Da li je ova kombinacija moguća?!

[oddodood]

[osa]

sve je moguće.

[oddodood]

Prema iskustvu sa bo(h)sanskom skorom historijom, doista – sve je moguće!

Pretpostavke su slijedeće:

(1) Do dolaska Osmanlija Bo(h)sna je očito bila trnu u oku i Rimu i Konstantinopolju, ali svi njihovi pokušaji da je pokrste propadali su. Osmanlijama je trebalo 207 godina da stignu sa Drine na Unu. Zna se da su Osmanlije konceptualno uvažavale one koji imaju „Knjigu“. Bošnjanji, očito, nisu imali „Knjigu“ i - prihvatili su islam, ali istovremeno prihvatajući i jevrejsku i hrišćansku vjeru. Što, izvorno, nije protiv islama. Uz Bošnjane isto su učinili u Albanci (znači – narodi, a ne nikakve amorfne grupe i grupice.)

(2) Ranija bo(h)sanska vjera sigurno nije bogumilstvo (mada ga je moguće povezati sa bohumilstvom; Boh – Bog). Dušan Silni je pokušao Stefanu Gotromaniću imputirati tu hrišćansku sektu, vjerovatno ponukan „uspjehom“ imputacije franjevačke sekte s druge strane. Naravno – bezuspješno. Što nije uspio on, uspjeli su osmansko-srpsko-hrvatski historičari. To rade i danas!

(3) Bošnjani nisu imali nikakvih bogomolja, jednostavno povezivali su Prirodu i Boga, ne želeći ni na jedan način oskrnaviti to univerzalno jedinstvo. Tim slijedom, vlastita imena su nadijevali po prirodnim fenomenima. Također, izvorni stećak je potpuno čist, bez ikakvih ukrasa – potpuno pristupačan zemlji, čovjeku i nebesima. Takvih stećaka je oko 70 000, dok je ukrašenih oko 4500. Postoji tvrđenje da je ukrašavanje započelo, uglavnom, nakon 50 godina po okupaciji Bo(h)sne od strane Osmanlija, trajalo je 50-tak godina i prestalo se sa stećcima. (Naravno, danas se forsiraju ukrašeni stećci).

(4) Stećci su jedini nadgrobni biljezi na kojima su organizirana narodna veselja i prema kojima se ljudi odnose kao prema dijelu života a ne smrti. Teferiči su upriličavani za 2. avgust (Ilindan, Aleđun; izvorno – Perundan).

(5) Prema ranijoj postojbini ostale su i veze među narodima: Bošnjanima, Austrijancima, Kataloncima, Jevrejima. U ovu grupu se, možda, mogu uključiti i Slovenci (Bohinj, Bohinjska bistrica), a dalje i Česi i Slovaci (Bohemija). To bi značilo da su Jevreji iz Španije stigli u Bo(h)snu zato što su iz Hazarije preko Bo(h)sne otišli u Španiju, a ne zato što su Osmanlije bile sklone drmokratiji.

(6) ...

[Pietje_Bel]

Prema iskustvu sa bo(h)sanskom skorom historijom, doista – sve je moguće!


(3) Bošnjani nisu imali nikakvih bogomolja, jednostavno povezivali su Prirodu i Boga, ne želeći ni na jedan način oskrnaviti to univerzalno jedinstvo. Tim slijedom, vlastita imena su nadijevali po prirodnim fenomenima. Također, izvorni stećak je potpuno čist, bez ikakvih ukrasa – potpuno pristupačan zemlji, čovjeku i nebesima. Takvih stećaka je oko 70 000, dok je ukrašenih oko 4500. Postoji tvrđenje da je ukrašavanje započelo, uglavnom, nakon 50 godina po okupaciji Bo(h)sne od strane Osmanlija, trajalo je 50-tak godina i prestalo se sa stećcima. (Naravno, danas se forsiraju ukrašeni stećci)

(6) ...

Ja mislim da su Bosnjani imali bogomolja. Imamo nekoliko crkvi starih u Bosni za koje mnogi misle da su to u stvari bile crkve Bosanske Crkve. Nema razloga zasto Bosnjani ne bi pravili crkve. I zasto je se Bosanska Crkva zvala "Bosanska Crkva" ako nije imala svoje crkve?

Mislim da je bilo Bogomila u Bosni ali nemoguce je reci koliko ih je bilo. Bilo ih je svugdje u evropi a ne samo u Bosni. Bilo ij je u Italiji, Francuskoj, Bugarskoj. Crkva Bosanska, nije bila nikakva Bogomilska crkva. Ona jeste bila zasebna ali u biti je bila regularna krcanska crkva a ne neka tajnovita vjera. Mozda je Bosanska Crkva dopustila Bogomilima da budu u Bosni u svojoj vjeri a mozda ih je cak i podrzavala, ali te price o nekakvoj Bogomilnoj Bosanskoj crkvi su smijesne. Bosnjaci-muslimani se jednostavno nalaze u krizi identiteta i Bosnjacko-muslimanska pogled na istoriju je jako selektivna. Svako ko je malo objetivan i ko sa malo objetivnog polozaja uzme da cita npr. povelje Bosanskih kraljeva ili povelje Bosanske Crkve, moze samo zakljuciti da je ta crkva zaista bila cisto krcanska crkva. I svo vrijeme se ti ljudi nazivaju "kscanima".

