Andric

[nosara]

Kad smo kod "zuluma"..neki kažu, a ne lažu kako je u Beogradu, daleko od tamnog vilajeta i zemlje mržnje ležao nobelovac, Ivo Andrić sa teškom upalom pluća i raznim zdravstvenim komplikacijama. Gdje? Kod kuće, usred prestolnice. Od terapije uzimao Aspirin i vitamin C. Upravnici beogradskih klinika se nisu mogli dogovoriti kojoj će pripasti čast da u njoj umre veliki Ivo Andrić. Tokom bolesti i bunila policijaci u civilu, navodni pisci Djoković i Jovanović, koje uopšte nije poznavao prisile ga da potpiše dokument o osnivanju Andrićeve zadužbine. Svi su znali kakvo je Andrićevo mišljenje o tadašnjim zadužbinama kao o trećerazrednim kuplerajima i mjestima sakupljanja propalica i lešinara.
Kada je već bilo kasno, smješten je na Univerzitetsku kliniku odlukom Gradskog komiteta SKS
Par mjeseci poslije smrti Andrića, u njegovoj zadužbini je bilo nepristojno spominjati njegovo ime, koristi je imao više Milan Kašanin nego Andrić. Osovlje je besramno traćilo piščevu uštedjevinu na astronomske plate i kupovinu poklona ženama, a pisca su nazivali "matorim jezuitom".

Pa...?

[PipiDugaDevetka]

Kad smo kod "zuluma"..neki kažu, a ne lažu kako je u Beogradu, daleko od tamnog vilajeta i zemlje mržnje ležao nobelovac, Ivo Andrić sa teškom upalom pluća i raznim zdravstvenim komplikacijama. Gdje? Kod kuće, usred prestolnice.

Od terapije uzimao Aspirin i vitamin C. Upravnici beogradskih klinika se nisu mogli dogovoriti kojoj će pripasti čast da u njoj umre veliki Ivo Andrić.

Tokom bolesti i bunila policijaci u civilu, navodni pisci Djoković i Jovanović, koje uopšte nije poznavao prisile ga da potpiše dokument o osnivanju Andrićeve zadužbine. Svi su znali kakvo je Andrićevo mišljenje o tadašnjim zadužbinama kao o trećerazrednim kuplerajima i mjestima sakupljanja propalica i lešinara.

Kada je već bilo kasno, smješten je na Univerzitetsku kliniku odlukom Gradskog komiteta SKS
Par mjeseci poslije smrti Andrića, u njegovoj zadužbini je bilo nepristojno spominjati njegovo ime, koristi je imao više Milan Kašanin nego Andrić. Osovlje je besramno traćilo piščevu uštedjevinu na astronomske plate i kupovinu poklona ženama, a pisca su nazivali "matorim jezuitom".

Nevjerovatno da mu nisu davali antibiotike protiv upale pluća.

PEMBRITIN barem da su mu dali ako nije bilo tada SUMAMEDA?!

[neocekivana_sila]

Kad smo kod "zuluma"..neki kažu, a ne lažu kako je u Beogradu, daleko od tamnog vilajeta i zemlje mržnje ležao nobelovac, Ivo Andrić sa teškom upalom pluća i raznim zdravstvenim komplikacijama. Gdje? Kod kuće, usred prestolnice. Od terapije uzimao Aspirin i vitamin C. Upravnici beogradskih klinika se nisu mogli dogovoriti kojoj će pripasti čast da u njoj umre veliki Ivo Andrić. Tokom bolesti i bunila policijaci u civilu, navodni pisci Djoković i Jovanović, koje uopšte nije poznavao prisile ga da potpiše dokument o osnivanju Andrićeve zadužbine. Svi su znali kakvo je Andrićevo mišljenje o tadašnjim zadužbinama kao o trećerazrednim kuplerajima i mjestima sakupljanja propalica i lešinara.
Kada je već bilo kasno, smješten je na Univerzitetsku kliniku odlukom Gradskog komiteta SKS
Par mjeseci poslije smrti Andrića, u njegovoj zadužbini je bilo nepristojno spominjati njegovo ime, koristi je imao više Milan Kašanin nego Andrić. Osovlje je besramno traćilo piščevu uštedjevinu na astronomske plate i kupovinu poklona ženama, a pisca su nazivali "matorim jezuitom".

Pa...?

