DIKTATURA GENERALA FRANKA

[KatarinaKosaca]

Kada je uz Hitelrovu pomoć pobijedio u građanskom ratu Francisco Franco preuzuma vlast i u siromašnoj ruralnoj Španjolskoj uspostavlja jednopartijski sistem. Ne mogu da ne napomenem da su "rojos" odnosno crveni, kako se i danas nazivaju u desničarkim španjolskim krugovima usljed nezgrapnosti, razjedinjenosti, kao i nedostatka komunikacije sa dobrovoljcima izgubili rat, skoro pa svojom zaslugom. Na primjer, ući u jednu jako malu ruralnu sredinu i spaliti crkvu i sve svece u njoj je značilo po automatizmu stvoriti sebi neprijatelje u stanovništva koje još uvijek, a kamo li onda živi gotovo pa u srednjem vijeku.
Kako se Francova diktura odražavala na prosječnog građanina? Tako što je obavezno išao na religiju. Tako što su ga časne sestre učile da .... sad će doći crveni, oni imaju rogove i jedu malu djecu.... Kako različite osobe različito reagiraju na dogmatski odgoj, stvorene su, tako, generacije koje i danas slično misle, ali i oni koji su tim pristupom postali vječiti ljevičari. Davao je stanove bračnim parovima, ali je prije toga izlazila komisija u mjesni župni ured i svećenik je davao svjedočenja da li su redovni na misi, dakle, lojalni građani.
Španjolska je bila zatvorena zemlja, nisu putovali vani, ali skoro da i nisu imali želje za tim, jer je proces ekonomskog oporavka trajao decenijama, tako da je prosječan Španjolac živio jako skromno. NIje bilo pornografije, niti institucije razvoda. Tek 1982 vlada Felipea Gonzalesa donosi zakon o razvodu, tako da se desilo da ljudi koji imaju sedam ili osam decenija života od kojih pola stoljeća u braku, pristupaju razvodu.
Udovice republikanaca nisu imale penziju, za razliku od udovica "nacionales", pa opet dolaskom Gonzalesa dobivaju sve zaostatke i tako malo naknade za teške godine odmazde koje su proživjele. Franco je pokrenuo i ostvario velike infrastrukturne projekte od kojih su jako važni oni o navodnjavanju rijeke Ebro (iz Aragona na sjeveroistolu se kanališe voda do Mursije na jugoistoku i tako stvaraju velike produktivne poljoprivredne površine), stvorio je preduvjete za turizam, najjaču industrijsku granu ove zemlje, postojala je sigurnost (kako poznato zvuči) u smislu kretanja i dobrog treninga policije. Policajac, svećenik i liječnik su bila privilegirana zanimanja. Kao valjda i u svakoj diktaturi gdje je etatisktički elemenat presudan svi infrastrukturni projekti su gigantskog obima i veličine. Franco umire i poslije nekoliko godina dešava se tranzicija. Predmet posebne teme, jer je izvedena na fenomenalan način.
Svrha pokretanja ove teme je diktatura i njeni spoljni oblici, uticaj na život malog prosječnog čovjeka, kao i paralele koje možemo povući sa iskustvom diktature na ovim prostorima. Bez idejnih strasti, svakako sa nezaobilaznim idejnim predznakom i sociološkom analizom. Tema je posvećena mom virtualnom prijatelju @ Peri Trti.

[samo malo]

Crveni su u Rusiji takodje spaljivali i rusili crkve, ali poraz nisu dozivjeli mada je gradjanski rat sa bijelima dugo trajao. Porazeni su i u nase krajeve stizali kao muhadjeri.

Zanimljivo da su u oba slucaja pobijedili diktatorski rezimi, a i da su pobijedili oni drugi, diktatura nebi izostala.

Zanimljivo je i da je Ferenc Puskas nakon madjarske revolucije, od one prve sovjetske diktature, pobjegao u ovu drugu, spansku, Francovu.

[KatarinaKosaca]

Crveni su u Rusiji takodje spaljivali i rusili crkve, ali poraz nisu dozivjeli mada je gradjanski rat sa bijelima dugo trajao. Porazeni su i u nase krajeve stizali kao muhadjeri..