ISPRAVA RAJKOVICIMA IZ 1366 GODINE - KRALJ TVRTKO


--------------------------------------------------------------------------------

Az rab Bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin Ban Tvrtko, po milosti Bozjoj gospodin mnogim Zemljam Bosanskim,gospodin Bosanski,i srbski,i solski,i podrinski i mnogim stranam Bosanskim. Pravi gospodin Ban Tvrtko: kada se bjehmo svadili, tada nas Stjepan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom.

I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u vijeki amen. I s timi vasemi predasmo ga u vjeru djedinju i vse Crkve Bosanske. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vjera krstjanska ni za jedin uzrok.... I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar.

I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedoci Dobri Bošnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic, Knez Sladoje,....

Vrlo je jasno da je Bosanska Crkva bila u sluzbi drzavnog aparata. U Bosnanskoj srednovijekovnoj drzavi smo imali dva drzavna aparata:

1) Dvor
2)Vladanje

Ovo vladanje su cinili plemici iz raznih Bosanskih zemalja. A Crkva Bosanska je zastupala njihova prava kada bi se sastavljali na saboru sa "Dvorom" ili "kraljem", "Banom". Neki istoricari kazu da je Crkva Bosanska bila ta koja je drzala tu ravnotezu izmedu ova dva nivou vladanja. Ona je bila ta koja je spajala kralja sa plemicima.

[Anarhist]

PATARENSKA CRKVA, pojavivša se u Bosni u drugoj polovici 12. stoljeća, bješe isprva ljuto progonjena i zatirana. Nu kasnije preote silan mah, tako da su početkom 15. stoljeća i najuglednija vlastela bila sljedbenici ove crkve (Hranići, Pavlovići, Hrvoje i njegovi rođaci, Klešići). Narodu omili crkva patarenska toli silno, da ju je prozvao svojom narodnom ''bosanskom crkvom''. VJEKOSLAV KLAIĆ (POVIEST BOSNE 1882.)

[Hrast]

Patareni su postojali jedino u sjevernoj Italini i juznoj Francuskoj. Ustvari se radi o "Katarima" koji su tako nazivani u Italiji, naime "Patareni".

[oddodood]

Bo(h)sna je bila utočište nevoljnicima i nije uopće problem je li, ili nije bilo bogomolja. (Prema posljednjem nasrtaju na Bo(h)snu i odnosu „bogomoljaca“ prema bogomoljama, vrlo je vjerovatno da takav odnos ima i tradiciju.) Riječ je o tome da ih nije bilo u klasičnom smislu, odnosno da Bo(h)sna nije nikada bila – jednoumna! Zato i danas plaća cijenu jednoumnicima, koji hoće da je napravi MULTI, mada je to bosansko prirodno – i nikako konsenzualno! – stanje.

[Tashunkewitko]

Mislim da ova kombinacija nije bas moguca.

1.Na ovoj karti nema naroda koji su bili itekako važan činilac na ovom prostoru ( Langobardi, Gepidi, Avari)
2.U Zemaljskom muzeju a i u istorijskim izvorima postoje dokazi da su na prostoru danasnje Bosne postojale crkve.
3.Hazari su nomadski narod turkmenskog porijekla koji nisu bili jevreji nego je među njima proširen judaizam.
4.U Osmanskim izvorima lijepo piše kad i pod kojim uslovima su u Bosnu došli Sefardi (Spanski i Portugalski jevreji)
5.Zna se da su mnogi slavenski narodi imena donosili sa sobom ili su uzeli imena koja su zatekli na prostoru na kojem su se naselili.
npr. Srbi i Hrvati su svoja imena donijeli sa sobom(Crveni i Bijeli Hrvati, Lužički Srbi), dok su Zahumljani, Travunjani, Pagani (Neretljani) svoja imena dobili po dolasku na ove prostore.
6.Što se tiče bošnjana, krstjana, patarena, bogumila, trikletih babuna, i same Crkve bosanske preporučujem knjigu prof dr Peje Ćoškovića " Crkva Bosanska u XV stoljeću" .

[oddodood]

Naveo sam samo narode koji su došli na ove prostore, za "domaće" postoje pouzdani izvori.
Što se tiče osmanlijskih izvora, kada je u pitanju Bosna oni me jednostavno više ne interesiraju.
Što se tiče prof dr Peje Ćoškovića i "tone" drugih autora čija djela sam prikupio, uglavnom su pod klasičnim "rimskimj" (zapadnim) i "grčkim" (istočnim) nebom ("srpskim" i "hrvatskim" u lokalnim okvirima), ispod kojeg pokušavam izaći i, eventualno, pronaći "ostatak" koji je očito vrijedniji od pristajanja na "historijske činjenice" jer ih uporno negira samim nepristajanjem na njih.

[Jazz_Junkie]

Ne postoje nikakvi zapisi o Jevrejima u BiH prije 1565. godine. Prvi Jevreji na tlu BiH su bili Sefardi koji su i na nasim prostorima pronasli utociste nakon progona iz Spanije. Bosna nema nista sa Bohima, kao sto nema ni Bohemija i kada nesto postavljas, navedi lijepo izvore. Ime Bosne se najvjerojatnije izvodi od ilirske rijeci bos i bilo je prvobitno ime rijeke. Bohsna.

[Orbini]

Kada procitam rezonovanje nekih diskutanata, shvatam zasto nas srpski i hrvatski nacionalisti ismijavaju glede nekih nasih hibridnih postavki historije.

Nije dakle u pitanju ko je sta procitao, ko koliko zna,.... vec kako se postavlja prema ovome.