šta: pa? Imaš li neki argument da dokažeš bilo koji stav ili svoju tvrdnju osim ponavljanja da je tebi Andrić super? Ako si već glup ili ne znaš ništa, onda se trudi da to sakriješ, a ne da se javljaš kao idiot sa postovima : Pa?

[neocekivana_sila]

Kad smo kod "zuluma"..neki kažu, a ne lažu kako je u Beogradu, daleko od tamnog vilajeta i zemlje mržnje ležao nobelovac, Ivo Andrić sa teškom upalom pluća i raznim zdravstvenim komplikacijama. Gdje? Kod kuće, usred prestolnice.

Od terapije uzimao Aspirin i vitamin C. Upravnici beogradskih klinika se nisu mogli dogovoriti kojoj će pripasti čast da u njoj umre veliki Ivo Andrić.

Tokom bolesti i bunila policijaci u civilu, navodni pisci Djoković i Jovanović, koje uopšte nije poznavao prisile ga da potpiše dokument o osnivanju Andrićeve zadužbine. Svi su znali kakvo je Andrićevo mišljenje o tadašnjim zadužbinama kao o trećerazrednim kuplerajima i mjestima sakupljanja propalica i lešinara.

Kada je već bilo kasno, smješten je na Univerzitetsku kliniku odlukom Gradskog komiteta SKS
Par mjeseci poslije smrti Andrića, u njegovoj zadužbini je bilo nepristojno spominjati njegovo ime, koristi je imao više Milan Kašanin nego Andrić. Osovlje je besramno traćilo piščevu uštedjevinu na astronomske plate i kupovinu poklona ženama, a pisca su nazivali "matorim jezuitom".

Nevjerovatno da mu nisu davali antibiotike protiv upale pluće

PEMBRITIN barem da su mu dali ako nije bilo tada SUMAMEDA?!

to je taj kontinuitet duhovnog razvoja za razliku od tamnog vilajeta gdje je sve ostalo ubogo i nazadno.

[PipiDugaDevetka]

to je taj kontinuitet duhovnog razvoja za razliku od tamnog vilajeta gdje je sve ostalo ubogo i nazadno.

Ipak, nešto mi govori da on nije mogao opstati bez tog ''tamnog vilajeta'', bez Bosne i Hercegovine, pomalo mi ga žao.

Da on zna da se gradi Andrić grad, napisao bi esej o silovanju.

[Sezam]

... niti od Ive Andrica bilo sta drugo osim perfektnog intelektualca i najboljeg knjizevnika sa ovih prostora...

Posto je u pitanju podforum historija, ja bih da se drzim cinjenica.

Ivo Andric, perfektni intelektualac, clan SANU od 1926, bavio se, u sluzbi kralja, prekrajanjem granica i zagovaranjem etnickog ciscenja muslimana sa ovih prostora (pogledati link na prethodnoj stranici). Takodjer je bio clan izdajnicke delegacije koja je 25/3/1941 u Berlinu potpisala pristupanje trojnom paktu.

Pa jebemu druze @nosara, ja sam bio ubjedjen da ti ljude ovakvih osobina redovno nazivas GOVNIMA, koja bi najbolje bilo po kratkom postupku eliminirati, ili u najblazem slucaju poslati na Goli Otok. Kad ono, ni manje ni vise - perfektan intelektualac, cija djela sa uzitkom citas.

Moram priznati, ovako neformalno, nakon teskog i napornog dana, nema mi nista draze nego uzeti Travnicku Hroniku i procitati npr pasus u kojoj bosnjacka djeca nozevima probadaju tijela mrtvih Srba, koje su ocevi te bosnjacke djece prethodno nabili na kolac, onako coporativno, da bi bosnjacka djeca do dugo u noc lutala Travnikom krvavih cakija i plasila one malo manje krvozedne Bosnjake.

Vidis kako nas je Ivo znao u dusu. Mi smo, u nasoj podmuklosti i zloci, pokusali isfolirati historiju kojekakvim hasanaginicama i sevdalinkama, ali nam je perfekti intelektualac dohakao, pokazujuci nas onakvim kakvim jesmo!

Uzivajte.

