Hamzevijski islam

[Joe McCarthy]

theTruePath wrote:Reci nam onda sta znas o njima? koji su stavovi Hamzevija koji ti se svidjaju? odbacivanje hadisa jel?

danas postoje tzv Kur´anije,slicni su po tome hamzevijama,odbijaju hadise,smatraju da se treba klanjati na vlastitom jeziku itd


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Dobar dio Hamzinog života je već opisan u ovom malom isječku, samo trebaš izbaciti one Robin Hoodesq gluposti u kojima je Hamza "se samo oblačio siromašno", "nikad nije jahao konja" niti "bacio opušak na travnjak" sa kojima se želi prokazati kao "dio raje". Hamza Orlović (Kulenović bi bilo preciznije, zato što njegova obitelj pripada kući Kulenovića a "Orlović" prezime su dobili zbog gradića koji je Hamzin djed dobio kao zaslugu za brz prelazak na Islam) je rođen u jednoj od tad najbogatijih porodica u Tuzlanskoj regiji, putavao je po Osmasnkom carstvu, imao je najbolje učitelje, trenere, najplemenitije konje i najbolje žene koje je srebro njegove porodice moglo kupiti ili iznajmiti na vrijeme.

Najvažnija stvar koja se treba primjetiti u Hamzinom učenju je u periodu u kojem je nastalo, za vrijeme odumiranja Gnostičke vjere Bosanske i širenja ne-tako formaliziranog Islama među Bošnjacima. Znači Hamza je rastao kad je postojala ogromna mržnja prema institucionaliziranoj vjeri zahvaljujući svim tim krstaškim armijama, Katoličkim inkvizicijama i sječanja na masakre koje je počinio naš zadnji retardirani kralj da bi se Vatikanskim pedofilima uvukao u nadi da će "krišćanska braća pomoć oko Turčina". Sa svim tim nedavnim lošim iskustvima Bošnjaci nisu željeli (za razliku od današnjih izroda) se ponovo baciti u istu korumpiranu teokratsku mašineriju od koje su toliko patili samo nekoliko desetljeća ranije, Hamzevije i desetine nezapamćenih (od ovih Hamzevije su jedine preživjele stotinama godina i dalje utjecale na rast teološke svijesti Bošnjaka) alternativnih "folk Islama" su nastale kao reakcija na tu daleko sržnu frustraciju koja je postojala među Bošnjacima.

To ukratko znači da u Hamzevijskom Islamu definisana uloga svećenika niti svečenićke klase ne postoji, bilo ko, bez obzira na svoje korijene može postati "Vođom/Imamom" Hamzevijskih grupa ukoliko bi imao dovoljno znanja, novca, moći i najvažnije karizme. Nije bilo nepotrebne parazitske klase koja nemože funkcionirati bez "stalnih donacija" i žrtvovanja mladih života apsulutno nepotrebnom zanatu Imama kroz silnu bezkorsnu edukaciju koja nesluži ničemu u stvarnom svijetu.

Sada uniformno Hamzevijsko učenje nije baš postojalo dugo, nakon smrti Osnivača Hamzevije su bile više kao "open source platforma" za razne škole misli i Islama, među Hamzevijama su bila militaristička bratstva i plačenićke bande (Nepobjedivo/nepobjieđeno Sunce je najpoznatije)čije su usluge najviše koristile lokalne velike Kuće u pograničnim regijama i kad bi bilo nekih većih pobuna do žešćih tree hugger pacifista koji su prakticirale rani vid neke verzije života u komunama i komunizma vjerujući "da sve se treba dijeliti sem usana voljenih" (hvala na Mađarima da su se pobrinuli za ove crvene p*zde u 1690im) dok je većina pripadala bratstvima koja su sljedila neku "zlatnu sredinu". Dok su Hamzevijske škole bile više različite nego slične sve su dijelile neke osnove na kojima su te škole misli građene; odbijanje Hadisa kao novotorija, klanjanje na domaćem-Bosanskom jeziku je jedini način da se razumje srž Pokornosti, samounaprjeđivanjem svojeg tijela i uma je jedini način da se približiš Bogu i da je jedini način za samo unaprijeđivanje konflikt, bilo perom ili mačem (većinom slučajeva zadnjim) konflikt mora postojat da bi čovijek i civilizacija napredovali i približavali se Bogu.

U kratko: Hamzevijske škole i učenja su bila više izložena pravilima slobodnog tržištima, rastla ili raspadala su se zbog njihove koristnosti i ideja a ne zbog suspenzije morala i razuma.

Idealno Hamzevijsko društvo se može podijeliti na tri dijela piramide koja su neophodna za stabilno, zdravo i jako društvo (nešto od ovih teorija dolazi iz historijskih izvora a nešto iz mojih ličnih obzervacija)
PRVO i možda najvažnije (kao i u tradicionalnom Islamu): Kult uvijekrastuće-šireće Imperijalne države i da se sva žrtva za nju nagrađuje dodatnim previlegijama i nagradama na ovom i onom svijetu.
DRUGO: Konstantna zaliha "V/H-ođa" sa novim idejama i idealima koji osvježavaju postojeću "zajedničku misao" nisu u nekoj većoj kontradikciji sa drugim već prihvaćemin učenjima, koji dolaze na to mjesto prema ČISTIM ZASLUGAMA, a ne po rođenju tetkama i dajdžama itd. Znači meritokratija u najčišćem obliku.
TREĆE: Socijalni ugovor koji ovisi od škole do škole i veoma je povezan sa prvim djelom.

Za sve izvore i detaljnije informacije imate PP

Za moderatore: Nerazumjem vaš razlog zašto je prošla tema o Hamzevijama bila zatvorena kad 70% tema na klixu počinje copy pastom iz nekog izvora. Ako neželite da ponovo otvorite temu, molim Vas da ovu ostavite otvorenu za diskusije, unaprijed hvala.

