Srpska proslost
Moderators: _BataZiv_0809, anex
-
nino90
- Posts: 1352
- Joined: 26/04/2007 19:36
#826 Re: Srpska proslost
to je narod koji prepricava i poducava svoju djecu iskrivljenom historijom/istorijom/povjest, sto kao rezultat stvara mrznju prema drugim narodima
-
12wer
- Posts: 385
- Joined: 12/07/2013 17:16
#827 Re: Srpska proslost
Uzrok streljanja u Šumaricama nesporan je: 16. oktobra 1941. na putu između Kragujevca i Gornjeg Milanovca, kod sela Ljuljaci, napadnut je nemački 3. bataljon 749. pešadijskog puka. U zavisnosti od izvora, postoje tri verzije ovog događaja: po jednoj, bataljon su napali partizani, po drugoj četnici, a treća je, očekivano, sinteza, koja kaže – udruženim snagama, nakon što su 13. oktobra Kragujevački partizanski i Gružanski četnički odred potpisali sporazum koji je glasio: "Zajednička borba protiv Nemaca, zajednička opsada Kragujevca, zajednička mobilizacija, zajednički apel za sakupljanje hrane, ali magacini posebno, ispitivanje svih nedela i kažnjavanje krivaca." Poslednjih dvadesetak godina, više u desno orijentisanim političkim nego u stručnim krugovima, postoji tendencija da se napad kod Ljuljaka pripisuje isključivo Čačanskom i Kragujevačkom partizanskom odredu, kako bi se ukazalo na njihovu direktnu krivicu za potonje streljanje. Međutim, u literaturi pročetničke orijentacije postoje podaci o gubicima koje je Gružanski četnički odred pretrpeo u napadu kod Ljuljaka. Konkretno, među poginulima se pominju poručnici Blagoje Stojančević i Miloš Mojsilović, tri podoficira, jedan narednik i tri vojnika. U knjizi Ime i broj (Kragujevac, 2007) Staniše Brkića navedeno je da je Kragujevački partizanski odred 18. oktobra 1941. izdao Obaveštenje br. 6, u kom se između ostalog kaže da su partizani i četnici zajedničkim snagama "branili stopu po stopu druma nanoseći svojim iznenadnim napadima krvave gubitke Nemcima i njihovom sluzi Nediću".Great Cornholio wrote:Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, lažeš da je tome prethodio udruženi napad partizana i četnika na kolonu nacističkih vojnika, lažeš kad kažeš da su partizani učinili ono što je u drugom svjetskom ratu bilo rezervisano za četnike, samo četnici su se iživljavali nad mrtvima, i ne mogu se četnici i partizani staviti na istu stranu, četnici su se borili protiv partizana.12wer wrote: A o čemu ti?
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#828 Re: Srpska proslost
Znači svi se slažu u tome da je neko napao bataljon nacističke vojske, i sve se skažu da su nacisti pobili tu djecu i njihove nastavnike u Kragujevcu, ali pošto postoje tri verzije o napadu na bataljon nacističke vojske, i pošto istina može biti samo jedna, znači neko laže, ili oni koji tvrde da su ih partizani napali, ili oni koji tvrde da su napali četnici, ili oni koji tvrde da su ih napali zajedno i četnici i partizani.12wer wrote:Uzrok streljanja u Šumaricama nesporan je: 16. oktobra 1941. na putu između Kragujevca i Gornjeg Milanovca, kod sela Ljuljaci, napadnut je nemački 3. bataljon 749. pešadijskog puka. U zavisnosti od izvora, postoje tri verzije ovog događaja: po jednoj, bataljon su napali partizani, po drugoj četnici, a treća je, očekivano, sinteza, koja kaže – udruženim snagama, nakon što su 13. oktobra Kragujevački partizanski i Gružanski četnički odred potpisali sporazum koji je glasio: "Zajednička borba protiv Nemaca, zajednička opsada Kragujevca, zajednička mobilizacija, zajednički apel za sakupljanje hrane, ali magacini posebno, ispitivanje svih nedela i kažnjavanje krivaca." Poslednjih dvadesetak godina, više u desno orijentisanim političkim nego u stručnim krugovima, postoji tendencija da se napad kod Ljuljaka pripisuje isključivo Čačanskom i Kragujevačkom partizanskom odredu, kako bi se ukazalo na njihovu direktnu krivicu za potonje streljanje. Međutim, u literaturi pročetničke orijentacije postoje podaci o gubicima koje je Gružanski četnički odred pretrpeo u napadu kod Ljuljaka. Konkretno, među poginulima se pominju poručnici Blagoje Stojančević i Miloš Mojsilović, tri podoficira, jedan narednik i tri vojnika. U knjizi Ime i broj (Kragujevac, 2007) Staniše Brkića navedeno je da je Kragujevački partizanski odred 18. oktobra 1941. izdao Obaveštenje br. 6, u kom se između ostalog kaže da su partizani i četnici zajedničkim snagama "branili stopu po stopu druma nanoseći svojim iznenadnim napadima krvave gubitke Nemcima i njihovom sluzi Nediću".Great Cornholio wrote:Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, lažeš da je tome prethodio udruženi napad partizana i četnika na kolonu nacističkih vojnika, lažeš kad kažeš da su partizani učinili ono što je u drugom svjetskom ratu bilo rezervisano za četnike, samo četnici su se iživljavali nad mrtvima, i ne mogu se četnici i partizani staviti na istu stranu, četnici su se borili protiv partizana.12wer wrote: A o čemu ti?
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
Druže, ne valja lagati, laž u većini slučajeva prouzrokuje neke loše posljedice, a laganje je i kad tvrdiš da znaš šta je istina, a ona nije utvrđena.
Boli mene briga i za partizane i za četnike, nit' bih volio da ideologija prvih a ni ideologija drugih ponovo zaživi, meni je stalo do mira, a mir se ne može izgrađivati na lažima, i zato, ako imaš šta postirati o srpskoj prošlosti postiraj nešto što je istina, što većina smatra istinom, a s postiranjem onoga za šta se još nije utvrdila istina sačekaj, jer postiranj lažiili poluistina činiš zlo i narodu kojem pripadaš, a i drugim narodima.
-
Yug
- Posts: 1887
- Joined: 02/06/2013 15:52
#829 Re: Srpska proslost
Great Cornholio wrote:Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, lažeš da je tome prethodio udruženi napad partizana i četnika na kolonu nacističkih vojnika, lažeš kad kažeš da su partizani učinili ono što je u drugom svjetskom ratu bilo rezervisano za četnike, samo četnici su se iživljavali nad mrtvima, i ne mogu se četnici i partizani staviti na istu stranu, četnici su se borili protiv partizana.12wer wrote: A o čemu ti?