Hitler jeste pomogao Francu, ali sigurno je da su republikanci imali jake greške. Imala sam priliku da vidim ta sela i tad sam pomislila... Ne kaže se džaba... španska sela. I dan danas gotovo nepovezani sa svijetom, do nekog autobusa idu po nekoliko km pješke, incest gotovo svakodnevna pojava, a brak između prvih rođaka normalna stvar. E, sad razlika je u takvom selu zapaliti crkvu koja je jedina nadogradnja i vidik, i zapaliti je negdje drugdje sa ljudima drugačijeg mentalnog sklopa i viđenja.
Jedna i od teza koju je kasnije uveo Franco (koja možda nije loša sa stanovišta nacionalnog pmirenja) da su za sve krive internacionalne brigade, da se Španci između sebe nikada ne bi tako pobili.
Ono što je najzaniljivije od strane generalisima je to (ne spomenuh u uvodnom postu) da je na jednom mjestu dao sahraniti i svoje i republikanske vojnike. Valle de los caidos (Dolina palih), na nekoliko desetina km od Madrida. Ne znam drugi takav slučaj iz povjesti.

[Chmoljo]

katarina

meni sada na pamet pade moralna dilema priprostog i poštenog starca Anselma u knjizi "Kome zvono zvoni", kako se postaviti prema religiji? kako se postaviti prema tome što je cijeli život mislio da treba onako, a ne ovako...

divna knjiga za uvid u stanje za vrijeme rata... ta i "Kataloniji u čast" koja također obrađuje sam građanski, ne ovaj period poslije...

svakako, još jednom za temu

[KatarinaKosaca]

Od mnogih anonimnih žrtava Frankocovg režima, svakako je jedan od interesantnijih pjesnika Lorke. (Federico Garcia Lorca). Gotovo svi književni kritičari se slažu da u toj zemlji ima puno više kvalitetnijih pjesnika koji su ostali u anonimatu, ali je sudbina htjela da nacionales (nikako ne znam prijevod, Frankove brigade), ubiju Lorcu, tako da je on "vraćen" sa tranzicijom u umjetnički svijet i doveden do glorifikacije.
Ono što se manje zna je da je Madrid (nešto kao Sarajevo) u ratu bio u okruženju. Unutra republikanci sa strane Escoriala nacionales. Kažu da je vladala strašna glad, bombardiranja. Jeli su mačke, golubove.
Često sam se puta pitala da je Franco izgubio rat, kako bi se odvijale ostale stvari, kako bi to uticalo na 2. svjetski rat. Sigurno ne bi bilo bez uticaja. Zato je Hitler dao sve od sebe da tako ne bude, a neonacisti u Španjolskoj i dan danas zamjeraju Franku što mu nije uzvratio uslugu uključenjem u 2. svjetski rat. Kako sam već napisala, mislim da je to napravio samo i jedino u korist oporavka Španije i njenog naroda.

[Chmoljo]

Od mnogih anonimnih žrtava Frankocovg režima, svakako je jedan od interesantnijih pjesnika Lorke. (Federico Garcia Lorca). Gotovo svi književni kritičari se slažu da u toj zemlji ima puno više kvalitetnijih pjesnika koji su ostali u anonimatu, ali je sudbina htjela da nacionales (nikako ne znam prijevod, Frankove brigade), ubiju Lorcu, tako da je on "vraćen" sa tranzicijom u umjetnički svijet i doveden do glorifikacije.
Ono što se manje zna je da je Madrid (nešto kao Sarajevo) u ratu bio u okruženju. Unutra republikanci sa strane Escoriala nacionales. Kažu da je vladala strašna glad, bombardiranja. Jeli su mačke, golubove.
Često sam se puta pitala da je Franco izgubio rat, kako bi se odvijale ostale stvari, kako bi to uticalo na 2. svjetski rat. Sigurno ne bi bilo bez uticaja. Zato je Hitler dao sve od sebe da tako ne bude, a neonacisti u Španjolskoj i dan danas zamjeraju Franku što mu nije uzvratio uslugu uključenjem u 2. svjetski rat. Kako sam već napisala, mislim da je to napravio samo i jedino u korist oporavka Španije i njenog naroda.