Ne postoji sablon obrazovanja etnosa, a pogotovo srpskohrvatski slucaj nije pravilo. Pogledajte po Evropi, neke nacije, etnosi, porjeklo svog imena vode od nekog plemenskog iz vremena seoba naroda a neki ne. Zamislite Talijane, Rumune, Slovake, Portugalce,.... napr. da uporno glavom kroz zid pokusavaju naci neko pleme iz vremena seoba ili neki toponim iz 7 vjeka sto podsjeca na danasnje ime? Debilski zar ne?
Zato sto historija jednog naroda ne mora obavezno poceti sa nekim istoimenim doseljenim plemenom iza Karpata. Hajd, kontam sto srpski i hrvatski nacionalisti po svom slucaju postavljaju sablon gdje je neko narod samo ako je "registrovan" u seobi naroda - to se zove ogranicenost. Ali kada neki Bosnjak krene po tom sablonu traziti korjene naroda i imena, to je bjedno i za podsmjeh. Nema nikakvog plemena Bosna niti stanovnika izakarpatskog toponima Bosna koji su se ovdje doselili i po sebi imenovali prostor. Shvatite da slucaj Bosna i Bosnjani ima drugaciju pricu i drugacije uslove formiranja i homogenizovanja - kakve mozemo naci diljem svijeta. Ko to ne moze svariti, i ko konta sablonski - bolje da se uopste ne interesuje historijom i etnogenezom, a kamoli bavi. A pogotovo onaj koji misli da ce odgovoriti S-H nacionalistima tako sto ce reci "imamo i mi svoje pleme i svoje crkve", pa valjda klin izbijati klinom, stali?

A takodjer i crkva, i poimanje Crkve Bosanske kako je eto bila drugacija, jelte, od ostalih ali je sigurno imala svoje crkve po uzoru na susjedne. Ko da gledam, bez ikakvog poznavanja materije, doktrine, arhreologije, i zdrave logike. Odkada se ucenje neke crkve i opcenito neko vjersko ucenje specijalno mora oslikati i u gradjevinama? I jeli pjesnik hoce reci da CB nije zasebno ucenje ako nema svoje gradjevine, i da je slucaj susjednih crkava sablon po kojemu se dokazuje postojanost? CB nije imala svoje crkve niti ikakva materijalna primanja od naroda, poreze,... i sl. Ko to ne moze svariti neka ne trosi vrijeme na to.

Neka se prozvani sami prepoznaju. Toplo preporucujem da prerastu srpskohrvatske zablude, mitoloske postavke i takve sablone,..... u samom startu bavljena historijom - samo drugacije pakovanje(ili bolje receno jalov pokusaj) jeste stvarno za podsmjeh.

[JThomas]

Kada procitam rezonovanje nekih diskutanata, shvatam zasto nas srpski i hrvatski nacionalisti ismijavaju glede nekih nasih postavki hibridnih historije.

Nije dakle u pitanju ko je sta procitao, ko koliko zna,.... vec kako se postavlja prema ovome.

Ne postoji sablon obrazovanja etnosa, a pogotovo srpskohrvatski slucaj nije pravilo. Pogledajte po Evropi, neke nacije, etnosi, porjeklo svog imena vode od nekog plemenskog iz vremena seoba naroda a neki ne. Zamislite Talijane, Rumune, Slovake, Portugalce,.... napr. da uporno glavom kroz zid pokusavaju naci neko pleme iz vremena seoba ili neki toponim iz 7 vjeka sto podsjeca na danasnje ime? Debilski zar ne?
Zato sto historija jednog naroda ne mora obavezno poceti sa nekim istoimenim doseljenim plemenom iza Karpata. Hajd, kontam sto srpski i hrvatski nacionalisti po svom slucaju postavljaju sablon gdje je neko narod samo ako je "registrovan" u seobi naroda - to se zove ogranicenost. Ali kada neki Bosnjak krene po tom sablonu traziti korjene naroda i imena, to je bjedno i za podsmjeh. Nema nikakvog plemena Bosna niti stanovnika toponima Bosna koji su se ovdje doselili i po sebi imenoali prostor. Shvatite da slucaj Bosna i Bosnjani ima drugaciju pricu i drugacije uslove formiranja i homogenizovanja - kakve mozemo naci diljem svijeta. Ko to ne moze svariti, i ko ide sablonski - bolje da se uopste ne interesuje historijom i etnogenezom, a kamoli bavi.

A takodjer i crkva, i poimanje Crkve Bosanske kako je eto bila drugacija jelte od ostalih ali je sigurno imala svoje crkve po uzoru na susjedne. Ko da gledam, bez ikakvog poznavanja materije, doktrine, arhreologije, i zdrave logike. Odkada se ucenje neke crkve i opcenito neko vjersko ucenje specijalno mora oslikati i u gradjevinama? I jeli pjesnik hoce reci da CB nije zasebno ucenje ako nema svoje gradjevine, i da je slucaj susjednih crkava sablon po kojemu se dokazuje postojanost?

Neka se prozvani sami prepoznaju. Toplo preporucujem da prerastu srpskohrvatske zablude, mitoloske postavke i takve sablone,..... u samom startu bavljena historijom - samo drugacije pakovanje(ili bolje receno jalov pokusaj) jeste stvarno za podsmjeh.

bravo

prognoziram da balkanski narodi "mitološku" fazu historiografije, filologije, antropologije, sociologije...neće prerasti još bar jedan-dva vijeka.

ove priče, mi smo došli prije, mi potičemo od tih i tih a ne onih kao "vi" mi se gade bez obzira od koga dolaze...jer sve u sebi sadrže tezu da je vlastiti narod bolji, zaslužniji, čovječniji, junačkiji od drugog.

a mapa iz prvog posta je izgubila kredibilitet čim je hazare nazvala jevrejima.