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
12wer@
Pa brate ima li sta u srpskoj proslosti da nije vezano za pusku i rat
De malo o Tesli,Pupinu itd
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#830 Re: Srpska proslost
Ovim tvojim iskazom ti potičeš mržnju prema srpskom narodu, pa bi bilo mudro da to prestaneš činiti, jer mržnja " rađa" mržnju. I govoriš neistine, ne možeš optužiti cijeli jedan narod za ono što čini, ili je činio, određen broj pripadnika tog naroda.nino90 wrote:to je narod koji prepricava i poducava svoju djecu iskrivljenom historijom/istorijom/povjest, sto kao rezultat stvara mrznju prema drugim narodima
Ne živim ja iluziji da će mržnja između naroda nestati dok Bog ne interveniše i ne odvoji "žito od kukolja", ali eto volio bih da se ta mržnja smanji, pa bih zato zamolio sve ljude da ne generaliziraju, da krivicu za određena zlodjela ne pripisuju cijelom jednom narodu, jer to nije istina, nisu srbi narod koji mrzi sve ostale narode, narodi ne mogu mrziti , mrziti mogu jedino ljudi a ljudi se mogu izjašnjavati kao pripadnici nekog naroda.
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#831 Re: Srpska proslost
Da, Tesla, Pupin, košarkaši koji su bili prvaci svijeta... ima još mnogo toga zbog čega se Srbi trebaju osjećati ponosnim što pripadaju tom narodu.Yug wrote:Great Cornholio wrote:Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, lažeš da je tome prethodio udruženi napad partizana i četnika na kolonu nacističkih vojnika, lažeš kad kažeš da su partizani učinili ono što je u drugom svjetskom ratu bilo rezervisano za četnike, samo četnici su se iživljavali nad mrtvima, i ne mogu se četnici i partizani staviti na istu stranu, četnici su se borili protiv partizana.12wer wrote: A o čemu ti?
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".![]()
12wer@
Pa brate ima li sta u srpskoj proslosti da nije vezano za pusku i rat![]()
De malo o Tesli,Pupinu itd
-
radostan dan
- Posts: 27321
- Joined: 31/01/2010 20:26
- Location: madera
#832 Re: Srpska proslost
boli me kičma pa ne mogu, aL MALI mi se digO, valjda se i to pika...The 51st State wrote:kad spomenes slavka perovica ustani, dok ste rusili i palili po bosni i hrvatskoj, frajer je imo muda pa javno reci kakve ste gnjide i zlocinci.Nedobrovoljac wrote:Još jedan Ilir od prije 20.000 godina
Još i velikocrnogorac. Granica 100 km iznad Kragujevca.
Bolje do beogradskog studenjaka.
- LBVIEW
- Posts: 9241
- Joined: 01/04/2010 22:35
#833 Re: Srpska proslost
Kao, npr.,one mase sto i dan danas normalno zivi pored masovnih grobnica u koje su potrpali dojucerasnje komsije i susjede bez imalo grize savjesti, bolujuci od kolektivne amnezije, bezocno lazuci, minimizirajuci i opravdavajuci.Great Cornholio wrote:
Da, Tesla, Pupin, košarkaši koji su bili prvaci svijeta... ima još mnogo toga zbog čega se Srbi trebaju osjećati ponosnim što pripadaju tom narodu.
-
12wer
- Posts: 385
- Joined: 12/07/2013 17:16
#835 Re: Srpska proslost
Vlastimir srpski vladar
ВЛАСТИМИР
850. 862.
Међу српским племенима, која су се у првој половини VII века населила на Балканском
Полуострву, најбоље је било развијено, и физички и морално и интелектуално оно племе које је
населило крајеве око горњег тока Таре, Пиве, Лима и Дрине. То је племе носило специфично српски
назив, који је током времена онда прешао на сва српска племена. У том српском племену било је
највише снаге и живота, у том се племену прво родила мисао о слободи и независном државном
животу.
Српска су племена, још од свога доласка на Балканско Полуострво, имала неку врсту своје
племенске аутономије, и њима су, под византијском врховном влашћу, управљали њихови племенски
главари. Народ је сам бирао своје племенске главаре, али се та власт код појединих племена често дуго
времена задржавала у једној породици, и прелазила је с оца на сина.
Тако је и главним српским племеном, још од његовог доласка у нову отаџбину, владала једна
породица, уживајући аутономна права под византијском врховном влашћу. Пред средину IX века биоје
његов старешина вешти и енергични Властимир, син Просигојев. Он је постао трговац и оснивач прве
српске државе. Византија је у то доба била у веома тешком положају. Борба око икона и ратови са
Бугарском и Сараценима ослабили су и растројили државу сасвим, и изнутра и споља. Међутим,
народи у самој држави, чак и они, који су, као Срби, имали нека аутономна права, тешко су подносили
притисак државне власти, насиље и самовољу државних чиновника. Стога је Властимир лако нашао
одзива у целом свом племену, када га је позвао на оружје, да протера византијске чиновнике, да се
ослободи византијске власти и да оснује своју независну државу. Тако је средином IX века у горњем
току Лима, Таре, Пиве и Дрине, устанком против Византије, основана прва српска држава.
Властимир је, одмах после успелог устанка, радио на томе да своју власт утврди и прошири. Он
је удао своју кћер за сина травунског жупана, и тако је дипломатским путем добио и Травунију под
своју власт.
Могло се очекивати да ће оснивање српске државе, постале устанком против Византије,
изазвати реакцију пре свега са њене стране. Али, Византија је била у тај мах сувише слаба да предузме
ма шта против нове српске државе. Стога су Бугари одмах напали на Властимира. Борба је била дуга и
крвава. Три године нападали су Бугари на малу српску државу, али су српски горштаци онда први пут
бранили своју нову тековину, и бранили су је храбро и издржљиво. Сви бугарски покушаји били су
одбијени,а српска држава и српска слобода биле су спасене.
Властимирова је заслуга не само што је подигао прву српску државу, што је проширио њене
границе и организовао је, него што је ту државу и очувао, и то у тешкој борби против једног снажног
непријатеља.
ВЛАСТИМИР
850. 862.