[ultima_palabra]

Moram priznati, ovako neformalno, nakon teskog i napornog dana, nema mi nista draze nego uzeti Travnicku Hroniku i procitati npr pasus u kojoj bosnjacka djeca nozevima probadaju tijela mrtvih Srba, koje su ocevi te bosnjacke djece prethodno nabili na kolac, onako coporativno, da bi bosnjacka djeca do dugo u noc lutala Travnikom krvavih cakija i plasila one malo manje krvozedne Bosnjake.

Ti stvarno nikada nisi čitao Andrića? Bježao s časa kad je lektira, šta li? Ovakvih dešavanja u toj knjizi nema.

Andrić nije bio perfektni intelektualac, bio je kukavica i nije se smio zauzeti za nešto što je smatrao ispravnim. Imao je i komplekse zbog toga... sve je to nešto što je i on sam priznavao. Čovjek kojeg bi se lako zaboravilo da nije tog iznimnog književnog talenta.

Mom senzibilitetu su bliži Kiš i Selimović, ali je Andrić nesporno briljantan pisac. A pokolji na Balkanu su uvijek inspirisani guslama i gangama, tu pisci nemaju šta tražiti...

[KatarinaKosaca]

Najinteresantnije od svega je tolika umišljenost onih koji kao brane Andrića da su načitani i plaho obrazovani, a svakom svojom rečenicom to demantiraju. A ujedno je i to i samo to glavni argument: Ja volim Andrića, kad ga volim znam da sam načitan, ničim to ne pokazujem sem što demoniziram one koji se drznu tu tezu poljuljati

[Sezam]

Moram priznati, ovako neformalno, nakon teskog i napornog dana, nema mi nista draze nego uzeti Travnicku Hroniku i procitati npr pasus u kojoj bosnjacka djeca nozevima probadaju tijela mrtvih Srba, koje su ocevi te bosnjacke djece prethodno nabili na kolac, onako coporativno, da bi bosnjacka djeca do dugo u noc lutala Travnikom krvavih cakija i plasila one malo manje krvozedne Bosnjake.

Ti stvarno nikada nisi čitao Andrića? Bježao s časa kad je lektira, šta li? Ovakvih dešavanja u toj knjizi nema.

(Travnička hronika, strana 307 do strane 321).

"Još iste večeri dovedeno je na taj trg desetak krajiških Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i lučeva pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostravljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi nataknute su na kolje. Cele noći do u Konzulat je dopiralo režanje gladnih, varoških pasa, koji su se odmah iskupili. Na mesečini se videlo kako psi zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa odsečenih glava“.

"...jer svaki od Turaka želi da doprinese odbrani svoje vjere i dobrog reda i svak je sa najboljim uvjerenjem i svetim ogorčenjem htio ne samo svojim očima nego i rukama da učestvuje u ubijanju i mučenju izdajnika.“ Nobelovac dalje kaže "Ljudi su išli na stratište kao što se ide u svetinju kod koje se nalazi čudotvorno ozdravljenje i sigurno olakšanje za svaku muku“ (Travnička hronika, strana 316).

"Čak su i dečaci od pedlja dozivali jedan drugog, trčali zadihani, mašući dugim turom, da bi svoje male noževe natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima i plašili mlađe od sebe po mahali.“

Xebiga, sta da ti kazem.

[ultima_palabra]

Pa nema nabijanja na kolac u po Travnika...

[nosara]

šta: pa? Imaš li neki argument da dokažeš bilo koji stav ili svoju tvrdnju osim ponavljanja da je tebi Andrić super? Ako si već glup ili ne znaš ništa, onda se trudi da to sakriješ, a ne da se javljaš kao idiot sa postovima : Pa?

Ha...?

Najinteresantnije od svega je tolika umišljenost onih koji kao brane Andrića da su načitani i plaho obrazovani, a svakom svojom rečenicom to demantiraju. A ujedno je i to i samo to glavni argument: Ja volim Andrića, kad ga volim znam da sam načitan, ničim to ne pokazujem sem što demoniziram one koji se drznu tu tezu poljuljati

Ja branim Andrica jer ga napada kuso i repato... Mislim, svi mu mogu popusit, ali ipak, jedini nobelovac iz ove vukojebine...

... niti od Ive Andrica bilo sta drugo osim perfektnog intelektualca i najboljeg knjizevnika sa ovih prostora...

Posto je u pitanju podforum historija, ja bih da se drzim cinjenica.