Madrid je veliki poraz Republikanca. inače Orwell u djelu koje spomenuh "Katoloniji u čast" analizira uzroke poraza Republikanaca i ono čega se sjećam to je da tvrdi kako je poraz bio ustvari izrežiran od strane Moskve. za to navodi i nekoliko razloga koji definitivno imaju osnova. davno sam čitao i ne bih lupao napamet o tome sada.

inače, to nije bio baš rat komunisti vs. fašisti. za one koji ne znaju, koliko je složena situacija bila u redovima Republikanaca, govori i to da je došlo do puškranja u samoj Barceloni između nekoliko stranaka (Komunisti, anarhisti...) a uzrok je bio u želji komunistička partija da se dokopa vlasti.

o tome, da su Republikanci pobijedili, sigurno je da bi imalo uticaja. Španija nije mala zemlja. to bi automatski značilo za Hitlera manje vojnika na ostalim frontovima, a u slučaju da je uspio bez velikih problema okupirati cijeli poluotok, ostao bi problem branjenja tih linija od strane saveznika kasnije.

jedno veliko šbb kbb

[KatarinaKosaca]

U pravu si. Velika anarhija u republikanskim redovima. U Madridu su se "pristojno" i vojnički ophodnili prema civilima. U selima su hodali bez kontrole (Naročito Castilla la Mancha, središnji dio Španije, domovina don Qujotove Dulcinele ), ubijali i svaku crkvu rušili i spaljivali. Sumnjam da je bila izričita naredba iz Valencije(centra vlade republikanaca).
Da ne odem puno van teme, ali to je uvijek bio slučaj u manjem ili većem obimu republikanaca, jer i prije toga u povjesti Španjolske postoje periodi prve i druge republike. Kratko traju, upravo radi neorganiziranosti.
Veliki faktor i jak faktor koji je sigurno na sve uticao je i stav crkve. I dan danas ima uticaja u toj zemlji, a kamo li tad.

[Chmoljo]

ama ja sam se smijao čitajući Orwella jer su me podsjetili na nas... doduše u jednoj stvari...

njega je nenormalno nerviralo njihovo Manana i sva im je životna filozofija takva... pita čovjek kada treba doći voz za Barcelonu, odmahnu rukom i kažu Manana, a to je moglo značiti: sutra, preksutra, za tri dana, deset, mjesec...

inače, u "Kome zvono zvoni" vrlo se detaljno opisuje "revolucija" u jednom španskom selu, kada je "narod" uzeo vlast... ne treba sumnjati da je Hemingvej znao o čemu piše jer koliko se sjećam u tom je periodu boravio upravo u Španiji.

[KatarinaKosaca]

Nisam čitala tu knjigu i jako mi je žao. Naime, povodom tog manana, postoji velika razlika između juga, centra i sjevera Španije. Od fizičkog izgleda ljudi , pa do karakternih osobina. Cijela Andaluzia (jug) je formirana na toj osnovi. IPak, u Madridu, se osjeti jaka tačnost, profesionalizam i preciznost. O Cataluni da ne govorim, to je Europa u svakom smislu. Iako Španski kralj ima običaj da kaže u neformalnim razgovorima da je Europa stala na Pirinejima.
Uloga Franca je bitna i u formiranju monarhije, jer je kraljevska porodica bila u egzilu, i upravo je Franco taj koji dovodi Juan Carlosa (koji u to vrijeme se oko trona posvađa sa svojim ocem i nikad više n isu progovorili). Ipak, Kralj, kao stari alkoholizirani lisac je sa mnogo mudrosti prihvatio dolazak demokracije, sačuvavši tako privilegiran položaj koji i do dan danas traje, pa iako medijski slobodna oficijelna Španjolska daje jako malo prostora republikancima (današnjim) po idejnom opredjelenju.
O sličnosti sa nama (to je i povod otvaranja ove teme, kad se diskusija na nekom drugom podforumu počela odvijati u tom smislu) ćemo, nadam se, kroz diskusiju, eto čekam @Pera Trta, a njega nema, pa nema

btw. Hemingvej je puno vremena proveo u Španiji. U centru Madrida ima kafana u kojoj piše... Ovdje je sjedio i pio Hemingvej

[Chmoljo]

znam kato tvoj motiv za otvaranje teme... ne sekiraj se

[KatarinaKosaca]

Naznačila sam to u uvodu. diktatura je diktatura bez obzra kojeg predznaka bila ima iste elemente spoljnje manifestacije.

