Aga-MO wrote:Proganjanje i zlostavljanje hrvatskog pučanstva na širem području uz rijeku Neretvu, sjeverno od Mostara, posebno je kulminiralo 09.09.1993., kada su postrojbe Armije BiH predvođene tzv. "Zukinim specijalcima", počinile masakr u selu Grabovica (općina Mostar). Šire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10.05.1993. i u vrijeme počinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba više od 35 km.
Vojnici Armije BiH su ubijali redom Hrvate, nisu gledali na godine i spol, a život su gubili samo zato što su bili Hrvati. Svaki onaj tko je na pitanje Tko si odgovorio da je Hrvat, bio je ubijen. Ljudi su teško mučeni, odsjecane su im glave, leševi su bacani u kanjon Neretve, a čitavo selo bilo je godinama blokirano i nitko u njega nije mogao pristupiti.
Jozo Brekalo je razapet na križ, a glava mu je odrubljena i nabijena na kolac pokraj križa. Njegovoj ženi izvadili su srce i pekli ga na vatri. U obranu svojih susjeda Hrvata digle su se susjede Muslimanke-Bošnjakinje, ali su i one svirepo ubijene.
Pokolju Hrvata sela Grabovice prethodilo je, 30.07.1993. ubojstvo Joze Ištuka (Antinog), rođenog 1930. u mjestu zvanom Ominje, od strane pripadnika Armije BiH. Pomenuta akcija napada snaga Armije BiH na civilno pučanstvo sela Grabovice je unaprijed isplanirana od pojedinih čelnika Armije BiH, vojnog rukovodstva i tzv. Ratnog predsjedništva općine Jablanice.
U prilog tome govori činjenica da je Vehbija Karić, jedan od zapovjednika Armije BiH, dva dana prije počinjenog masakra boravio u Grabovici, a da je dan ranije bio u štabu kod Zulfikara Ališpage zvanog "Zuka" zajedno sa Seferom Halilović i nekim čelnicima Armije BiH, te MUP-a BiH iz Jablanice, gdje je dogovoren i razrađen plan akcije. Pored navedenog u prilog tome ide i podatak, da su pojedini pripadnici Armije BiH, dan uoči akcije, tražili od zapovjedništva Armije BiH u Jablanici, da iz Grabovice izvuku određene ljude zbog rodbinskih, prijateljskih ili materijalnih razloga.
Tako je Ahmet Salihamdžić, zvani "Cicko", koji je inače i bio sudionik u masakru u Grabovici dan uoči masakra iz sela Grabovica izveo dvije osobe, roditelje vlasnice restorana "Bagrem" u Lendavi, Jablanica.
Inače masakr u Grabovici otpočeo je 09.09.1993. upadom postrojbi Armije BiH, predvođenim tzv. "Zukinim specijalcima". Isti su, odmah po upadu u selo, počeli pucati i ubijati sve što se kreće, iako su znali da u Grabovici nema nikakvih vojnih postrojbi, te da se u selu nalaze uglavnom starije osobe, žene i djeca. Tako su pripadnici Zukinih postrojbi koji su se međusobno dozivali imenima "Rambo", "Džigi", "Albanac", "Specijalac", "Vejsil" i dr. upali u kuću Mladena Zadre i iz nje izveli, a zatim ubili Mladena Zadru, ženu mu Ljubicu, kćerku Mladenku (staru 3,5 god.), zatim oca Ivana i majku Matiju. Izvjesni "Tiki" iz Tarčina pripadnik "Zukinih postrojbi" je tada ubio, a zatim zapalio leš Ivana Mandića (Markovog), rođ. 1935.
Također, izvjesni "Švabo" iz Goražda, pripadnik postrojbe zvane "Čedni vukovi" je ubio, odnosno zapalio jednu stariju ženu, koja je, po njegovim riječima, strašno vrištala dok je gorila. U navedenom masakru na sličane načine ubijene su 32 osobe, a jedan od civila je zarobljen i odveden u logor "Muzej" u Jablanici.
Imovina Hrvata je potom opljačkana, a selo je skoro u cjelosti zapaljeno. Pored gore navedenih pripadnika Armije BiH u masakru su se posebno isticali izvjesni Ramiz zvani "Ćelo", a zatim Mušan Topalović i Nihad Bojadžić.
I nakon počinjenog masakra u Grabovici, prema uhićenim i zatočenim Hrvatima sa navedenog područja nastavilo se s daljnjim zlostavljanjem, sve do njihovog puštanja, odnosno razmjene koja je izvršena ožujka 1994.
S obzirom da su podaci o masakru nad Hrvatima u selu Grabovici dospjeli u javnost, muslimanske političke i vojne strukture iz Jablanice i BiH su nastojale prikriti navedeni zločin, tako da do sada još nisu pronađeni i identificirali svi leševi ubijenih mještana Grabovice, a razmjena ubijenih leševa je izvršena za samo jedan broj pronađenih.
Pripadnici Armije BiH su smišljeno i planski kao organizatori i izvršitelji, ubijanjem, masakriranjem, zatim paljenjem i uništavanjem hrvatske imovine počinili krivično djelo genocida i krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, kao i krivično djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, te ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, što je u suprotnosti sa čl. 146. i 147. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, od 12.08.1949
kao i svaki civilizovan covjek za pobrojane zrtve mogu izrazitii samo tugu za nevinim zivotima i jer je 'saka' onih koji mrze i koji su zvedeni uspjeli na divovsku i pravednu borbu ARBIH baciti sjenu.
zlocinci, pocinioci navedena dva incidenta-grabovica i uzdol-su osim dzehenema na onom svijetu i raznoraznim propagandistima dali stofa o bar pokusaju izjednacavanja ideologije i nacina ratovanja ARBIH i druge dvije paravojne formacije
sad ne zeleci komentaristi ton, zivopis i na kraju politicku poruku koju provlacis izmedju redova, a u politikantsvo i propagandizam se ti slicni ti u nastavku tvoga posta i upustate, samo iz postovanja prema zrtvama i njihovim porodicama.
nadam se da ce izvrsioci i planeri ova dva incidenta koji niposto, za razliku druge dvije paravojske, ne pretstavlja pravilo i nacin ratovanja ARBIH, sto prije biti u potpunosti identificirani i odgovarajuce kaznjeni.