Ivo Andric, perfektni intelektualac, clan SANU od 1926, bavio se, u sluzbi kralja, prekrajanjem granica i zagovaranjem etnickog ciscenja muslimana sa ovih prostora (pogledati link na prethodnoj stranici). Takodjer je bio clan izdajnicke delegacije koja je 25/3/1941 u Berlinu potpisala pristupanje trojnom paktu.

Pa jebemu druze @nosara, ja sam bio ubjedjen da ti ljude ovakvih osobina redovno nazivas GOVNIMA, koja bi najbolje bilo po kratkom postupku eliminirati, ili u najblazem slucaju poslati na Goli Otok. Kad ono, ni manje ni vise - perfektan intelektualac, cija djela sa uzitkom citas.

Moram priznati, ovako neformalno, nakon teskog i napornog dana, nema mi nista draze nego uzeti Travnicku Hroniku i procitati npr pasus u kojoj bosnjacka djeca nozevima probadaju tijela mrtvih Srba, koje su ocevi te bosnjacke djece prethodno nabili na kolac, onako coporativno, da bi bosnjacka djeca do dugo u noc lutala Travnikom krvavih cakija i plasila one malo manje krvozedne Bosnjake.

Vidis kako nas je Ivo znao u dusu. Mi smo, u nasoj podmuklosti i zloci, pokusali isfolirati historiju kojekakvim hasanaginicama i sevdalinkama, ali nam je perfekti intelektualac dohakao, pokazujuci nas onakvim kakvim jesmo!

Uzivajte.

Ti se oprastas po peti put... Uzivamo, sve u redu...

[Sezam]

Pa nema nabijanja na kolac u po Travnika...

Dobro je onda.

[Sezam]

Ti se oprastas po peti put...

Podforum historija. Drzimo se cinjenica. Ako posjedujes link nekog od tih mojih 5 oprastanja, postavi ga slobodno

Imas kakav komentar na Andricevo zagovaranje etnickog ciscenja muslimana? Kako to da Ivo stilski besprijekorno opisuje prekrajanje granica (velikosrpskih, dakako), a Franji je trebala obicna salaveta? Mozda zelis nesto reci u vezi sa Andricem kao clanom izdajnicke delegacije koja je potpisala pristup trojnom paktu?

Cekam.

[ljevoruki]

Citao sam Andrica kao mlad jer sam morao (skolska lektira ) i tada ga nisam razumio.
Danas u zrelim godinama opet citam Andrica, sad ga razumijem, divim se njegovom stilu i nacinu pisanja, ali se apsolutno gnusam njegovog prikaza zivota u vrijeme vladavine Turaka u BiH.
I nazivanju bosanskih muslimana Turcima je zlonamjerno, u svrhu velikosrpske propagande i unistenja Bosne kao njihove "tihe patnje".
Uostalom, ako su knjige Ive Andrica bile argument karadzica i njegove svite u opravdanju njihovih zlocina nad mojim narodom i mojom zemljom onda tu prestaje sva prica.
Ne smatram ga za pozitvnog lika iz bosanske perspektive ali ga smatram vrhunskim knjizevnikom, kako god to cudno zvucalo.

[nosara]

Ti se oprastas po peti put...

Podforum historija. Drzimo se cinjenica. Ako posjedujes link nekog od tih mojih 5 oprastanja, postavi ga slobodno

Imas kakav komentar na Andricevo zagovaranje etnickog ciscenja muslimana? Kako to da Ivo stilski besprijekorno opisuje prekrajanje granica (velikosrpskih, dakako), a Franji je trebala obicna salaveta? Mozda zelis nesto reci u vezi sa Andricem kao clanom izdajnicke delegacije koja je potpisala pristup trojnom paktu?

Cekam.

Salveta...

U rano proljeće 1941. godine Andrić nadležnima u Beogradu nudi ostavku:
Citat „...Danas mi u prvom redu službeni a zatim i lični mnogobrojni i imperativni razlozi nalažu da zamolim da budem ove dužnosti oslobođen i što pre povučen sa sadašnjeg položaja...“
([2])

[PeppermintSA]

Najinteresantnije od svega je tolika umišljenost onih koji kao brane Andrića da su načitani i plaho obrazovani, a svakom svojom rečenicom to demantiraju. A ujedno je i to i samo to glavni argument: Ja volim Andrića, kad ga volim znam da sam načitan, ničim to ne pokazujem sem što demoniziram one koji se drznu tu tezu poljuljati