[Tashunkewitko]

Naveo sam samo narode koji su došli na ove prostore, za "domaće" postoje pouzdani izvori.
Što se tiče osmanlijskih izvora, kada je u pitanju Bosna oni me jednostavno više ne interesiraju.
Što se tiče prof dr Peje Ćoškovića i "tone" drugih autora čija djela sam prikupio, uglavnom su pod klasičnim "rimskimj" (zapadnim) i "grčkim" (istočnim) nebom ("srpskim" i "hrvatskim" u lokalnim okvirima), ispod kojeg pokušavam izaći i, eventualno, pronaći "ostatak" koji je očito vrijedniji od pristajanja na "historijske činjenice" jer ih uporno negira samim nepristajanjem na njih.

Domaći narodi na ovom prostoru su nisu bili Hazari, dok su npr Avari bili veoma značajan faktor u istorijskom razvoju ovih prosotra ( o čemu svjedoče mnogi toponimi).
Osmanlije su jedan dio istorije naše zemlje, kakav god on bio i kako god ga mi gledali. A što se tiče izvora postoji nauka koja se bavi samo izvorima i njihovom kritikom.
Prof dr Pejo Ćošković je veliki naučnik i Bosanac, iako neke može da zavara to što živi i radi u Zagrebu. Takodje njegov mentor je jedan od najvećih istoričara na Balkanu u XX stoljeću prof dr Sima Ćirković. Ne negiram postojanje nacionalističkih istorija i istoričara (imamo ih i mi veliki broj) ali moramo biti svjesni da postoje ljudi koji se ovom naukom bave čisto profesionalno.

[oddodood]

Evo ga i zemljotres, očito nešto se događa!

http://www.khazaria.com/

[oddodood]

Ne postoje nikakvi zapisi o Jevrejima u BiH prije 1565. godine. Prvi Jevreji na tlu BiH su bili Sefardi koji su i na nasim prostorima pronasli utociste nakon progona iz Spanije. Bosna nema nista sa Bohima, kao sto nema ni Bohemija i kada nesto postavljas, navedi lijepo izvore. Ime Bosne se najvjerojatnije izvodi od ilirske rijeci bos i bilo je prvobitno ime rijeke. Bohsna.

Kako, ako postoje ostaci sinagoge u dolini Neretve - u okolini Čapljine? Ja sam, barem, nedavno "nabasao" na takav podatak.

[Pietje_Bel]

Ne postoje nikakvi zapisi o Jevrejima u BiH prije 1565. godine. Prvi Jevreji na tlu BiH su bili Sefardi koji su i na nasim prostorima pronasli utociste nakon progona iz Spanije. Bosna nema nista sa Bohima, kao sto nema ni Bohemija i kada nesto postavljas, navedi lijepo izvore. Ime Bosne se najvjerojatnije izvodi od ilirske rijeci bos i bilo je prvobitno ime rijeke. Bohsna.

Kako, ako postoje ostaci sinagoge u dolini Neretve - u okolini Čapljine? Ja sam, barem, nedavno "nabasao" na takav podatak.

A neki su ovdje Tvrdili da je Islama bilo prije dolaska Turaka i da su se tada vec dzamije gradile. A opet neki drugi su Tvrdili kako Bogomili nisu jeli sbvinjetinu i kako su se molili Bogu pet puta na dan i kako su se sunetili itd...

[oddodood]

Uz ovo: „Evo ga – zemljotres“, izraz je moje istovremene asocijacije na još jedno moje iskustvo u vezi sa istim problemom. Naime, prije tri godine sa Bajrom sam stajao uz stećak na Kulini i nastojao mu predstaviti moj interes za taj dio Bosne i Hercegovine. „Da ja, ipak, tom tvom Bohu proučim Fatihu“, rekao je Bajro, okrenuo se prema stećku i učinio što je i naumio. Sutradan je munja završila u šljivi, koji metar od stećka. „Jesi li vidio, obistinilo se“, komentirao je Bajro. „Jeste“, dodao sam, „upozoreni smo da se ne sporimo ono što ne razumijemo.“ Pojasnio sam mu ono do čega sam ja došao, da je vjerovatno Boh uvažavao munju iz razloga što je ona „razbistrila početni haos“, odnosno da to ima veze sa Perunom.
...
Nakon što smo pogledali radnu verziju Zekinog (Zehrudin Isaković) filmskog zapisa o stećcima, pod naslovom „Stećak – posljednja bosanska tajna“, primjetio sam da je promašio temu, u smislu da nigdje ne spominje neukrašene stećke, a baš oni su ta - tajna! I suština bo(h)sanske h e r e z e. To je djelimično uvaženo, ali...
Ideja za Zekin dokumentarni film je značajnim dijelom proizvod moje okupiranosti stećcima, ali kako to obično biva ideju zarobi forma i od nje ostanu samo već sažvakane mrvice. Suština je da neukrašeni stećak nije samo nadgrobni biljeg, on je i suština životne filozofije onih koji su ih prakticirali. Njihova masovnost je dovoljan razlog za tvrdnju da nije u pitanju nikakva marginalna grupa, već da se radi o civilizacijskom fenomenu vrijednom naše pažnje. Jedini problem je – kako ga definirati: čovjek ispod stećka ne progovara, na stećku ništa ne piše?
...
Mada sam uz stećak na Kulini prohodao, sve do sredine maja 1992. godine o njemu nisam razmišljao dalje od toga da je on prirodan dio Kuline. Prikliješten na prvi pogled doista nerješivom situacijom, sjedio sam na stećku na Kulini i pokušavao pronaći „rupu“ iz začaranog kruga zla. „Ako je ovaj svijet osuđen na zlo, onda ja i ne pripadam takvom svjetu“, vrtjelo mi se u vlastitom sjećanju i prerastalo u poluglasan odgovor: „ Da je svijet osuđen na zlo – ne bi ni postojao!“ Uz takav odgovor probudila se u meni snažna želja da „rupu“ iz začaranog kruga zla tražim izvan vlastitog iskustva, negdje u - sutrašnjem sjećanju, među prijateljima svjesnim da su prijatelji Ustajući sa stećka, povukao sam desnim dlanom po njegovoj površini i upitao, skoro nesvjesno: „Prijatelju, šta mi ti predlažeš?“ To je ključni trenutak za moje ponašanje tokom rata, pa i danas.