[theTruePath]

Koje bolan diskusije o religiji na podforumu Historije-Istorije-Povijesti, kada ni samu temu ne znaš smjestiti gdje treba. Islam jeste najbolji, ali vi koji sebi dajete za pravo da ga tumačite , to sigurno niste . Ali hajde... nadoći ćete i vi jednom insallah.

Daj procitaj jos jednom temu pa skontaj se jesil uopste cuo za hamzevijski islam

[Nekako s proljeća]

Miran.

[theTruePath]

Miran.

sta miran?

[asurbanipal]

Dobar dio Hamzinog života je već opisan u ovom malom isječku, samo trebaš izbaciti one Robin Hoodesq gluposti u kojima je Hamza "se samo oblačio siromašno", "nikad nije jahao konja" niti "bacio opušak na travnjak" sa kojima se želi prokazati kao "dio raje". Hamza Orlović (Kulenović bi bilo preciznije, zato što njegova obitelj pripada kući Kulenovića a "Orlović" prezime su dobili zbog gradića koji je Hamzin djed dobio kao zaslugu za brz prelazak na Islam) je rođen u jednoj od tad najbogatijih porodica u Tuzlanskoj regiji, putavao je po Osmasnkom carstvu, imao je najbolje učitelje, trenere, najplemenitije konje i najbolje žene koje je srebro njegove porodice moglo kupiti ili iznajmiti na vrijeme.

Najvažnija stvar koja se treba primjetiti u Hamzinom učenju je u periodu u kojem je nastalo, za vrijeme odumiranja Gnostičke vjere Bosanske i širenja ne-tako formaliziranog Islama među Bošnjacima. Znači Hamza je rastao kad je postojala ogromna mržnja prema institucionaliziranoj vjeri zahvaljujući svim tim krstaškim armijama, Katoličkim inkvizicijama i sječanja na masakre koje je počinio naš zadnji retardirani kralj da bi se Vatikanskim pedofilima uvukao u nadi da će "krišćanska braća pomoć oko Turčina". Sa svim tim nedavnim lošim iskustvima Bošnjaci nisu željeli (za razliku od današnjih izroda) se ponovo baciti u istu korumpiranu teokratsku mašineriju od koje su toliko patili samo nekoliko desetljeća ranije, Hamzevije i desetine nezapamćenih (od ovih Hamzevije su jedine preživjele stotinama godina i dalje utjecale na rast teološke svijesti Bošnjaka) alternativnih "folk Islama" su nastale kao reakcija na tu daleko sržnu frustraciju koja je postojala među Bošnjacima.

To ukratko znači da u Hamzevijskom Islamu definisana uloga svećenika niti svečenićke klase ne postoji, bilo ko, bez obzira na svoje korijene može postati "Vođom/Imamom" Hamzevijskih grupa ukoliko bi imao dovoljno znanja, novca, moći i najvažnije karizme. Nije bilo nepotrebne parazitske klase koja nemože funkcionirati bez "stalnih donacija" i žrtvovanja mladih života apsulutno nepotrebnom zanatu Imama kroz silnu bezkorsnu edukaciju koja nesluži ničemu u stvarnom svijetu.

Sada uniformno Hamzevijsko učenje nije baš postojalo dugo, nakon smrti Osnivača Hamzevije su bile više kao "open source platforma" za razne škole misli i Islama, među Hamzevijama su bila militaristička bratstva i plačenićke bande (Nepobjedivo/nepobjieđeno Sunce je najpoznatije)čije su usluge najviše koristile lokalne velike Kuće u pograničnim regijama i kad bi bilo nekih većih pobuna do žešćih tree hugger pacifista koji su prakticirale rani vid neke verzije života u komunama i komunizma vjerujući "da sve se treba dijeliti sem usana voljenih" (hvala na Mađarima da su se pobrinuli za ove crvene p*zde u 1690im) dok je većina pripadala bratstvima koja su sljedila neku "zlatnu sredinu". Dok su Hamzevijske škole bile više različite nego slične sve su dijelile neke osnove na kojima su te škole misli građene; odbijanje Hadisa kao novotorija, klanjanje na domaćem-Bosanskom jeziku je jedini način da se razumje srž Pokornosti, samounaprjeđivanjem svojeg tijela i uma je jedini način da se približiš Bogu i da je jedini način za samo unaprijeđivanje konflikt, bilo perom ili mačem (većinom slučajeva zadnjim) konflikt mora postojat da bi čovijek i civilizacija napredovali i približavali se Bogu.

U kratko: Hamzevijske škole i učenja su bila više izložena pravilima slobodnog tržištima, rastla ili raspadala su se zbog njihove koristnosti i ideja a ne zbog suspenzije morala i razuma.

Idealno Hamzevijsko društvo se može podijeliti na tri dijela piramide koja su neophodna za stabilno, zdravo i jako društvo (nešto od ovih teorija dolazi iz historijskih izvora a nešto iz mojih ličnih obzervacija)
PRVO i možda najvažnije (kao i u tradicionalnom Islamu): Kult uvijekrastuće-šireće Imperijalne države i da se sva žrtva za nju nagrađuje dodatnim previlegijama i nagradama na ovom i onom svijetu.
DRUGO: Konstantna zaliha "V/H-ođa" sa novim idejama i idealima koji osvježavaju postojeću "zajedničku misao" nisu u nekoj većoj kontradikciji sa drugim već prihvaćemin učenjima, koji dolaze na to mjesto prema ČISTIM ZASLUGAMA, a ne po rođenju tetkama i dajdžama itd. Znači meritokratija u najčišćem obliku.
TREĆE: Socijalni ugovor koji ovisi od škole do škole i veoma je povezan sa prvim djelom.

