Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[Dimu1927]

Svasta se dodaje i oduzima a ovaj "mujkic" ocito skuplja informacije pa onda prezentuje kao svoje licne dozivljaje. Osnovne stvari ne zna, sto bi specijalci sa vrbanja mosta isli na spomen park vraca, nije ni naveo cinjenicu da su se vratili na skenderiju i isli okolnim putem preko soukbunara.

Ovo za jednog poginulog (od dvojice) kod srpskih specijalaca i da ga je skinuo snajperista sa Sanca cuo je od Karisika.

I ja imam isti takav utisak, prepakivač tuđih priča i onoga što svako može naći + izmišljotine, ali ne mogu da budem siguran da li je samo "sakupljač" ili neposredni akter. Kad kod pomislim što će neposredni akter bombati i izmišljati sjetim se Zoke Čegara, neposredni akter samih početaka i ključnih dana, samo mu je to dovoljno da bude hodajuća senzacija, ali njemu je to malo pa izmišlja!

Nesto mi ne ide u glavu sad neko sjedi i kad vidi neki clip ide guglati o nekom dogadjaju pa opali jedan komentar, pa kad se neko nakaci, odgovori ili postavi pitanje, on ide dalje tu neku pricu traziti pa prepricavati, nekako mi bas nema logike, jer stvarno njegovih postova ima na desetine po raznim clipovima, nije to samo ova prica, manje vise je pisao za mnoge dogadjaje od prije i samo pocetka rata pa do raznih dogadjaja u toku rata, moguce da je ipak akter.

[karanana]

citao sam ga na nekom youtube clipu, i ako se ne varam on se predstavio imenom i prezimenom i cak neke slike sebe dao sa nekie dzenaze poginulih saboraca.

[dječak sa šibicama]

Mozda je i ucesnik, ali frajer previse masla, mozda samo zeli biti interesantan ili ga dodavanje neistina zadovoljava.

Imam ja komsinicu koja tako zakiti pricu, kad zavrsi saznas da je doletila sa pijace u privatnom helikopteru.

[Dimu1927]

citao sam ga na nekom youtube clipu, i ako se ne varam on se predstavio imenom i prezimenom i cak neke slike sebe dao sa nekie dzenaze poginulih saboraca.

bravo to sam zaboravio, stavio je sliku sa sahrane Vinka Samarlica na kojoj je i on. pa eto neko ko poznaje specijalce ili je bio u specijalnoj moze potvrditi autenticnost

[studiorum_tuzlaensis]

Iza Kristijana Ivelića na Vinkovoj sahrani. Ima i još jedna slika iz Titove kraj BOVa.

Raspitao sam se u vezi njega kod par ljudi (između ostalih i kod jednog komandanta), i u pitanju je stvarni akter svih događaja, dobro poznat i danas po Koševu i i K. Brdu. Uglavnom ti ljudi ne vole da pričaju o ratu, još kad sam kreno drobit o njegovim pričama, samo su mi rekli 'mani se toga' i 'nije sve crno bijelo' u ratu. Ptsp je zajebana stvar, a izgleda da su svi manje više u tom folu uključujući i Rusa. Šta ga je natjeralo da se otvori onako, nije nikom jasno...

U njegovim pričama ima dosta nelogičnosti i subjektivizma, ali i nekih tačnih stvari. Istina je između uvijek bila i nikad na pladnju nije servirana, ljudi treba da znaju sve poglede da bi se mogla steći još bolja slika.

[Valter Gustav]

Kopirao sam skore sve njegove komentare ali je on sve to obrisao sa YT.Valjda ima neki razlog,mozda se zaletio pa stavio nesto sto nije trebao pa iz postovanja prema njemu necu iz ovde sve staviti.

