Stoca tzv.Njemačku boksitsku kolonu koja je obezbjeđivala rudnik boksita u Mostaru a tom prilikom je angažovana da preveze fermentisani duhan iz Ljubinja.Tada su stradala 92 njemačka vojnika.Stari pričaju da su to bila djeca buržuja sklonjena u nas ,da ne idu na istočni front. Kažu da se parfem tih nijemaca osjetio još mjesecima na poprištu.Duhan je potom nošen u Crnu Goru i mjenjan za oružje..Posle toga smo bili nijemcima na piku.

Ponukan ovom temom razmišljao sam o djedovom ratnom putu i mislim da ni njemu samom nije bilo uvijek jasno protiv koga ratuje.Zaboravio sam u prethodnom postu reći i da je djed,mislim na onog sa očeve strane učestvovao kao artiljerac Zetske divizije u Aprilskom ratu.Posle kapitulacije se vratio naoružan,a još jednu pušku je dobio od drugara iz okoline Stoca koji je nije smijo pronjet dalje od Ljubinja,sa namjerom da se kasnije,zlu ne trebalo vrati po nju.Nažalost drugara su vrlo brzo likvidirale ustaše.Treću pušku je dobio koji dan kasnije od nekog žandara Crnogorca koji se još uvijek muvao po Ljubinju jer je formiranje ustaške vlasti u ovom kraju malo kasnilo.Inače žandar mu je bio poslovni ortak,nešto u vezi sa švercom duhana.Naslijedio je od oca i lovačku pušku kao i austrijski pištolj koji je ovaj donio iz prethodnog rata u kom je bio neki podoficir,mislim felvebel ili nešto slično.Znači dobro se spremio za buduće oružane sukobe za razliku od svojih rođaka i komšija pa su kasnije na početku sukoba te 4 puške i pištolj bili jedino oružje koje je naše selo posjedovalo.
Da se sad vratim njegovim saborcima i protivnicima.Znači u Aprilskom ratu granatiro je talijane.U Junskom ustanku borio se protiv ustaša,domobrana i Muslimanske milicije.Kao partizan ratovao je protiv istih ali i protiv Talijana a omiriso je i Nijemce na Badrljačama.Kao četnik zajedno sa Talijanima ali i sa Muslimanskom milicijom napadao je partizane.Onda su ga Nijemci zarobili.Još je interesantniji slučaj njegovog mlađeg brata.On je uspio da izbjegne zarobljavanje pa je stigao da se zajedno sa Nijemcima tuče protiv partizana,a kasnije je kao pripadnik nekakve Lukačevićeve "Nezavisne grupe otpora"napadao Nijemce u Trebinju.Da sve bude zamršenije sa njima su se zajedno borili i neki američki avijatičari a u sukobu su se u finalu pojavili i partizani napadajući i četnike i Nijemce.
Posle sloma na Trebinju djedov brat je ispravno zaključio da ne treba da se povlači prema Sloveniji nego je šmugno u rodni kraj i ostao u odmetništvu.Tokom odmetništva doživio je da ga u partizanskoj potjernoj grupi traži i njegov i djedov treći brat tek stasao za vojske.
Nevjerovatan koloplet saveznika i protivnika.