Za sve izvore i detaljnije informacije imate PP

Da malo oživimo ovu interesantnu temu i tematiku, koja jeste i treba biti historijska...

Prema priči jednog prijatelja iz okoline Tuzle, koji zna dosta o Hamzevijama, zanimljivo je njegovo izlaganje o progonu Hamzevija, čija je najveća koncetracija bila u istočnoj Bosni. Navodno, po njegovim riječima, prilikom progona Hamzevija, osmanskoj vojsci su pomagali i doseljeni Vlasi. Zahvaljujući tome, Vlasi od osmanskih vlasti dobijaju komad zemlje koji se danas nalazi u Vlasenici i njenoj okolini, po čemu je i sama Vlasenica dobila taj naziv.

Inače, kada su u pitanju Hamzevije, dosta stvari je i dan-danas obavijeno velom tajne. Ima tu dosta usmenih predanja, koja iako manje relevantna spadaju među historijske izvore, kao i mitologizacije hamzevijskog pokreta, kao i samog lika i djela vođe ovog pokreta, koji predstavlja jednu osobenost na ovim prostorima. Naravno, postoje i pisani izvori i dokumenti koji nam "škrto" govore o Hamzevijama...


Hamza Bali Bošnjak (Bosnali Hamza Bali, Hamza Bali Bosnawi, Hamza bey, Hamza-havadžesi, Hace Hamza, doktor) uhapšen je 19. zu'l-hidždže 980. (ili 22. aprila 1573. po miladi/rođenju 'Isa'a a.s.), a tajno pogubljen 4. safera 981. po hidžri (ili 6. juna 1573.), u jednoj od Isanbulskih tamnica. Prema svim relevantnim podacima, Hamzi Baliju je odsječena glava dok je iz svoje ćelije izvođen na izvršenje kazne na koju je osuđen, kamenovanje do smrti.
Iste noći, navodno, izvršena je smrtna kazna i nad četrdeset njegovih bliskih prijatelja i učenika, ne računajući jednoga koji je, prema 'Ata'iju, vidjevši kako mu šejh pada, uzeo nož i zaklao sam sebe, i tako - veli jedan od izvjestitelja koji govore o ovom događaju - sebe kurban učinio svome šejhu. Gotovo istovjetne izvještaje prenose svi savremeni zapadni izvjestitelji, pa tako jedan tvrdi da je 'janjičar, prostrijevši se pred Hamzine noge, prerezao sebi grkljan', drugi ide i dalje navodeći riječi koje je učenik izgovorio presjecajući svoje grlo, 'Kada je učitelj mrtav, nema smisla da učenik živi !' Jedan diplomatski izaslanik u Istanbulu izjavljuje:

"Smrt ovoga svetog čovjeka(Hamza Balija) postala je još znamenitijom gestom jednog janjičara, njegova pristalice, koji je bio prisutan kada su ga pogubili i koji ga je vidio kako umire postojan u svome uvjerenju, pa je, ponijet neobuzdanim žarom, uskliknuo da i on hoće da umre i svojom smrću postane vječni svjedok, pred cijelim svijetom, nevinosti svoga učitelja. Izgovorivši ove riječi, on sebi sruči nož u grlo, ne prestajući ljubiti mrtvačeve noge."

Prema svemu sudeći, Hamza Bali je pogubljen u tajnosti. Razloge za odabir takvog načina izvršenja smrne kazne nad legalno optuženim "krivovjercem, raskolnikom i prekrštiteljem zakona", jedna skupina izvjestitelja vidi u tvrdnji da je najava pogubljenja Hamza Balija bila propraćena masovnim okupljanjem naroda na Istanbulskom atmejdanu (trgu ispred vjerovatno najpoznatije sultan Ahmed-hanove džamije), s namjerom oslobađanja popularnog i omiljenog šejha i njegovih četrdeset najodanijih derviša, a prema drugoj, dovođenjem naroda da gleda izvršenje smrtne kazne nad navodnim otpadnikom od vjere, kamenovanjem (kaznom koja je prema islamskom vjerozakonu predviđena za potpunu drugu vrstu kršenja vjerskih zakona). Dakle, s jedne strane, izbjegavajući izvršenje prethodne presude kamenovanjem do smrti, kazna nad Hamza Balijem izvršena je u mraku tamničkog hodnika, potajno, zbog straha od moguće pobune njegovih sljedbenika okupljenih na Istanbulskom atmejdanu, bilo silom dovedenih da se primjerom osvjedoče u riješenost Porte da se suprostavi njihovom šejhu i učenju, ili svojom voljom okupljenih u namjeri da oslobode svoga učitelja, stavlja velik znak pitanja i čuđenja na ovaj događaj. Uz to, nije bez značaja romaneskna epizoda samoubistva jednog od učenika, koja nije bez primjera u ranijoj historiji...

[nemampojma0]

Pozdravljam diskusiju o ovoj temi,jer je jedna od mnogih o kojima muslimani,a posebno Bosnjaci malo znaju.Vecina onog autohtonog bosnjackog sto nije odgovaralo carevinama koje su imale vlast nad BiH je ukidano,brisano i zabranjivano da se toga i sjecamo.