Iz razloga što ti koji pokušavaju poljuljati tu tezu to čine iz razloga koji nema veze s književnosti, već s nacionalnom indentifikacijom, što je totalni, stoprocentni, očiti debilizam

[nosara]

Najinteresantnije od svega je tolika umišljenost onih koji kao brane Andrića da su načitani i plaho obrazovani, a svakom svojom rečenicom to demantiraju. A ujedno je i to i samo to glavni argument: Ja volim Andrića, kad ga volim znam da sam načitan, ničim to ne pokazujem sem što demoniziram one koji se drznu tu tezu poljuljati

Iz razloga što ti koji pokušavaju poljuljati tu tezu to čine iz razloga koji nema veze s književnosti, već s nacionalnom indentifikacijom, što je totalni, stoprocentni, očiti debilizam

Upravo tako...

"I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima."

[KatarinaKosaca]

Iz razloga što ti koji pokušavaju poljuljati tu tezu to čine iz razloga koji nema veze s književnosti, već s nacionalnom indentifikacijom, što je totalni, stoprocentni, očiti debilizam

Pokušah jednom ili dva puta Uzalud. Nisu znali samozvano načitani da je Lotika simbol Austrougraske, a nisu se sjećali ni epizode o Fedunu iz Ćuprije... Ali su i dalje sebe zvali naĆitanim i obrazovanim. Nemam ništa protiv na odgovarajućem pdf-u i bez etiketiranja da su glupani oni koji Andriću spočitavaju islamofobiju da to uradimo. Pod uvjetom, da se zaista čitalo Andrića, i po mogućnosti koja kritika uz to, a ne samo da se kaže na forumu da se ispadne kao obrazovan

[PipiDugaDevetka]

a šta li je bilo s ivom andrićem nakon pobjede komunista i utemeljenja federativne narodne republike jugoslavije?



ivo andrić već 1945. Godine postaje član komunističke partije i komunistički poslanik u skupštini bih, a kasnije poslanik savezne skupštine fnrj, predsjednik društva književnika jugoslavije, dobija privilegiju da se kao lični prijatelj druži s josipom brozom titom. Komunistički prvaci utrkuju se ko će ga više obasuti što vrijednijim poklonima, daju mu se rezidencijalne vile na neograničeno korištenje, voze ga državne limuzine i šoferi, o njemu se u sredstvima javnog informisanja objavljuju hvalospjevi. Vera stanić u “sećanjima” piše "moram reći da mu je pravi prijatelj bio i rodoljub čolaković, mislim da su se upoznali odmah posle rata. Takođe mislim da je čolaković mnogo uticao da andrić uđe u partiju...". Naime, andrić je već 1945. Godine, kada je rodoljub čolaković bio predsjednik prezidijuma narodne republike bosne i hercegovine, primljen u komunističku partiju, te biran za viječnika trećeg zasjedanja zavno bih-a i narodnog poslanika republičke skupštine.

sve u svemu, bivši diplomata u stalnoj službi svim velikosrpskim režimima i vladama, čovjek koji je upisao filozofski fakultet na univerzitetu u gracu i za osam mjeseci od momenta upisa odbranio doktorsku disertaciju, proteže gestapoa i generala milana nedića u beogradu u toku cijele okupacije, te član beogradskih masonskih loža, odjednom postaje komunistički državni pisac.

njegove romane pune antimuslimanskog otrova, a koji kao da su tempirani da se pojave baš na kraju rata kao obavezna lektira svom pismenom stanovništvu komunističke jugoslavije, komunisti, a među njima najviše 1943. Godine preobučeni četnici, propagiraju i nemilo štampaju u ogromnim tiražima, baš kao i kasnije titova sabrana djela.

dok su svi ostali jugoslovenski pisci, kao naprimjer miroslav krleža, desanka maksimović, branko čopić i mnogi drugi bili izloženi različitim kritikama i kritičko-ideološkim prikazima, malo ko se smio usuditi na bilo kakav način kritikovati pisanje od strane države zaštićenog državnog pisca i budućeg nobelovca. Doduše bilo je stidljivih pokušaja određene blage kritike od strane ivana supeka i skendera kulenovića, no oni su od komunista odmah dobili po prstima, pa se zato ni drugi nisu ni usuđivali staviti ni jednu kritičku primjedbu na pisanje ive andrića.