[tempuser]

citao sam ga na nekom youtube clipu, i ako se ne varam on se predstavio imenom i prezimenom i cak neke slike sebe dao sa nekie dzenaze poginulih saboraca.

bravo to sam zaboravio, stavio je sliku sa sahrane Vinka Samarlica na kojoj je i on. pa eto neko ko poznaje specijalce ili je bio u specijalnoj moze potvrditi autenticnost

Ja ostavljam jako puno prostora da je to on i da je to, kako su iznad napisali, kod njega mix PTSP-a i neke potrebe za senzacijom i utiskom da si bio veliki igrač (jer nema drugog objašnjenja) da na ono što si preživio nadodaš još izmišljotina, baš kao Zoka... Lika nema gdje nije bilo, kao specijalac se bavio stvarima koje su bile daleko od nadležnosti Odreda (uzimanje iskaza, istrage itd) U bazi, dok si u pripremi ili odmaraš su se sve dogovštine i akcije prepričale bezbroj puta, tako da si moga znati detalje, a da nisi mrdnuo! Koliko se puta ljudima desilo da pred njima ljudi pričaju u prvom licu o događajima u kojem su sami učestvovali. Nema na forumima i iza nickova potvrde autentičnosti.

[Dino79]

Čuo sam priču sa srpske strane da su oni zarobili snajperistu i htjeli su da ga ubiju ali stiglo im je naređenje da se odvede na Pale i da je taj snajperista razmjenjen jer je bio jevrej sa muslimanskim imenom.
Kolko ima tu istine ne znam .

Ja nikad nisam čuo da su četnici zarobili nekog našeg snajperistu.Također,nisam čuo za slučaj da je neki ”naš” otvorio vatru po Srbima iz okupirane Grbavice,Vogošće,Ilijaša,Ilidže ili Hadžića.Da ne pominjem Pale,Zvornik,Bjeljinu,Prijedor,Trebinje ili Banja Luku.

Srpska propaganda je pričom o ”našim” snajperistima pravdala rušenje džamija i munara,ko biva ,popeli se na munaru pa pucali po srpskim civilima.

Također,snajperisti nisu djelovali sa prve linije nego su bili malo u pozadini tako da nije bilo ni mogućnosti da se zarobe.Filmovi o ruskom snajperisti Zajcevu iz Staljingrada su ipak filmovi gdje Vasilij ode ispred linija pa pobi sve odreda.Ovdje nisi ni mogao biti između linija pa snajperisati pošto je udaljenost između rovova bila po stotinjak metara a ponegdje je i ulica djelila...

A to da su oni zarobili nekog naseg pa dosla naredba da ga vode na Pale a radilo se o jevreju sa muslimanskim imenom -niđe veze...

Odnosilo se na slucaj iz aprila 92. Na zauzimanje skole.
Da bas niđe veze. Tesko je povjetovati da je snajperista iz skole odveden na Pale i razmijenjen jer poginuli Lizdek srpski specijalac isto sa Pala.

[hatemondays]

Kaze on da je taj zivio u njegovoj zgradi i da su dolazili pretresati muslimanske stanove i nisu nista nasli jer je taj to uradio i mozes naci taj post na ovoj temi jer sam ga ja procitao i bilo mi je drago da svi nisu isti.Mozes mu poslati i PP ako ne vjerujes.

Ozon je svasta prepatio i ne kazem da laže nego mi prosto nevjerovatno.Sve dok imenom i prezimenom ne budem znao ko je taj Srbin-izvini-ali ja ću biti skeptičan

Vi ljudi ne citate, pa pitajte majku me evo ga bio sam tamo do 21 oktobra 92. Srbin je ubijen iz naseg ulaza ( ne iz Ozoneovog ), da je nekog ubio ne sjecam se, doduse komsija Midhat je popucao se sa njim tokom prvih barikada i bio ranjen. Komsija Nedjo Skipina je ubijen zajedno sa Midhatom ne zbog ubijanja nego zato sto je zastekao snajperske puske i odnio ih na nasu stranu prije zatvaranja Grbavice. Batko je drugovi moji ordinirao (odvodio ljude) od 10.maja na Grbavici a Digitron je odmah postao zloglasno mjesto par dan poslije toga kao i garaze u Sopingu. Pisao sam vec 21.maja Batko nas vodi u Pajaco, u cosku sjede za drugim stolom Mita i Nedjo dobro oleseni. 15.juna Batko ih odvodi na put bez povratka. Narvno da svi Srbi nisu isti ali nije fer sad spominjati imena ljudi koji su nam pomogli da spasimo svoje guzove (ovi koji smo prezivjeli) , zna se ko sve cita ovaj forum pun spijuna i raznih gamadi. Dakle nije fer zavaljivati sada ljude, ova dva imena sam pomenuo zato sto su ljudi koji vise nisu sa nama i red je da se zna istina. Ja sam licno nakon silnih godina pomogao nasima da nadju Mitine ostatke (smetljiste u Petrovicima) i o tome sam pisao a sto i ne bih djecu mu znam B. i E. su na postali borci ARBiH po prelasku na drugu stranu a kcerka S je bila moja generacija. Svi su jos zivi nazalost majka im je umrla nakon rata ne docakvsi da nadju kosti Mitine. A i ti Gustav sve nesto pipkas okolo pitas, pitas me neki dan gdje sam zivio u Avde Jabucice ja ti odgovorim i onda tisu misu, sve nesto okolo jebote te vise spijanje. Istina se nece promijeniti sta god piskarali dok je nas prezivjelih. Ne pisem ni ja o Ilidzi ali ovdje sve go strucnjak. Znam ono sto sam vidio i osjetio a bajke i ostala sranja ostavite negdje drugo ko ovaj Dino mati moja sta sve covjek ne procita. I bilo bi lijepo da moderator konacno ovu temu ostavi onima koji su bili jal sa one jal sa ove strane pa da razmjenima dozivljaje a ne ja cuo, on reko ona sanjala i ostale vlazne snove. Puno je ljudi zaglavilo oko usrane Grbavice i ne bi bilo fer sa moje strane da ne napisem barem ono sto sam dozivio i vidio svojim ocima.