Veliki infrastrukturni projekti
Stanovi podobnim
Obavezna religija (u slučaju Frankove Španije)
Cenzurisana informacija iz inostranstva
Jaka vojska i policija što rezultira nekom sigurnošću građanstva
Verbalni delikt

e, sad 1978 Španija radi tranziciju. Uz pomoć medija i u zadnje (već spominjano selo) dolazi svijest o pravnoj državi, o tome da "crveni" imaju pravo da djeluju, (istina poprijeko ih gledaju ), o tome da se više nikada ne ponovi rat.

E, sad ko nalazi paralele, sličnosti i različitosti ili neslaganje, njegov je stav i njegovo pravo.

[Pera Trta]

Zahvaljujem se Katarini na posveti teme i pozivu za sudjelovanje Vrlo rado, uvijek
Meni pada u oči ovako na prvi pogled paralela odnosa Franca i Broza (i njegovih nasljednika) prema budućnosti njihovih zemalja.
Franco je pred kraj života sa pogoršanjem svog zdravlja počeo činiti poteze koji će otvoriti vrata za demokratizaciju Španije, najvažniji od kojih je vjerovatno imenovanje Juana Carlosa svojim nasljednikom.
S druge strane, Josip Broz (Francov vršnjak btw) nije puno mislio na to šta će biti poslije njega, pa nikakav korak prema demokratiji ni pluralizmu nije učinjen sve dok se zemlja nije počela raspadati. Ipak treba imati u vidu da je Jugoslavija bila zemlja sa totalno drugačijom istorijom i nastankom od Španije, tako da bi demokratizacija, nakon ONAKVOG načina pedesetogodišnje vladavine komunista vjerovatno neminovno dovela do raspada zemlje. Što se na kraju i desilo...na žalost, krvavo kao što je pukla i prva, velikosrpska kraljevska Jugoslavija.

[Pera Trta]

Da ne bude zabune, neko će reći da je Ustav iz 1974. bio taj korak koji je vodio liberalizaciji Juge, ali bez suštinskih promjena u načinu vladanja i istinskog pluralizma, on je nažalost samo pospješio ono što će se desiti 15-ak godina nakon njegovog donošenja.

[KatarinaKosaca]

Rijetko kad se ne slažem sa @Pera Trta, ovaj put se ne slažem, odnosno mislim

Kao prvo... Franco nije doveo kralja da demokratizira, nego baš da nastavi diktaturu, ali je ponavljam Kralj koliko god bio vječito pijan, jako mudar (upućeniji kažu da je Sofija mozak tog braka), prihvatio diktaturu kao conditio sine qua non svog opstanka.

Kao drugo... Tito je po svemu jako kratkoročno razmišljao, odnosno oformio je i zamislio neko kolektivno predsjedništvo za koje se pokazalo kako je i do čega dovelo

Kao treće... Imali smo šansu kao i sve diktature da utabamo put prema demokraciji elegantno i bezbolno. Nismo to učinili, jer nam diktatura nije izašla iz mozga. Da ne idemo dalje od foruma... KOliko ovdje ljudi osporava nekome da ima drugu i drugačiju ideju? Ti to znaš @Pera jednako kao i ja. To je znak da mentalno nismo spremni (još uvijek) za demokratiju u punom obliku.

Kao četvrto... Franco je kažnjavao korupciju i to nije bilo razvijeno. A kod nas je to već decenijama ukorjenjeno (eto, meni je i tvoja struka tu među vodećim). U onom sistemu je postojala "štela" "privilegija" i mi smo korumpirani od portira u nekoj javnoj ustanovi do najvišeg državnog vrha.

[Chmoljo]

postoji još jedna "sitna" razlika između Jugoslavije i Španije:

više nacija, više konfesija...

[KatarinaKosaca]

postoji još jedna "sitna" razlika između Jugoslavije i Španije:

više nacija, više konfesija...

Da. Da je bivša Yu na mjestu Španije sa terorizmom ETA-e, javnim pozivom na otcjepljenje _Catalune, davno bi se raspala. Pored crkve kao bitnog faktora, postoji još i elemenat ekonomskog blagostanja (jer se nikome u ratu ne gubi ni kuća ni bogatstvo),ali jedna religija jako bitan faktor.
Što se nacije tiče... Katalanci kažu (mnogo njih) da su "Katalanci i samo Katalanci", Baskijsci kažu da su "Vascos y solo Vascos".
Ipak, u pravu si, ista vjera, jako bitan faktor.
I mentalitet , naravno, o tome ćemo kasnije kroz diskusiju.

