Samo mala digresija na ovo prvo da ne bi moguća rasprava na ovu temu u startu "otišla niz potok"
Eborg wrote:
Osmansko carstvo je u suštini bilo feudalno društvo.Ne sjećam se najbolje onog sistema oko timara, zijameta i hasova, tj. kakva je podjela bila zbog onih prihoda no da li su begovi uvijek postajali od spahija, tj. na osnovu ratnih zasluga te je begovat zapravo bio vojna funkcija?
Čitav taj problem (ako ga uopšte ima) oko osmanskog
feudalizma je nastao kao posljedica prijeratne socijalističke historiografije koja je forsirala/odobravala tu vrstu terminologije (proleterijat, feudalizam...), koja je uzevši u obzir podatke iz historijskih izvora potpuno netačna, jbg takav je bio vladajući ex yu establišment i takva vrsta pisanja je bila poželjna. Po mojoj slobodnoj procjeni OC je kao neka preteča kapitalističkog sistema jer se u suštini sve vrtilo oko $$ ili akči u ovom slučaju.
Svaka funkcija u osmanskom carstvu je bila vezana za vojnu dužnost, asker - raja je bila osnovna podjela stanovništva, na vojni i proizvodni dio.
Korisnici tj. timarnici (ne vlasnici, jer u osnovi sva zemlja je pripadala sultanu)
vojničkih posjeda (timara, zijameta, hasova, u određenom smislu i vakufa) nisu bili vlasnici zemlje niti su mogli ostavljati posjede u nasljedstvo, takođe nisu imali sudske ingerencije nad
rajom koja je obrađivala te posjede tako da sve teze o
feudalnom uređenju u startu padaju u vodu, treba još spomenuti da je Bosna imala određene (praktične) povlastice pri promjeni timarnika, u slučaju smrti ili razriješenja (ako nisu
obavljali preuzete vojne obaveze) prethodnog korisnika prednost (u
naslijeđivanju vojnih obaveza a ne zemlje) su imali sinovi, rođaci po očevoj i majčinoj liniji, pa tek onda ostali "kandidati", sve u svrhu održavanja vojne moći i prevencije slabljenja iste jer timarnici tj
spahije su činili glavninu, najjači dio osmanske vojske.
Osnovna podjela u timarskom sistemu na osnovu prihoda sa zemljišta je bila:
1. timari - vrijednosti do 19.999 akči
2. zijameti - od 20.000 do 99.999
3. has(ovi) - od 100.000 pa naviše
Svi korisnici su osim svog prisustva bili dužni da sa sobom vode i oružanu pratnju koju su sami finansirali, a njihov broj i oprema (konjanici, vrsta oružja, šatori) su recipročno rasli sa prihodima koje su ubirali sa "svojih" posjeda.
U ranom periodu,
begovima su nazivani korisnici zijameta i hasova dakle većih posjeda mada to toliko nije bilo primarno, npr. u starijim defterima rijetko se može naći da pored imena nekog zaima stoji titula beg, u vojnoj hijerarhiji postojala je funkcija
alajbega koji je u vojnim pohodima vršio funkciju zapovjednika svih spahija jednog sandžaka, obično je bio korisnik većeg zijameta a bio je podređen sandžakbegu.
Ako gdje nađeš ovaj članak u njemu imaš sve to objašnjeno :
Hazim Šabanović, Vojno uređenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljeća
4) Da li su se "dodatne dužnosti" poput ajanluka ili kapetanluka dodjeljivale samo begovima ili je slučajnost ukoliko su se iste preklapale?
Nemam više vremena kucati samo ću ukratko, ove funkcije su se obično dodjeljivale sposobnim i viđenijim ljudima ejaleta, riječ
ajan sama označava
uglednog čovjeka ili
ugledne ljude ,
dakle u prvom redu pod ajanima se podrazumijevaju zaimi - begovi mada je bilo i
ostalih na toj funkciji (emini, subaše, vojvode), neke radove vezane za ovo pitanje 100% imaš na netu pa ti je bolje njih lagano isčitavati nego da ti ovi net
povjesničari ukratko "objašnjavaju"
Avdo Sućeska - Ajani - prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama u vrijeme Turaka
Avdo Sućeska - Vilajetski ajani
Hamdija Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini
tol'ko od mene