[toska]

Portret srpskog monstruma: Veselin Vlahović Batko, koljač

Biljana Plavšić:
Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da spriječim djelovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u „Kikindi“, i tu zatičem sve relevantne osobe za rješavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo Krajišnik, Momčilo Mandić, ministar policije Mićo Stanišić. Odmah sam prešla na događaje sa Grbavice. Očekujem čuđenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momčilo Mandić se iskezi (to je pravi izraz lica u tom trenutku), i reče: „Ah, Batko ...“ Isto i Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom djetetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je čovjek i njegove „aktivnosti“. Odlično ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i naredbodavci. Sutradan, vojvoda Slavko Aleksić mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandićev je čovjek i još nekoliko Mandićevih ljudi, i zajedno su radili sa njim“, pisala je Plavšićka.

Zločinaca ove vrste će uvijek biti, ali niti jedan ne može činiti ono što mu vlast ne dopusti, da nije bio on bio bi neki drugi ili više njih.
Batko je bio dio sistema, bitna karika u lancu bez koje se ne može praviti čista etnička teritorija (poubijaj dio, ostali će brzo sami pobjeći), a sve u skladu sa zaključcima skupštine RS, nikakav pojedinac.

veličina monstruoznosti se vidi i u ovom dijelu:

Batka se odlično sjeća i Biljana Plavšić, bivši član Predsjedništva RBiH i Republike Srpske, haški osuđenik. „U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa Visokim predstavnikom UN-a za izbjeglice, g-đom Sadaka Ogatom. Na raskršću, gdje se odvajaju putevi za Trebević, Lukavicu i Grbavicu, uvijek je bilo mnogo svijeta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi, i ja izađem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pričaju o događajima na Grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živjeti u tom dijelu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko sličnih njemu, upada noću u muslimanske i hrvatske stanove, i odvodi muškarce. Oni pljačkaju i ucjenjuju ljude.

hvala i toj maloj grupi.

[-M84-]

Portret srpskog monstruma: Veselin Vlahović Batko, koljač

Biljana Plavšić:
Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da spriječim djelovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u „Kikindi“, i tu zatičem sve relevantne osobe za rješavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo Krajišnik, Momčilo Mandić, ministar policije Mićo Stanišić. Odmah sam prešla na događaje sa Grbavice. Očekujem čuđenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momčilo Mandić se iskezi (to je pravi izraz lica u tom trenutku), i reče: „Ah, Batko ...“ Isto i Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom djetetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je čovjek i njegove „aktivnosti“. Odlično ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i naredbodavci. Sutradan, vojvoda Slavko Aleksić mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandićev je čovjek i još nekoliko Mandićevih ljudi, i zajedno su radili sa njim“, pisala je Plavšićka.