Међу српским племенима, која су се у првој половини VII века населила на Балканском
Полуострву, најбоље је било развијено, и физички и морално и интелектуално оно племе које је
населило крајеве око горњег тока Таре, Пиве, Лима и Дрине. То је племе носило специфично српски
назив, који је током времена онда прешао на сва српска племена. У том српском племену било је
највише снаге и живота, у том се племену прво родила мисао о слободи и независном државном
животу.
Српска су племена, још од свога доласка на Балканско Полуострво, имала неку врсту своје
племенске аутономије, и њима су, под византијском врховном влашћу, управљали њихови племенски
главари. Народ је сам бирао своје племенске главаре, али се та власт код појединих племена често дуго
времена задржавала у једној породици, и прелазила је с оца на сина.
Тако је и главним српским племеном, још од његовог доласка у нову отаџбину, владала једна
породица, уживајући аутономна права под византијском врховном влашћу. Пред средину IX века биоје
његов старешина вешти и енергични Властимир, син Просигојев. Он је постао трговац и оснивач прве
српске државе. Византија је у то доба била у веома тешком положају. Борба око икона и ратови са
Бугарском и Сараценима ослабили су и растројили државу сасвим, и изнутра и споља. Међутим,
народи у самој држави, чак и они, који су, као Срби, имали нека аутономна права, тешко су подносили
притисак државне власти, насиље и самовољу државних чиновника. Стога је Властимир лако нашао
одзива у целом свом племену, када га је позвао на оружје, да протера византијске чиновнике, да се
ослободи византијске власти и да оснује своју независну државу. Тако је средином IX века у горњем
току Лима, Таре, Пиве и Дрине, устанком против Византије, основана прва српска држава.
Властимир је, одмах после успелог устанка, радио на томе да своју власт утврди и прошири. Он
је удао своју кћер за сина травунског жупана, и тако је дипломатским путем добио и Травунију под
своју власт.
Могло се очекивати да ће оснивање српске државе, постале устанком против Византије,
изазвати реакцију пре свега са њене стране. Али, Византија је била у тај мах сувише слаба да предузме
ма шта против нове српске државе. Стога су Бугари одмах напали на Властимира. Борба је била дуга и
крвава. Три године нападали су Бугари на малу српску државу, али су српски горштаци онда први пут
бранили своју нову тековину, и бранили су је храбро и издржљиво. Сви бугарски покушаји били су
одбијени,а српска држава и српска слобода биле су спасене.
Властимирова је заслуга не само што је подигао прву српску државу, што је проширио њене
границе и организовао је, него што је ту државу и очувао, и то у тешкој борби против једног снажног
непријатеља.
-
The 51st State
- Posts: 16743
- Joined: 12/01/2008 12:06
#836 Re: Srpska proslost
drago mi je da si se prepozno u citiranoj recenici.radostan dan wrote:boli me kičma pa ne mogu, aL MALI mi se digO, valjda se i to pika...The 51st State wrote:kad spomenes slavka perovica ustani, dok ste rusili i palili po bosni i hrvatskoj, frajer je imo muda pa javno reci kakve ste gnjide i zlocinci.Nedobrovoljac wrote:Još jedan Ilir od prije 20.000 godina
Još i velikocrnogorac. Granica 100 km iznad Kragujevca.
Bolje do beogradskog studenjaka.
-
Yug
- Posts: 1887
- Joined: 02/06/2013 15:52
#837 Re: Srpska proslost
O NEMCU KOJI NAS JE VOLEO I NJEGOVOM DELU „ČUJTE, SRBI“
Nismo cenili Rajsa zato smo sad sami
Vi (Srbi) ste jedan od najbistrijih naroda koje sam za života video. Shvatate brzo i pravilno. Sa svojom inteligencijom i bogatstvima tla, morali biste imati jednu od glavnih uloga u Evropi. Vaše mane, pogotovo mane onih koje nazivate inteligencijom, sprečavaju vas da to postignete.“
Arčibald Rajs
Ovo su reči dr Rudolfa Arčibalda Rajsa, ispisane u knjizi „Čujte Srbi“, u čijem podnaslovu piše „Čuvajte se sebe“. Rajs je knjigu napisao 1928. godine i ona predstavlja ubedljivi politički testament srpskom narodu. Šta nam je to Arčibald Rajs poručio davne 1928. godine i jesmo li uspeli da se sačuvamo sami od sebe?
Istoričar Predrag J. Marković istakao je potrebu srpskog naroda da uživa u sopstvenoj narcisoidnosti, što je uz nekoliko promašaja političkih elita kumovalo lošoj sudbini našeg društva u 20. veku.
- Arčibald Rajs je čovek koji je napustio karijeru čuvenog forenzičara kako bi pomogao borbu jednog malog naroda za opstanak i slobodu. Nikakvog interesa nije imao za to, sem vere u istinu i pravdu. Umesto da zajedno s njim podele plemenitu ideju o veri, istini i pravdi, Srbi su mu uzvratili nezahvalnošću i zaboravom. Valjda zato sada nemaju skoro nikakve prijatelje, a kamoli takve kao Rajs - kaže Marković.
Kao veliki prijatelj srpskog naroda, Arčibald Rajs je u svojoj knjizi ukazao na vrline i mane srpskog naroda, opisao je tadašnju srpsku inteligenciji, političare i omladinu...
Istoričarka Branka Prpa smatra da srpski narod u proteklih osam decenija nije uspeo da se spase slabih, neobrazovanih i neodgovornih političkih elita koje su ga mnogo koštale u istorijskom i ekonomskom smislu.
- Kontinuitet vladanja sve gorih političkih elita u Srbiji traje od kraja 19. pa kroz celi 20, a evo i sada u 21. veku. Umesto da postaju sve obrazovaniji, odgovorniji, plemenitiji, pripadnici naših političkih elita su ignorisali moderne tokove razvoja u Evropi i vodili naše društvo u izolaciju. Skoro svaki proces modernizacije Srbije ugušen je u strahotama i krvi. Političke elite su stvarale i rušile identitet i integritet države i naroda i nikada nisu imale sluha za istorijski kontekst i pozicioniranje Srbije u njemu - kazala je za „Blic“ Branka Prpa.
Ovo vredno delo „Čujte, Srbi“ poklon je uz najnoviji magazin NIN-a, koji možete pronaći na svim kioscima.
S druge strane, njen kolega Čedomir Antić smatra da je Arčibald Rajs pred srpski narod postavio prevelike zahteve, jer u vrtlogu istorije u 20. veku ni mnogo modernija i organizovanija evropska društva od srpskog nisu uspela da izbegnu raznolika posrtanja.