Hamza-dede Orlovic je zapravo osnivac hamzevijskog reda,a tekija mu se nalazila u Konjevic-polju.Hamza Bali je njegov unuk,koji je kao i njegov djed iz politickih razloga bio optuzen za herezu,koja nikad nije dokazana.Samo se njihovo ucenje karakterisalo kao hereza i to generalisuci cijelo ucenje,bez izdvajanja i dokazivanja "spornih" dijelova njihovog vjerovanja.
Turska carevina se bojala njihovog djelovanja,koje je sve vise uzivalo podrsku kod Bosnjaka.Govorim o politickom i drustvenom angazmanu sejha Orlovica i njegovih uccenika.Turcima je trebalo kroz duhovnu vlast da sacuvaju i svjetovnu vlast i stoga su unistavali sve ono sto se nije uklapalo u njihov format.Nesto slicno sto danas imamo kad su u pitanju vehabijska tumacenja vjere,putem kojih se u pojedinim drzavama na vlasti odrzavaju odredjene strukture.
Tadasnja vlast,koju nakon smrti Sulejmana Zakonodavca,preuzimaju spletkarosi u Stambolu se okomila na njih zbog kritika i poteza usmjerenih protiv takve vlasti.Takva vlast,kao i svaka nepravedna vlast,uvijek pronadje onog ko ce odraditi ono sto vlasti treba,a posto se radilo o Bosnjacima,nasli su Bosnjaka koji ce to za njih odraditi,u liku Hasana Pruscaka.Uvijek su postojali i postoje kod nas oni koji rado prihvataju sluganski odnos spram drugih,a na stetu svojih.
Sto se tice hamzevijskog vjerskog nauka on je najslicniji bektasijskom tarikatu.Hamzevije nisu pripadale ulemanskim tarikatima,vec su bili "narodni tarikat" ili bolje reci vojnicki tarikat,kao sto su uostalom i janjicari svi odreda bili bektasije.

[Tvrtko II Kotromanić]

nema tu autohtonog bosnjackog, turskog ili cega vec
islam je islam
hvala lijepo ali ne trebaju islamu ni hamzevije ni bektasije (pitanje je koliko su oni zapravo i muslimani uopste)

[asurbanipal]

hvala lijepo ali ne trebaju islamu ni hamzevije ni bektasije (pitanje je koliko su oni zapravo i muslimani uopste)

Htio ti ili ne htio i Hamzevije i Bektašije, su kao i Nakšibendije, Rufaije, Halvetije, Mevlevije, Bajramije, dio bosanske hisotorije ili povijesti...

[Tvrtko II Kotromanić]

hvala lijepo ali ne trebaju islamu ni hamzevije ni bektasije (pitanje je koliko su oni zapravo i muslimani uopste)

Htio ti ili ne htio i Hamzevije i Bektašije, su kao i Nakšibendije, Rufaije, Halvetije, Mevlevije, Bajramije, dio bosanske hisotorije ili povijesti...

naravno, to nije sporno uopste
mada ja licno, ne bih u isti kos stavljao hamzevije i bektasije sa ostalim (hmmm mainstream?) derviskim tarikatima

[Baton_Ilirski]

Koliko godina je otprilike bio aktivan pokret u Bosni, jer kako vidim u gore navedenom, uz sejha su pogubljeni i njegovi bliski saradnici (par desetina njih) a u Istanbulu pogubljenju su prisustovali ili su barem trebali prisustovati mnogobrojni sljedbenici pokreta..dakle u kojem vremenskom periodu su uspjeli se razviti do tih razmjera, posto se iz gore navedenog vidi da se uopce nije radilo o neuredjenom pokretu?

[nemampojma0]

Sirenje,organizovanje i razvijanje pokreta je islo prilicno brzo bas iz razloga nezadovoljstva Bosnjaka odnosom centralnih vlasti prema Bosni.A i trajao je,iako je svo vrijeme bio gusen,u prilog tome govori ga je 50 godina nakon Hamza dede Orlovica,pogubljen Hamza Bali.Znaci trajalo je to.
Nikako ne mogu da se otmem dojmu da su Hamzevije preteca Husein kapetana.I oni i Husein kapetan su slika i prilika cestitih Bosnjaka,hrabri,ponosni,bore se za pravdu,bore se za Bosnu,znaju ko su i sta hoce.Postoji ta jedna nit koja povezuje sve Bosnjake do danasnjih dana,a to je onaj bosanski inat.

[Opetja033]

hvala lijepo ali ne trebaju islamu ni hamzevije ni bektasije (pitanje je koliko su oni zapravo i muslimani uopste)

Htio ti ili ne htio i Hamzevije i Bektašije, su kao i Nakšibendije, Rufaije, Halvetije, Mevlevije, Bajramije, dio bosanske hisotorije ili povijesti...

naravno, to nije sporno uopste
mada ja licno, ne bih u isti kos stavljao hamzevije i bektasije sa ostalim (hmmm mainstream?) derviskim tarikatima

I ne samo to, nego u kojoj su mjeri dio bosanske historije Hamzevije i Bektasije a u kojoj su mjeri dio iste historije Naksibendije, Mevlevije, Kaderije. Ova zadnja tri pomenuta tarikata su ostavila neuporedivo veci trag i uticaj pojedinacno nego prva dva zajedno.
I isto tako ne vidim nikakvu teolosku dodirnu tacku izmedju Hamzevija i Bektasija niti znam i za jednog autora koji ih dovodi u vezu. Volio bih vidjeti izvore za te tvrdnje.
Na kraju-daleko je od istine da su "svi redom janjicari bili bektasije". Naprotiv, nije ni vecina janjicari pripadala bektasijama a kamoli svi. U Bosni gotovo da nije bilo bektasija medju domacim janjicarima.