Zločinaca ove vrste će uvijek biti, ali niti jedan ne može činiti ono što mu vlast ne dopusti, da nije bio on bio bi neki drugi ili više njih.
Batko je bio dio sistema, bitna karika u lancu bez koje se ne može praviti čista etnička teritorija (poubijaj dio, ostali će brzo sami pobjeći), a sve u skladu sa zaključcima skupštine RS, nikakav pojedinac.

veličina monstruoznosti se vidi i u ovom dijelu:

Batka se odlično sjeća i Biljana Plavšić, bivši član Predsjedništva RBiH i Republike Srpske, haški osuđenik. „U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa Visokim predstavnikom UN-a za izbjeglice, g-đom Sadaka Ogatom. Na raskršću, gdje se odvajaju putevi za Trebević, Lukavicu i Grbavicu, uvijek je bilo mnogo svijeta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi, i ja izađem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pričaju o događajima na Grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živjeti u tom dijelu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko sličnih njemu, upada noću u muslimanske i hrvatske stanove, i odvodi muškarce. Oni pljačkaju i ucjenjuju ljude.

hvala i toj maloj grupi.

Batku su sudili pa ga poslase u zatvor u Foci gdje ga tretiraju kao kralja.Pojedini bi sudili Batku,umjesto da kao partizani po kratkom postupku.

[golman]

Portret srpskog monstruma: Veselin Vlahović Batko, koljač

Biljana Plavšić:
Sa sastanka sa Ogatom u Lukavici odjurila sam velikom brzinom na Pale, da pokušam da spriječim djelovanje sumanutog Batka. Ulazim u jednu od prostorija u „Kikindi“, i tu zatičem sve relevantne osobe za rješavanje ovog problema. Tu su Radovan, Momo Krajišnik, Momčilo Mandić, ministar policije Mićo Stanišić. Odmah sam prešla na događaje sa Grbavice. Očekujem čuđenje, zabrinutost, zaprepaštenje, ali ništa od toga. Momčilo Mandić se iskezi (to je pravi izraz lica u tom trenutku), i reče: „Ah, Batko ...“ Isto i Mićo Stanišić, ministar unutrašnjih poslova, kao da govorimo o nekom nestašnom djetetu i njegovim igrama. Prema tome, poznat mi je čovjek i njegove „aktivnosti“. Odlično ga poznaju i to ne kriju. Dakle, to su njegovi zaštitnici i naredbodavci. Sutradan, vojvoda Slavko Aleksić mi je pojasnio neke stvari i odnose. Monstrum sa Grbavice, zvani Batko, i danas mu ne znam pravo ime, Mandićev je čovjek i još nekoliko Mandićevih ljudi, i zajedno su radili sa njim“, pisala je Plavšićka.

Zločinaca ove vrste će uvijek biti, ali niti jedan ne može činiti ono što mu vlast ne dopusti, da nije bio on bio bi neki drugi ili više njih.
Batko je bio dio sistema, bitna karika u lancu bez koje se ne može praviti čista etnička teritorija (poubijaj dio, ostali će brzo sami pobjeći), a sve u skladu sa zaključcima skupštine RS, nikakav pojedinac.

veličina monstruoznosti se vidi i u ovom dijelu:

Batka se odlično sjeća i Biljana Plavšić, bivši član Predsjedništva RBiH i Republike Srpske, haški osuđenik. „U julu 1992. godine imala sam sastanak u Lukavici sa Visokim predstavnikom UN-a za izbjeglice, g-đom Sadaka Ogatom. Na raskršću, gdje se odvajaju putevi za Trebević, Lukavicu i Grbavicu, uvijek je bilo mnogo svijeta. Upravo mi maše jedna grupa ljudi, i ja izađem iz kola. Odmah su prešli na stvar. Pričaju o događajima na Grbavici, a oni su Srbi. Prema njihovom kazivanju, opasno je za ljude nesrpske nacionalnosti živjeti u tom dijelu grada. Kazali su mi da neki Batko sa nekoliko sličnih njemu, upada noću u muslimanske i hrvatske stanove, i odvodi muškarce. Oni pljačkaju i ucjenjuju ljude.

hvala i toj maloj grupi.

Batku su sudili pa ga poslase u zatvor u Foci gdje ga tretiraju kao kralja.Pojedini bi sudili Batku,umjesto da kao partizani po kratkom postupku.

Batko je u Foci dobio zestoke batine, jer je naletio na Djordja Zdralu, koji lezi 20 godina zbog ubistva Mauzera, komandanta "Pantera".

[karanana]

interesantno. jer stvarno slabo se sta zna kako mu proticu zatvorski dani. ja nisam ni znao ili sam zaboravio da je u foci.

