BadBoy wrote:Znam da ćete me sad ovdje opet popljuvati ali u GRAS se mora uvesti elemenat privatnog kapitala.
Naša javna vlast je apsolutno i totalno nesposobna da pruži i minimum minimuma usluge i održivosti kompanije.
Mora se pronaći neki modus, da li je to javno-privatno partnerstvo ili koncesija, da se uvede privatni kapital koji je agilniji, spremniji na promjene, osjetljiviji na tržišne potrebe jer ovakvo stanje je totalni haos.
Ajmo malo ispočetka:
ZAŠTO POSTOJI U GRADOVIMA GRADSKI PREVOZ:
- Isto kao što postoji ulična rasjveta, kanalizacija, vodovod - da ne mora svaka porodica kopati bunar, septičku jamu, hodati u mraku sa lampom u ruci kao u srednjevjekovno doba.
- Danas je ulaganje u gradski prevoz ulaganje u grad za ljude i ne za automobile. Zastrašujući primjer jesu SAD gdje je totalna većina države izgrađena u toku zadnjih 60 godina samo za automobile. Moj drugar Amerikanac, kad stiže u Evropu, kupimo na željezničkoj stanici karte i putujemo opušteno uz bocu piva vozom, to uvijek komentariše "jbg a ja kući ne mogu ni kiflu da kupim bez automobila".
Grad za automobile je samo gigantična mreža asfaltnih površina, parkinga, zaobilaznica, estakada, tunela, gdje kod pješaka zaustavljaju vozači automobila sa pitanjem jel mu se desilo nešto strašno.
DAKLE ili se ulaže u gradski prevoz s ciljem da se ograniči putovanje automobilima, ILI se ostavi sve "slobodnom tržištu" = rezultat je samo grad prekriven trajno smogom, totalan saobraćajni haos i kolaps. Samo izračunaj koliko prostora je potrebno automobilu kad parkira kamoli kad vozi.
KAKO JE POČEO GRADSKI PREVOZ:
- Gradski prevoz je počeo tokom 19. vijeka stvarno kao PRIVATNI biznis, s obzirom na to što nije imao konkurenciju - automobili su postali "ozbiljna stvar" tek prije nekih 100 godina i jedina alternativa starom tramvaju / omnibusu je tada bila konjska / volska zaprega ili hodanje pjehe.
U brojnim gradovima je dolazilo do bukvalno fizičkih obračuna između konkurentnih prevoznika i njihovoh osoblja, oštećivali su jedni drugima šine i vozila, izmišljali prepreke, potkupljivali političare. Uz to, javni prevoz je mogao biti profitabilan zbog VRLO NISKIH troškova - vozila su bila izuzetno jednostavna, drvena, socijalna situacija je bila katastrofa, bez Zakona o radu, negdje su npr. tramvajdžije morale raditi uz dva slobodna dana mjesečno svaki dan oko 16 sati!!!!! Dakle i radna snaga je bila vrlo jeftina i bez prava.
U gradovima kao Budimpešta, Berlin, Beč je brzo postojao niz privatnih tramvajskih preduzeća koja su stvarno bezobrazno pokušavala uništiti protivnika. Rezultat = totalan HAOS i problemi za stanovnike, zato su i gradske uprave na kraju 19. vijeka počele kupovati pojedine privatne prevoznike i stvarale su JEDNU saobraćajnu mrežu sa JEDNIM SISTEMOM.
GRADSKI PREVOZ DANAS:
Problem je u tome da što veći kapacitet - to veći troškovi nabavke. Dok polovan autobus gdje upališ klimu i putnici ono "WOOOOW SAD SMO GOSPODA" košta par desetina hiljadu KM, šinska vozila su puno skuplja, ali prevoze puno više putnika, uz manje zauzetog prostora, uz manju buku, bez izduvnih gazova, udobnije. Najskuplja stvar jesu podzemne željeznice koje koštaju po kilometru oko deset-dvadeset puta više nego površinski tramvaji. Sa druge strane, šinsko vozilo je projektirano da izdrži bez problema 30-40 godina, u Milanu dan danas voze tramvaji iz 20tih godina. U Buenos Aires su još nedavno imali vagone metroa stare preko 80 godina. Dok autobus sa dizel motorom itd. ima rok trajanja i efikasnosti oko 10-15 godina. Opet smo kod kapaciteta - jedan voz metroa preveze isti broj putnika kao 3 tramvaja ili otprilike 10-12 autobusa. Ne možeš gradske ulice napuniti autobusima i misliti da je to okej.
Zbog visokih troškova nabavke / izgradnje NIJE NIKAKAV VID GRADSKOG PREVOZA OSIM AUTOBUSA, ove rudimentarne tehnologije, ZANIMLJIV ZA PRIVATNIKE, jer jednostavno ne zaradiš dovoljno da imaš profit i još ulažeš lovu u obnovu ili razvoj.
Jednostavno NIKAD NEĆEŠ USPIJETI da od prodaje karata po cijenama koje su okej za putnike pokriješ sve troškove, to su desetine i stotine miliona.
Na kraju bi cijena takvog prevoza bez subvencija bila takva da svako radije bude putovao automobilom.
U Beču gradski prevoz zaradi jedva za 50 posto troškova, ostalo plaća iz budžeta lokalna vlast. U većini ostalih gradova isto. Najbolji rezultat dostižu gradovi kao Dresden gdje zarade godišnje za nekih 70 posto troškova ali opet ostaje 30 posto koje mora neko subvencionisati. Vozila i šine se kupuju većinom uz ekstra subvenciju iz "zemaljskog" ili gradskog budžeta.