treba posebno spomenuti kritiku koju je iznio član srpske akademije nauka i umetnosti stevan dimitrijević, no niko nije smio taj tekst objaviti, već je spomenuti akademik hrabro odštampao taj kritički prikaz na šapirografu i dijelio ga po beogradu, pa se i on odjednom ušutio iz samo njemu poznatih razloga. Akademik dimitrijević je u toj svojoj šapirografiranoj kritici naveo da andric potplaćuje kritičare pijankama i pečenim fazanima na državni račun. on dalje kaže da “andrićeva dela kvare jezik i moral, te da za čitanje njegovih dela treba imati živce – fašističko-frankovačko-frankovske.”

najdalje je otišao šukrija kurtović koji je napisao veoma detaljne kritičke prikaze romana “na drini ćuprija” i “travnička hronika”, ali se niko u bosni nije usudio taj prikaz objaviti, jer su to spriječili komunistički kadrovi. Zbog tih prikaza šukrija kurtović je imao teških problema. Bio je izlagan različitim vrstama šikaniranja, te je na partijskim sastancima održavanim ne samo po bosni i hercegovini, već i šire, proglašavan za narodnog neprijatelja i reakcionarnim elementom. Ipak, to nije natjeralo šukriju kurtovića da revidira svoj stav prema spomenutim andrićevim djelima i on se nikada nije odrekao stavova koje je sasvim hrabro i otvoreno iznio u svojoj kritičkoj raspravi.

još bi se mnogo šta kazati o nekim “sitnicama” koje su sakrivane u službenim i uljepšanim biografijama i napisima o ivi andriću od 1945. Godine do njegove smrti, pa i kasnije. Andrić se strogo pridržavao svoje devize-pratilje “u ćutanju je sigurnost”, te nikada nije govorio o svojim vlastitim djelima, o svome životu, a posebno je bio šutljiv kada bi mu iko postavio bilo kakvo pitanje o njegovoj činovničko-diplomatskoj karijeri i renegatskom položaju katolika, bosanskog hrvata u čvrstom zagrljaju beogradske čaršije i velikosrpske političke klike, a iz čijeg se zagrljaja on nije nikada ni pokušao osloboditi.

[sinuhe]

Andric nikad nije bio drzavni pisac niti se druzio sa Titom. Formalno sigurno da jeste bio clan KP pa i poslanik.

[fakat]

a šta li je bilo s ivom andrićem nakon pobjede komunista i utemeljenja federativne narodne republike jugoslavije?



ivo andrić već 1945. Godine postaje član komunističke partije i komunistički poslanik u skupštini bih, a kasnije poslanik savezne skupštine fnrj, predsjednik društva književnika jugoslavije, dobija privilegiju da se kao lični prijatelj druži s josipom brozom titom. Komunistički prvaci utrkuju se ko će ga više obasuti što vrijednijim poklonima, daju mu se rezidencijalne vile na neograničeno korištenje, voze ga državne limuzine i šoferi, o njemu se u sredstvima javnog informisanja objavljuju hvalospjevi. Vera stanić u “sećanjima” piše "moram reći da mu je pravi prijatelj bio i rodoljub čolaković, mislim da su se upoznali odmah posle rata. Takođe mislim da je čolaković mnogo uticao da andrić uđe u partiju...". Naime, andrić je već 1945. Godine, kada je rodoljub čolaković bio predsjednik prezidijuma narodne republike bosne i hercegovine, primljen u komunističku partiju, te biran za viječnika trećeg zasjedanja zavno bih-a i narodnog poslanika republičke skupštine.

sve u svemu, bivši diplomata u stalnoj službi svim velikosrpskim režimima i vladama, čovjek koji je upisao filozofski fakultet na univerzitetu u gracu i za osam mjeseci od momenta upisa odbranio doktorsku disertaciju, proteže gestapoa i generala milana nedića u beogradu u toku cijele okupacije, te član beogradskih masonskih loža, odjednom postaje komunistički državni pisac.

njegove romane pune antimuslimanskog otrova, a koji kao da su tempirani da se pojave baš na kraju rata kao obavezna lektira svom pismenom stanovništvu komunističke jugoslavije, komunisti, a među njima najviše 1943. Godine preobučeni četnici, propagiraju i nemilo štampaju u ogromnim tiražima, baš kao i kasnije titova sabrana djela.