[Chmoljo]

Da. Da je bivša Yu na mjestu Španije sa terorizmom ETA-e, javnim pozivom na otcjepljenje _Catalune, davno bi se raspala. Pored crkve kao bitnog faktora, postoji još i elemenat ekonomskog blagostanja (jer se nikome u ratu ne gubi ni kuća ni bogatstvo),ali jedna religija jako bitan faktor.
Što se nacije tiče... Katalanci kažu (mnogo njih) da su "Katalanci i samo Katalanci", Baskijsci kažu da su "Vascos y solo Vascos".
Ipak, u pravu si, ista vjera, jako bitan faktor.
I mentalitet , naravno, o tome ćemo kasnije kroz diskusiju.

ma znam za Baske i Katalonce, ali hajmo biti realni, koliki uticaj uistinu imaju Baski? da su snažni politički ne bi im trebala ETA

Katalonci su drugi par opanaka, jer je ta regija industrijski razvijena. ali opet, imao si situaciju u Jugoslaviji kad narod koji čini skoro polovinu cijele zemlje ima teritorijalne aspiracije prema drugim republikama...

da Jugoslavija nije imala ljude koji su je mogli izvući na pravi put je glupost. ne bi onda tako bili odstranjeni iz političkog života Pozderac i Mikulić kako su bili odstranjeni. ustav iz 1974. je bio prvi korak ka normalizaciji. ali ubijeđan sam da u onoj situaciji ni kad bi sastavio u jednu hipotetičku vladu Vilija Brandta, Ruzvelta, Čerčila, Linkolna i, recimo, Bizmarka, ne bi iščupali Jugoslaviju iz sranja u koje je zapala... pitanje je samo koliko bi to sranje bilo duboko... možda jedino ako bi pride dobili druga Đugašvilija da malo počisti nepodobne elemente

narodima u Jugoslaviji nedostajala je zajednička poveznica. Španci su to imali. ne samo religiju, nego i državu. Španije nije kao Jugoslavija nastala u moderno doba. nama je to, izgleda, bio donekle Tito, predstavljen u obliku zemaljskog boga, a našim narodima ionako ne treba mnogo da povjeruju u gluposti. a i ne bih ja baš rekao da se Španci odnose onako prema svojoj zemlji kao mnogi kad su bili sigurni da ih UDBA ili OZNA ne slušaju. ha pobogu, Jugosloveni su bili manjina... jesu li Španci manjina u Španiji?

zato mislim, da je stanje uporedivo samo u nekim elementima. u vrijeme raspada, nikako.

[Pera Trta]

Znam ja Katarina da Franco nije doveo kralja da demokratizuje Španiju. Franko i demokratija su dva totalno različita svijeta. Ali je vraćanjem predstavnika burbonske dinastije koja je vladala Španijom 230 godina vjerovatno dodao još jedan kohezioni faktor (pored Crkve) koji je omogućio da zemlja opstane i što bezbolnije uđe u period demokratizacije. E sad, da li sam u pravu, i koliko je baš sve to tako bilo, ti sigurno znaš bolje od mene i svaka nova informacija će me radovati
S druge strane, slažem se sa Chmoljom da Jugoslavija ni u svijesti svojih naroda nije imala usađen nikakav ujedinjujući faktor, koji bi bez represije zemlju držao na okupu. Komunizam to sigurno nije bio, jugoslovenstvo još manje.

[KatarinaKosaca]