- Verujem da je srpski narod mogao da izbegne Jugoslaviju, ali ne i komunizam. Pitanje je da li bi se drugačijom politikom prema velikim silama izbeglo ogromno stradanje stanovništva u svetskim ratovima. Rajs je bio veliki humanitarac, ali je voleo Srbiju i Srbe na isti način kao što je razvijenom delu Evrope simpatičan folklor i društvene osobenosti njenih manje modernizovanih krajeva - pojasnio je Čedomir Antić.
Archibald Rajs

Vaša nacija je imala veoma lepu prošlost, posle koje su usledili dugi nesrećni vekovi. Pošto ste osnovali veliko carstvo, koje je, sudeći po onome što je od njega ostalo, mnogo obećavalo i u svoje doba bilo napredno poput zapadnih carevina i kraljevina, pali ste pod prevlast Turaka, zatim i u njihovo ropstvo. Da bi izbegli to robovanje, mnogi od vas su napuštali zemlju i tražili utočište kod moćnih suseda, Austrougara, ali su samo menjali gospodara. Pod Turcima ste mnogo propatili. Bili ste raja. Crkve i manastire ste sklanjali pod zemlju ili u divlje planinske klance, daleko od puteva svojih gospodara. Otimali su vam decu i od njih stvarali janičare. Od svoje sirotinje ste plaćali i dobar „desetak" ugnjetačima. Vaši rodoljubi nisu mogli da trpe taj nepodnošljivi jaram pa su potražili sklonište u šumama, u koje Turčin nije smeo da kroči. Bili su to vaši hajduci, duhovni oci onih koji su ostvarili povlačenje preko Albanije, Cera i Jadra. Kajmakčalana i Dobrog polja. Terali su vas sa plodnih ravnica, njih je zaposedao Turčin, a vama ostavljao samo kamenito planinsko zemljište.
Ipak, uprkos svim tim nevoljama, veoma je malo vaših voljenih pokušalo da izbegne taj grozni položaj prihvatanjem muslimanske vere. Velika većina vaših predaka je, i pored dugotrajnih patnji, ostala odana staroj veri i nije htela da povije vrat pred okrutnim tuđinom. Guslari su opevali vašu minulu veličinu i tako bili vaša savest. Ti dugi vekovi pod jarmom su u vašem narodu trajan pečat. Time je on stekao divne vrline, ali i velike mane, a sačuvao je i te vrline i te mane. Pogledajmo najpre te vrline, imajući na umu da vam sad govorim o narodu uopšte, a ne o nekim slojevima vašeg stanovništva.
Narod vam je hrabar i njegova hrabrost često seže do junaštva. Mogu to s pravom da kažem jer sam gledao vaše vojnike, a oni nisu bili ništa drugo do sam narod, u skoro svim bitkama velikog oslobodilačkog rata. Video sam i povlačenje preko Albanije, kada su vam se mnogi seljani i varošani nadmetali u junaštvu sa vojnicima, vojnicima koji su stigli na Krf tek kao ljudske senke i od kojih su mnogi na večnoj straži u morskim dubinama.
Video sam i vaše ranjenike u pokretnim bolnicama i na operacionim stolovima. Retko bi im se jauk, pa ni jecaj, oteo iz usta, a često ih, (naročito u početku rata), usled nedostatka narkotika nisu ni uspavljivali.
Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas. A imate i onaj veličanstveni dar da vas sećanje na te junake zna toliko nadahnuti da vam vlastiti život više ništa ne znači. To je zato što lik tih legendarnih junaka izlazi iz vas samih. Sačinjen je od komadića koje odaje vaša duša. Urođeni zdrav razum vam je u tim junacima „koji su u stvarnosti često bili sasvim drugačiji" pronašao pravi i možda jedini način da održite netaknutim svoj nacionalni ideal. Da bi ste očuvali patriotizam i kult svojih nacionalnih junaka pomogla vam je vaša religija. Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju. Istina, vi osećate, poput svakog čoveka koji zaista razmišlja, da postoji nešto neodredljivo, nešto suviše uzvišeno da bi se pojmilo, nad nama, nešto što natkriljuje svet i upravlja njime. Međutim vi niste religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u večnog i svemoćnog glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vaš "bog" nosi oklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog polja. Popovi vam nisu bili niti jesu crkveni ljudi, već vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vašeg naroda.
Religija je, svakako, moćno sredstvo poretka, a zdrav razum vam je pokazao put da je ponarodite i da je takvu prihvate vaši ljudi. Ta religija vas, uprkos vama, održava. Muškarci vam pogotovo nisu često u crkvi. Koliko sam samo puta, u vreme obreda, ušao u vaše hramove i tamo zatekao tek nekoliko retkih vernika, i to skoro isključivo žena. Ali se čak i onaj Srbin koji se hvališe da ga je „baš briga i za popa i za njegova posla" prekrsti kada sazna nešto što ga žestoko pogodi, ili ode da pobode upaljenu sveću ispred ikonostasa kad izgubi drago biće. Brižljivo čuvajte tu narodnu religiju jer će vaš narod, onog dana kad je napustite, biti izgubljen,
Vaš narod je gostoljubiv. U sela čovek ne može doći, a da ne naiđe na širokogrud doček. Narodne svetkovine još čuvaju onaj nekadašnji prelepi običaj ugošćavanja. Prvi komad božićnog kolača čuva se za namernika.
Narod vam je demokratičan, i to zaista demokratičan, a ne na način političara. Među vašim ljudima čovek se ceni onoliko koliko je čovek, a ne po onome što su od njega učinili odelo i titule. Novac mu, naravno, kao i svuda, uliva poštovanje i ostavlja utisak, ali taj utisak nije toliki da bi ga naterao da se odrekne vlastitog dostojanstva. Vaš narod zna za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se čovek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku osobinu. Koliko sam, tako, puta u toku rata gledao kako dovode zarobljene neprijateljske vojnike iznurene od gladi i, umesto da te ljude, koji su im spalili kuće i masakrirali žene i decu, zlostavljaju, vaši vojnici bi se smilovali nad njihovom sudbinom i davali im poslednje parče hleba iz džepa. Narod vam je "ponosan" ali ne i ohol. Taj "ponos" nije mana, već vrlina. Ona je nužna svakom zaista dobrom čoveku jer ga sprečava da podlegne zlim uticajima ili iskušenjima. Taj "ponos" je, naprosto, poštovanje sopstvene ličnosti. Loši ljudi ga nemaju. Oni su samo oholi.
Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za života video. Shvatate brzo i pravilno. Sa svojom inteligencijom i prirodnim bogatstvima tla, morali biste imati jednu od glavnih uloga u Evropi.
Vaše mane, pogotovo mane onih koje vi nazivate svojom „inteligencijom" sprečavaju vas da to postignete.
Pogledajmo sada mane vašeg naroda.
Niste veliki radnici. Često odlažete za sutra, čak i za prekosutra, ono što biste mogli da uradite danas. Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! I vaš seljak gubi, zbog nedovoljnog zalaganja u radu, dobar deo onoga što bi mogao dobiti od svoje mnogo plodne zemlje. On ne primenjuje savremene i racionalne postupke u poljoprivredi pošto bi ga oni bar dok se ne bi na njih privikao, terali da više radi. „Tradicija" mu je izgovor što ih ne primenjuje.
Koliko sam puta, obilazeći vašu zemlju, video u parlogu savršeno obradive, ponekad čak i izvanredne površine pokrivene šipražjem i travom po kojima često pasu ovce i koze. Međutim, kad bi se to zemljište obradilo ili, ako je močvarno, isušilo, davalo bi ne samo svu hranu za stoku, već donosilo kvintale i kvintale žita, koje biste skupo prodavali zemljama kojima priroda nije tako darežljiva. Evo jednog primera: Makiš, na samom ulazu u Beograd. Kad bi se na njemu izvršila irigacija i kada bi se zaštitio branom od poplava, on bi vam bio ne samo prostrani vrt dovoljan da snabdeva svim povrćem tržišta glavnog grada već i žitnica neprocenjive vrednosti. Danas on pruža oskudnu hranu samo izgladnelim svinjama i mršavim kravama, često je neizvesno lovište beogradskim lovcima i zborno mesto svim Ciganima iz Jarkova radi ribolova na koš, po mulju. Znam da ćete pokušati da nađete opravdanje i da ćete reći da brana i odvodnjavanje skupo koštaju. Istina je da u ovaj poduhvat treba uložiti neki kapital. Međutim, zar ne mislite da ćete novac koji u to uložite brzo povratiti i da ćete ga udesetostručiti? Zemlja bi vam zasigurno odatle izvlačila veću korist nego danas. I nemojte mi govoriti kako nemate novca potrebnog za izvođenje takvih radova od državnog interesa. Trošite ga na milione za političke „agitacije" koje ne donose dobro, već zlo ovoj zemlji.
Nismo cenili Rajsa zato smo sad sami
Vi (Srbi) ste jedan od najbistrijih naroda koje sam za života video. Shvatate brzo i pravilno. Sa svojom inteligencijom i bogatstvima tla, morali biste imati jednu od glavnih uloga u Evropi. Vaše mane, pogotovo mane onih koje nazivate inteligencijom, sprečavaju vas da to postignete.“
Arčibald Rajs
Ovo su reči dr Rudolfa Arčibalda Rajsa, ispisane u knjizi „Čujte Srbi“, u čijem podnaslovu piše „Čuvajte se sebe“. Rajs je knjigu napisao 1928. godine i ona predstavlja ubedljivi politički testament srpskom narodu. Šta nam je to Arčibald Rajs poručio davne 1928. godine i jesmo li uspeli da se sačuvamo sami od sebe?
Istoričar Predrag J. Marković istakao je potrebu srpskog naroda da uživa u sopstvenoj narcisoidnosti, što je uz nekoliko promašaja političkih elita kumovalo lošoj sudbini našeg društva u 20. veku.
- Arčibald Rajs je čovek koji je napustio karijeru čuvenog forenzičara kako bi pomogao borbu jednog malog naroda za opstanak i slobodu. Nikakvog interesa nije imao za to, sem vere u istinu i pravdu. Umesto da zajedno s njim podele plemenitu ideju o veri, istini i pravdi, Srbi su mu uzvratili nezahvalnošću i zaboravom. Valjda zato sada nemaju skoro nikakve prijatelje, a kamoli takve kao Rajs - kaže Marković.
Kao veliki prijatelj srpskog naroda, Arčibald Rajs je u svojoj knjizi ukazao na vrline i mane srpskog naroda, opisao je tadašnju srpsku inteligenciji, političare i omladinu...
Istoričarka Branka Prpa smatra da srpski narod u proteklih osam decenija nije uspeo da se spase slabih, neobrazovanih i neodgovornih političkih elita koje su ga mnogo koštale u istorijskom i ekonomskom smislu.
- Kontinuitet vladanja sve gorih političkih elita u Srbiji traje od kraja 19. pa kroz celi 20, a evo i sada u 21. veku. Umesto da postaju sve obrazovaniji, odgovorniji, plemenitiji, pripadnici naših političkih elita su ignorisali moderne tokove razvoja u Evropi i vodili naše društvo u izolaciju. Skoro svaki proces modernizacije Srbije ugušen je u strahotama i krvi. Političke elite su stvarale i rušile identitet i integritet države i naroda i nikada nisu imale sluha za istorijski kontekst i pozicioniranje Srbije u njemu - kazala je za „Blic“ Branka Prpa.
Ovo vredno delo „Čujte, Srbi“ poklon je uz najnoviji magazin NIN-a, koji možete pronaći na svim kioscima.
S druge strane, njen kolega Čedomir Antić smatra da je Arčibald Rajs pred srpski narod postavio prevelike zahteve, jer u vrtlogu istorije u 20. veku ni mnogo modernija i organizovanija evropska društva od srpskog nisu uspela da izbegnu raznolika posrtanja.
- Verujem da je srpski narod mogao da izbegne Jugoslaviju, ali ne i komunizam. Pitanje je da li bi se drugačijom politikom prema velikim silama izbeglo ogromno stradanje stanovništva u svetskim ratovima. Rajs je bio veliki humanitarac, ali je voleo Srbiju i Srbe na isti način kao što je razvijenom delu Evrope simpatičan folklor i društvene osobenosti njenih manje modernizovanih krajeva - pojasnio je Čedomir Antić.