dok su svi ostali jugoslovenski pisci, kao naprimjer miroslav krleža, desanka maksimović, branko čopić i mnogi drugi bili izloženi različitim kritikama i kritičko-ideološkim prikazima, malo ko se smio usuditi na bilo kakav način kritikovati pisanje od strane države zaštićenog državnog pisca i budućeg nobelovca. Doduše bilo je stidljivih pokušaja određene blage kritike od strane ivana supeka i skendera kulenovića, no oni su od komunista odmah dobili po prstima, pa se zato ni drugi nisu ni usuđivali staviti ni jednu kritičku primjedbu na pisanje ive andrića.

treba posebno spomenuti kritiku koju je iznio član srpske akademije nauka i umetnosti stevan dimitrijević, no niko nije smio taj tekst objaviti, već je spomenuti akademik hrabro odštampao taj kritički prikaz na šapirografu i dijelio ga po beogradu, pa se i on odjednom ušutio iz samo njemu poznatih razloga. Akademik dimitrijević je u toj svojoj šapirografiranoj kritici naveo da andric potplaćuje kritičare pijankama i pečenim fazanima na državni račun. on dalje kaže da “andrićeva dela kvare jezik i moral, te da za čitanje njegovih dela treba imati živce – fašističko-frankovačko-frankovske.”

najdalje je otišao šukrija kurtović koji je napisao veoma detaljne kritičke prikaze romana “na drini ćuprija” i “travnička hronika”, ali se niko u bosni nije usudio taj prikaz objaviti, jer su to spriječili komunistički kadrovi. Zbog tih prikaza šukrija kurtović je imao teških problema. Bio je izlagan različitim vrstama šikaniranja, te je na partijskim sastancima održavanim ne samo po bosni i hercegovini, već i šire, proglašavan za narodnog neprijatelja i reakcionarnim elementom. Ipak, to nije natjeralo šukriju kurtovića da revidira svoj stav prema spomenutim andrićevim djelima i on se nikada nije odrekao stavova koje je sasvim hrabro i otvoreno iznio u svojoj kritičkoj raspravi.

još bi se mnogo šta kazati o nekim “sitnicama” koje su sakrivane u službenim i uljepšanim biografijama i napisima o ivi andriću od 1945. Godine do njegove smrti, pa i kasnije. Andrić se strogo pridržavao svoje devize-pratilje “u ćutanju je sigurnost”, te nikada nije govorio o svojim vlastitim djelima, o svome životu, a posebno je bio šutljiv kada bi mu iko postavio bilo kakvo pitanje o njegovoj činovničko-diplomatskoj karijeri i renegatskom položaju katolika, bosanskog hrvata u čvrstom zagrljaju beogradske čaršije i velikosrpske političke klike, a iz čijeg se zagrljaja on nije nikada ni pokušao osloboditi.

Drzavni ljubimac, a ako je drugi pasus istinit onda i puno vise od toga.

Dojmilo me je da je Partiji pristupio vec 1945-e . Sto se tice nobelove nagrade, jeste pocast ali treba ipak znati nerijetko se daje za politicku korektnost, a tih godina je Juga od Zapada bila tapsana po ramenu jer se izmigoljila ispod Staljnina, navodno i Krleza je bio u igri.

[fatamorgana]

Nakon svega navedenog predlažem da se Nobelova nagrada posthumno oduzme Ivi Andriću te da se dodijeli nekom zaslužnijem, npr. Fatmiru Alispahiću,

[nosara]

Drzavni ljubimac, a ako je drugi pasus istinit onda i puno vise od toga.

Dojmilo me je da je Partiji pristupio vec 1945-e . Sto se tice nobelove nagrade, jeste pocast ali treba ipak znati nerijetko se daje za politicku korektnost, a tih godina je Juga od Zapada bila tapsana po ramenu jer se izmigoljila ispod Staljnina, navodno i Krleza je bio u igri.

Kojih godina...?