Je APSOLUTNO VAN REALNOSTI misliti da ono predaš javni prevoz privatniku, digneš ruke, nećeš morati NIŠTA plaćati i imaćeš nešto kao u Cirihu. Imaćeš nešto kao u afričkim gradovima. Haotične polulegalne prevoznike sa obijenim kombi vozilima, grad u trajnom kolapsu.
Jedna opcija, koja je trenutno "omiljena", jeste da lokalna vlast ispiše tender, i ponudi prevoznicima linije. Pobjednik je onaj koji ponudi najnižu cijenu po kilometru KOJU ĆE PLAĆATI VLAST kao nadoknadu za troškove! Dakle opet, VLAST kupuje saobraćajnu uslugu od privatnika jer je JASNO da on ne može nikako zaraditi za sve od karata. Naravno njegov interes je da svi putnici plaćaju, ali opet mora poštivati tarifni sistem o kojem je odlučila vlast.
Svakako nije ovo savršena metoda, naime: U takve tendere se mnogi prevoznici javljaju namjerno sa preniskom cijenom i računaju na to da će bukvalno ucjenivati lokalnu vlast u periodu trajanja koncesije da plaća više.
To se desilo upravo ovo ljeto u okolini mog rodnog grada: "Kanton" je prije par godina dodijelio koncesiju za desetine prigradskih linija privatniku i plaćao ugovoreni iznos po prevezenim kilometrima. Ovo ljeto se prevoznik sjetio, da eto rastu cijene nafte, rastu cijene rezervnih dijelova, je veliki pritisak za povećanje plata (nezaposlenost rekordno niska), ej kantone ili ćeš nam plaćati više ili mi ćemo prestati da vozimo.
Pred sam kraj ljetnog raspusta su stvarno počeli izostavljati stotine vožnja na linijama, na Fejsbuku sam svakodnevno vidio u lokalnim FB grupama postove ovakvog tipa: "molim vas ide li neko danas oko tri iz grada od željezničke stanice u selo XY automobilom, može li za YYY kruna da moju tetku vozi vamo, suprug je sa automobilom na poslu i autobusi su prestali da rade…" ili "molim vas lijepo dijete mi čeka već 3 sata u centru grada i mi živimo u selu YZ na planinama, taxi ne može jer ja ni nemam toliko gotovog novca kući, hoće li sad neko u ovom pravcu i može li moje dijete sa njim"
(kod nas je taxi otprilike 2-3 puta skuplji nego u BiH i navika koristiti javni prevoz je puno veća nego u BiH dakle nema svako automobil).
Na kraju je "kanton" počeo organizovati sopstvenu prevoznu firmu i sve to sada košta puno više, politika upetljana u to itd. … vidjećemo sad kako će to funkcionisati.
Šta sam htio reci:
NE MOŽE POSTOJATI CIVILIZIRAN GRADSKI PREVOZ, VELIKOG KAPACITETA I SOLIDNOG KOMFORA, BEZ ULAGANJA VLASTI.
NIKAD NE MOŽE ZARADITI ZA SVE SAMO OD PRODAJE KARATA.
PRIVATNIKU JE PRIMARNA BRIGA PROFIT, ZA OSTALO GA BOLI ONO U GAĆAMA.
NESAVJESNA LOKALNA VLAST MOŽE LAKO POSTATI TALAC PRIVATNIKA.
ZANEMAREN I LOŠ JAVNI / GRADSKI PREVOZ JE SAMO OGLEDALO IDIOTA NA VLASTIMA I PRAZNOG BUDŽETA.
NARAVNO MORA BITI OPRAVDANO TROŠENJE SVAKE MARKE IZ BUDŽETA, I GRADSKI PREVOZ SE MORA OSLONITI DIJELOM I NA PRIHOD OD PRODAJE KARATA.
ALI APSOLUTNO NEREALNO JE MISLITI DA PRIVATNIK ĆE DA SE BRINE O DRUGIM STVARIMA NEGO O PROFITU.
PROBLEM SARAJEVSKOG JAVNOG PREVOZA:
PRIMARNO KATASTROFALNO NEDOVOLJNO NOVCA ZA TEKUĆE FUNKCIONISANJE I OBNOVU GRADSKOG PREVOZA.
Ne osporavam nego potvrđujem da je GRAS toliko sheban, pokraden, razvaljen, pun uhlebljenih rođaka i glasača. Neke doživljaje neću radije niti da javno napišem, tokom radova na mojoj knjizi sam sa njima doživio svašta. Ali ima tamo i jako vrijednih ljudi - i iskreno se čudim da se još uvijek trude da ujutro tramvaji i ono malo trolejbusa i autobusa uopće izađe iz garaža.
Svakako! Čak i da je firma sređena, sa onim što je Kanton naručio i naredio i sa onim što zauzvrat plaća (odnosno ne plaća), stvaraće se opet debeli minus. Stvori PET alternativa od GRAS-a, pod ovakvim uslovima SVE će završiti kao prezadužene shebane i za bankrot zrele ruševine.
Niko jednostavno neće da daje ove pare. Ne baš rijetki idioti na vlastima stvarno misle da će "civiliziran gradski prevoz u rukama privatnika" zaraditi za svoje funkcionisanje onako sam - bez budžetskih subvencija. Zbog toga je i trajno vrlo veliki pritisak da se gradski prevoz privatizira. Jer neki u tome vide "rudnik zlata".