Archibald Rajs

Vaša nacija je imala veoma lepu prošlost, posle koje su usledili dugi nesrećni vekovi. Pošto ste osnovali veliko carstvo, koje je, sudeći po onome što je od njega ostalo, mnogo obećavalo i u svoje doba bilo napredno poput zapadnih carevina i kraljevina, pali ste pod prevlast Turaka, zatim i u njihovo ropstvo. Da bi izbegli to robovanje, mnogi od vas su napuštali zemlju i tražili utočište kod moćnih suseda, Austrougara, ali su samo menjali gospodara. Pod Turcima ste mnogo propatili. Bili ste raja. Crkve i manastire ste sklanjali pod zemlju ili u divlje planinske klance, daleko od puteva svojih gospodara. Otimali su vam decu i od njih stvarali janičare. Od svoje sirotinje ste plaćali i dobar „desetak" ugnjetačima. Vaši rodoljubi nisu mogli da trpe taj nepodnošljivi jaram pa su potražili sklonište u šumama, u koje Turčin nije smeo da kroči. Bili su to vaši hajduci, duhovni oci onih koji su ostvarili povlačenje preko Albanije, Cera i Jadra. Kajmakčalana i Dobrog polja. Terali su vas sa plodnih ravnica, njih je zaposedao Turčin, a vama ostavljao samo kamenito planinsko zemljište.
Ipak, uprkos svim tim nevoljama, veoma je malo vaših voljenih pokušalo da izbegne taj grozni položaj prihvatanjem muslimanske vere. Velika većina vaših predaka je, i pored dugotrajnih patnji, ostala odana staroj veri i nije htela da povije vrat pred okrutnim tuđinom. Guslari su opevali vašu minulu veličinu i tako bili vaša savest. Ti dugi vekovi pod jarmom su u vašem narodu trajan pečat. Time je on stekao divne vrline, ali i velike mane, a sačuvao je i te vrline i te mane. Pogledajmo najpre te vrline, imajući na umu da vam sad govorim o narodu uopšte, a ne o nekim slojevima vašeg stanovništva.
Narod vam je hrabar i njegova hrabrost često seže do junaštva. Mogu to s pravom da kažem jer sam gledao vaše vojnike, a oni nisu bili ništa drugo do sam narod, u skoro svim bitkama velikog oslobodilačkog rata. Video sam i povlačenje preko Albanije, kada su vam se mnogi seljani i varošani nadmetali u junaštvu sa vojnicima, vojnicima koji su stigli na Krf tek kao ljudske senke i od kojih su mnogi na večnoj straži u morskim dubinama.
Video sam i vaše ranjenike u pokretnim bolnicama i na operacionim stolovima. Retko bi im se jauk, pa ni jecaj, oteo iz usta, a često ih, (naročito u početku rata), usled nedostatka narkotika nisu ni uspavljivali.
Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas. A imate i onaj veličanstveni dar da vas sećanje na te junake zna toliko nadahnuti da vam vlastiti život više ništa ne znači. To je zato što lik tih legendarnih junaka izlazi iz vas samih. Sačinjen je od komadića koje odaje vaša duša. Urođeni zdrav razum vam je u tim junacima „koji su u stvarnosti često bili sasvim drugačiji" pronašao pravi i možda jedini način da održite netaknutim svoj nacionalni ideal. Da bi ste očuvali patriotizam i kult svojih nacionalnih junaka pomogla vam je vaša religija. Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju. Istina, vi osećate, poput svakog čoveka koji zaista razmišlja, da postoji nešto neodredljivo, nešto suviše uzvišeno da bi se pojmilo, nad nama, nešto što natkriljuje svet i upravlja njime. Međutim vi niste religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u večnog i svemoćnog glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vaš "bog" nosi oklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog polja. Popovi vam nisu bili niti jesu crkveni ljudi, već vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vašeg naroda.
Religija je, svakako, moćno sredstvo poretka, a zdrav razum vam je pokazao put da je ponarodite i da je takvu prihvate vaši ljudi. Ta religija vas, uprkos vama, održava. Muškarci vam pogotovo nisu često u crkvi. Koliko sam samo puta, u vreme obreda, ušao u vaše hramove i tamo zatekao tek nekoliko retkih vernika, i to skoro isključivo žena. Ali se čak i onaj Srbin koji se hvališe da ga je „baš briga i za popa i za njegova posla" prekrsti kada sazna nešto što ga žestoko pogodi, ili ode da pobode upaljenu sveću ispred ikonostasa kad izgubi drago biće. Brižljivo čuvajte tu narodnu religiju jer će vaš narod, onog dana kad je napustite, biti izgubljen,
Vaš narod je gostoljubiv. U sela čovek ne može doći, a da ne naiđe na širokogrud doček. Narodne svetkovine još čuvaju onaj nekadašnji prelepi običaj ugošćavanja. Prvi komad božićnog kolača čuva se za namernika.
Narod vam je demokratičan, i to zaista demokratičan, a ne na način političara. Među vašim ljudima čovek se ceni onoliko koliko je čovek, a ne po onome što su od njega učinili odelo i titule. Novac mu, naravno, kao i svuda, uliva poštovanje i ostavlja utisak, ali taj utisak nije toliki da bi ga naterao da se odrekne vlastitog dostojanstva. Vaš narod zna za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se čovek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku osobinu. Koliko sam, tako, puta u toku rata gledao kako dovode zarobljene neprijateljske vojnike iznurene od gladi i, umesto da te ljude, koji su im spalili kuće i masakrirali žene i decu, zlostavljaju, vaši vojnici bi se smilovali nad njihovom sudbinom i davali im poslednje parče hleba iz džepa. Narod vam je "ponosan" ali ne i ohol. Taj "ponos" nije mana, već vrlina. Ona je nužna svakom zaista dobrom čoveku jer ga sprečava da podlegne zlim uticajima ili iskušenjima. Taj "ponos" je, naprosto, poštovanje sopstvene ličnosti. Loši ljudi ga nemaju. Oni su samo oholi.
Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za života video. Shvatate brzo i pravilno. Sa svojom inteligencijom i prirodnim bogatstvima tla, morali biste imati jednu od glavnih uloga u Evropi.
Vaše mane, pogotovo mane onih koje vi nazivate svojom „inteligencijom" sprečavaju vas da to postignete.
Pogledajmo sada mane vašeg naroda.
Niste veliki radnici. Često odlažete za sutra, čak i za prekosutra, ono što biste mogli da uradite danas. Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! I vaš seljak gubi, zbog nedovoljnog zalaganja u radu, dobar deo onoga što bi mogao dobiti od svoje mnogo plodne zemlje. On ne primenjuje savremene i racionalne postupke u poljoprivredi pošto bi ga oni bar dok se ne bi na njih privikao, terali da više radi. „Tradicija" mu je izgovor što ih ne primenjuje.