Naravno da je usporedivo samo u nekim elementima. A, evo i nekih od njih.
Franco je zabranio Catalancima i Vascima da imaju (koriste) svoj jezik. I Gallegos ga imaju, ali, oni su nekako uvijek bili desno orjentirani pa im to nije toliko smetalo. Ljudi su išli u zatvor samo ako govore tim jezikom. U tom vremenu se rađa ETA, kao teroristički ogranak extremne lijevice (ERivata suna). Baskijaca je oko 4 miliona što u zemlji od 44 miliona i nije puno, ali je većina industrije smještena u Pais Vasco. Utoliko je njihov ekonomski uticaj jako bitan. Jedan od glavnih argumenata moderne Španjolske je.. ako su i imali razloga da postoje u doba Franca, sad nemaju razloga. Jednostavno, njihov nacionalni identitet je bio ugušen i to je kao kad pritišćeš hemijsku olovku pa onda pustiš. Sličan je slučaj i sa katalancima, samo što oni nemaju teroristički ogranak. Da je "Madrid" siguran u ishod referenduma (dakle da bi vaskijci i katalanci rekli NE otcjepljenju, pustili bi referendum). Problem je što većina tih ljudi bi zaokružili DA. Jedino "vade" imigranti (iz Andaluzije i srednje Španije, koji su išli tamo da rade i ostajali)
Paralela sa bivšom Yu. Slovencima i Makedoncima je bio dozvoljen jezik, ali religija općenito nije. Iako mi sad svi dežurni dogmati pričaju kako je postojala sloboda ona de jure jeste postojala, de facto nije. Ako si htio napredovati u službi trebao si biti član SK, a nikao deklarirani vjernik. Sjećam se da je najveća tajna koju mi je povjerila moja prijateljica u prvom osnovne bila to da ide na vjeronauku. Učiteljica nam je govorila da su vjernici glupaci, a u Marxizmu smo učili da je religija opijum za narod. A marksizam je bio obavezan predmet. Tako, dešava se slično.. hemijska olovka kojoj pritišćeš vrh i ne daš da izađe ulođak. Kad pustiš prasne.

[Chmoljo]

ma slažem se za religiju, samo imaš onu krajnost u kojoj se tvrdilo da se maltene u zatvoru završavalo ako ti se otelo "bismilah"

jesi vjernik, nema te nigdje u državnom aparatu. to je činjenica bila. i ono što je najtragičnije, ali i najlogičnije, tada je vjera uistinu predstavljala nešto čisto i pohvalno, i ljudi koji su joj bili skloni, radili su to iz ubjeđenja. ali to je opet neka druga tema...

[Chmoljo]

i ovo za Baskijce, zaista, kad sam bio u Eibaru (u blizini San Sebastiana) vidio sam dosta industrijskih pogona. tako naoko se da zaključiti da je taj kraj razvijen.

ali u Jugoslaviji smo imali slučaj da je jedan narod imao cijelu armiju pod kontrolom, koju su žarko željeli iskoristiti. i ne samo armiju, nego i obavješajne službe, koje su svojski radile na "pripremanju terena" za ono što slijedi.

[KatarinaKosaca]

Sad oko jednog isto tako bitnog elementa u svemu , a to je spremnost na kompromis. BIlo je dana u Španiji kad sam se osjećala identično kao u Yu krajem osamdesetih. ETA napravi atentat. (gotovo uvijek su na udaru članovi PP, suci, policajci ili vojna lica, ne dira nikada obične građane sa iznimkom jednog velikog atentata u obliku bombe u robnoj kuću u Barceloni, početkom devedesetih), uzavru strasti, optužuju se svi Baskijci da su separatisti i teroristi, javljajus e obični građani iz Vaskije i stavljaju na stranu ETA-e, (jer im je kao dosta da se pravdaju), iz ostalih dijelova Španije traže da uđe vojska u Vaskiju i imaš zaista osjećaj da će sutra u Madridu postaviti barikade
Ipak, za nekoliko dana se rade tajni i javni pregovori, novinari rade na smirenju tenzija i nastavlja se dalje. Ovo se kod nas ne bih desilo. MI u svom mentalnom sklopu idemo do extrema i nikako nismo spremni na kompromis. Vaskijsci i dalje ostaju sa španskim pasošem, a ovi dole priznaju vaskijski kao službeni jezik u vaskiji. Ne srljaju u katasrtofu, saslušaju i naprave kompromis. Toga ovdje nema. Nepoznata riječ. I nisu samo političari iz najvišeg vrha vlasti odgovorni, nego svi mi koji podržavamo samo svoje zadrto, tvrdoglavo bez opcije da se drugi i drugačiji i sasluša.
Sa ovim je vezana i uspješna tranzicija koju mi nikada nismo sproveli.

[Pera Trta]

ma slažem se za religiju, samo imaš onu krajnost u kojoj se tvrdilo da se maltene u zatvoru završavalo ako ti se otelo "bismilah"

jesi vjernik, nema te nigdje u državnom aparatu. to je činjenica bila. i ono što je najtragičnije, ali i najlogičnije, tada je vjera uistinu predstavljala nešto čisto i pohvalno, i ljudi koji su joj bili skloni, radili su to iz ubjeđenja. ali to je opet neka druga tema...