Slijed je slijedeći:
- Ja sam Čovjek. Ti se grčevito boriš za život, to je i ljudski. Međutim, zašto ignoriraš nagovještaj koji te danonoćno uznemirava? Ne razumiješ ga, jer si naučino razumijevati Knjigu. Ali, u vrijeme borbe za život, osjećaj što te progoni je Događaj. Događaj je izdanak Života a Život izdanak Događaja. On ne progoni samo Čovjeka, progoni Sve što postoji i otkad postoji. U stanju si komunicirati sa mnom zato što sam Čovjek i ti se suočavaš sa Sobom. Znači, paginari nas mogu ignorirati, ne mogu nas zanemariti. Zanemariti možemo samo sami sebe, ukoliko se priklonimo paginarima i njihovim knjigovjesnicima. Slijed nije mističan, život pretpostavlja prostor i organizaciju. Prostor je životu izvor moći, organizacijom se razvija prostor i postojanost života. Svakom zdravom stvorenju je u prirodi da uspostavi i razvija prijateljske odnose sa prostorom i organizacijom. Na tom nivou, Čovjek je, kao i Sve što postoji i otkad postoji, dio Svijeta samo onoliko koliko je Čovjek - prijatelj a ne neprijatelj. To je suština predispozicije, ona afirmira izvornu komunikaciju - preferira razlike u smislu da im čuva jedinstven afirmativan, nikako konspirativan, kod. Ne biti u afirmativnoj interakciji sa okolinom znači poricati vlastito biće i razvijati Nadčovjeka. Ako se takav slijed prihvati kao prilika, neminovno se dospijeva u Nadsvijet u kojem je reafirmacija interakcije nemoguća. Organizacija postaje ropstvom a prostor izvorom ropstva. Sloboda je izraz takve interakcije, s njom Čovjek ne može komunicirati. Ona je u paginarskim palčevima.
- Ko su paginari?
- Svaki novi dan je novi Događaj u Svijetu s kojim Čovjek živi, ali Nadčovjeku je potrebna Knjiga a ne Svijet. Paginari su tamničari, čuvaju sadržaj u koricama i, tako, osiguravaju potrebu za slobodom.
- Propovijedaju slobodu?
- Propovijedaju ropstvo. Nadčovjek propovijeda slobodu, ona je ono što nije u koricama, što je izvor njegovog beskonačnog, pa i besmrtnog, poslanstva. U Knjizi svečanost je prije i poslije Događaja, u životu svečanost je Događaj.
- Ovom prilikom u igri nisu pobjeda i poraz - na kraju drugog milenija Bosna se, ponovo, suočava sa nestankom. Organizirala ga je Ahrimanova parentela - paginari Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman - uvjerena da će Bosnu konačno izbrisati iz Čovjekovog sjećanja. Ne mogu prihvatiti Svijet u kojem je Bosna bliža Abrahamu od njihovih mrtvorođenih snova.
- "Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu, nebo sjajno razapeo u visine beskonačno, odvojio širom zemlju od zvjezdanog neboshoda." Čini ti se, ali samrtni obruč je prividno konačan. Paginari nisu u stanju izaći ispod naslovnice, i s njima si u različitim prostorima. Može se reći, ti si u prostoru koji bi trebao biti privilegija Nadčovjeka. Uistinu, taj prostor je napadnut zato što je to laž - prostor pod Maglićem je i Čovjekov i prijateljski je. To znači taj prostor je i pod Mont Everestom, ili... nije problem u prostoru već u organizaciji. Ako je organizacija neprijateljska, svakodnevna komunikacija zasnovana je na nasilju. S druge strane, komunikaciju s Čovjekom je prekinuta i, izuzev prijetnje, ne postoji. Ostalo ti je, samo, da izbjegneš tu prijetnju. Da ne gineš poimenično.
- Kako?
- Afirmativnom interakcijom, za nju paginari nemaju odgovora. Svaka stopa izvan Knjige neprijateljska im je. A Nadčovjeku se strašno žuri, jer što se Događaj dalje čuje njegova Knjiga je sve konspirativnija i sve neizdašnija.
- Ne razumijem?
- Život je predvidiv jedino kroz destrukciju! - to je suština paginarstva, zato i ti spominješ igru života i smrti. Zadugo vam je Knjiga posrednik, ona postponira život i preferira žrtvu. Međutim, samo naslovnica je Nadčovjekova opsesija - ona je postulat, ali misija je individualno ropstvo. Vi ste, danas, doista oslobođeni i Nadčovjekove opsesije i individualnog ropstva: izolirani u prostoru koji je izvorno nedjeljiv, ostavljeni sami sebi - licem u lice. Vi se neodgodivo razumijete i kad spavate. Takva komunikacija je nepresušan izvor moći - koja te uznemirava zato što si paginarski dorečen i ignoriraš je. Nadčovjek jedino nju nije u stanju uništiti a da, pritom, ne uništi i Nadčovjeka.
Učinilo mi se našao sam odgovor zašto je stećak na Kulini, s kojim sam se započeo igrati čim sam prohodao, bezimen, neukrašen i oblikovan samo onoliko koliko je dovoljno da se usput dogodi. Čovjeku je samo ovakav kameni biljeg jasna poruka i izraz dobrodošlice. Istovremeno, on je paginaru spomenik, mističan trag koji nije dostupan njegovom palcu, ali koji je on u stanju prevesti na jezik simbola. Inače, stećak ne bi preživio milenijsko ubijanje Bosne. Nisu ga preživjeli ni oni koji nisu poimenično prihvatili Knjigu. Oni koji jesu, Čovjekovu poruku zatrovali su prvo ukrasima a potom i imenima, svejedno čijim. Na kraju su stećak zaboravili, i pomirili se sa besmrtnim ropstvom. Ipak, Bosni je ostalo više palpabilnih Čovjekovih poruka nego mističnih paginarskih ukrasa.