Koliko sam puta, obilazeći vašu zemlju, video u parlogu savršeno obradive, ponekad čak i izvanredne površine pokrivene šipražjem i travom po kojima često pasu ovce i koze. Međutim, kad bi se to zemljište obradilo ili, ako je močvarno, isušilo, davalo bi ne samo svu hranu za stoku, već donosilo kvintale i kvintale žita, koje biste skupo prodavali zemljama kojima priroda nije tako darežljiva. Evo jednog primera: Makiš, na samom ulazu u Beograd. Kad bi se na njemu izvršila irigacija i kada bi se zaštitio branom od poplava, on bi vam bio ne samo prostrani vrt dovoljan da snabdeva svim povrćem tržišta glavnog grada već i žitnica neprocenjive vrednosti. Danas on pruža oskudnu hranu samo izgladnelim svinjama i mršavim kravama, često je neizvesno lovište beogradskim lovcima i zborno mesto svim Ciganima iz Jarkova radi ribolova na koš, po mulju. Znam da ćete pokušati da nađete opravdanje i da ćete reći da brana i odvodnjavanje skupo koštaju. Istina je da u ovaj poduhvat treba uložiti neki kapital. Međutim, zar ne mislite da ćete novac koji u to uložite brzo povratiti i da ćete ga udesetostručiti? Zemlja bi vam zasigurno odatle izvlačila veću korist nego danas. I nemojte mi govoriti kako nemate novca potrebnog za izvođenje takvih radova od državnog interesa. Trošite ga na milione za političke „agitacije" koje ne donose dobro, već zlo ovoj zemlji.
-
radostan dan
- Posts: 27321
- Joined: 31/01/2010 20:26
- Location: madera
#838 Re: Srpska proslost
nisam ja nego mališan...The 51st State wrote:
drago mi je da si se prepozno u citiranoj recenici.
- ravno
- Posts: 436
- Joined: 06/01/2008 20:10
#839 Re: Srpska proslost
Dobra ti ta "istina" - ono što većina smatraGreat Cornholio wrote:
Znači svi se slažu u tome da je neko napao bataljon nacističke vojske, i sve se skažu da su nacisti pobili tu djecu i njihove nastavnike u Kragujevcu, ali pošto postoje tri verzije o napadu na bataljon nacističke vojske, i pošto istina može biti samo jedna, znači neko laže, ili oni koji tvrde da su ih partizani napali, ili oni koji tvrde da su napali četnici, ili oni koji tvrde da su ih napali zajedno i četnici i partizani.
Druže, ne valja lagati, laž u većini slučajeva prouzrokuje neke loše posljedice, a laganje je i kad tvrdiš da znaš šta je istina, a ona nije utvrđena.
Boli mene briga i za partizane i za četnike, nit' bih volio da ideologija prvih a ni ideologija drugih ponovo zaživi, meni je stalo do mira, a mir se ne može izgrađivati na lažima, i zato, ako imaš šta postirati o srpskoj prošlosti postiraj nešto što je istina, što većina smatra istinom, a s postiranjem onoga za šta se još nije utvrdila istina sačekaj, jer postiranj lažiili poluistina činiš zlo i narodu kojem pripadaš, a i drugim narodima.
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#840 Re: Srpska proslost
U pravu si, može većina nešto smatrati istinom a da to ne bude istina. Pogrešno se izrazih, halaliravno wrote:Dobra ti ta "istina" - ono što većina smatraGreat Cornholio wrote:
Znači svi se slažu u tome da je neko napao bataljon nacističke vojske, i sve se skažu da su nacisti pobili tu djecu i njihove nastavnike u Kragujevcu, ali pošto postoje tri verzije o napadu na bataljon nacističke vojske, i pošto istina može biti samo jedna, znači neko laže, ili oni koji tvrde da su ih partizani napali, ili oni koji tvrde da su napali četnici, ili oni koji tvrde da su ih napali zajedno i četnici i partizani.
Druže, ne valja lagati, laž u većini slučajeva prouzrokuje neke loše posljedice, a laganje je i kad tvrdiš da znaš šta je istina, a ona nije utvrđena.
Boli mene briga i za partizane i za četnike, nit' bih volio da ideologija prvih a ni ideologija drugih ponovo zaživi, meni je stalo do mira, a mir se ne može izgrađivati na lažima, i zato, ako imaš šta postirati o srpskoj prošlosti postiraj nešto što je istina, što većina smatra istinom, a s postiranjem onoga za šta se još nije utvrdila istina sačekaj, jer postiranj lažiili poluistina činiš zlo i narodu kojem pripadaš, a i drugim narodima.
Nego, ako se nešto istovremeno slaže u bošnjačkim, srpskim i hrvatskim istorijskim /historijskim udžbenicima onda to možda jeste istina, a ako se o nekom istom istorijskom događaju piše različito u bošnjačkim, srpskim i hrvatskim udžbenicima Istorije/Historije/Povjesti, onda neko, ili svi, ne govore istinu.
- KARDASIJAN
- Posts: 454
- Joined: 30/08/2013 16:22
#841 Re: Srpska proslost
u pravu si,svi ste vi mali "malisani"radostan dan wrote:nisam ja nego mališan...The 51st State wrote:
drago mi je da si se prepozno u citiranoj recenici.
- Gojeni H
- Posts: 10228
- Joined: 28/04/2012 09:54
#842 Re: Srpska proslost
Yug wrote: Pa brate ima li sta u srpskoj proslosti da nije vezano za pusku i rat![]()
De malo o Tesli,Pupinu itd
Ja bih pitao, ali da se neko ne napne, jel' vam ovo nacin prepoznavanja ili samo dio turbo-kulture koje se eto kao zgrazavate?Great Cornholio wrote: Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, ...
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
- Gojeni H
- Posts: 10228
- Joined: 28/04/2012 09:54
#843 Re: Srpska proslost
Mozda je jedna recenica premalo da bi se ukazalo na problem, ali ne vidim ovo nuzno kao poziv na mrznju.Great Cornholio wrote:Ovim tvojim iskazom ti potičeš mržnju prema srpskom narodu, pa bi bilo mudro da to prestaneš činiti, jer mržnja " rađa" mržnju. I govoriš neistine, ne možeš optužiti cijeli jedan narod za ono što čini, ili je činio, određen broj pripadnika tog naroda.nino90 wrote:to je narod koji prepricava i poducava svoju djecu iskrivljenom historijom/istorijom/povjest, sto kao rezultat stvara mrznju prema drugim narodima
Ne živim ja iluziji da će mržnja između naroda nestati dok Bog ne interveniše i ne odvoji "žito od kukolja", ali eto volio bih da se ta mržnja smanji, pa bih zato zamolio sve ljude da ne generaliziraju, da krivicu za određena zlodjela ne pripisuju cijelom jednom narodu, jer to nije istina, nisu srbi narod koji mrzi sve ostale narode, narodi ne mogu mrziti , mrziti mogu jedino ljudi a ljudi se mogu izjašnjavati kao pripadnici nekog naroda.