[hatemondays]

Hvala na komentaru, vrlo korektno. Tek da se nekako nadovežem... do vremena kada si i ti morao napustiti svoj dom, do tada je profil ljudskih hulja ala Vlahović obavljao svoju ulogu, etničkom čišćenju tog područja od drugih i drugačijih. Marš kod Alije preko Miljacke, dopušteno im je bilo sve dok nisu fursata uzeli. Onih par desetina iz HVO-a dezerterstvom preko rijeke odoše iz grada. Razmjena privatna i ona legalna.... sve je to promjena demografske strukture ekstremna može se reći. Pa reintegracija... Grbavica je fakat ''rana ljuta''.

Negdje u septembru pustili su koga su mogli da predje preko Vrbanje na slobodnu stranu. Nisu presli oni samo koji nisu htjeli (cuvali stanove). Nazlost ni moja majka nije htjela da predje sa sestrom i tetkinom kcerkom, dok smo Zuti, ja i moj stari bili u radnom vodu. Vidi cuda cak su bili poslali vojnike da nas nadju da se pridruzimo koloni. Nazalost taj dan smo rezali drva u nekoj zabiti na Jahorini pa nas nisu mogli naci. Dodjes kuci nazad navece stara place kaze bila razmjena danas vas nisu mogli naci. Ja se zabio u cosak kontam sad je gotovo ovo je bila zadnja sansa da nekako iscupamo glavu. Ehh sto se tu noc isplakalo ali eto opet iscupasmo se nekako ali mnogi nisu.
Batko je nestao sa Grbavice pocetkom septembra i poslije su bile druge igrice, uglavnom on je bio tu dok se imalo sta opljackati. Poslije su imali samo zive duhove sa muslimanskim i hrvatskim imenima bez icega osim pisljivih gajbi gdje smo zivjeli. Biljana P. je ustvari pomogla da se govnar makne sa Grbavice inace bi nam svima dosao glave ali i to je bila unutrasnja borba izmedju Paljanskih krkana koji su zeljeli uzeti svoj dio ratnog plijena i njegove ekipe. Rogaticani su mu konacno dohakali jer im je bio pun kurac da se oni rokaju na prvim linijama a smetljar operise iz njihovih ledja i uzima kajmak. Bilo mu ili da ide ili metak u celo.
I jest rana ljuta i neka je ali nemojmo temu trovati raznim rekla kazala jer se bojim da cemo time postici prekrajanje istorije pa ma kakva ona bila.
Kao sto sam rekao ima nas jos zivih i ovaj je jedan od nacina da ne zaboravima. Onima koji pocinju postavljati pitanja sa namjerom da pokazu da prezivjeli sa one strane Miljacke lazu e djaba vam trud sviraci. A komsijama koji su nam pomogli znamo se ne treba nam oglasna tabla da kazemo jedni drugima hvala. Ima ljudi i bice eto moj prvi komsija na pocetku aprila 92 kaze hoce sa zenom da ide Kraljevo, kaze on mom starom vadi djecu odavde ne sluti na dobro. Pita me imam li 200DM da mu dam za avionske karte, dadnem mu on ode i nikad se vidjeli nismo do 97. Vracam se kuci sa posla u kuci sjedi komsija zajedno sa mojim starcima to suze na sve strane. I vidi cuda dosao covjek da mi vrati 200DM. I dan danas covjek zivi u Kraljevu i za svaki Bajram on i zena nazovu starce ( stare nazalost vise nema) da im cestitaju Bajram. LJUDI ostaju LJUDI a smetljari obicno zavrse na ljudskom smecu gdje im je i mjesto.
Malo Vas tusim ali eto kako koja misao dodje rekoh da je zapisem ovako, barem ce ostati dok jos ova glava moze pamtiti.

[tempuser]

I dan danas covjek zivi u Kraljevu i za svaki Bajram on i zena nazovu starce ( stare nazalost vise nema) da im cestitaju Bajram. LJUDI ostaju LJUDI a smetljari obicno zavrse na ljudskom smecu gdje im je i mjesto.
Malo Vas tusim ali eto kako koja misao dodje rekoh da je zapisem ovako, barem ce ostati dok jos ova glava moze pamtiti.