[oddodood]

http://picasaweb.google.com/oddodood/Bohsna#

[oddodood]

Bogumilstvo na Balkanu u svjetlu najnovijih istraživanja. Materijali sa simpozija održanog u Skoplju, 30., 31. maja i 01. juna 1978. godine:
http://picasaweb.google.com/oddodood/3132009#

[oddodood]

Prema statističkim podacima koje je sumirao Šefik Bešlagić, u jugoslavenskim zemljama su zabilježena 66.660 komada stećaka. Od toga broja teritoriji BiH pripada 58.540 spomenika, raspoređenih na 2612 lokaliteta, teritoriji Hrvatske 3250 primjeraka (188 lokaliteta), teritoriji Srbije 2060 primjeraka (110 lokaliteta) i Crnoj Gori 2800 stećaka (87 lokaliteta). Prema tome, daleko najveći broj nekropola i spomenika je lociran na teritoriji Bosne i Hercegovine. Poslije toga oni su u podjednakom broju zastupljeni u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Odnos BiH prema susjednim zemljama po ovoj statistici stoji u srazmjeri 58547 : 8116 primjeraka. Iz ove statistike još jednom i definitivno proizilazi da je Bosna i Hercegovina centralno i najvažnije područje izrade i upotrebe stećaka kao nadgrobnih spomnika. Kako je vlast Tvrtka I dopirala do Zadra, Herceg Novog i Polimlja, a Sandalja Hranića do područja Žabljaka, Nikšića i Herceg Novog, nije teško doći do zaključka da se stećci prostiru pretežno na teritorijama koje su u ovom ili onom periodu dolazile u političku vezu sa Bosnom, odnosno sa Humskom zemljom. (...) Ako se, dalje, uzme u obzir da je tokom vjekova (naročito u XX vijeku) uništen veliki broj stećaka, a kamen ugrađen u puteve i građevine i da sama statistika nije konačna, onda se mora pretpostaviti da je broj stećaka prvobitno morao biti barem dvostruko veći (Benac, A. 1982).

[oddodood]

Izpričav državnu poviest bosanskoga kraljevstva, osvrnuti nam se je još u kratko na vjerske odnošaje, pošto su upravo ovi znatno uticali na političku poviest, a uza to su bili, kao i danas još, glavni biljeg kulturnoga života u Bosni.
Značajno jest, da u bosanskom kraljevstvu od bana Kulina do pada pod Turčina nije bilo državne vjere, kao što (ju je bilo) u susjednoj Srbiji, Bugarskoj i Hrvatskoj; nego ovdje su se neprestanice kroz stoljeća otimale o prvenstvo tri vjere i zakona: katolički, grčkoistočni i patarenski. Upravo stoga razloga nije mogla nijedna vjera dobiti stalno crkveno uređenje, koje bi potrajalo duže vremena; nego sve bijaše nestalno, prolazno i nesigurno (V. Klaić, 1882.)


Upravo ovu činjenicu iskoristio je Beograd i Zagreb da Bosni nametne „konačno rješenje“, protežirajući joj - prvi put u historiji - crkveno rješenje, na način da su od mladomuslimanske sekte napravljeni mučenici i u pogodnom vremenu gurnuti Bosni u amanet. (Nešto slično dogodilo se sa mladoturcima i Osmanovom imperijom, ali iznutra.)

Naravo, zato su izvršene i pripreme, što pokazuje i slijedeći citat: «... Za propragadnu aktivnost Katoličke crkve u Jugoslaviji karakteristična je težnja za okupljanjem i pridobijanjem što većeg broja građana, a ne samo vernika, preko kojih bi se aktivnost crkve proširila u narodu i odvijala ´u ime naroda´... ´Brigu za svoj narod´ Srpska pravoslavna crkva pokušava da dokaže veličanjem srpske nacionalne mitologije i istorije i stvaranjem uslova za što veću identifikaciju verskog i nacionalnog u funkciji šireg delovanja s pozicija crkve. U tom smislu se najčešće koristi argumentacija o ´teškom položaju Srba na Kosovu, ali i u Lici i Bosni i Hercegovini´... Za informativno – propagandno delovanje Islamske verske zajednice karakteristično je da formalno korektnim odnosom prema društvenoj zajednici pokušava da pridobije što veći broj sledbenika, ali i ostvari što bolji materijalni položaj verske zajednice. Za razliku od glasila drugih verskih zajednica, listovi Islamske zajednice, u tom cilju, reaguju na antijugoslovensko pisanje inostrane štampe, demantirajući tvrdnje o navodnom teškom položaju islamskih vernika u SFRJ...» (Savezni sekretarijat za narodnu odbranu. Politička uprava. Za internu upotrebu. Specijalni rat. Psihološko – propagandni aspekt. Jedan. Beograd, decembar, 1985. godine).