Neki su narodi morali da preispitaju svoj sistem obrazovanja kao i kulturu da uvide korijene i uzroke patoloske mrznje prema odredjenim rasnim, nacionalnim i vjerskim grupama.
U tom trazenju "iskupljenja" ti isti narodi su uvidjeli da obican radnik i seljak ne postaje zlocincem preko noci. On je u svom "normalnom" zivotu osoba koja se bavi poljoprivredom, radi u fabrici, podize djecu ...
U "nenormalnoj" fazi zivota istog, on postaje koljac, silovatelj i mucitelj i odlazi navece u krevet spavajuci snom pravednika. Da bi "normalan" covjek mogao da prezivi taj svoj "nenormalni" dio, u srpskom slucaju, pobrinuli su se SPC i srpska inteligencija.
Provlacenje kulta "nebeskog carstva", kroz vjerske ali i svjetovne knjige, kao duhovne teznje pravoslavnog Srbina, dobija se ekskluzivno pravo na raj, te afirmativna konverzija zlocinaca u heroje.
Konstantno ucenje djece na obavezu osvete za poraz na Kosovu polju, "tursko ropstvo", stvara male monstrume u potrazi za neprijateljima.
Kulturom slavljenja hajducije kroz epsku narodnu pjesmu, od medjunarodnog kriminalca trazenog u vise evropskih zemalja, dobije se nacionalni heroj u frontu odbrane srpstva od "mrske vatikansko-islamsko-masonske opasnosti".
Prihvatanjem fiktivnog, ali do u detalje opisanog nabijanja na kolac, kao historijske istine prezentovane kao takve od strane eminentnih srpskih knjizevnika ali i historicara, dobije se nabijanje bosnjacke 6-mjesecne bebe na bajonet.
Slavljenje knjige koja promovira genocid i etnicko ciscenje kao "najboljeg stiva u Serbalja", dovodi do "normalnog" napada na do-jucerasnjeg komsiju i istjerivanja njegove porodice iz kuce koju je do juce zijaretio.
Ucenje o agresiji na suverenu zemlju kao "odbranu srpstva od ustasko-fundamentalisticke napasti" ne moze proizvesti nista drugo nego buduce "normalne" koljace i silovatelje.
Nadam se da iz ovoga vidis da je nesto opasno truhlo u zemlji srpskoj. Da bi doslo do moralnog preporoda, SPC i srpska inteligencija moraju da pogledaju u mracne dubine svoje kulture i religije.
Ovakvo nesto se nece desiti jer bi se "previse" moralo zrtvovati.
Kolektivna nacionalna svijest nije na tom nivou, SPC se reformiranjem stavlja u "sekulariziran" polozaj, a SANU u poziciju da se njeni pogledi i odluke kriticki posmatraju.
Dakle, katarze nema i nece je biti jos zadugo, barem narednih 150 godina. Pojedini iz srpskog naroda mozda odluce da zive u "paralelnom" drustvu.
Mozda je to i najbolje ...
-
12wer
- Posts: 385
- Joined: 12/07/2013 17:16
#844 Re: Srpska proslost
Tripuju seGojeni H wrote:Yug wrote: Pa brate ima li sta u srpskoj proslosti da nije vezano za pusku i rat![]()
De malo o Tesli,Pupinu itdJa bih pitao, ali da se neko ne napne, jel' vam ovo nacin prepoznavanja ili samo dio turbo-kulture koje se eto kao zgrazavate?Great Cornholio wrote: Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, ...
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
- nosara
- Posts: 22695
- Joined: 30/03/2005 12:10
- Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
#845 Re: Srpska proslost
Gojeni H wrote: Konstantno ucenje djece na obavezu osvete za poraz na Kosovu polju, "tursko ropstvo", stvara male monstrume u potrazi za neprijateljima.
- Gojeni H
- Posts: 10228
- Joined: 28/04/2012 09:54
#846 Re: Srpska proslost
Dobro, skonto sam da si prevazisao smajlije. Hoce te jutjube k'o Severinu jeb.nosara wrote:Gojeni H wrote: Konstantno ucenje djece na obavezu osvete za poraz na Kosovu polju, "tursko ropstvo", stvara male monstrume u potrazi za neprijateljima.![]()
![]()
![]()
Nego, da se nisi pronasao negdje u tekstu, pa sad ides na nisko ulijetanje a-la-Hadzialagic?
-
radostan dan
- Posts: 27321
- Joined: 31/01/2010 20:26
- Location: madera
#847 Re: Srpska proslost
KARDASIJAN wrote:u pravu si,svi ste vi mali "malisani"radostan dan wrote:nisam ja nego mališan...The 51st State wrote:
drago mi je da si se prepozno u citiranoj recenici.
jesmo. oŠ da se upoznamo?
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#848 Re: Srpska proslost
Ne samo neki, svi narodi se moraju preispitati.Gojeni H wrote:
Neki su narodi morali da preispitaju svoj sistem obrazovanja kao i kulturu da uvide korijene i uzroke patoloske mrznje prema odredjenim rasnim, nacionalnim i vjerskim grupama.
-
Great Cornholio
- Posts: 11713
- Joined: 17/06/2010 23:40
#849 Re: Srpska proslost
Yuže tebra, napadaju na sa svih strana12wer wrote:Tripuju seGojeni H wrote:Yug wrote: Pa brate ima li sta u srpskoj proslosti da nije vezano za pusku i rat![]()
De malo o Tesli,Pupinu itdJa bih pitao, ali da se neko ne napne, jel' vam ovo nacin prepoznavanja ili samo dio turbo-kulture koje se eto kao zgrazavate?Great Cornholio wrote: Lažeš brate što se tiče ovog nacističkog pokolja u Kragujevcu, ...
Svako dobro ti želim, ali za Srbe bi bilo bolje da ih ne "braniš" na način na koji ih "braniš".
- CSKA
- Posts: 3628
- Joined: 20/02/2008 16:28
#850 Re: Srpska proslost
Unisticete koncept teme stare pet godina 