Tačno je da se nije tjeralo u zatvor samo zato što neko vjeruje, jer vjera zvanično nije bila zabranjena. Ali jedna od glavnih karakteristika represije u Jugoslaviji bila je njeno arbitrarno sprovođenje. Tadašnje zakonodavstvo je na polju "neprijateljske propagande" i "djela protiv naroda i države" davalo veliku slobodu sudovima i tužiteljstvu da određuju na lokalnom nivou šta se smije šta ne. Pa je tako neko mogao zaglaviti zatvor jer je javno iskazivao religijske stavove (uz neizbježno "šminkanje" optužnice), neko drugi ne. U jednom si gradu mogao slobodno pjevati "Djevo kraljice Hrvata" ili "Vojvodo Sinđeliću", u nekom drugom bi bio krivično ili prekršajno gonjen zbog širenja vjerske i nacionalne mržnje. Mnoge optužnice su na višim sudskim instancama (republičkim i saveznim) bitno umanjivane i kazne značajno reducirane u odnosu na prvostepene (pred opštinskim i okružnim sudovima).
Naravno, bilo je perioda kada je represija bila opšta i direktno dirigovana iz partijskog/državnog vrha (npr.kolektivizacija i otkup poslije rata, naročito neposredno prije i nakon Cazinske bune, maspok u Hrvatskoj i obračun sa liberalima u Srbiji ranih 70-ih, demonstracije na Kosovu i progon vjerskih službenika i mnogih vjerski nastrojenih svjetovnih muslimanskih intelektualaca u BiH početkom 80-ih, sa neizbježnim povećanjem pritiska i na druge dvije "strane" po poznatom "bosanskom modelu" i sl.).
U Španiji je sigurno sve to bilo otvorenije i centralizovanije, kada je represija u pitanju.

[KatarinaKosaca]

ali u Jugoslaviji smo imali slučaj da je jedan narod imao cijelu armiju pod kontrolom, koju su žarko željeli iskoristiti. i ne samo armiju, nego i obavješajne službe, koje su svojski radile na "pripremanju terena" za ono što slijedi.

Vrlo slično i dalje u Španiji. NEMA u vojsci ni vojnika iz Vaskije, a kamo li oficira, rijetko, jako rijetko Katalanca. Većina je iz Andaluzije i Castilla la Mancha. U Španskoj vojsci postoji vic... (koji je istinit za vojna lica)... Ja sam apolitičan pristalica desnice. I dalje iz Frankovog doba postoji figura svećenika u jedinici (idu i u mirovne misije), kad im pogine vojnik služi se misa, iako su zvanično sekularni. Ipak, nikada nitko nije dao naredbu da vojska uđe u Pais Vasco. Kompromis o kojem sam pisala u predhodnom postu.

[Chmoljo]

ali u Jugoslaviji smo imali slučaj da je jedan narod imao cijelu armiju pod kontrolom, koju su žarko željeli iskoristiti. i ne samo armiju, nego i obavješajne službe, koje su svojski radile na "pripremanju terena" za ono što slijedi.

Vrlo slično i dalje u Španiji. NEMA u vojsci ni vojnika iz Vaskije, a kamo li oficira, rijetko, jako rijetko Katalanca. Većina je iz Andaluzije i Castilla la Mancha. U Španskoj vojsci postoji vic... (koji je istinit za vojna lica)... Ja sam apolitičan pristalica desnice. I dalje iz Frankovog doba postoji figura svećenika u jedinici (idu i u mirovne misije), kad im pogine vojnik služi se misa, iako su zvanično sekularni. Ipak, nikada nitko nije dao naredbu da vojska uđe u Pais Vasco. Kompromis o kojem sam pisala u predhodnom postu.

zato sam i rekao

da je jedan narod imao cijelu armiju pod kontrolom, koju su žarko željeli iskoristiti.

a to je, opet, posljedica naše gluposti, neobrazovanosti itd. itd...

i da budemo do kraja realni, Španija je jedno vrijeme bila sila No 1. u svijetu. potop španske armade je predstavljalo iznenađenje, što dovoljno govori o njihovoj snazi tada...

mi smo imali klimakse na "zlatne kašike" (orthodox & muslim version ), Ilirima, gazijama, bojevima, poglavnicima, klincima palcima...