U navedenom kontekstu je i promjena imena narodu iz Musliman u Bošnjak, u vrijeme kada to ni Hitler ne bi učinio. Jasno, nikako s namjerom da se osnaži Bosna i Hercegovina, već isključivo s namjerom da joj se imputira klerofašistička opcija, s malo mladoosmanlijskog vatikana oko Begove džamije. Svjedoci smo da to još traje. (Cerić i Dodik su počeli i fizički ličiti jedan na drugoga!)

Analizirao bih jednu omiljenu frazu klerofašističkih propovjednika tokom i poslije rata, a ona je: „Da ne bi rata – nestalo bi muslimana.“ Naravno, oni to u pravilu izgovaraju onako, usput... u povjerenju. Ne smiju Americi „isplaziti jezik“? Nije mi jasno – zašto? Historijska je činjenica da je upravo njihov koncept „Bosna – zemlja rata“. (I Gaza je zemlja rata.) Znači nije problem u identitetu Bosne, već u njihovom. Ishodište njihovog identiteta je: „Narod koji spava može se probuditi samo udarcima.“ (Na ovakvoj premisi egzistira i: moderni terorizam! Začudo, i sa njim se dirigira samo prividno iz mišijih rupa.)
U klerofašističkoj tvrdnji nije se znalo a i ne zna se je li „M“, ili je „m“ na početku? De jure a i de facto Muslimana je – nestalo! Poistovjećivanjem Bošnjaka sa muslimanima oduzet će se pravo Bošnjacima da imaju i politički identitet. Dovoljno im je da su - muslimani! Što ima ishodište i narednoj tezi: „Nama ne trebaju vojnici, trebaju nam propovjednici da islamiziramo muslimane.“

U djelu „Države i nacije“, Hugh Seton-Waston (1979) piše: “Moglo bi se ustvrditi da je milijun ljudi u središtu Jugoslavije jedna od brojnih nacija islamske vjere u svijetu, ali jedina „muslimanska nacija“. Autor se pita: “Što su oni zapravo? Bili su sigurni da nisu ni Srbi ni Hrvati, a službena je doktrina (realistički) pobijala da postoji jugoslovenska nacija. Nisu se mogli nazvati bosanskom nacijom, jer bi bilo taško lišiti Srbe i Hrvate, koji žive u Bosni, njihovog bosanskog karaktera”. Autor naglašava da su „ujedinjeni vjerom, historijskom i kulturnom tradicijom, tvorili kompaktnu zajednicu, što se ne može ustvrditi ni za narod Pakistana”.
I sve ima svoju – bosnocidnu – logiku: s legalno i legitimno državotvorne političke pozicije prelazi se u ilegalnu i nelegitimnu borbu za Bosnu i Hercegovinu, uglavnom po principu personalnih rješenja koja su u najmanju ruku – nebosanska, pa i kvislinška. Ovakva rješenja osnažena su - u svim dimenzijama društvene zbilje - “bosanskim” poltronima, primitivno pismenim, kriminalcima, idiotima… i svom ostalom sortom, kod koje je komunikacija vrlo efikasna jer ne boluje od ikakvih ljudskih obzira. Sve se kao nešto krije od nekog zarad Bosne i, istovremeno, s tim istim institucioniziraju se bosnocidna rješenja za koja su, uvijek – krivi Srbi i Hrvati te međunarodna zajednica.

Važne su činjenice, kao i ono do čega će te činjenice dovesti u budućnosti (Sharon).

[oddodood]

Moj zaključak

Kada su ih – prvo zapadni a potom i istočni susjedi, ili i više od toga – doveli u situaciju da istovremeno moraju promijeniti vjeru i birati između zapadne i istočne varijante te vjere, Bošnjani jednostavno nisu imali drugog izbora, izuzev da ostanu – neutralni! Ta apsolutna neutralnost je izražena upravo preko – stećka, onog čistog i ničim izdvojenog iz univerzalnog značenja.

Takvu neutralnost ne treba poistovjećivati sa današnjom pasivnošću bosanskog bića. Nimalo nije bilo jednostavno ostaviti toliki broj životnih poruka po bespućima bosanskim. Što mi jedan prijatelj reče: “Kao da je dobre Bošnjane stećcima sami Bog darivao.”

[oddodood]

Život mora dalje.

Onaj ko hoće da vlada ili koji je sticajem okolnosti doveden u položaj da mora da vlada nad ljudima i ljudskim vrijednostima, morao bi dosta toga da zna i razumije, i još više da osjeća. Svejedno da li se ta njegova vlast prostire nad nekim skromnim kućanstvom ili nad mnogoljudnom i prostranom državom. Ali, prije svega, takav ‘vladalac’ mora da zna i razumije, ili bar naslućuje i pogađa koje su mjere i granice ljudskog duha i tijela, šta sve živ čovjek može da pomisli, kaže i ućini pod pritiskom mnogostrukih i nejasnih nagona koji u njemu ne prestaju da se smijenjuju od rođenja do smrti (Ivo Andrić).