[nosara]

a šta li je bilo s ivom andrićem nakon pobjede komunista i utemeljenja federativne narodne republike jugoslavije?



ivo andrić već 1945. Godine postaje član komunističke partije i komunistički poslanik u skupštini bih, a kasnije poslanik savezne skupštine fnrj, predsjednik društva književnika jugoslavije, dobija privilegiju da se kao lični prijatelj druži s josipom brozom titom. Komunistički prvaci utrkuju se ko će ga više obasuti što vrijednijim poklonima, daju mu se rezidencijalne vile na neograničeno korištenje, voze ga državne limuzine i šoferi, o njemu se u sredstvima javnog informisanja objavljuju hvalospjevi. Vera stanić u “sećanjima” piše "moram reći da mu je pravi prijatelj bio i rodoljub čolaković, mislim da su se upoznali odmah posle rata. Takođe mislim da je čolaković mnogo uticao da andrić uđe u partiju...". Naime, andrić je već 1945. Godine, kada je rodoljub čolaković bio predsjednik prezidijuma narodne republike bosne i hercegovine, primljen u komunističku partiju, te biran za viječnika trećeg zasjedanja zavno bih-a i narodnog poslanika republičke skupštine.

sve u svemu, bivši diplomata u stalnoj službi svim velikosrpskim režimima i vladama, čovjek koji je upisao filozofski fakultet na univerzitetu u gracu i za osam mjeseci od momenta upisa odbranio doktorsku disertaciju, proteže gestapoa i generala milana nedića u beogradu u toku cijele okupacije, te član beogradskih masonskih loža, odjednom postaje komunistički državni pisac.

njegove romane pune antimuslimanskog otrova, a koji kao da su tempirani da se pojave baš na kraju rata kao obavezna lektira svom pismenom stanovništvu komunističke jugoslavije, komunisti, a među njima najviše 1943. Godine preobučeni četnici, propagiraju i nemilo štampaju u ogromnim tiražima, baš kao i kasnije titova sabrana djela.

dok su svi ostali jugoslovenski pisci, kao naprimjer miroslav krleža, desanka maksimović, branko čopić i mnogi drugi bili izloženi različitim kritikama i kritičko-ideološkim prikazima, malo ko se smio usuditi na bilo kakav način kritikovati pisanje od strane države zaštićenog državnog pisca i budućeg nobelovca. Doduše bilo je stidljivih pokušaja određene blage kritike od strane ivana supeka i skendera kulenovića, no oni su od komunista odmah dobili po prstima, pa se zato ni drugi nisu ni usuđivali staviti ni jednu kritičku primjedbu na pisanje ive andrića.

treba posebno spomenuti kritiku koju je iznio član srpske akademije nauka i umetnosti stevan dimitrijević, no niko nije smio taj tekst objaviti, već je spomenuti akademik hrabro odštampao taj kritički prikaz na šapirografu i dijelio ga po beogradu, pa se i on odjednom ušutio iz samo njemu poznatih razloga. Akademik dimitrijević je u toj svojoj šapirografiranoj kritici naveo da andric potplaćuje kritičare pijankama i pečenim fazanima na državni račun. on dalje kaže da “andrićeva dela kvare jezik i moral, te da za čitanje njegovih dela treba imati živce – fašističko-frankovačko-frankovske.”

najdalje je otišao šukrija kurtović koji je napisao veoma detaljne kritičke prikaze romana “na drini ćuprija” i “travnička hronika”, ali se niko u bosni nije usudio taj prikaz objaviti, jer su to spriječili komunistički kadrovi. Zbog tih prikaza šukrija kurtović je imao teških problema. Bio je izlagan različitim vrstama šikaniranja, te je na partijskim sastancima održavanim ne samo po bosni i hercegovini, već i šire, proglašavan za narodnog neprijatelja i reakcionarnim elementom. Ipak, to nije natjeralo šukriju kurtovića da revidira svoj stav prema spomenutim andrićevim djelima i on se nikada nije odrekao stavova koje je sasvim hrabro i otvoreno iznio u svojoj kritičkoj raspravi.

još bi se mnogo šta kazati o nekim “sitnicama” koje su sakrivane u službenim i uljepšanim biografijama i napisima o ivi andriću od 1945. Godine do njegove smrti, pa i kasnije. Andrić se strogo pridržavao svoje devize-pratilje “u ćutanju je sigurnost”, te nikada nije govorio o svojim vlastitim djelima, o svome životu, a posebno je bio šutljiv kada bi mu iko postavio bilo kakvo pitanje o njegovoj činovničko-diplomatskoj karijeri i renegatskom položaju katolika, bosanskog hrvata u čvrstom zagrljaju beogradske čaršije i velikosrpske političke klike, a iz čijeg se zagrljaja on nije nikada ni pokušao osloboditi.

dzemat gornji rahic - informativno edukativni portal...

[pojedinac]