Potenciranje zajedničke historije naroda u Bosni i Hercegovini, pomaže višestruko, ne samo razumiti sadašnjost i kreirati idealnu budućnost, već i srušiti šovinističke mitove o tri podjeljena naroda u Bosni i Hercegovini.
Vjekovna zajednička borba naroda u Bosni i Hercegovini bez obzira na religiju, zajednička koegzistencija, te zajednička historija, a samim tim i kultura, neupitno dokazuju činjenicu da u Bosni i Hercegovini živi jedan narod, koji je istog porijekla, samo različitog religijskog opredjeljenja.
Religija i religijsko opredjeljenje apsurdni su za identifikaciju sa nacijom. Opće je poznata i razumljiva stvar da je religijsko uvjerenje, lično uvjerenje svakog pojedinca, koje on, shodno svom iskustvenom nadopunjavaju može promijeniti. No, mjenjanjem svojih ličnih religijskih uvjerenja on ne mjenja svoju nacionalnu pripadnost, svoju historiju, običaje, kulturu... Niti može.
Forsiranje lažnih i tuđih historija u obrazovnom sistemu, ili eliminacija određenih dijelova historije Bosne i Hercegovine radi šovinističkih i kvazi-nacionalo religijskih propagandi o porijeklu i politici, a kroz to i demagogija o postojanju tri zasebna naroda u Bosni i Hercegovini, kao i njihova stroga identifikacija sa religijskim opredjeljenjem, te radikalno uplitanje religije u društvene i javne sfere – najveće su opasnosti za državu Bosnu i Hercegovinu, njenu budućnost i opstanak.

Jedan od dokaza naše zajedničke slavne historije svakako je bitka kod Bileće koja se dogodila 27.08.1388. godine. Nažalost, zbog već pomenutih ideja, prije svega instaliranju lažnih teorija i šovinističkih i kvazi- nacionalno religijskih propagandi vezanih za porijeklo naroda Bosne i Hercegovine, a prožetih preko politike i religijskog opredjenjenja, pranjem mozga, ova bitka se, s jedne strane nastoji skriti, kao nešto loše i stidno, gotovo štetno i sramno, dok istovremeno druga strana to prikrivanje koristi za nametanje svoje demagogije i mitologiziranju ove bitke kao historijski u mitski događaj.
Stvarni značaj ove bitke za Bosnu i Hercegovinu i njen narod je nemjerljiv. Sjećanje na nju, u prošlosti potvrđujemo naše porijeklo i naš kontinuitet, slavu i hrabrost, a u sadašnjosti budimo stare plamene nekadašnje slave, naroda i domovinskog osjećaja, te gradimo pravu sliku historije, gdje vidimo ko su naša prava braća (oni koji su stajali pod istom zastavom, braneći svoju zemlju protiv zajedičkog neprijatelja – okupatora i tiranina).
Na ovaj dan, osmanski vojskovođa Šahin navalio je preko granica naše države sa oko 18 000 vojnika u namjeri da razbije stoljetnu državnost, slobodu i ugled naše države, kraljevine Bosne. No, tu je dočekan od strane Vlatka Vukovića, velikog (i nažalost zaboravljenog) bosanskog vojvode i 7 000 Bošnjana spremnih da krvlju brane svoju zemlju i slobodu. Turci, iako mnogobrojniji, bivaju potučeni do nogu te se njihovi zapovjednici izvukoše sa bojišta i iz naše zemlje uz mnogo sreće tj. još uvijek živi, što se ne može reći za njihovu vojsku koja je potpuno uništena.
Boj je ostavio veliki utisak i na ljude tog doba koji su na grob vojvode Vlatka uklesali sljedeći natpis:
"Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće..."
Zahvaljujući ovoj bitci, našim pradjedovima i vojvodi Vlatku Vukoviću, Bosanska država je još nepunih 100 godina zadržala svoju slobodu, nezavisnost i postojanje na srednjovjekovnoj političkoj sceni kao samostalna kraljevina, svjedočeći tako jasno i glasno i danas, protiv svih onih koji tvrde kako Bosne nikad nije ni bilo!
Zahvaljujući ovoj bitci dokazali smo i odbranili našu slobodu.
Zato je se uvijek sjećajmo i nikada ne dozvolimo da ova bitka ostane zaboravljena, kao što je bila do sada!!!