S druge strane: Počevši od 1972. godine do danas izvršeno je nekoliko istraživanja čiji je cilj bio da se odgovori na pitanje koliko od ukupne genetske različitosti ljudi odlazi na individualnu (unutar lokalne populacije), populacionu (između lokalnih populacija unutar određene »rase« ili većeg geografskog regiona) i najzad »rase« (ili većih regiona kao što su kontinenti).
Dobijeni podaci jasno pokazuju da oko 85% genske varijabilnosti ljudi odlazi na individualne razlike pripadnika iste populacije i to bez obzira da li se radi i o učestalostima alela za umjereno polimorfne proteinske markere ili o veličini genskih alela i njihovoj učestalosti u visoko polimorfnim DNK nizovima. Dakle, razlike između grupa ljudi - bez obzira da li su one definirane na osnovu nekih antropoloških kriterija (oni su uvijek dati na osnovu fenotipske varijabilnosti) ili na osnovu pripadnosti nekom (širem) geografskom regionu - predstavljaju samo manji dio (ne više od 11%) ukupne genetske različitosti savremenih ljudi (Tucić, 1999).

Najvjerovatnije, ljudske različitosti su s razlogom individualne, radi čega bi ih trebalo racionalno i s dobrom namjerom uvažavati i razvijati na svim nivoima ljudske zajednice, što je istovremeno i najrelevantniji kriterij kvaliteta te zajednice i njenog sudjelovanja u nedjeljivoj globalnoj zajednici.

U svakom slučaju, svaki čovjek je svijet po sebi više od bilo kojeg njemu poznatog univerzuma - aktivno, interaktivno i kreativno suponiran između koordinata: i individualnog i unutrašnjeg ivanjskog i kolektivnog.

[oddodood]

Jasnu sliku o prošlosti Bosne mogli bi nam podati samo domaći ljtopisi bosanski, sastavljeni od očevidaca i suvremenika. Nu takovih ljetopisa neima, pače neima nade, da bi se naći mogli. Da, u Bosni se je u opće malo bilježilo; za Bosnu nemamo niti žića kraljeva, kakono za Srbiju, a niti pisaca crkvene poviesti, kakono u Hrvata Tomu arcidjakona. Jednom riečju, za ciele dobe bosanske banovine i kraljevine do g. 1463. nije se u Bosni upravo nitko našao, da bi bilo prošle zgode bilo zgode svoga doba pobilježio u tu svrhu, da im se sačuva uspomena. Dubrovački poznati nam historik Luccari kaže, da je neki Emanuel napisao „Chronologiu Ducis Hervoyae“, koji je koncem 14. i početkom 15. stoljeća silno uticao na tadanje događaje u Bosni i Hrvatskoj, ali o tomu ljetopisu neima traga (V. Klaić, 1882).

[oddodood]

William Glasser u Teoriji izbora navodi i slijedeće aksiome:
(1) Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami. U praksi, ako smo spremni snositi posljedice, a to su gotovo uvijek teška kazna ili smrt, nitko nas ne može natjerati da učinimo nešto što nećemo. Pod prijetnjom kazne rijetko ćemo ono što radimo napraviti dobro.
(2) Sve što od ljudi možemo dobiti ili im dati jeste informacija. Kako ćemo se nositi s tom informacijom pitanje je našeg ili njihovog izbora.
(3) Svi dugoročni duševni problemi su problemi odnosa. Djelimičan uzrok brojnih drugih problema, kao što su bolovi, nesvjestice, slabost i neke hronične bolesti - uobičajeno zvane autoimune bolesti - bolesti su odnosa.
(4) Problematična veza je uvijek dio našeg sadašnjeg života.
(5) Ono što se dogodilo u prošlosti i što je bolno čvrsto je povezano s onim što radimo, ali stalno vraćanje na bolnu prošlost može učiniti vrlo malo ili ništa za ono što trebamo učiniti sada - poboljšati važnu postojeću vezu.
(6) Pokreće nas pet genetičkih potreba: preživljavanje, ljubav - pripadanje, moć, sloboda i zabava.
(7) Te potrebe možemo zadovoljiti samo ako zadovoljimo sliku ili slike u našem svijetu kvaliteta. Ako u svoj svijet kvaliteta stavimo slike koje ne možemo zadovoljiti, odbacujemo slobodu.
(8) Sve što od rođenja do smrti možemo činiti jeste: ponašati se! Svako naše ponašanje je cjelokupno ponašanje, koje se sastoji od četiri nedjeljive komponente: aktivnosti, mišljenja osjećanja i fiziologije.
(9) Sva cjelokupna ponašanja definirana su glagolima, najčešće infinitivom ili glagolskom imenicom, a ime dobijaju po najprepoznatljivijoj komponenti, npr. - odabirem taktizirati, umjesto patim od neiventivnosti ili neinventivan sam.
(10) Sva su cjelokupna ponašanja izabrana, no neposrednu kontrolu imamo samo nad komponentom aktivnosti i mišljenja. Međutim, svoje osjećaje i fiziologiju možemo kontrolirati posredno: kroz način na koji odabiremo razmišljati i djelovati!

Šta nam je preostalo?
Da vlastite prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tražimo, pronalazimo i radujemo im se isključivo u nama samima. Izgleda to je jedini uvjet da ih možemo podijeliti sa drugima, bezuvjetno i na svestrano zadovoljstvo.