Mene ovo podjeća na godinu 2001. ili 2002. Porodica moje stare 1992. tutto completto protjerana iz Trebinja u SWE uključujići i moju nanu kojoj je tad bilo haman 8 banki. Žena se 1998. vratila da ne ostavi kosti u tuđini, u Trebinje ne može, ajd kod nas... Poslije jedno godinu krenuo porvat i otkup svojine, nakon muka Taltalovih vratimo njen stan - smetljarnik k'o smetljarnik. I šta sad?!
Mile mi majke, poslije bukvalno 2 dana, otvorim oglas u Oslobođenju i kaže mjenjam stan u Sarajevu za stan u Trebinju. Telefon, drži-prži nađemo se sa čovjekom, nekih kasnih 70-ih godina. Otišao sa Grbavice, podstanar u Trebinju, kćer sa posebnim potrebama, žena mu rekla da se bez stana u Trebinju ne vraća. Stan otprilike u istom stanju kao naš samo jedno 3 m2 manji. Dogovorili zamjenu bukvalno kljućč za ključ i to na neviđeno, čovjeku objasnili gdje je stan, ulaz, stanje itd. Elem, zamjena prošla bez ijedne mrvice problema. Kako je on uveo telefon (bio zaposlenih PTT-a), a mi nismo u TB, mi mu kupimo neki mobitel i damo pare za SIM. Koga nije sreo nije mu se pohvalio za to. Nije prošao Bajram da lik nije nazvao da čestita mojoj nani. Nana preselila, mi nalijepili osmrtnicu na njen bivši ulaz zbog starih komšija. Zove čovjek -. plače k'o kišna godia, što mi niste javili. Naravno došao na dženazu, buket cvijeća i sve ostalo. Da te citiram, LJUDI ostaju LJUDI
Vremenom smo izgubili kontakt, prošlo ljeto uđem u haustor, reko' ako bude prilika javi ću se...Stan adaptiran, drugo prezime na vratima, e jbga... .

[PM72]

Kapetan Nedeljko Lizdek (iz Mokrog) poginuo je 07.04.1993 kod Rogoja.
Šteta.Bolje bi bilo da je poginulo hiljadu drugih nego on.
Taman dogurao do kapetana...a bio stariji vodnik...

[blecak]

Ne znam da li su bile ove fotke, a koje govore uglavnom za sebe.

15.03.1996 (4 dana pred reintegraciju)



SARAJEVO, Bosnien, 15. März 1996---winkt eine bosnische Frau Freunde über ein Niemandsland in Sarajevo. Die Stadt ist seit fast 3 Jahren von bosnisch-serbischen Truppen belagert.

18.03.1996 zadnji dan terora





Ein ethnische kroatische Mann betet außerhalb seiner brennenden Wohnung am letzten Tag der serbischen Belagerung in Sarajevo, Bosnien, auf Montag, 18. März 1996.

[blecak]

18.03.1996 zadnji dan terora

[blecak]

18.03.1996 zadnji dan terora




Biznis ne zna za predah

[tempuser]

Godinama pokušavam da skontam lokaciju ovog snimka... Vjerovatno Grbavica 2, čak sa tamo i živio, i danas često prođem pješke kroz nju ali džaba... Prvo sam mislio da je livada iza benzinske, ali ovo je dalje od Miljacke. Može li neko prepoznati tačnu lokaciju...
Liči na ovu lokacijuMislim da bi moglo biti ovdje...

[PM72]

Ovo su ti zgrade preko puta stadiona a lijeva zgrada (na slici gdje je ovaj dedo zagrnut dekom) je preko puta Lorisa.

[tempuser]

Između O. Topalpaše i starog Robota?
Moguće, ima i tamo ledina, ali tim ćoškom fakat rijetko prođem.

[PM72]

Mislim da je ovo slikano sa trotoara,tacno ispred nekadasnje tombole ili Plavog zamka.Ovakve su bile zgrade -njihova prva linija preko puta Lorisa.
Bivša Oštreljska i poslijeratni Robot su ispred...
Ja sam i dalje na onim starim nazivima,Rave Janković,Lenjinova,Zagrebačka,Strojorad...

[tempuser]

Moguće, ja sam gledao satelitki prikaz na google i ne mgou naći odgovarajući raspored zgrada.

[PM72]

Još malo lijevo.Ovo ti je pomoćni stadion prema gradu kad gledas