[Tvrtko II Kotromanić]

upravo tako, bektasija je mnogo vise (sto se da vidjet i danas) bilo u Albaniji (tamo im je sad i centar, nakon progona iz Turske...

ma ne znam koliko ovo uopste ima veze sa Islamom (ova tema)
hereza ko hereza, da se pokrenula u Dzibutiju il Bosni isto je

[asurbanipal]

I ne samo to, nego u kojoj su mjeri dio bosanske historije Hamzevije i Bektasije a u kojoj su mjeri dio iste historije Naksibendije, Mevlevije, Kaderije. Ova zadnja tri pomenuta tarikata su ostavila neuporedivo veci trag i uticaj pojedinacno nego prva dva zajedno.
I isto tako ne vidim nikakvu teolosku dodirnu tacku izmedju Hamzevija i Bektasija niti znam i za jednog autora koji ih dovodi u vezu. Volio bih vidjeti izvore za te tvrdnje.
Na kraju-daleko je od istine da su "svi redom janjicari bili bektasije". Naprotiv, nije ni vecina janjicari pripadala bektasijama a kamoli svi. U Bosni gotovo da nije bilo bektasija medju domacim janjicarima.

Na prostoru Zahumlja - Huma (Hercegovina) najstariji red je bektašijski. Posadu tvrđave Blagaj od 1463. god. činili su janjičari. Bila je to najstarija muslimanska zajednica u dolini Neretve. Oni nisu bili Turci, nego su potjecali sa prostora gdje se govorila jedna od verzija južnoslavenskih jezika. Znači, domaći su ljudi (Slaveni). Bektašije su njegovale vojničke vještine i duh viteštva (futuvvet). Bektašijski baba bio je prvi vojni islamski predvodnik u vojnim obavezama. Mihrab džamije na Šćepan-gradu je amanet dervišima i simpatizerima tarikata, kako u Mostaru, tako i u BiH. To je manevijetski vasijjet Hadži Bektaš Velije k.s. Bektašijske babe su imale u svojim pravima pravo da istaknute branitelje nazivaju titulama kao kahriman, gazi, deli i sl. Ovu praksu će kasniji sultani ozvaničiti i postat će oficijelna titula kao: Gazi Isa-beg, Gazi Husrev-beg, Gazi Topal Osman-paša, Deli Ahmet, Deli Alija.

Bektašije su red koji se među prvima pojavio, preko pripadnika osmanske vojske i bektašijskih šejhova (baba) koji su obnašali dužnost imama među posadnicima tvrđave. Sami ksenotaf Sari Saltuk-dede, koji je bio jedan od autoriteta u ovom redu nam to potvrđuje. U BiH bektašije su intezivno prisutne od 15.- 17. vijeka u mnogim gradovima sa svojim tekijama. Pojačano prisustvo osjetno je i u 19. vijeku, kada među njihovim pjesnicima nalazimo jednog sa mahlasom Bosnewi. Mada tipičan vojnički red, uspio je razviti bogatu i brojnu vlastitu tekijsku književnost i pjesništvo. U BiH je posljednji bektašijski šejh umro sredinom 20. vijeka.

Prihvatanjem islama dobri Bošnjani, nastavili su njegovati "kult" planinskih visova, pećina i izvora, što je dio naše duhovnosti. Upravo na ovakvim lokalitetima nalaze se najstarija i najpoznatija dovišta koja dijelimo na erdeleska (Hidrelezi, jurjevdanska, Rozi Hidr, 6. maj) i Aliđunska (2. avgust), što je nesumnjivo utjecaj bektašija. U Hercegovini su se npr. učile kišne molitve (dove) nakon posjete šehidskim mezrarjima ili turbetima. Također, u BiH je postojala i dan-danas u mnogim tekijama postoji tradicija obilježavanja Sultan Nevruza, što je zasluga bektašija. Govoriti o historiji saza u BiH je nemoguće a ne spomenuti bektašije. Zanimljiv je i njihov značaj kroz medicinu. Kao lijek su koristili biljku zvana "Hazreti Fatimina ruka". Ova biljka je neki korijen koji asocira na oblikom na ruku, a davala se ženama pri trudovima i teškim porodima. U Hercegovini su je imale mnoge kuće, ali sad je skoro izumrla.

Ne treba zaboraviti ni značaj drugih tarikata. Mevlevije su ovdje prisutne od 16. vijeka. U Mostaru se npr. od 1601. godine u džamiji Derviš-paše Bajezidagića u Podhumu, čitala i tumačila Mesnevija. Ona je ozvaničena Bajezidagićevom vakufnamom iz gore spomenute godine. Mesnevija je ušla među obične građane Mostara i doprinijela stvaranju jakog pjesničkog ispoljavanja. Mostar je dao našoj bosansko-hercegovačkoj stvarnosti više od 60 pjesnika. Mostar je postao jaka intelektualna baza, što će dovesti do krilatice: "U Mostaru ne govori da si učen !"

Od ostalih tarikata treba izdvojiti Halvetije, koje su u BiH djelovale od 16. -19. vijeka, a u Blagaju se javljaju krajem 16. vijeka. Halvetije su pravi procvat doživjele pod šejhom Zijauddin Ahmet ef. Mujezinovićem (Milavićem) koji je izvršio generalnu obnovu tekije. Halvetije u BiH su pripadale uglavnom džemalijskom kolu.
Kadirije se u BiH javljaju tokom 15. vijeka, a svoj zamah doživljavaju u 17. vijeku. U BiH su djelovala dva kola: rezaki i ešrafi. Unutar reda se razvila bogata tekijska književnost i pjesništvo. U Blagaju je ovaj tarikat djelovao od kraja 18. vijeka do prve četvrtine 20. vijeka. U našem periodu ovaj red je doživio renesansu, što je plod rada rahmetli šejh Zakira Bektića iz Sarajeva. U zadnjoj četvrtini 20. vijeka u BiH ogroman doprinos na kvalitetu tesavvufsko-tarikatskog življenja dao je kadirijski šejh h. Fejzulah ef. Hadžibajrić iz Sarajeva.

Ne treba zaboraviti ni Bajramije, kao i danas najzastupljeniji tarikat Nakšibendija...

A sad se vratimo na temu...

[Max Bunker]

Odlična tema i ne vidim zašto se neko gore ima ljutiti.

Koga zanima više o hamzevijama, neka nabavi sebi knjigu od Derviša Sušića "Čudnovato" u kojoj može pročitati o temeljima njihove filozofije, pošto je knjiga posvećena baš hamzevijama i Hamzi dedi Orloviću.
Da sada ne tražim u knjizi jer sam kratak sa vremenom ali oni su bili protiv institucionalnog islama (smatrali su da između Boga i čovjeka nema nikoga) i protiv vlasti i bilo kojeg državnog uređenja (ako stignem, baš ću pročitati da ponovim gradivo pa ovdje napisati tačno kako im se temeljila filozofija).
Inače, Derviš Sušić je direktni potomak Hamza-dede Orlovića a pored njega i nana Fata Orlović je isto tako direktni potomak Hamza dede.

[Stoner]

oni su bili protiv institucionalnog islama (smatrali su da između Boga i čovjeka nema nikoga) i protiv vlasti i bilo kojeg državnog uređenja .

Uf, ovo mi se sviđa.

[Tvrtko II Kotromanić]

kakav je to institucionalni islam koji postavlja nekog izmedju covjeka i Boga?

[Max Bunker]

kakav je to institucionalni islam koji postavlja nekog izmedju covjeka i Boga?

Da ne treba hodža i slično (spominje se dio gdje on promišlja da li da vodi džumu jer je ipak on hamzevija ali na kraju prihvata i čak ga je to osililo pa opet govori kako mu to hamzevijska kultura ne dozvoljava i sl.).

Uglavnom, ko hoće da sazna nešto više o hamzevijama, toplo mu preporučujem ovu knjigu jer ima dosta detalja i informacija o njima, koje mogu poslužiti kao osnova i temelj za neku dalju analizu ili istraživanje o njima (meni interesantno je to da ih je dokrajčio Mehmed-paša Sokolović).

[Opetja033]

kakav je to institucionalni islam koji postavlja nekog izmedju covjeka i Boga?

Da ne treba hodža i slično (spominje se dio gdje on promišlja da li da vodi džumu jer je ipak on hamzevija ali na kraju prihvata i čak ga je to osililo pa opet govori kako mu to hamzevijska kultura ne dozvoljava i sl.).

Uglavnom, ko hoće da sazna nešto više o hamzevijama, toplo mu preporučujem ovu knjigu jer ima dosta detalja i informacija o njima, koje mogu poslužiti kao osnova i temelj za neku dalju analizu ili istraživanje o njima (meni interesantno je to da ih je dokrajčio Mehmed-paša Sokolović).

Stani covjece, ne mozes preporucivati i uzimati roman kao izvor ili argument u historijskoj raspravi. Isto kao da uzimas "Gorski Vijenac" ili "Na Drini cuprija". Nema nikakvog smisla niti bilo kakve tezine. Uzimas za primjer fiktivnog Hamzeviju iz romana kao argument za nesto. Ne ide to tako.

Urjan Kukavica je prije par godina napisao dobru i strucnu knjigu (a ne roman) o Hamzevijama. Toplo preporucujem da je procitate.

@Asurbanipal dobar komentar, naravno ne slazem se sa svim sto si napisao ali odgovoricu kasnije.

[Max Bunker]

Stani covjece, ne mozes preporucivati i uzimati roman kao izvor ili argument u historijskoj raspravi. Isto kao da uzimas "Gorski Vijenac" ili "Na Drini cuprija". Nema nikakvog smisla niti bilo kakve tezine. Uzimas za primjer fiktivnog Hamzeviju iz romana kao argument za nesto. Ne ide to tako.

Urjan Kukavica je prije par godina napisao dobru i strucnu knjigu (a ne roman) o Hamzevijama. Toplo preporucujem da je procitate.

@Asurbanipal dobar komentar, naravno ne slazem se sa svim sto si napisao ali odgovoricu kasnije.

Hvala za ovo boldirano, kao na informaciji.
Mislim da sama knjiga koju ja spominjem itekako može poslužiti jer je napisana od strane direktnog potomka Hamza-dede i dosta toga je u njihovoj porodici i sačuvano do danas.

[Opetja033]

Stani covjece, ne mozes preporucivati i uzimati roman kao izvor ili argument u historijskoj raspravi. Isto kao da uzimas "Gorski Vijenac" ili "Na Drini cuprija". Nema nikakvog smisla niti bilo kakve tezine. Uzimas za primjer fiktivnog Hamzeviju iz romana kao argument za nesto. Ne ide to tako.

Urjan Kukavica je prije par godina napisao dobru i strucnu knjigu (a ne roman) o Hamzevijama. Toplo preporucujem da je procitate.

@Asurbanipal dobar komentar, naravno ne slazem se sa svim sto si napisao ali odgovoricu kasnije.

Hvala za ovo boldirano, kao na informaciji.
Mislim da sama knjiga koju ja spominjem itekako može poslužiti jer je napisana od strane direktnog potomka Hamza-dede i dosta toga je u njihovoj porodici i sačuvano do danas.

Drug, nemoj mi zamjeriti sto ti uporno kontriram po ovom pitanju ali jednostavno je nedopustivo da se u ovakvim diskusijama beletristika koristi kao izvor i argument. Ni u jednom naucnom djelu iz historije ti to ne bi proslo, ma ko da je pisac.

Ova druga knjiga bude uvijek na sajmovima, siguran sam da ce biti i sada na Zimskom Sajmu u Skenderiji. Potrebno je nesto predznanja iz oblasti sufizma da bi se mogla u potpunosti shvatiti ali nista strasno. Temeljito je fakat obradjeno. Vise informacija mozes procitati na ovom linku:
http://www.rtvtk.ba/index.php?option=co ... Itemid=176

Uglavnom ne postoje nikakve veze izmedju bektasija i hamzevija, teoloski se razlikuju i uopce ne poticu sa istog izvora.

[Opetja033]

I ne samo to, nego u kojoj su mjeri dio bosanske historije Hamzevije i Bektasije a u kojoj su mjeri dio iste historije Naksibendije, Mevlevije, Kaderije. Ova zadnja tri pomenuta tarikata su ostavila neuporedivo veci trag i uticaj pojedinacno nego prva dva zajedno.
I isto tako ne vidim nikakvu teolosku dodirnu tacku izmedju Hamzevija i Bektasija niti znam i za jednog autora koji ih dovodi u vezu. Volio bih vidjeti izvore za te tvrdnje.
Na kraju-daleko je od istine da su "svi redom janjicari bili bektasije". Naprotiv, nije ni vecina janjicari pripadala bektasijama a kamoli svi. U Bosni gotovo da nije bilo bektasija medju domacim janjicarima.

Na prostoru Zahumlja - Huma (Hercegovina) najstariji red je bektašijski. Posadu tvrđave Blagaj od 1463. god. činili su janjičari. Bila je to najstarija muslimanska zajednica u dolini Neretve. Oni nisu bili Turci, nego su potjecali sa prostora gdje se govorila jedna od verzija južnoslavenskih jezika. Znači, domaći su ljudi (Slaveni). Bektašije su njegovale vojničke vještine i duh viteštva (futuvvet). Bektašijski baba bio je prvi vojni islamski predvodnik u vojnim obavezama. Mihrab džamije na Šćepan-gradu je amanet dervišima i simpatizerima tarikata, kako u Mostaru, tako i u BiH. To je manevijetski vasijjet Hadži Bektaš Velije k.s. Bektašijske babe su imale u svojim pravima pravo da istaknute branitelje nazivaju titulama kao kahriman, gazi, deli i sl. Ovu praksu će kasniji sultani ozvaničiti i postat će oficijelna titula kao: Gazi Isa-beg, Gazi Husrev-beg, Gazi Topal Osman-paša, Deli Ahmet, Deli Alija.

Bektašije su red koji se među prvima pojavio, preko pripadnika osmanske vojske i bektašijskih šejhova (baba) koji su obnašali dužnost imama među posadnicima tvrđave. Sami ksenotaf Sari Saltuk-dede, koji je bio jedan od autoriteta u ovom redu nam to potvrđuje. U BiH bektašije su intezivno prisutne od 15.- 17. vijeka u mnogim gradovima sa svojim tekijama. Pojačano prisustvo osjetno je i u 19. vijeku, kada među njihovim pjesnicima nalazimo jednog sa mahlasom Bosnewi. Mada tipičan vojnički red, uspio je razviti bogatu i brojnu vlastitu tekijsku književnost i pjesništvo. U BiH je posljednji bektašijski šejh umro sredinom 20. vijeka.

Prihvatanjem islama dobri Bošnjani, nastavili su njegovati "kult" planinskih visova, pećina i izvora, što je dio naše duhovnosti. Upravo na ovakvim lokalitetima nalaze se najstarija i najpoznatija dovišta koja dijelimo na erdeleska (Hidrelezi, jurjevdanska, Rozi Hidr, 6. maj) i Aliđunska (2. avgust), što je nesumnjivo utjecaj bektašija. U Hercegovini su se npr. učile kišne molitve (dove) nakon posjete šehidskim mezrarjima ili turbetima. Također, u BiH je postojala i dan-danas u mnogim tekijama postoji tradicija obilježavanja Sultan Nevruza, što je zasluga bektašija. Govoriti o historiji saza u BiH je nemoguće a ne spomenuti bektašije. Zanimljiv je i njihov značaj kroz medicinu. Kao lijek su koristili biljku zvana "Hazreti Fatimina ruka". Ova biljka je neki korijen koji asocira na oblikom na ruku, a davala se ženama pri trudovima i teškim porodima. U Hercegovini su je imale mnoge kuće, ali sad je skoro izumrla.

Ne treba zaboraviti ni značaj drugih tarikata. Mevlevije su ovdje prisutne od 16. vijeka. U Mostaru se npr. od 1601. godine u džamiji Derviš-paše Bajezidagića u Podhumu, čitala i tumačila Mesnevija. Ona je ozvaničena Bajezidagićevom vakufnamom iz gore spomenute godine. Mesnevija je ušla među obične građane Mostara i doprinijela stvaranju jakog pjesničkog ispoljavanja. Mostar je dao našoj bosansko-hercegovačkoj stvarnosti više od 60 pjesnika. Mostar je postao jaka intelektualna baza, što će dovesti do krilatice: "U Mostaru ne govori da si učen !"

Od ostalih tarikata treba izdvojiti Halvetije, koje su u BiH djelovale od 16. -19. vijeka, a u Blagaju se javljaju krajem 16. vijeka. Halvetije su pravi procvat doživjele pod šejhom Zijauddin Ahmet ef. Mujezinovićem (Milavićem) koji je izvršio generalnu obnovu tekije. Halvetije u BiH su pripadale uglavnom džemalijskom kolu.
Kadirije se u BiH javljaju tokom 15. vijeka, a svoj zamah doživljavaju u 17. vijeku. U BiH su djelovala dva kola: rezaki i ešrafi. Unutar reda se razvila bogata tekijska književnost i pjesništvo. U Blagaju je ovaj tarikat djelovao od kraja 18. vijeka do prve četvrtine 20. vijeka. U našem periodu ovaj red je doživio renesansu, što je plod rada rahmetli šejh Zakira Bektića iz Sarajeva. U zadnjoj četvrtini 20. vijeka u BiH ogroman doprinos na kvalitetu tesavvufsko-tarikatskog življenja dao je kadirijski šejh h. Fejzulah ef. Hadžibajrić iz Sarajeva.

Ne treba zaboraviti ni Bajramije, kao i danas najzastupljeniji tarikat Nakšibendija...

A sad se vratimo na temu...

Ukratko cu ti odgovoriti.
Prvo cemo krenuti sa Sari Saltukom: kao prvo uopce nije sigurno da li se radi o stvarnoj ili mitskoj osobi. A apsolutno je nedokazivo da je imao ikakvu vezu sa bektasijama. To sto su ga bektasije prisvojile, ne znaci ama bas nista.

Sultan Nevroz se proslavlja u mnogim tarikatima koji nemaju veze sa Bektasijama i ne mozes dokazati da je to uticaj bektasija. Recimo mevlevije takodje slave Sultan Nevroz a poznata je netrpeljivost ta dva reda na osmanskom dvoru.

Ne kontam po cemu si doveo u vezu predislamska dovista u BiH i Bektasije? Imas bezbroj dokaza iz islamskog svijeta da su lokalni stanovnici "islamizirali" lokalna svetista nakon prelaska na Islam a tamo nije krocila bektasijska noga niti su ljudi ikada culi za njih.

Apsolutno ne tvrdim da ih nije bilo u Bosni ili da nisu imali uticaja ali poredeci sa ortodoksnim tarikatima poput Mevlevija, Naksibendija, Kaderija i Halvetija uticaj Bektasija je zaista bio minoran. Jednostavno nisu ostavili nikakav upecatljiviji trag ovdje.

Za Mostar si u potpunosti u pravu. Dugo vremena je bio intelektualni centar BiH.

Izvini ako ti odgovor izgleda ostar, u frci sam pa nemam vremena da se bavim stilistikom.

[nemampojma0]

@Opet prijatelju,nemoj se ljutiti,al kontre se drzis ko pijan plota.De malo ohani i ne kontriraj,vec doprinesi temi.Ako mi navodimo pogresne podatke o hamzevijama,onda ti navedi tacne,a nemoj samo govoriti "nije to tako".
Po pitanju slicnosti hamzevija i bektasija,ima je itekako.Samo da bi to znao moras malo vise poznavati tarikate i njihove kolove,kao i halove,a ne na osnovu par stvari koje povrsno poznajes donositi zakljucke.
Oba ucenja u prvi plan stavljaju hizmet,duhovno i fizicko vitestvo,gaziluk i sehadet,to su samo neki od elemenata koji ih povezuju.Dalje, i jedni i drugi "izazivaju" na promisljanje o ortodoksnom Islamu,iza kojeg usput stoji odredjena vlast,kao i o samoj vlasti koja kontrolise i koristi duhovnu vlast za lakse obnasanje svjetovne vlasti.A onda se postavlja pitanje,koliko je ta duhovna vlast duhovna,kad je korumpirane strukture kontrolisu i zloupotrebljavaju.

Kad pomislim na slobodu njihovog duha i uma,zapitam se sta bi nama danas kazali ili jos vise,sta bi kazali vehabijama i drzavama koje stoje iza istog.

Trebas znati da se kod hamzevija cesto srece hal melameta,a jos cesce kalenderizma.Hamzevije pokusavaju propitati,kako kod sebe tako i kod drugoga,svjesnost pokoravanja vjerskom propisu tj. razumijevanje tog konkretnog propisa.A zapravo to za cilj ima priblizavanje razumijevanju same biti Serijata.
Ima toga jos,al nema znanja dzaba

[nemampojma0]

Neko spomenu da je hamzevije dokrajcio pasa Sokolovic,istina je.Ali je i pasu ubio dervis hamzevijskog reda kao znak osvete.Otisao je iz Bosne na dvor i boravio odredjeno vrijeme(kazu oko 3 mjeseca),dok mu se nije ukazala prilika.

[Max Bunker]

Drug, nemoj mi zamjeriti sto ti uporno kontriram po ovom pitanju ali jednostavno je nedopustivo da se u ovakvim diskusijama beletristika koristi kao izvor i argument. Ni u jednom naucnom djelu iz historije ti to ne bi proslo, ma ko da je pisac.

Ova druga knjiga bude uvijek na sajmovima, siguran sam da ce biti i sada na Zimskom Sajmu u Skenderiji. Potrebno je nesto predznanja iz oblasti sufizma da bi se mogla u potpunosti shvatiti ali nista strasno. Temeljito je fakat obradjeno. Vise informacija mozes procitati na ovom linku:
http://www.rtvtk.ba/index.php?option=co ... Itemid=176

Uglavnom ne postoje nikakve veze izmedju bektasija i hamzevija, teoloski se razlikuju i uopce ne poticu sa istog izvora.

Ništa ja tebi nemam zamjeriti, ti i ja vodimo normalnu diskusiju i čak sam od tebe dobio i par korisnih informacija.
Ova knjiga, po mom mišljenju, može nam dati neke informacija o hamzevijama i uputiti nas na dalje traganje a ko želi znati više, sasvim sam siguran da postoje i neki drugi, bogatiji izvori/literatura.

Ono što sam ja prije par godina čuo o hamzevijama ali uz kafu jeste da im je sjedište bilo u Gornjoj Tuzli (što ću vremenom i saznati iz pouzdanih izvora) i da su imali i određene običaje bosanskih krstjana, odnosno kršćanske običaje (poput recimo paljenja svijeća na mezaru i sl.).
U knjizi se recimo spominje i Bedredin od Simavne za kojeg sam tada prvi put čuo.